fbpx
Foto: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

NEDORASTAO ZADATKU, A PLENKOVIĆ MU LJUBI RUKE: Cirkusu u režiji HDZ-a kraja nema, premijerov igrokaz je jeftin i proziran

Autor: Tomislav Stipić

Nanovo su oživjeli duhovi ustaša i partizana izvučeni iz jednog benignog odgovora novopečenog predsjednika Vrhovnog suda Radovana Dobronića. Na novinarski upit o pozdravu „Za dom spremni“ sudac Dobronić odgovorio je kako to nije ni političko ni ideološko pitanje, već civilizacijsko. Taj pozdrav nije prihvatljiv jer su pod njime ubijani nevini ljudi. Pošto je civilizacija temelj svakog pravnog sustava, za taj pozdrav nema mjesta u javnom prostoru. Naravno, odmah su se podigli pravobranitelji ustaškog nasljeđa „prokazujući“ Dobronića kao zagovaratelja komunizma. Ne sviđa im se Dobronić jer uz sve probleme koje pravosuđe ima, on atakira na „sveti“ pozdrav. Problem u njihovom shvaćanju je taj što Dobronić uopće taj pozdrav nije apostrofirao kao najvažniji problem u društvu, već je samo odgovorio na jedno od novinarskih pitanja, a što su zbog atraktivnosti urednici gurnuli na naslovnu stranicu. No, taj pozdrav lustrirao je (rasvijetlio) grupacije kojima to jest najveći problem, ponajprije rasutoj desnici koja nema ništa adekvatno ponuditi hrvatskim građanima osim neprestanu apologetiku ratnih vremena i njegovog nasljeđa.

Konačno, tu se beru najjeftiniji politikantski bodovi. Stav prvog čovjeka pravosudne vlasti u Hrvatskoj kako pozdrav koji je korišten u dva navrata u hrvatskoj povijesti nije civilizacijski, možda konačno otvori potrebu za civiliziranjem Hrvatske. „Za dom spremni“ u Domovinskom ratu preuzet je iz ustaškog nasljeđa s jasnom namjerom. Dovoljno je pogledati video zapise iz tog vremena i vidjeti ikonografiju i simboliku iz vremena NDH. Oni što danas manipuliraju i govore kako „Za dom spremni“ nema veze s ustaštvom, neka objasne zašto onda za pozdrav nisu uzeli „Smrt fašizmu“ budući da govore kako su se borili protiv srpskog fašizma. Mislim da je odgovor više nego jasan. Vojnici HOS-a koji su se borili za Hrvatsku ne smiju biti sporni i Hrvatska ih ne smije zaboraviti. Ali pozdrav „Za dom spremni“ instrumentalizirao je njihovu žrtvu. Inzistiranje na tom pozdravu najveću štetu čini njihovim poginulim suborcima koji nisu pali za pozdrav već za hrvatsku slobodu. A niti jedan pozdrav nije veći od slobodne Hrvatske, pogotovo ne zločinački pozdrav koji je drugim ljudima i Hrvatskoj nanio toliko zla.

Plenković brani nesposobnog ministra

Na relaciji Pantovčak – Banski dvori oblačno s pljuskovima i grmljavinom. Eskaliralo je između vrhovnog zapovjednika i ministra obrane koji očito ima potporu svog šefa u Vladi. Predsjednik Milanović po Ustavu je Vrhovni zapovjednik vojske u ratu i miru, zakonima i uredbama uređeno je područje obrane koje ministru daje zakonske ovlasti. Ipak, tjeranje inata da se zakonske ovlasti ministra koriste u bezveznim i za zemlju nebitnim kadrovskim rješenjima koja se tiču izravno Vrhovnog zapovjednika, nije baš najpametniji igrokaz. I Igor Tabak, vodeći naš vojni analitičar i Davor Gjenero, istaknuti politički analitičar, inače vrlo kritičan prema predsjedniku Milanoviću, unisono se slažu kako je Mario Banožić čovjek nedorastao kompleksnom ministarstvu kao što je obrana.

Banožić to pokazuje iz dana u dan. Njegovo traženje ostavke načelnika Glavnog stožera admirala Hranja, pokazuje i elementarno nepoznavanje zakona na koje se tako često poziva. Prijetnju generalima koji slušaju zapovijedi Vrhovnog zapovjednika, što su dužni, možemo i moramo shvatiti kao HDZ-ovo poimanje države. Sve u državi mora biti pod kontrolom HDZ-a, u suprotnom sve će propasti. Banožićev zaštitnik Plenković ne štiti Banožića zbog neke pretjerane ministrove sposobnosti, već zbog činjenice da predsjednik Milanović jedini razgolićuje narav i obrazac ponašanja HDZ-a. U trenutnim okolnostima, Plenković ni nema drugog izbora nego braniti nesposobnog ministra, kao što je branio i one smijenjene zbog koruptivnih i nekretninskih afera, jer obranom Banožića Plenković brani svoju poziciju izrazito lošeg selektora vladine ministarske reprezentacije. Možda bi i Banožiću i Plenkoviću bilo bolje, ako im je već toliko stalo do Hrvatske vojske, da objasne javnosti novinske napise kako će nam Francuska isporučiti slabiju verziju višenamjenskog borbenog aviona Rafale od onog što je bila prvotna namjera. Ukoliko dajemo milijarde proračunskog novca, onda moramo biti obaviješteni što točno dobivamo. Svi se sjećamo katastrofe s nabavkom izraelskih Baraka za što nitko nije odgovarao. Eto, upravo to je obrazac ponašanja HDZ-a: druge pozivati na odgovornost, a vlastitu nastojati skriti od očiju i ušiju javnosti.

Stradavaju obični građani

U medijskom prostoru vodi se pravi mali rat između zagovaratelja radikalnih mjera u borbi protiv Covida i samozvanih pandemijskih realističara koji u svemu vide pretjerivanje. Naravno, te dvije grupacije preko svojih prominentnih predstavnika prilično su glasne i kupe sav medijski prostor. Istina je uvijek negdje u sredini, a tiha većina je zbunjena zbog sve oštrijeg sukobljavanja dvije paradigme. Niti je rješenje u zatvaranju svega i u novom sveopćem lockdownu kako nas preko medija bombardiraju „katastrofičari“, ali sve ove tužne brojke zaraženih, hospitaliziranih i nažalost preminulih nisu bezazlene, kako nas pokušavaju uvjeriti „realističari“. Korona nije bolest s kakvom smo se imali prilike sretati, brojevi koji govore o zaštiti cijepljenjem mogu nam biti pokazatelj da cjepivo štiti i jedina je brana težim oboljevanjima i smrtnosti. Mnogi koji su umrli možda bi bili još na životu da su na vrijeme primili cjepivo. Učinak javnih polemika uzrokuje dezorijentiranost većine ljudi koji više ne znaju kako se ponašati. Dodatnu dezinformiranost potiče i rad Stožera koji se odavno pogubio i postao politički megafon stranke na vlasti. Umjesto da se djeci omogući da idu u školu jer karantene na njih djeluju izrazito loše, Stožer zatvara škole. Štoviše, ministar kaže jedno, a premijer sasvim drugo. U tom pokazivanju mišića sa svih razina, stradavaju oni obični građani u čijim rukama je samo novac kojim plaćaju nesposobne političare na vlasti. Nažalost, upravo s tim novcem građani bivaju najveće žrtve u rukama tih istih političara.

Možemo je na vlast u Zagrebu došao osvijetljen medijskim reflektorima kakvu nije uživala niti jedna politička opcija u mladoj demokraciji. Građane su uvjerili kako upravo oni imaju najbolja rješenja za nagomilane probleme Zagrepčana što su ih svojim (ne)djelovanjem u amanet ostavili pokojni Milan Bandić i njegov satelit, zagrebački HDZ. No, uz početna nesnalaženja, možemaši su javnosti nehotice otkrili i način svojeg vladanja Zagrebom. Možda najočitiji primjer političkog kadroviranja, suprotno onome u što su se kleli u kampanji, simbolizira Ratko Bajakić, čovjek koji prema medijskim izvještajima figurira kao osoba od povjerenja gradonačelnika Tomaševića i igrač iz sjene koji povlači poteze u Zagrebačkom holdingu. Dobro, nije baš iz sjene, sjedi u Nadzornom odboru, ali mediji su se zainteresirali za neke njegove udjele u tvrtkama koje su povezane s istim tim Holdingom.

Zašto bi se trebalo prebojati sve?

Na te upite, Tomašević odgovara nemušto, jednako kao i Sandra Benčić kad su ju upitali kakve veze ona kao saborska zastupnica ima s (tada još) predsjednikom Uprave Holdinga i kakva je uloga u svemu tome Darija Juričana (novopečenog Milana Bandića), gradonačelnika Svemira. Pa iako se nisu baš iskazali u početnim potezima na čelu grada (ne treba im zbog toga dodatno otežavati kako to rade iz zagrebačkog HDZ-a, partnera pokojnog gradonačelnika u uništavanju glavnog grada), čini se da im s muralima ide jako dobro. Problematični mural Slobodana Praljka, pravomoćno osuđenog za ratne zločine, koštao je sudbine i simbola hrvatske žrtve – Vukovara te zagrebačkog simbola, NK Dinama. Na prijavu građana, Gradski ured je naložio HEP-u da se prebriše problematični mural, a HEP-ovci su prebrisali sve. Zar se nitko na licu mjesta nije zapitao zašto bi se trebalo prebojati sve? Možda i jest, ali znakovito je kako je predsjednik Uprave HEP-a Frane Barbarić, novi stari potpredsjednik zagrebačkog HDZ-a kojemu je i predsjednik Vlade dao podršku (dajući ju novom starom predsjedniku Hermanu u čijem je timu bio i Barbarić). Jesu li si u jeku problematičnih medijskih natpisa, HDZ zbog presude za korupciju i sporopuzajuće obnove i Možemo zbog kritika za političko kadroviranje i nesnalaženje u upravljanju glavnim gradom, efektno dali ruku ne bi li malo zabavili javnost i tako skrenuli reflektore s bitnih problema i kritika? To vjerojatno nećemo nikada saznati.

Blagdan je Svih svetih kojim kršćanska tradicija slavi sve svete ljude, znane i neznane. U središtu blagdana je čovjek, koji dobrotom i plemenitošću ocrtava lice Božje na zemlji. Svi sveti potiču nas na dobro. Mnoštvo ljudi kroz povijest činili su dobra i plemenita djela prema drugom čovjeku. Njih se valja sjetiti i od njih nešto i naučiti. Bili vjernici, agnostici ili ateisti, svi smo pozvani činiti dobro i biti ljudi. Upravo takvih ljudi sjećamo se danas.




Autor:Tomislav Stipić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.