Photo: Robert Anic/PIXSELL

MIGRANTI I 12 DJEVOJČICA: ‘Milanović je drugo ime za Plenkovića’

Autor: Tihomir Dujmović

Naravno da, kako sugerira premijer Plenković, nitko normalan ne može imati ništa protiv da Hrvatska prihvati desetak djevojčica bez roditelja, stradalih u jezivom požaru na grčkom otoku Lezbos prepunom migranata.

Ta slika Lezbosa koji može primiti 9 tisuća, a tamo se naguralo preko 35 tisuća očajnika, slikovito govori o Europskoj Uniji i činjenici da od tih problema samo okreće glavu. I gura povremeno novce, kao sada kada će dakako, obnoviti zapaljeni migantski kamp. Uzeti od 400 djece njih 12 i smjestiti ih u Hrvatsku, naravno da je prihvatljivo, dakako da to valja podržati i poduprijeti. Iznad svega smo najprije valjda – ljudi, zar ne? Da, ali u životu jedne nacije je nažalost sve politika, a pogotovo je migrantska kriza politika, politika koju kreira sve moćnija Turska koja će, ako se ovako nastavi, za pet ili deset godina posve urušiti strukturu Europske Unije, kako je urušila, odnosno preotela i samo sebi podredila Aju Sofiju. To što je napravila sa tom građevinom planira napraviti sa Europskom Unijom i tko to ne vidi, taj ništa ne vidi. Europska Unija kao velika đamija, to nam prijeti ako ne shvatimo tko i kako generira migrantsku krizu!

Da će Hrvatska udomiti 12 djevojčica migranata, široj javnosti je otkrio predsjednik Milanović u jednom sjajnom duplom pasu s premijerom koji pokazuje savršenu skladnost njihovih politika u svim kapitalnim ideološkim i vanjskopolitičkim pitanjima. Milanović je naime čvrsto podržao Njemačku i njenu viziju Europske Unije i glasno se odmaknuo od Amerike, kritizirajući je između redova, preko mjere koje su domaćini i tražili i očekivali. U riječ, Milanović je u vanjskoj politici kad govorimo o strateškim pitanjima, drugo ime za Plenkovića i sad se tek vidi koliko su bile različite vanjske politike Kolinde Grabar Kitarović i Andreja Plenkovića! Radilo se o dijametralno suprotnim politikama, jedna se oslanjala na Bruxelles, druga na Ameriku i to u vrijeme kad su ratovi između tih dviju sila bjesnili na svim temama. Sada s Milanovićem, tenzije su sve manje u kapitalnim stvarima, dok problemi eksplodiraju na efemernim relacijama i polaze od činjenice da je jedan kolerik, a drugi flegmatik.

JEDINI HUMANISTI NA SVIJETU

Milanović je detalj o prihvatu 12 migrantskih djevojčica otkrio za posjeta Njemačkoj, otkrivši dakle ono o čemu se javno šutjelo, da bi u drugoj rečenici čvrsto stao uz takvu Vladinu odluku i ponovno afirmirao vlastitu politiku prema migrantima. Ne samo da je Milanović podržao Vladinu odluku nego je ovdje išao korak dalje, rušeći kao buldožder pred premijerom prepreke koje na ovu temu čekaju – premijera. Tako je preventivno napao Orbana rekavši da ovako humane geste političari poput Orbana sigurno neće podržati. I tu negdje i u ovoj predstavi prestaje humanizam i počinje gola politika. Naime, prihvaćanje migranata ni u kojoj opciji ne želi čak ni sada napraviti niti Austrija. Jesu li i oni pritajeni neofašisti? Takav i sličan potez ne želi napraviti niti katolička Poljska? Je li i tu stigao virus neofašizma? Ni Češka! Ni Slovačka! Što ćemo sad? Jesmo li mi jedini humanisti na svijetu a ovo društvo ćemo prozvati pritajenim neofašistima? Ili se radi o nečem drugome. Naime, sve spomenute zemlje se oštro protive politici Angele Merkel na tu temu, misleći da je dramatično pogriješila što je otvorila vrata migrantima. Iz njemačkih diplomatskih krugova već su nekoliko puta stigli prijedlozi da svaka zemlja obavezno primi određeni broj migtranata, što su zemlje Višegradske skupine, plus Austrija, rezolutno odbile, a Njemačka je višekratno tražila i da se otvore hot spotovi na rubovima Unije što je eksplicitno značilo i otvaranje trajnijih kampova za migrante, na onom teritoriju na kojem se zateknu, uz istodobnu zabranu njihovog daljnjeg prodora u Uniju.

To je odbila i Hrvatska. No, deklaratorno odbijanje, ako ga ne prate drugi potezi gola je promidžba. Naime, Hrvatska se u cijeloj priči drži neshvatljivo nezainteresirano za daljnji, premda sve dramatičniji razvoj situacije. Dakle, i Mađarska i Slovenija i Austrija i Poljska i Češka, sve te zemlje koje su druga crta migrantskog ulaska u srce Unije ili su izvele vojsku na granicu ili su stavile žičane ograde, svakako nešto posve konrektno čine da uistinu zauzdaju ulazak migranata. Hrvatska na svojim granicama ima po različitim procjenama od 40 do 60 tisuća migranata u bihačkoj regiji, svaki migrant koji stigne kod Dodika momentalno bude transportiran u Bihać, bošnjačke vlasti migrante javno usmjeravaju na isto to područje, od kuda se dakako vrši silan pritisak na Hrvatsku. No, Zagreb niti dramatično prosvjeduje kod Sarajeva, niti traži da BIH zatvori granice na Drini, niti je Čović jedno slovo prigovorio Dodiku koji pomaže da nas se ovako pritišće, niti smo u Bruxellesu tražili neki odlučniji potez Unije. U Dalmatinskoj zagori su zaredali incidenti izbezumljenih migranata koji se bore za goli život i očajnički se žele prebaciti u Njemačku, tako da je zastupnik Bulj tražio da se na granice postavi vojska. Posve je ignoriran. Policija u najvećoj mjeri kontrolira situaciju, ali ako razgovarate sa ljudima u zaleđu Like, brojni će vam svjedočiti da na stotine migranata uglavnom noću šeta Hrvatskom bez ikakve kontrole. I tu se tražila akcija vojske i to je ignorirano. Hrvatska dakle ni pod koju cijenu ne želi biti poput zemalja Višegradske skupine, ali niti poput Slovenije ili Austrije. No, bez odlučnijeg vlastitog stava neće moći štititi hrvatske granice, to se vidi iz dana u dan. Pobjedom pročetničke struje u Crnoj Gori, Hrvatska će biti dodatno destabilizirana, jer otvori li i Crna Gora svoju granicu za ulazak migranata u Hrvatsku, mi ćemo se ove zime naći u šah mat poziciji. Milanović je u inače nesuvislom i vrijednosno nepovezanom govoru  u Berlinu rekao da je on bio protiv žice na granicama jer da mi poštujemo „kulturu srca“ da bi u istoj rečenici rekao da „Europa više neće doživjeti onu vrstu migracijskog vala jer se fizički zaštitila“. Da, vojskom, policijom i žičanom ogradom! Hrvatska to nije napravila i zato na svojim granicama ima 50 tisuća migranata. Kao niti jedna druga članica Europske Unije. Što će biti ako ti ljudi jednog dana masovno krenu na hrvatsku granicu? Hoće li ih Milanović zadržati kulturom srca? Što će biti kad ih 50 tisuća u stampedu uđe u Liku, kao i što su u Milanovićevo doba ušle u Slavoniju? Tada su produžili dalje, jer je bila takva politika, ali što sada, kada će ih na granici sa Slovenijom i Austrijom dočekati vojska naoružana do zuba i žičana ograda? Ništa! Ostat će tu! Natrag više neće htjeti, naprijed više neće moć! A da će jednom krenuti naprijed, o tome nema dileme! I da u Sloveniju neće ući zbog žice i vojske ni tu nema dileme! Mi smo službeno odbili biti hot spot, ali ne preveniramo opciju da se tako nešto dogodi! I zato druge države ili rezolutnim potezima štite svoje granice poput Mađarske ili Slovenije ili otkupljuju problem kao moćna Njemačka. U svakom slučaju sve članice Europske Unije ovo pitanje rješavaju kao eminentno nacionalno pitanje ne vodeći računa o virtualnoj zajedničkoj politici Unije koje ionako nema. Samo mi osluškujemo Bruxelles i ne vučemo nikakav potez. Za to vrijeme desetci tisuća migranata se množe na našim granicama. 

I zato, da se vratim na početak, naravno da moramo biti ljudi, naravno da moramo imati srca za 12 djevojčica koje su dotaknule užas, ali ovakve izraze dobrodošlih empatija prati potpuno nejasna i neaktivna politika prema migrantskoj krizi i zbog toga se sa podignutim obrvama prihvaćaju na prvu loptu ovakve informacije koje je u Hrvatsku donio Zoran Milanović.       

U ČEMU JE TAJNA? Pozadina Milanovićeva i Plenkovićeva rata

Autor:Tihomir Dujmović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.