Photo: Robert Anic/PIXSELL

MILANOVIĆEV AS U RUKAVU! OVO BI MOGLO DOTUĆI PLENKOVIĆA: Narod i predsjednik zajedno! Imaju opciju koja bi sve mogla promijeniti!

Autor: Josip Jović

U žestokom obračunu predsjednika Zorana Milanovića s nizom političara i ‘aktivista’, u kojem nemilice dijeli šamare i prima udarce, publika je podijeljena strogo navijački kao da gleda borbu pijetlova u kojoj svatko izabire jednu od zaraćenih strana. Sve i da ima psihičkih smetnji, kao što sugeriraju Jandroković i Šeks, ne može se poreći da u puno toga ima pravo.

Trebalo bi zaviriti u teoriju književnosti kako bismo definirali kojoj vrsti literature pripada ovo što čitamo i gledamo na političkoj pozornici. Je li to travestija u kojoj se ozbiljne teme prikrivaju šegačenjima, je li možda commedia dell’arte namijenjena uveseljavanju puka ili crna komedija, je li riječ o teatru apsurda ili Kurosawinu rašomonu u kojemu svatko drži svoju stranu istine, dok je krivnja i laž uvijek na onom drugom?

Susret divova koji se igra po blatnjavom terenu uz niz oštrih startova nacija prati kao što prati napetu nogometnu utakmicu putem radijskog prijenosa.

Zemlja propada

Robusni Zoki probio obranu i zatresao protivničku mrežu, Plenki organizira obranu i uzvraća udarac, Šeki su upustio u niz driblinga, Njonjo oštro uklizao s obje noge, Pupi pogođen u Ahilovu tetivu sada šepa, Peđa se našao u zaleđu. U međuvremenu zemlja propada svakim danom sve više i u svakom pogledu. Reforma pravosuđa? Hajte, molim vas, koga to istinski zanima. Nakon banaka, zemljišta i medija u strane ruke, i to arapske, odlaze i dalmatinski hoteli, uspješni Ledo Amerikancima, a rijeka mladih napušta djedovinu. Pa to nitko i ne primjećuje, kamoli problematizira.

Kao kamen spoticanja ili lakmus-papir, a možda i kao trojanski konj, poslužila je prof. Zlata Đurđević koju je mimo zakona i propisane procedure htio progurati predsjednik države. Ustavni mu sud većinom glasova nije dao za pravo. Doduše, i taj se sud podijelio po prepoznatljivoj političkoj crti. Milanoviću skloni suci imali su suprotna mišljenja. No Milanović ne odustaje, sada će, nakon što se provede propisana procedura, predložiti istu kandidatkinju koja pak smatra kako joj “profesionalni integritet ne dopušta da odbije”.

Milanović gubi i sada je bijesan

Kakvi su izgledi Zlate Đurđević? Prema političkom rasporedu snaga, možemo reći – nikakvi! HDZ je odmah unaprijed, što također nije baš korektno, rekao kako ona neće proći jer je prihvatila kandidaturu mimo procedure. Protiv nje će biti čak i Milorad Pupovac, kojemu je Zlata prihvatljiva, ali zbog nje neće dovesti u pitanje unosan položaj koalicijskog partnera. Iz političkih razloga nije prihvatljiva Hrvatskim suverenistima, Mostu ni Domovinskom pokretu. Ostaju na njezinoj strani tek SDP i Možemo, opet iz strogo ideoloških razloga.

Milanović gubi bitku i sada je bijesan. Ne bira riječi ni sredstva. Ustavni je sud “kumska zadruga”, produžena ruka HDZ-a. Posegnuo je zatim metaforički za filmom “Ružni, prljavi, zli” kako bi okarakterizirao svoje protivnike. Ružan je Plenković, prljav Pupovac, a zao Jandroković. Ružni i zli su još dobro prošli, a prava paljba usmjerena je prema “prljavom”. Za njega je Zoki, nimalo nježno, rekao da je čaršijski lopov, falsifikator, trgovac s neiskrenim, nepoštenim i bezvrijednim političkim životom, biran sa samo pet posto glasova pripadnika srpske manjine. Pozvao ga je da zarađene dnevnice od putovanja u Bruxelles podijeli ljudima iz Majskih Poljana umjesto što im dijeli darove “čaršijskog ološa iz Beograda”.




Milanović je očekivao potporu SDSS-a

Jandroković je posegnuo za psihijatrijskom dijagnozom proglasivši Milanovića čovjekom poremećenog ponašanja i poremećene ličnosti. I Vladimir Šeks je konstatirao simptome teške psihičke bolesti i zatražio njegovu smjenu. Plenković bi ga rado opozvao kad bi imao dovoljno ruku u Saboru. Sada bi mu dobro došli i Most i Domovinski pokret i SDP. Njegove je istupe nazvao divljaštvom i zatražio ispriku u ime svog vjernog saveznika Milorada.

Pupovac je odmah sazvao konferenciju za novinare, otkrivši nam kako je Milanović kod njega i kod Kajtazija lobirao za svoj prijedlog predsjednice VS-a, optuživši ga za destabilizaciju ustavnog poretka. Zamjerio mu je i nezahvalnost jer je dobio srpske glasove “kad god mu je to trebalo”, a uvrijedilo ga je i spominjanje Banijaca s kojima on, Milanović, nema ništa jer su oni pod njegovim, Pupovčevim patronatom. Usto je objelodanio neke SMS-ove koje mu je Milanović uputio, u kojima između ostalog stoji “srami se, bijedniče” i još: “Srpski narod, crni Milorade, procvast će kad se riješi tebe i tvojih lopova”.

A onda je Milanović pozvao Pupovca da objavi i druge poruke koje mu je uputio, demonstrirajući čak i svoj pjesnički talent, opisujući ga kao “plačibabu ustreptalu od ganuća uz tihu slutnju suza”. Pupovac je Milanovića kao premijera, kako ovaj sada tvrdi, ucjenjivao da bi dobio zgradu Prosvjete u Preradovićevoj koju sada “čerupaju on i njegovi jarani”. U priču su uletjeli i Žarko Puhovski te Dejan Jović pa su i oni dobili svoje. Puhovski je, kao i Šeks, udbaški druker, a Jović sitni doušnik, nikakav znanstvenik i Pupovčev kumrovečki podrep. Milanović je očito očekivao potporu SDSS-a, računajući na etničku solidarnost, čime bi i koalicija bila dovedena u pitanje. Otud njegov gnjev.




Milanoviću na raspolaganju stoji referendum

Precijenjeno pitanje predsjednika Vrhovnog suda postavljeno je kao pitanje reforme cijelog pravosuđa. No trebalo bi transformirati cijeli niz zakona, uključujući i Ustav i izborni sustav, način izbora sudaca i državnih odvjetnika itd. Milanović je na potezu. Umjesto da se svađa sa svim i svakim, ma koliko govorio istinu, od tog nema fajde. Plodonosnije bi bilo da inicira ustavne i druge promjene. Možda njegova inicijativa ne bi prošla u Saboru, ali zato mu na raspolaganju stoji općenarodni referendum.

Da u društvu općenito, pa onda i u pravosuđu ima klijentelizma, stranačkih i prijateljskih veza, kadroviranja unutar sve užeg kruga nove političke klase, izvan je svake sumnje. Najsvježiji primjer je izbor Tene Šimonović Einwalter javnom pravobraniteljicom. Kći je Ivana Šimonovića, bivšeg ministra pravosuđa, sada visoko plasiranog u nekim tijelima Ujedinjenih naroda, i nitko ne vjeruje kako to nema nikakve veze s utjecajnim ocem.

Prošetala je kao i onaj Tomašević raznim međunarodnim sveučilištima i konferencijama gdje se mladi kadrovi pripremaju za nove vrijednosti novog svjetskog poretka, specijalizirala se za borbu protiv diskriminacije i kršenja ljudskih prava. Onda su je plasirali na mjesto zamjenice Lore Vidović, a sada, nakon što je otišla Lora, preuzima njezino mjesto čelnice jedne posve nepotrebne institucije koja zapošljava 53 službenika da bi prikupljala razne prigovore i žalbe građana i onda ih prosljeđivala raznim nadležnim tijelima. Sličnih pravobraniteljskih institucija ima još četiri.

Veliki reformator Zdravko Mamić

Kao veliki reformator pravosuđa pojavio se u BiH odbjegli Zdravko Mamić. Njegova priča o podmićivanju sudaca puna je šupljina. Jedino je zasad sigurno da je jednom sucu darovao sat, a drugomu platio putovanje u Dubai i kupio cipele. Ostale detalje tek treba utvrditi USKOK. Čudno je što je s pola milijuna eura podmitio suce, a oni su ga ipak osudili. Ili je dao krivim ljudima ili izmišlja. Ne ističe ni koliko je dao Đuri Sessi. Što je Sessa, da je potplaćen, mogao učiniti?

Tražiti od Županijskog suda da donese takvu i takvu odluku, a onda je potvrditi na Vrhovnom sudu. Ta se operacija čini nemogućom i krajnje prozirnom i za Sessu rizičnom. Najavljena je ustavna tužba. Zbog čega? Ona će se otprilike svesti na ovo: ja ih platio, a oni me, zamislite, osudili. Stvarno, to nije u skladu s poštenom trgovačkom praksom. Javnost, to je tek poražavajuće, više vjeruje Mamiću nego pravosuđu, što je samo izraz općeg nepovjerenja u institucije. I sam Milanović, nazivajući suce propalicama, kaže kako je Mamić napravio velike stvari, jer da nije bilo njega, ne bi bilo ni novca kojega je ukrao! Apsurd na kvadrat. Mamić možda i neće završiti u zatvoru. Njegov je zatvor cijela država bez državnika koja ga je odbila izručiti (Koliko je tek tamo platio suce?). Bude li zlu ne trebalo, on će se premjestiti nešto istočnije, sprijateljio se s Aleksandrom Velikim pa možda i Crvenu zvezdu preuzme.

*Stavovi koje autori iznose u svojim kolumnama njihovi su osobni stavovi, nisu nužno i stavovi redakcije portala Dnevno.hr.

Autor:Josip Jović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.