fbpx

Mladi i navijači ‘dežurni krivci’ za sve i sva

Autor: Zlatko Miliša

Mladi ne osjećaju da su subjekt u društvu jer su godinama instrumentalizirani i oni danas traže svoj prostor na ulici, sportskim terenima... „Bumerang generacija“ (nam) poručuje: „Izigrali ste nas. Ne vjerujemo više nikome!“

Gotovo svakodnevno crne kronike i žuti tisak, prenose izjave MUP-a, “mjerodavnih” političara… o eskalaciji međuvršnjačkog nasilja, huligana na sportskim terenima… Ispada da su mladi krivi za sve i sva, a čije su posljedice mnoštvo neučinkovitih kampanja i kontraproduktivnih izjava onih koji bi trebali skrbiti o mladoj generaciji. Evo nekoliko primjera…Raniji UNICEF-ov projekt “Stop nasilju među mladima”, implicira zaključak da su mladi po sebi nasilnici, a za sve to se indirektno optužuju škole i odgojno–obrazovne ustanove. Sjetimo se ranije kampanje pod nazivom “SPORTOM PROTIV DROGE”, kada su mladi uzvratili znakovitom inverzijom riječi: “Drogom protiv sporta”.

Na inicijativu ex ministrice prosvjete i športa Ljilje Vokić da se ograniči noćni izlazak mladih, mladi su uzvratili porugom “VI IMATE MOĆ, A MI – NOĆ”. Premijerka Jadranka Kosor je u svibnju 2010. najavila da Vlada više neće tolerirati izgrede na sportskim natjecanjima. “Stvari će se promijeniti radikalno i drastično”, kazala je 4. svibnja 201O. pred medijima i dodala: „Potezi koje će Vlada povući, bit će učinkoviti i drastični“, a “kazne se moraju brzo izricati i pravda mora biti kirurški precizna. Onima koji divljaju moramo poslati poruku da će ih zateći drastične kazne“ – izjavila je Kosorica. Poslije toga su se oglasili navijači i struka… Ovdje izdvajam neke zaključke s jednog skupa. U prostorijama Europskog doma u Zagrebu održana je tribina o novim izmjenama i dopunama tzv. Zakona o navijačima, kojim se dodatno pooštravaju kazne za navijače. Koordinacija hrvatskih navijačkih udruga, predvođena vođama triju najvećih skupina navijača BBB-a, Torcide i Armade upozorila je na grubo kršenje hrvatskih zakona i Ustava donošenjem novog Zakona o navijačima. Vlada se ponaša kao da o sportu ovisi ulazak u EU”, konstatirao je na tom skpu sociolog, prof. dr Benjamin Perasović, te zaključio: “Nasilje ne uzrokuju navijači. Nasilja ima u obiteljima, Saboru i Skupštini HNS-a. Nedopustivo je ovakvo iskazivanje represije i tretiranja navijača kao građana drugog reda“. Sručnjaci i navijači isto apeliraju: Državne institucije moraju se najprije pozabaviti odnosima u nogometu i sportu općenito, uvesti reda i očistiti ga od kriminala. Tek tada će zavladati mir na stadionima. Policijska represija, samo će izazivati novo nasilje“. (Prenosi portal Index. hr- od 1. 2. 2011.). Međutim, navijačima se priprema skoro suđenje… Na temelju optužnice Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu, 11. veljače 2011. godine skupina od devetero okrivljenika osuđuje se, između ostalog zbog “mržnje” prema navijačkoj skupini nogometnog kluba “PAOK” iz Grčke u prosincu 2010. Opsjednutost EU od strane premijerke, ministara u Vladi RH, (osobito vrhunskog demagoga Jandrokovića) i europoltronima iz “kukuriku koalicije” vodi drastičnim kažnjavanjem navijača. Ti isti političari vrše neviđenu medijsku indoktrinaciju kad pristupanja EU. Nije li i to prikriveno nasilje nad građanima, policijom i pravosuđem?

Nasilje postaje opasno kada dobiva na legitimnosti. Rezultati u sportu su „viljivi“ samo ako pobijediš. Navijači imaju, nerijetko, loš uzor od sportaša- idola, trenera, ili predsjednika klubova, koji potiču na nerede. Tajnu nekadašnjeg senzacionalnoga uspjeha nogometnoga kluba Varteks, njegov ex trener – Ćiro Blažević otkriva savjetima “dečkima” prije utakmice:”Unakazite ih”!? (Vidjeti u Jutarnjem listu od 26. 03. 2005.). Izborna skupština Hrvatskog nogometnog saveza u prosincu 2010. godine otvorena je incidentom Zdravka Mamića, Izvršnog predsjednika Dinama koji je Igoru Štimcu poručio da je razbojnik, a (za)prijetio je i drugima, o čemu su tada izvještavali svi mediji. Takvih primjera, na žalost ima obilje, gdje treneri, športaši, predsjednici klubova, umjesto da smiruju tenzije, (kod navijača) sami ih podrgijavaju.


Zašto mladi postaju nasilni(ci)?

Brojna istraživanja ukazuju na to da je kod mladih zapažen sindrom poremećaja u ponašanju koji je čvrsto povezan s karakteristikama modernog društva: narušeni obiteljski odnosi, odnosi s vršnjacima, osamljivanje, maltretiranje, zlostavljanje, agresija, delinkventno ponašanje, destruktivni stavovi i dr. Mladi su usvojili pogubnu poruku konzumerističkog društva da sve ima cijenu, a ništa nema vrijednost. Oni žele biti primijećeni. U svijetu politike i društvenih institucija agresivnost je (čak i) poželjna jer se njome zadobiva statusni simbol (vođe).

J. Lesourne je u svojoj studiji “Obrazovanje i društvo” zaključio da je mlada generacija odbačena na “sam rub socijalnog tkiva društva”. Ako je tomu tako, zašto onda mlade tretirati kao”rasadnik” širenja društveno neprihvatljiva ponašanja? Treba li ovdje podsjećati na činjenicu da u svojoj knjizi “O agresivnosti”, Karen Lorenc tvrdi da je izostanak komunikacije na svim razinama, važan predisponirajući čimbenik agresivnosti. Lorenc pita mjerodavne: “Što ima snažniju moć od borbenog entuzijazma kad zarazi mase.”?

Nasilje u školama, na ulici, športskim terenima, zlostavljanje u obitelji, dokoličarenje i kaos u mislima su reakcija mladih na datu dezorganiziranost društva po pitanjima njihovih potreba I preferncija. Frustriranost mladih izaziva raskorak između svijeta iluzija ili zamišljajne stvarnosti. Pomoći mladom čovjeku možemo samo ako stvaramo takvo socijalno okružje koje će poticati njegove snove i učiti ga kontroli nagona i agresivnosti. Zato je stara formula iz psihijatrije i danas važeća: (DRUŠTVENA) FRUSTRACIJA + IMPULZIVNI NAGON = AGRESIJA.

Sport je, osobito nogomet, kako u Hrvatskoj tako i u drugim zemljama, “pozornica” izražavanja različitih identiteta. Na toj pozornici sportski akteri funkcioniraju kao nositelji simboli “kulture nasilja”, a kada dolazi do ekscesa među identitetima različitih navijački skupina. Sa takvim identitetom navijači projiciraju negativne karakteristike na druge : ”Oni su loši, ne mi”. Stučnjaci apeliraju da većina pripadnika navijačkih skupina nisu ekstremni navijači i ne uključuju se u tjelesno nasilje, ali se zbog grupnoga konformizma i potrebe za provociranjem drugih aktera pridružuju nasilju. „Atmosfera u društvu je takva da tek s nasiljem postaješ netko i nešto“, kaže psihologinja, prof. dr Mirjana Nazor (u Slobodnoj Dalmaciji od 24. siječnja 2011). Prof. dr. Dražen Lalić i Ozren Biti u članku “Četverokut sporta, nasilja, politike i društva: znanstveni uvid u Europi i u Hrvatskoj” (Politička misao, br. 3-4 2008.) zaključuju: “Sport je u Hrvatskoj obilježen čestim izbijanjem raznovrsnoga nasilja, kontinuiranom prisutnošću korupcije pa i organiziranoga kriminala…” To prepoznaju u nogometu “kao području u kojemu granice između nasilja i nenasilja, sive/crne i uređene ekonomije, odnosno bezakonja i pravne države već dugo uopće ne postoje ili barem nisu vidljive”. Nasilje u sportu sastavni je dio i izraz nasilja u društvenom životu uopće, a sport (posta)je društveni “rezervat za nasilje”. (D. Lalić)… “Nasilje ekstremnih navijača nije najveći društveni problem, već su to korupcija, kriminal, nezaposlenost…”, kazao je Lalić u svom izlaganju 9. travnja 2009. godine na stručnoj Konferenciji “Sigurnost gradova 2009.” na temu prevencije nasilja na stadionima. Zar najnoviji primjeri “uglednih građana” RH koji su imućni i dobro politički pozicionirani, a koji su izazvali smrt drugih ljudi u prometnim nezgodama, ne ostavljaju percepciju kod mladih da je istima sve dopušteno?!

Mladi su prognanici života




U mojoj knjizi “Raskrižja struke i politike” 2005. godine zapisao sam: „Većina katastrofa proizlazi iz društvene nebrige za idealne slike mladog čovjeka, a to je ono što razara svako zdravo tkivo, jer se svakodnevno ponižavanje izražava u nemirima“. Gnjevna masa, po definiciji, emotivno reagira na izvanjske okolnosti, a njezini članovi pokazuju lakovjernost, sklonost nasilju, netolerantnosti i nekontroliranim emocijama.

Mladi ne osjećaju da su subjekt u društvu jer su godinama instrumentalizirani i oni danas traže svoj prostor na ulici, sportskim terenima… „Bumerang generacija“ (nam) poručuje: „Izigrali ste nas. Ne vjerujemo više nikome!“ Češki književnik Milan Kundera je u svom romanu „Šala“ opisao karakteristike mladih, koje su danas iznimno aktualne: „Mladost je užasna (…), to je pozornica po kojoj u najrazličitijim kostimima hodaju i izgovaraju naučene riječi koje tek napola razumiju, ali kojima su fanatično odani…“ To je „igralište fantazirane mase djece kod kojih se imitirane strasti i postavljene uloge pretvaraju u katastrofično stvarnu stvarnost“.

Mladi su ogledalo odraslih, a problem je u tome što političari i/ili odrasli u tome “ogledalu“ ne žele vidjeti sebe i svoje griješke. Oni žive u društvu krize – koju nisu izazvali, društvu rizika- kojeg nisu proizveli, već upravo oni postaju žrtve društva krize i društva rizika. Istraživanja pokazuju da nasilje nad mladima generira nasilje među mladima. Mladi nasilnici se „regrutiraju“ iz obitelji gdje su bili izloženim različitim vrstama nasilja. Istraživanja ukazuju da je kod mladih zapažen sindrom poremećaja u ponašanju, a koji je povezan s karakteristikama modernog društva: narušeni obiteljski odnosi, odnosi s vršnjacima, osamljivanje, maltretiranje, zlostavljanje, agresija, delinkventno ponašanje, destruktivni stavovi i dr. Razloge eskalacije nasilja među vršnjacima treba nalaziti i u epidemiji indiferentnih i popustljivih roditelja. Osobito je zabrinjavajući trend da nasilje kod sve većeg dijela mladih postaje zabava i stil života. U školama postaju „vidljivi“ učenici koji su pod sankcijama. Oni postaju „face“ među vršnjacima. Sve je to posljedica činjenice da Država nema vizije za mlade! «Socijalni nojevi» i/ili nezainteresirani za probleme i potrebe mladih su: ministarstava znanosti i obrazovanja, obitelji i međugeneracijske solidarnosti, pravosuđa, ministarstvo kulture, policije, te zdravstva i socijalne skrbi. Umjesto da razvijamo i potičemo preventivne programe, institucije stvaraju probleme ili nude tek palijativne – „vatrogasne mjere“.




Autor:Zlatko Miliša
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.