Goran Kovacic/PIXSELL

Obersnel je zaštićen kao lički medvjed

Autor: Marcel Holjevac/7dnevno

Šef krim-policije u jednom hrvatskom gradu optužen je za pokušaj ubojstva i zataškavanje dokaza, trenutno je u pritvoru.

Žrtva je trebao biti unuk jedne poznate aktivistice iz tog grada koja je već dugo u sukobu s gradonačelnikom oko najma gradskih prostora koje on, kaže aktivistica, namješta svojim jaranima pa ju je pokušao istjerati iz njezina. I gle čuda, ubojstvo koje se nije dogodilo isto tako ima veze s tim istim prostorom.

Užasavajući detalj: bivša partnerica šefa policije rekla je da ju je tada još aktualni načelnik kriminalističke policije zlostavljao jer je svjedočila da planira ubojstvo unuka obitelji Šota. “Ja u dnevnom boravku spavam, a on malo dalje u sobi leži i razgovara na telefon s nećakom koji je imao prometnu nesreću i ima epilepsiju. Rekao mu je da bi jedan dan trebao zgaziti jednog sina. Sad ne obojicu, nego jednog sina i da se njemu neće to moći dokazati jer ima epilepsiju”, svjedočila je još poodavno u emisiji Nove TV “Provjereno”. Tada je o tim prijetnjama obavijestila obitelj Šota. Naravno, ni nakon toga se ništa nije dogodilo.

Da se to dogodilo u ma kojem drugom gradu, a ne u antifašističkoj Rijeci, gradu u kojem je bilo tko drugi gradonačelnik, a ne Obersnel, bio bi to prvorazredan skandal: novinari bi pitali zašto istraga započinje tek sad, pet godina nakon događaja. Pitali bi vuku li konci do gradonačelnika, s obzirom na njegov dugogodišnji sukob sa Slavicom Šotom koja ga odavno optužuje za korupciju – dotična gospođa je inače na čelu Pokreta otpora – Riječani protiv korupcije koji je kulminirao kad joj je jednom, nakon što ga je verbalno napala na tržnici da je lopov, oteo kišobran i umalo je zveknuo njime, što je ostalo zabilježeno na videu.

Ovako, silenzio stampa. Obersnela nitko ne spominje niti ga dovodi u vezu s planiranim zločinom iako bi to inače novinari, s obzirom na njegovu povijest sa i Šotom, prvo pretpostavili. Mainstream mediji su vijest o kojoj bi inače imali dvadeset tekstova prvog dana i još deset dnevno idućeg tjedna uredno ignorirali. Bi, da je aktivistica kakva antifa-baba, a gradonačelnik kakav Bandić, neki HDZ-ovac, ili nešto slično. Ali Obersnel? Za njega čak i riječka oporba ovih dana javno pred DORH-om, gdje su organizirali konferenciju za novinare, govori da je zaštićen kao lički medvjed kada je riječ o DORH-u. A ta oporba sigurno nije nikakva ustašoidna oporba kojoj smeta njegovo ljevičarenje jer u Rijeci je desnica jaka koliko i Radnička fronta u Širokom Brijegu.
O svemu se očitovao i Božinović koji kaže da nema pojma ni o čemu. “U ovom trenutku ne bih želio prejudicirati, ne smijem – niti znam o čemu se tu konkretno radi s obzirom na izvide koji su u tijeku”, rekao je u srijedu. A na toj istoj konferenciji u vezi s Krunešom glavni je ravnatelj policije Nikola Milina istaknuo kako je riječ o događaju otprije nekoliko godina. “Međutim mi smo sustavnim radom utvrdili osnove sumnje zajedno s Državnim odvjetništvom i tu postoji osnovana sumnja za počinjenje nekoliko kaznenih djela – i sad postupak ide”, rekao je. Stvarno su brzi. Svjetski su ratovi trajali kraće. Ali tako je to u Hrvatskoj kad ste na “pravoj strani povijesti”, ništa vam se ne lijepi, teflon je ništa.

 

HRVATSKI SVIZAC
Likove poput Manolića
u Rumunjskoj su vješali

Joža Manolić je nešto kao hrvatska verzija svisca Phila. Ne prognozira vrijeme, ali prognozira rezultate izbora. Simpatični starčić s kojim mediji rado porazgovaraju jer im je ono, ono, fora. Faca. I naravno, navija za “svoje”, antifašiste. Najgore od svega je što je u ovotjednom intervjuu rekao kako je razlog njegova razilaska s Tuđmanom bio ”oružani sukob s Hercegovinom, s Bosnom”, ali i sukob s nekim ljudima koji su bili u Vladi, ”a koji su vukli kriminalne poteze”. “Primjerice, Hebranga je branio kao žrtvu ljevice”, rekao je Manolić. Hebranga, čijeg je oca, partizana, Židova i tvorca ZAVNOH-a na kojeg se pozivaju kad god im to treba da bi kriminalizirali ZDS, ubila upravo tajna policija kojoj je on bio na čelu! Oh, isprike Faktografu – službeno, objesio se o cijev radijatora. U zgradi bez centralnog grijanja. Zanimljivo kako se nije objesio par godina prije u ustaškom zatvoru. I takve izjave ne proizvode nikakvu javnu sablazan.

Koliko još država postoji u kojima je bivši šef komunističke tajne policije, optužen za vrlo ozbiljne i vrlo odvratne ratne zločine i zločine protiv čovječnosti koji uključuju mučenja i ubijanja zarobljenika i zarobljenica, uključujući i civile, ali nikad suđen, ugledni starac koji daje izjave za novine? Pa Rumunji su to povješali po banderama u javnom TV prijenosu, Nijemci su takvima zabranili svako javno djelovanje i istupanje, Poljaci i Česi isto. Jedino se u nelustriranoj našoj na to gleda kao na zločin. Svugdje drugdje se na to gleda kao i na denacifikaciju.
Stari udbaši poput Jože su, nažalost, u temeljima Hrvatske. I danas politički moćnici i gospodarstvenici navraćaju do njega, i Bude Lončara, valjda da poljube prsten na ruci.

 

GAF MINISTRA TURIZMA
Zbog poziva švedskim
turistima ispao budala

Stara arapska poslovica kaže, kad budala baci kamen u bunar, četrdeset mudraca ga ne može izvaditi. Budala je u ovom slučaju ministar Gari Cappelli. On je postao zvijezda dana u Švedskoj kad je za središnji dnevnik tamošnje nacionalne televizije TV4 rekao kako “ne smatra švedske turiste rizičnijima od ostalih”.
Za razliku od Cappellija, njihovi skandinavski susjedi smatraju Šveđane rizičnijima od ostalih i drže granice prema toj liberalnoj državi čvrsto zatvorenima, kao i Nijemci i svi ostali. Većina je otvorila granice za manje-više sve države, ali Šveđani ostaju u karanteni. Naime, švedska je strategija borbe protiv zaraze, ako se neimanje nikakve strategije i nepoduzimanje baš ničega može nazvati “strategijom”, doživjela katastrofalan poraz u sudaru sa stvarnošću. Zaraza se u Švedskoj naglo širi dok drugdje jenjava, barem na sjevernoj polutki zemaljske kugle (na onoj drugoj je sad jesen i sezona je virusnih respiratornih bolesti). Što je najgore za Šveđane, njihova ekonomija ne samo da nije spašena nego će zbog ovisnosti zemlje o izvozu (koji je potpuno stao još krajem ožujka) i produljenja zaraze, prema svim dostupnim podacima, pretrpjeti i teže posljedice nego ostatak EU-a, teže čak i od Hrvatske koja u velikoj mjeri ovisi o turizmu.
Naravno, svi želimo da nam dođe što više turista, ali Šveđanima treba zatvoriti granice jer su gotovo svi naši radnici koji dolaze odande zaraženi. Švedska nije u prvih deset zemalja iz kojih nam dolaze turisti, njihov nedolazak nam neće previše značiti, ali bi nam razbuktavanje korone u kakvom turističkom središtu moglo rastjerati sve ostale goste, i to ne na razini tog središta, nego na razini cijele države. Budimo realni: Šveđani su, uglavnom, kužni.

Takav scenarij bacio bi u bunar sve ono što je u Hrvatskoj dobro napravljeno u vezi s nesretnim kineskim virusom, uz velika odricanja svih u državi i pozamašne štete za ekonomiju, za koje je sad jasno da se nisu dale izbjeći, odnosno da bi bile i veće da smo se poput Šveđana odlučili pretvarati da se ništa ne događa. Nas je pandemija koštala oko 20 milijardi eura, gotovo koliko i pokušaj spašavanja desetak tisuća radnih mjesta u škverovima: kad smo kod toga, za 35 milijardi kuna koliko smo dali za spas tih, u realnoj ekonomiji davno nepostojećih radnih mjesta, mogli smo otvoriti sto tisuća drugih radnih mjesta, profitabilnih, a ne gubitaških, tako da spašavanje brodogradnje ostaje najveća bedastoća koju je ijedna hrvatska vlada ikad učinila, a u tome su sudjelovale sve vlade. I sad kad imamo priliku kapitalizirati na uspjehu u borbi protiv korone, izreklamirati se kao sigurna zemlja za turiste, mi dovlačimo u zemlju bolest koje smo se riješili među prvima u svijetu. Čestitke, Gari. Pametniji si od prikopametne Marijane.

CRTAČI GRAFITA
Utužive su jedino
vjerodostojne prijetnje

 

Neki klinci s Kustošije su, kako vam je poznato, iscrtali neki vrlo neukusan plakat, nešto o j****u srpskih žena i djece, i izazavali šok i konsternaciju u cijeloj državi. I završili u zatvoru jer postoji opasnost od ponavljanja djela. Zanimljivo da ni Daruvarac nije završio u pritvoru nakon što je pred nadzornom kamerom prebio onu curu gotovo nasmrt. No dobro, bit ću jasan: poruka jest odvratna, uvreda je za sve one Srbe koji su se borili na našoj strani i one koji nisu podržali njihovu, među ostalim, sramotan je i za HOS čiji su amblem stavili, i o tome su se i HOS-ovci jasno oglasili (što, jasno, mainstream mediji nisu prenijeli) i osudili plakat. Svakako, riječ je o civilizacijski i moralno neprihvatljivoj poruci, gadariji prve vrste. Ako baš želimo biti u ravni s onima koji na stadionima viču “Nož, žica, Srebrenica”, OK. Ali poanta je da bismo trebali biti civilizirana država i razlikovati se od onih u kojima ratni zločinci sjede u parlamentu i prijete manjinama.

No da je riječ i o Srbima, srpskim klincima ili četnicima koji bi usred Zagreba postavili takav isti transparent o hrvatskim ženama i hrvatskoj djeci, jednako bih bio protiv zatvora za bilo što izgovoreno, kao što sam uvijek bio protiv bilo kakvog zatvorskog kažnjavanja za “verbalni delikt”. Jer jednostavno smatram da, ma kako to bilo uvredljivo za Srbe, pa i sramotno za Hrvatsku, ako ne postoji konkretna žrtva, oštećena strana, ne postoji ni zločin, što je jedan od principa rimskog prava, danas uglavnom zaboravljenog i odbačenog temeljnog stupa civilizacije. Zapravo, ne bih se uopće obazirao na to, postupio bih kao s malom djecom kad imaju tantrume – pretvarao bih se da ih ne vidim i ne čujem, što je uvijek najbolja taktika. Danas se svi pitaju odakle odjednom poplava tih “poruka mržnje” po zidovima koje su zaredale nakon incidenta. Pa odatle što ste glupim klincima dali medijski prostor, publicitet! Nije bez razloga to što su na zapadu davno prestali objavljivati imena terorista, to nije glupo. Kad nemaju publicitet, njihova djela nemaju ni neke svrhe.

Da, to gore rečeno vrijedi i za Frljića, Ivančića, Vulina, onog kretena Dragana, i tako dalje. Govori što hoćeš dok god ti smijem odgovoriti istom mjerom. Ili, još bolje, ne obazirati se na tebe. Utužive su jedino vjerodostojne prijetnje i klevete, ili bi trebale biti. Ne, to ne znači da ih podržavam ili da se slažem s tim da se pišu svinjarije. Koji dio nekom nije jasan? Usto, prilično sam siguran da pravosuđe ne bi reagiralo na “ubij tovara / purgera” jer nikad nije, niti je trebalo, a takve su stvari dio te navijačke supkulture i dio folklora navijačkih skupina, naročito onih s dna kace. Dok se ne kolju međusobno, sve drugo je njihova stvar. I ponovno, da ne bude zabune: ne branim napisano, nego princip.

 

PRIMIJENJENA ŽRTVOLOGIJA
Prvi hrvatski Srbin
postao je crnac

No, naravno, kako to inače bude, javila se dežurna žrtva, Milorad Pupovac, koji je sa stražnjeg sjedala državnog Audija A8 usporedio sebe i Floyda, crnca nedavno ubijenog u SAD-u, što je potaknulo prosvjede diljem svjeta. “Mogu samo kazati kako mi se čini da pod pritiskom šovinizma, mržnje i nasilnosti nekih grupa, nekih političkih aktera koji su je obnovili u kampanji za ove izbore, i mi Srbi u Hrvatskoj, i Hrvatska sve teže dišemo”, rekao je Pupovac aludirajući na ono Floydovo “ne mogu disati”. I mi smo za vrijeme rata teško disali, a puno njih je, zahvaljujući četnicima i antifašističkoj Titovoj JNA, prestalo disati.

Milorad je velemajstor primijenjene žrtvologije, trenutno prevladavajućeg političkog trenda u svijetu, koji kaže da je bitno pripadati određenoj ugroženoj skupini, čime ste automatski očišćeni od grijeha. To se ne određuje prema zaslugama, nego uglavnom prema boji kože, nacionalnosti, seksualnoj orijentaciji, i tako dalje. Ako ste neka “ugrožena manjina”, iako u stvarom svijetu postoji samo jedna ugrožena manjina, pojedinac, a sve ostalo je predmet za raspravu, jer unutar svake manjine postoji manjina koja se protivi “većini” unutar te manjine, pa manjina unutar nje – automatski imate pravo i nema rasprave. Nije to neočekivano, pa i SAO Seattle – odnosno CHAZ – je paradržava koja neodoljivo podsjeća na SAO Krajinu pa nije čudno što se Pupovac s njima identificira. Antifastan. Ono, Trump je Tuđman, a u CHAZ-u živi ugrožena manjina koja se morala ograditi balvanima (koje u Seattleu glume prevrnuti automobili).

No moram priznati, ja bih stvarno volio da me ova država guši onako kako guši Milorada Pupovca. I za pola tog novca. Ma što pola, za četvrtinu bih pristao da mi na svakom zidu psuju sve po spisku ustaško ili četničko, svejedno. I ja bih malo kadrovirao po HDZ-u i žalio se da sam ugrožen. Što je najgore, mnogi su u Hrvatskoj stvarno egzistencijalno ugroženi, pa i na udaru difamacije i medijskog bullyinga, što Pupovac u “ustaškoj” državi nikad nije bio, ali zato uredno sastavlja liste nepoćudnih. “Neki ljudi na mržnji prema Srbima zasnivaju svoju političku kampanju”, kaže Pupovac. A neki na provociranju i vrijeđanju te poticanju sukoba Hrvata i Srba u Hrvatskoj grade političku karijeru.

Zanimljivo je pritom da se Pupovac nikad ne obazire na slične poruke, tzv. govor mržnje, koje se mogu čuti po opskurnim kafićima oko Borova Sela, gdje se manje-više otvoreno četnikuje uz Cecu i Dražine slike, gdje je, kako je nekidan napisao komentator Glasa Istre Robert Frank, “normalno slušati srpsku agresivno-seljačku, anticivilizacijsku, dehumaniziranu, ratnohuškačku muziku koja poziva na osvajanje, krv, zločin i osvetu”. Niti to komentira. Uostalom, slične poruke kakve dolaze od klinaca s Kustošije dolaze i od uvaženih zastupnika u parlamentu Srbije i ministara, a ni Pupovčeve Novosti nisu imune na grube nacionalne i nacionalističke uvrede, samo upakirane u celofan intelektualizma, ne baš tako primitivne i vulgarne, ali tim opasnije.

 

ŠAMPIONI JEFTINE PATETIKE
Josipović i Pilsel jedva
dočekali antisrpski grafit

Marko Todorov / CROPIX

 

Nije Pupovac jedini koji je pokušao kapitalizirati na grafitu 18-godišnjaka. Tu su barem još dvojica koju valja spomenuti. Jedan je bivši predsjednik Ivo Josipović, lovac na ustaške zmije kojem incident tog tipa jednostavno nije mogao promaknuti. Legao mu je kao as na desetku u kampanji. On je odmah zaključio da je to zbog legalizacije pozdrava ZDS i ustašofilske kulture. I Thompsona. “To je rezultat potpunog prihvaćanja usklika ‘Za dom spremni’ i ustašofilske kulture u našoj zemlji, koja je ozbiljna ugroza za hrvatsku demokraciju i manjine”, rekao je Josipović. Dobar spin. Samo neka se još sjeti da su legalni i petokarka i dvoglavi orao i 4C i tri prsta i svi simboli pod kojima je Hrvatska devedesetih napadana i razarana, neki su čak postali “antifašistički” u međuvremenu, pa zašto ne bi bili oni pod kojima se branila. Ne, to nema veze s Drugim svjetskim ratom, njega se sjeća samo još Joža Manolić.

Drugi je šampion jeftine patetike koji je u toj kategoriji jači i od Josipovića – koji ga je nakon samo par tjedana protjerao s Pantovčaka gdje je bio savjetnik – Drago Jovo Carlos Vjeran Grkić Pilsel. “Hoćete li, kažete, ‘ubiti Srbina’? Izvolite ubiti mene jer sam Srbin s obzirom na to da sam rođen za novi život onda kada smo u selu Komić, kod Udbine, u veljači 1996. sahranjivali Savu Lavrnjić, najstariju žrtvu postolujnih zločina. Da, Srbin sam i pravoslavac jer sam kršćanin”, napisao je onako kršćanski na Twitteru. Ne, glumiti žrtvu nije kršćanski, niti se lažno predstavljati kao kršćanin, kamoli spinati pa od agresora i okupatora raditi “postolujne” žrtve, a od naroda koji je napadnut i koji je izgubio više od 13.000 ljudi u ratu za neovisnost “ustaške zločince”. No Drago ovaj put barem ne žica novac za put mame, tate, strine, ujne i tako dalje iz Argentine i Čilea u Hrvatsku i nazad. Nećete vjerovati, ima ih koji su mu i donirali. Ja sam mu, doduše, isto bio spreman donirati kanistrić supera i Zipp kad je rekao da će se samozapaliti u znak prosvjeda protiv nečeg, nebitno čega. Ali, na kraju od svega nije bilo ništa. Problem s antifašistima je što nikad ne ispunjavaju obećanja. Obično učine suprotno od onoga što su obećali.

DOSLJEDNOST U POLITICI
Podržava Bernardića, a
ni Plenković mu nije loš

Jednostavno obožavam Radimira Čačića. Privatizirao je tvrtku u kojoj je bio direktor u socijalizmu, firma je kasnije propala ostavivši stotine milijuna kuna nenaplativih dugova, ali on je još u politici. Potom je zgazio dvoje Mađara pa to pokušao sakriti – novinari su to sasvim slučajno otkrili. To mu nije smetalo da, još u danima između nesreće i otkrića da se radilo o njemu, slavi izbornu pobjedu Ive Josipovića uz šampanjac i bez imalo pokazivanja savjesti, prijeteći pritom čistkama političkim protivnicima iz HDZ-a (kakvi god bili, retorika mu je bila krkansko-klijentelistička). Ukratko, čovjek koji je odavno trebao izletjeti iz politike i u Somaliji, kamoli u Hrvatskoj koja je ipak članica EU-a pa, kao, vrijede neka pravila u politici.

No on se ne da. Ide čovjek na izbore. I kaže, on čvrsto stoji uz Davora Bernardića i poduprijet će njegovu vladu. Ali ako Bernardić izgubi izbore, a dobije ih HDZ, “onda će vidjeti”, i Plenković mu je prihvatljiv. Nije da nije. Ukratko, njegova se izjava da skratiti u “podržavamo Bernardića za premijera, a ako Plenković dobije izbore, onda njega”. Jedini je uvjet da nema Škore jer Škoro podržava ZDS, a to je jako nemoralno, kaže ta moralna gromada hrvatske politike.

Sad se vidi da su njegovi Reformisti ti koji su za slogan trebali uzeti “dosljedno”, a ne HDZ. Makar, opet, kad bolje razmislim, i Čačić je dosljedan. Dosljedan samom sebi. Sve za vlast, vlast ni za što. Fotelja je fotelja, pričaj ti što te volja. Principi su za budale. Ali izjava, zapravo, možda i nije tako strašna. S obzirom na to da su HDZ i SDP toliko slični, stvarno je svejedno komu će biti žetončić.

Autor:Marcel Holjevac/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.