Foto: Patrik Macek/PIXSELL

ONI KROJE HRVATSKU SUDBINU! A jedva da su za nas i čuli! Naše stručnjake nitko ništa nije pitao

Autor: Josip Jović / 7Dnevno

Nakon što je rejting agencija Fitch ocijenila gospodarsko stanje u Hrvatskoj stabilnim, potvrdivši “dugoročni kreditni rejting na investicijskoj razini”, požurio se predsjednik Vlade Andrej Plenković pohvaliti kako je to potvrda dobrog rada njegove vlade. U odnosu na tu ocjenu ipak treba biti oprezan, barem iz tri razloga. Prvo, razne rejting agencije rade zapravo za velike kreditore (o tome govori i njihov naziv), a ne za države.

Sugestija je: možete Hrvatskoj i dalje davati kredite, što nas, naravno, vodi u novo zaduživanje, koje će u konačnici rezultirati daljnjom rasprodajom nacionalne imovine. Drugo, pitanje je trebamo li više vjerovati nekim stranim, udaljenim i nezainteresiranim agencijama, koje svoje ocjene donose na temelju površnih dojmova i oskudnih činjenica, ili ipak treba više vjerovati domaćim analitičarima i samim građanima, odnosno vlastitim očima. Inače će opet ispasti kako narod živi dobro, samo što toga nije svjestan.

I treće, što je u vezi s ovim drugim, neki drugi, stvarni pokazatelji ne daju nam pravo na zadovoljstvo. Spomenimo samo demografske gubitke (400 tisuća iseljenih od 2000. godine uz negativni prirodni prirast) pogoršavanje vanjskotrgovinske razmjene, ogromnu neravnotežu aktivnog i uzdržavanog stanovništva i na koncu, a o tome nešto više riječi u nastavku, stupanj i strukturu stranih tzv. greenfield ulaganja.

Prema Greenfield FDI Performance Indexu, Hrvatske uopće nema na listi sto zemalja s relativno velikim stranim ulaganjima. Pri samom su vrhu, među deset zemalja, Srbija i Crna Gora, Bosna i Hercegovina je na sedamnaestom mjestu, Bugarska i Sjeverna Makedonija na osamnaestom, Mađarska na dvadeset i trećem itd. U našu su zemlju stranci od 1993. godine investirali ukupno tridesetak milijardi eura, a u prošloj godini 1,4 milijardu, što je najviše u prethodnih šest godina.

Prilično porazno, ali još je poraznija struktura tih ulaganja. Ona se u najvećoj mjeri odnose na financijska posredovanja, banke, trgovine i nekretnine, a najmanje na industriju. Također je ilustrativna struktura tih ulaganja u 2019. prema zemljama iz kojih dolaze. Najviše je novca došlo iz Luksemburga (286 milijuna) , zatim iz Austrije (257 milijuna), te Slovenije i Njemačke (po 140 milijuna).




Hrvatska nema neki značajniji industrijski kapacitet koji je stigao iz drugih zemalja. U Mađarskoj, za primjer, Mercedes Benz zapošljava 2500 ljudi, Slovačka je prema broju stanovnika vodeća svjetska automobilska sila u kojoj svoje pogone imaju KIA, Volkswagen i Peugeot. Većina će ekonomskih analitičara na pitanje o razlozima ovakvog nepovoljnog stanja i kretanja odmah spomenuti kompliciranu administraciju, porezna opterećenja, neefikasno sudstvo te korupciju.

Takve je tvrdnje teško opovrći, ali se ipak nameće pitanje kako sve to skupa nije bilo smetnja za velike trgovačke centre i hotele, koji su nicali poput gljiva poslije kiše? Temeljni je problem u strukturi našega gospodarstva u kojemu prevladava turizam, ugostiteljstvo i slične djelatnosti, dok industrija u BDP-u sudjeluje sa samo 12 posto, a u izvozu sa 30 posto. Određeni pomaci u automobilskoj i elektroničkoj industriji rezultat su kreativnosti pojedinaca, a ne sustava.

U takvoj zapuštenoj situaciji bez jake bazične industrije s nedostatkom stručne radne snage i s obrazovnim sustavom neprilagođenim modernim tehnologijama teško je očekivati dolazak stranog kapitala koji bi bio usmjeren na prerađivačke kapacitete. Umjesto stimuliranja tih greenfield investicija, Hrvatska je i ono što je imala jednostavno prepustila u strane ruke. Nije se, dakle, radilo o poduzimanju, nego o preuzimanju, ne o uvlačenju, nego o odvlačenju, ne o ulaganju, nego o odlaganju.




Sve su banke prethodno sanirane državnim novcem prodane za približno 5 milijardi kuna, kolika je približno njihova jednogodišnja dobit. One danas raspolažu viškovima od 45 milijardi kuna, od čega domaća privreda ima male koristi. Država se riješila i visokoprofitabilnih telekomunikacija i farmacije, uskoro, rasprodajom nekadašnjega giganta Agrokora, i voda i zemljišta. Mol nije modernizirao domaće rafinerije nafte, kako je bilo ugovoreno pri prodaji Ine, već iz Hrvatske dovozi sirovu naftu u vlastite rafinerije u Mađarskoj, kako bi onda na našem tržištu prodavao finalne proizvode.

Ne postoji želja da se obnovi i restrukturira Imunološki zavod, unatoč svim obećanjima. A kako bi nam dobro došao u ovim danima borbe s koronom. Za lijekove iz plazme godišnje se troši sto milijuna kuna i vjerojatno u tom grmu, u tim uvozničkim interesima i lobijima, leži zec. Svake godine država isplaćuje značajna sredstva koncesionaru na izgradnji Istarskog ipsilona, francuskoj firmi Bouygues, na ime razlike između planiranih i ostvarenih prihoda kao kompenzacijsku razliku, a do 2027. platit će, kako se računa, 3,5 milijarde kuna.

Sličan posao sklopljen je i s koncesionarom na rekonstrukciji zagrebačke zračne luke jer ona i samo ona od svih drugih zračnih luka u Hrvatskoj prikazuje poslovanje s gubitkom, koje će opet država platiti. Jadransko more, uključujući i isključivi gospodarski pojas, predstavlja iznimno značajan gospodarski resurs, ali svih ovih godina razne su se vlade dovijale kako izbjeći njegovo proglašenje unatoč međunarodnim konvencijama i preporukama Europske unije.

Tek će nas odluka susjedne Italije da to učini na svom dijelu Jadrana natjerati da konačno proglasimo taj pojas. Posebna je priča stanje u poljoprivredi. U Ministarstvu poljoprivrede se hvale kako su poticaji svake godine sve veći, a proizvodnja je, međutim, sve tanja. U čemu je problem? O tome se malo govori, osim kroz vapaje samih poljoprivrednika. Zaista, čovjek mora ostati u čudu kad se suoči s tim da, osim jagoda i mandarina u sezoni, ne može kupiti gotovo ni jedan proizvod proizveden u dolini Neretve, u Vrgorskom i Imotskom polju, u Vrani ili na otocima.




A kako je u trgovinama, tako je valjda i u hotelima. To da jedna zemlja s tako malo stanovnika i s tako plodnim poljima i pogodnom klimom ne može prehraniti sebe i da puno više hrane uvozi nego što izvozi apsolutno je poražavajuće. Ta činjenica svjedoči o polukolonijalnom položaju u kojemu se naša zemlja nalazi, kao što o tome svjedoče rasprodane banke i naftna industrija, luke pod stranim koncesijama, ili izvori vode koji su neopaženo, preko noći prešli u ruke stranih vlasnika.

Četiri najveća izvora: Lipik, Jamnicu, Sveti Rok i Cetinu eksploatiraju kompanije iz Slovenije, Saudijske Arabije, Rusije i SAD-a, prodajući nam pitku vodu pod zlato. Sva je naša pažnja okrenuta prema privlačenju novca iz europskih fondova, što može biti dobrodošla pomoć, ali korištenje tog novca može biti i mač s dvije oštrice. Stupanj (ne)korištenja tog novca govori o nedostatku programa. Veliki njegov dio opet odlazi stranim firmama, koristi se pretežno za infrastrukturu i komunalne potrebe, a manje za stvaranje novih vrijednosti.

I napokon, ta okrenutost fondovima EU-a stimulira parazitski, prosjački, umjesto stvaralačkog mentaliteta. Vlada je ponudila na javnu raspravu Nacionalnu razvojnu strategiju, i to samo zato da bi ispunila obveze prema Europskoj uniji. U njoj nema ništa osim želja i pukih ciljeva (povećati BDP i zaposlenost, smanjiti siromaštvo, digitalizirati upravu, štititi okoliš…) i nema ništa što se ne bi moglo napisati za bilo koju zemlju na svijetu. Ništa čudno, tu nazovistrategiju izradili su stručnjaci Svjetske banke iz raznih zemalja koji su jedva i čuli za Hrvatsku te bez sudjelovanja hrvatskih stručnjaka i institucija.

Hrvatska je članicom EU-a i NATO-saveza pa se očekivalo kako će se ta pozicija koristiti i za privlačenje greenfield investicija. Ništa se, ili vrlo malo, nije dogodilo. Od tako razgranate diplomacije nema nikakve koristi. A politika je svugdje primarno u funkciji razvoja gospodarstva. Vidjeli smo kako su Zagreb pohodili francuska ministrica i američki državni tajnik kako bi nam utrpali svoje borbene avione. U Beogradu – eto, i sa Srbijom se moramo uspoređivati – SAD je nakon razgovora Trumpa i Vučića otvorio ured za strateške investicije.

Autor:Josip Jović / 7Dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.