‘NIŠTA MASKA, HA?’ Susjed nas je iz nebodera ispratio prezrivog pogleda! Pa gdje je to ljudski rod zapeo?!

Autor:

Stigmatizacija. Riječ teškog značenja koje u ovim korona danima poprima jednu novu nijansu ljudskog otuđenja. Nisam mogla vjerovati kad sam čula da ljudi zaista bježe jedni od drugih, ne žele pomoći onima u nevolji, pogotovo starijima, ali i mladim ljudima koji su u stresu i potpuno psihički rastrojeni zbog ove krizne situacije.

A onda sam jučer i sama bila predmet verbalnog sarkazma samo zbog toga što ne nosim masku. Čemu to?

Dakle, izlazim iz nebodera i čovjek, s maskom na licu, gunđa mi: “Ništa maska, ha?”. Pogledam drugog susjeda koji je također izlazio iz zgrade, bez maske na licu kao i ja, nasmijemo se jedno drugome, a ovaj s maskom na licu ispraća nas prezrivog pogleda.

I ta benigna situacija, u kojoj nisu pale teške riječi, u kojoj nitko nije stradao, nitko nije tražio pomoć pa mu se ona odbila… samo jedan malen, sitni trenutak ‘pametovanja’ nekog fašistoidnog lika koji je umislio da je sveznajući, osvijestio mi je onaj problem stigmatizacije ljudi koji su oboljeli od koronavirusa ili su ga preboljeli, a o kojem se tako učestalo govori u posljednje vrijeme.

I onda ne možeš ne zapitati se gdje smo mi to kao ljudski rod ‘zapeli’ kad i u najtežim situacijama stignemo jedni drugima i dalje ‘kvocati’. Dotični gospodin valjda misli da svi moramo imati maske na licima. A i kad bismo morali, teško da bismo ih nosili s obzirom na lihvarske cijene koje su im nabili trgovci. Jer u ovoj ionako crnoj ekonomskoj situaciji, teško da će netko za paket od 50 maski izdvojiti skoro 400 kuna.

Želim da zapamtite tri poruke iz ovog teksta.

Prva je da ne stigmatizirate ljude koji se bore s koronavirusom, koji su ga preboljeli, kao ni one koji su u samoizolaciji. Pomozite jedni drugima jer u ovakvim teškim trenucima do izražaja dolazi vaša ljudskost. Sve to činite, naravno, u skladu s uputama i mjerama koje preporuča Nacionalni stožer civilne zaštite.

Druga poruka je mojem dragom susjedu i svima koji razmišljaju poput njega, a tako se i ponašaju. Naime, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, tijekom epidemije koronavirusa masku trebaju nositi oni koji kašlju ili kišu te oni koji su zdravi, ali brinu za osobu za koju se sumnja da je inficirana koronavirusom.

Treća poruka je usko vezana uz ovu drugu, a tiče se informiranosti i općenito znanja/neznanja. Mnogo je izreka o neznanju, a jedna od njih je: “Znanje ima granice, dok ih neznanje nema”. I da, neznanje je jako opasno, pogotovo u ovo krizno doba. Zato, molim vas, informirajte se, slušajte upute Stožera i pametnih stručnih ljudi – Beroš/Božinović/Markotić/Capak. Ne dižite paniku tamo gdje joj nema mjesta, educirajte se te i dalje ostanite ljudi u pravom smislu te riječi.

P.S. Nedavno sam srela kolegicu koja zbog straha od koronavirusa već tjednima ne izlazi iz kuće. U jednom trenutku jadnica je morala izaći, naišla je na mene, loše je izgledala, bila je psihički potpuno rastrojena. Bilo mi ju je toliko žao da sam je instinktivno zagrlila (ne brinite, znam da to po uputama Stožera nisam smjela učiniti, ali samo sam je zagrlila, nisam kašljala po njoj). Nije me odgurnula niti se zgražala nad mojim činom. Dapače, unatoč svim svojim strahovima oko korone, nakon zagrljaja je bila potpuno druga osoba i zahvalila mi na tome. Nevjerojatno je bilo koliko joj je taj zagrljaj psihički pomogao. Ljudska toplina, lijepa riječ, pružena ruka pomoći… ne zaboravimo da smo na kraju ipak svi samo ljudi.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.