14.11.2019., Split - Uoci sutrasnje obljetnice napada JNA na Split u Banovini je otvorena izlozba "Vukovar, Skabrnja, Split 1991". Photo: Ivo Cagalj/PIXSELL

NEMA VIŠE ZEMLJE ZA PRAVE HRVATE: ‘Okrenimo se budućnosti’ – novi izričaj protivnika hrvatske državnosti!

Autor: 7dnevno/dr. sc. Stjepan Šterc

Njihova je vlada uspješna u svim pitanjima i malo se tko unutar njihova ideološki zatvorenog svijeta zanese i posumnja u blagodati koje svojim postupcima ostavljaju svojima svuda oko sebe u Hrvatskoj. Programiranost je javnog djelovanja apsolutno jednosmjerna i uopće se ne treba zasnivati na odlukama, reformama ili Hrvatskoj potrebnim provedbama, kad se samo planskom uvježbanom retorikom, djelovanjem nikad uslužnijeg novinarstva i učestalim pohvalama anacionalista u velikim intervjuima koji su preplavili Hrvatsku, može formirati slika o njihovoj uspješnosti, nepogrešivosti i brižnosti. Konačno je dugo izgubljeni svijet pronašao način osmišljavanja zajedničke političke idile i nadomjestak bivšem zajedničkom u svemu kontroliranom prostoru, kako bi se veliki problem osobne hrvatske identifikacije mogao materijalizirati. Nakon dugih gotovo trideset godina oslobođene Hrvatske dočekali su konačno mogućnost nepogrešivog prepoznavanja i pokazivanja glavnih krivaca za sve njihove izgubljenosti s novom hrvatskom državom.

Svijet je to koji je konačno uspio izboriti priliku da čak i svoje antihrvatsko djelovanje prikazuje kao naročitu korist za druge i za sve koji su danas u nametnutom europskom diplomatsko-političkom modernizmu još skloni hrvatskom idealizmu. Zato što oni znaju kakvu bi Hrvatsku trebalo graditi, s kim bi je trebalo graditi i kakvu bi prošlost trebalo slijediti koja ih ne bi opterećivala u navali pomirbi, otklona od stvarnih zbivanja i naročito od temelja na kojima je u devedesetima prošlog stoljeća stvarana Hrvatska. Okolnosti u kojima je Hrvatska stvarana i razina razaranja polako se i sigurno pretvaraju u akronime prošlosti, prošlosti koja trenutnom pomirbenom ushitu u svojoj izvornoj i stvarnoj formi predstavlja negaciju njihova zamišljenog hrvatskog puta u budućnost.

Izgubljene istine

Zamišljajući tu budućnost lišenu hrvatskog nacionalnog idealizma i njihovih povijesnih zabluda o širem zajedništvu, izabrali su Hrvatsku kao svojinu u kojoj su im nametanja izgubljenih istina postala poseban izazov. Kakva agresija i razaranja, koja jedinstvena Hrvatska sa svojim iseljeništvom, kakva nacionalna država, koja ratnom pobjedom izborena samostalnost, kakvo nacionalno dostojanstvo, koje hrvatske vrijednosti i koji narod uopće? Zablude o svemu tome treba stalno ispravljati i sve podvoditi pod novi unitarizam njihova starog tipa. Uostalom, zašto bi se uopće mijenjale ustaljene predodžbe, krivnja za sve povijesne zablude, promašaje i poraze drugih, a pogotovo tih drugih kojima je put prema zapadu uvijek kroz cijelu povijest bio zamišljaj puta prema suncu.

Poklonstvo konačno pronađenom putu na kojem su mogući savezi sa svim skupinama i pojedincima bez doživljaja Hrvatske uredno dolazi sa svih materijaliziranih pozicija neovisno o njihovim osobnim prethodnim žrtvama, ulogama, promišljanjima i najavama. Osigurana budućnost i pozicijska moć poništavaju svaku pomisao na zabludu koju slijede pognute glave i svaki osjećaj udruženog poigravanja upravo s hrvatskom budućnošću.

Otklon od povijesti

“Okrenimo se budućnosti” novi je izričaj podignut na razinu ideološkog puta prihvatljivog svim mogućim javnim i pritajenim protivnicima hrvatske državnosti i samostalnosti, na kojem nema mjesta velikim povijesnim hrvatskim zabludama o nezavisnosti, ratnoj pobjedi, građenju neke nove Hrvatske, zajedništvu ukupne hrvatske populacije, razvojnoj uspješnosti i sličnim hrvatskim okretanjima prošlosti. Okretanje budućnosti i pozicije s kojih se izgovaraju ovakvi silogizmi i javno upućuju prema Hrvatskoj koja ne razumije njihove otklone postaje mantra djelovanja i opravdavanja vladanja ili nešto poput drugarskog uvjeravanja. Ima li sve to smisla i može li malo pozicijske materijaliziranosti (ili puno, kako tko to doživljava) i kriterijske nezasluženosti koje su im darovali zamijeniti promjenu uloga, izbrisati vlastitu i njihovu prošlost, negirati nezasluženost i biti prihvatljiv put za mlade koji dolaze?

Photo: Ivo Cagalj/PIXSELL

Malo je komu sporno okretanje budućnosti uz dostojanstvo prošlosti, uvažavanje nacionalnih i općeprihvaćenih vrijednosti, izbor osobnosti umjesto pognutosti i postupanje u ime te budućnosti. Budućnost vam nije, gospodo, neuređeno društvo i prostor niti nejasni nacionalni razvojni koncept, nije ni Hrvatska na europskom dnu i u čvrstom zagrljaju ideologijskih nasljednika prošlosti, niti je Hrvatska politička svojina, a nije ni mirnodopska nagrada protivnicima njezina stvaranja i oslobađanja. Ponajmanje tu budućnost donose pripremljeni i zamoljeni pozivi na okretanje drugoj strani ili retorički dobro naučeni i stalno ponavljani ekvilibriji s vrha ili udruživanja kojima su pomirbe i priznavanja jednostrana ili politički osjećaji vladanja uvijek u prvom licu itd.

Budućnost vam, ako niste znali, vi koji s umišljajem vladanja znate sve, donose jedino djeca. Pa kad već zagovarate i najavljujete okretanje, kad prigodno izgovarate njihove želje, možete poneki put makar i zabunom opisati budućnost koju najavljujete. Zemlji koja se demografski prazni i nestaje, u kojoj je sve drugo važnije od stvarne budućnosti, zemlji i njezinoj populaciji na čekanju pri europskom dnu i zemlji za koju su mnogi otišli. Puni ponosa i dostojanstva. Budućnost kažete? Koja nestaje pred našim očima i u vašim najavama.

Nema više učenika

Photo: Grgo Jelavic/PIXSELL

Budućnost su djeca i mladi u svakoj normalnoj zemlji. Tamo gdje sunce vječno sja, kaže pjesma. Samo nas u našoj nalik istoj iz pjesme u budućnost uvode nasljednici prošlosti uz pomoć pognutih iz sadašnjosti. Kakva idila za budućnost. San svakog mladog u Hrvatskoj koji na kraju završi stvarnom okretanju budućnosti. Izvan Hrvatske. Mogu li ti nagovoreni zagovaratelji budućnosti ikad izreći savjet, preporuku ili pokudu izvršiteljima zbog djece koja su otišla? Barem jednu, onako kao nekad. Zapovjednu.

Na intenzivni prirodni pad i starenje ukupnog stanovništva, na silinu iseljavanja, na prazninu hrvatskih izvangradskih prostora i na sve silne demografske negativnosti s političke razine zaokupljene jednostranim pomirbama i usklađivanjima reakcije gotovo i nema. Mantra o zaokretu prema budućnosti u ovakvim je okolnostima samo dodatna praznina.

OPORBA MORA NATJERATI PLENKOVIĆA NA REFORME: U ovo naše vrijeme četvrte industrijske revolucije, odgode mogu biti smrtonosne

Autor:7dnevno/dr. sc. Stjepan Šterc
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.