HINA / Lana SLIVAR DOMINIÆ/ lsd

MATE BAŠIĆ OTKRIVA VELIKU PREVARU BIRAČA: Sabor je zlatna riznica! Nećete vjerovati kako se izvlači novac!

Autor: Mate Bašić

Deseti se saziv Hrvatskoga sabora sastoji od 151 zastupnika. Uglavljeni su oni u 13 ad hoc organizirana tzv. zastupnička kluba, adecednim redom: 1. Domovinski pokret, 2. Hrvatska demokratska zajednica, 3. Hrvatska narodna stranke liberalnih demokrata plus nezavisni, 4. Hrvatska seljačka stranka plus Hrvatska stranka umirovljenika, 5. Hrvatska socijalno-liberalna stranka plus Narodna stranka reformista, 6. Hrvatski suverenisti, 7. Istarski demokratski sabor, 8. Most nezavisnih lista, 9. Nacionalne manjine, 10. Samostalna demokratska srpska stranka, 11. Socijaldemokratska partija Hrvatske, 12. Stranka s imenom i prezimenom plus Pametno plus Građansko-liberalni savez, 13. Zeleno-lijevi blok tj. Možemo plus Radnička fronta plus Nova ljevica plus nezavisni).

Prema internim regulama Sabora, da bi se tamo utemeljio zastupnički klub, nužno je da se okupe najmanje tri postizborna (!) sličnomišljenika, više zbog toga da bi na ime „kluba” ishodili dodatna financijska sredstva, nego što doista zastupaju slična mišljenja nesvjesnih birača uz pomoć čijih su se glasova uhljebili u Sabor.

​Imajući to na umu, izborni legitimitet za ustroj u „klubove” ima njih svega šest (HDZ, SDPH, Domovinski pokret, Most, IDS i Možemo) koji su na izborima osvojili najmanje tri (i/ili više) vlastita mandata, dok svi preostali sudjeluju u onome što se zove trgovački ili klijentelistički postizborni „parlamentarizam”, što je pak stvar iz koje proistječu „sva zla ovoga svijeta”. Naime, Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja iz sfere zapadne demokracije koja podrazumijeva, a što je još gore, i prakticira praksu predizbornih, a potom i postizbornih koalicija. Ova kombinacija najizravnije znači prijevaru izborne volje birača!

Uz toplu ljudsku kolektivističku misao da „klub” ostvaruje dodatna prava na financije, urede, usluge, i sl. (veća „prava” nego što ih ostvaruje pojedinac-zastupnik, koji zasebno, sam na svijetu, luta hodničkom saborskim meanadrima, prije nego što se spusti na hranjivi kompletni ručkić od toplih ljudskih 25 kuna da bi spasio iscrpljeno tijelo), posebno veselu pripovijetku predstavlja tzv. Klub zastupnika nacionalnih manjina.

Uhljebi svuda

​Naime, prema nakaradnom hrvatskomu izbornom zakonu, nacionalne manjine (njih 21, kako piše u preambuli Ustava), imaju zajamčenih 8 zastupnika, od čega su posebno 3 zajamčena Srba (načelo: 3+5), ali su još trojica Hrvati iz tzv. dijaspore, bolje rečeno, 3 Hercegovca (5+3-3).

Trojica Hercegovca nemaju zasebni „klub”, već oni naime spadaju pod HDZ (ili kao u prošlom 9. sazivu Sabora, general Glasnović, mogu biti nezavisni ili otići u neki drugi ad hoc „klub”), dok u ovoj, kao i prethodnim prigodama, „klub” zastupnika Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) predstavljaju Milorad Pupovac, Dragana Jeckov i Boris Milošević. To bi „relativno” bilo u redu, samo kad zajamčeni zastupnici SDSS-a ne bi istodobno bili i članovi Kluba zastupnika nacionalnih manjina. ​Drugim riječima, ti su zastupnici – koliko je javnosti dostupno razumjeti – uhljebljeni u najmanje dva saborska ad hoc „kluba”, a još uz to, kako stoji na saborskim web stranicama, u ovom 10. sazivu Sabora, Ermina Lekaj Prljaskaj i Vladimir Bilek pod egidom „nezavisnih” omogućili su da nastane i „klub” Hrvatske narodne stranke liberalnih demokrata i nezavisnih zastupnika (na čelu je Predrag Štromar, bivši Plenkovićev ministar iz HNS-a), a istodobno su i Ermina i Vladimir članovi „kluba” manjinaca?!

Buljubasic/HINA/POOL/PIXSELL

​(En passant, jedna od zabavnijih sitnica koje je autor ovoga teksta uočio na saborskim službenim web stranicama jest ta da je tajnik Kluba zastupnika nacionalnih manjina Slavko Rako: Imoćanin, moj daljnji rođak preko pokojne mame, moj gimnazijski i generacijski kolega, brucoški frend, ratni dopisnik iz Sarajeva, svojedobni glasnogovornik MUP-a, itd. Kakve veze on s manjinama, osim kruhoboračkih, ima?)

Lijevi ili desni

Zanimljiva je u svemu tome poruka u animalnoj basni o žabi i škorpiji koja ne može protiv svojega karaktera, tijekom čijega bi čitanja i razumijevanja valjalo razmisliti i o tome je li Hrvatski sabor kao takav – bez obzira na imanentnu mu prijevaru narodne volje i bez obzira je li ili nije polovica hrvatskoga biračkoga tijela uopće izišla na izbore – lijevi ili je desni?!

​Dopustimo digresiju: netko vrlo mudar u natuknici na Enciklopediji.hr sročio je misao kako je nova ljevica naziv za skupinu radikalnih kontemplativaca koji su „nedavno”, tj. u razdoblju između kasnih 1950-ih i ranih 1970-ih, nastojali oživjeti zamrlu socijalističku misao, odbacujući pritom neke od vrijednosti „tradicionalne ljevice” (?!) navodeći kako tamo spadaju također politički i kulturni pokreti koji su zastupali „nove društvene vrijednosti”. Primjerice, studentski pokreti 1968., a u filozofskom smislu obnovljena tzv. Frankfurtska škola, plus „revolucionari” poput Mao Zedonga i Che Guevare, na tradicijama anarhističkoga mišljenja mislilaca poput Bakunjina. Dometnimo ovdje proizvoljno i Buharina na kojeg se nedavno iznebuha pozvao trenutni hrvatski predsjednik Z. Milanović), te je tako nova ljevica zauzela kritički odnos prema „realnom socijalizmu” u (ondašnjoj) Istočnoj Europi, ali i prema (ondašnjim) komunističkim strankama na Zapadu, dovevši u pitanje tvrdnje „tradicionalne ljevice” o neumitnom „slomu kapitalizma”. Enciklopedija.hr uz to izrijekom navodi kako su „s druge strane, pokreti nove ljevice uspjeli afirmirati važnost spolne jednakosti, ljudske osobnosti, te opiranja mentalitetu potrošačkoga društva kao i masovnim medijima”, te da je „dio nove ljevice izravno utjecao na razvoj ekološke misli i pokreta (stranke zelenih), te na razvoj radikalnoga feminizma”, iako se „nezadovoljan tijekom i rezultatima pokreta, dio ljevičarskih skupina priklonio oružanomu teroru, osobito u Njemačkoj (grupa Baader-Meinhof) i Italiji (Crvene brigade).”

​Isto to mudro „mrežno izdanje” Hrvatske enciklopedije Leksikografskoga zavoda Miroslava Krleže navodi da je „desnica politička pripadnost i položaj desno od centra i suprotna ljevici u razvrstavanju političkih snaga na ideološkom spektru”, te da je „pojam desnice nastao u doba Francuske revolucije kao oznaka za parlamentarno okupljanje pristaša onodobnoga francuskoga kralja i monarhije u klupe na desnoj strani (gledano s mjesta predsjedatelja u skupštini)”. Tijekom povijesti desnica je postala nazivkom za „različite političke i moralne stavove, od konzervativnog otpora društvenim inovacijama i demokratskim promjenama do krajnjih autoritarnih i profašističkih izbora”. Iz toga proizilazi da je „desničar pripadnik desne politike tj. onaj koji je često netolerantan prema svemu novomu i različitomu” jer je desnica, između ostaloga, uglavnom i sinonim za konzervativizam.

Naprijed kruhoborci

U praxisu, slijedom rečenoga, kad ih posložimo, u 10. sazivu Hrvatskoga sabora, vjerojatno bi to, grubo promatrajući, izgledalo ovako:
DESNO 1: Klub zastupnika Hrvatskih suverenista
DESNO 2: Klub zastupnika Domovinskog pokreta
DESNO CENTAR: Klub zastupnika Hrvatske demokratske zajednice
KRIPTODESNO: Klub zastupnika nacionalnih manjina
VRLO DESNO: Klub zastupnika Samostalne demokratske srpske stranke
LIJEVO CENTAR: Klub zastupnika Socijaldemokratske partije Hrvatske
CENTAR TRENUTNO: Klub zastupnika Mosta nezavisnih lista
LIJEVO UPITNO: Klub zastupnika Istarskog demokratskog sabora
UMJERENO LIJEVO: Klub zastupnika Stranke s imenom i prezimenom, Pametnog i Građansko-liberalnog saveza
VRLO LIJEVO: Klub zastupnika zeleno-crvenog bloka
KRUHOBORCI 1: Klub zastupnika Hrvatske narodne stranke liberalnih demokrata i nezavisnih zastupnika
KRUHOBORCI 2: Klub zastupnika Hrvatske seljačke stranke i Hrvatske stranke umirovljenika
KRUHOBORCI 3: Klub zastupnika Hrvatske socijalno-liberalne stranke i Narodne stranke reformista

Ekstremni SDSS

Po svim politološkim parametrima, najekstremnija desničarska stranka zastupljena u Hrvatskom saboru jest SDSS, na čelu s dr. Miloradom Pupovcem udruženim s predsjednikom SNV-a Borisom Miloševićem, koji je pak nedavno Milošću Božjom rukopoložen za potpredsjednika novoimenovane Vlade RH, a koji svoje ekstremno desničarenje prikriva ekstremnim ljevičarenjem.
​O ulozi SDSS-a kao takvoga psalmi bi se starozavjetni mogli pjevati samo kad momentalno u fokusu ovoga teksta ne bi bio kroki personalija koje predstavljaju novovjeke tzv. ljevičare u Saboru. Tko su osobnosti koje su ovdje priručno kategorizirane u: 1.)Klub zastupnika Stranke s imenom i prezimenom (STRIP), Pametnog i Građansko-liberalnog saveza (GLAS), te 2.)Klub zastupnika zeleno-crvenog bloka.

​Predsjednica saborskoga Kluba zastupnika Stranke s imenom i prezimenom, Pametnog i Građansko-liberalnog saveza (odnosno prvoga i jedinstvenoga parlamentarnoga tzv. ženskoga kluba na okruglom svijetu) jest Marijana Puljak. Rođena je 1971. u Splitu, inženjerka je informatike s tamošnjega FESB-a, splitskogradska vijećnica, šefica jedne od splitskih mjesnih zajednica u neboderskom „kotaru” Žnjan blizu „drogaške plaže (?!)” od nasuta pijeska koja je nastala onomad oteta od mora da bi mi Hrvati tamo dočekali Ivana Pavla Drugoga. Utemeljiteljica je udruge/stranke pametna imena „Pametno” koja je u Sabor ušla kao nositeljica liste Stranke s imenom i prezimenom, Fokusa i Pametnog u 10. izbornoj jedinici u „fotofinišu” – kako su to slikovito opisivali novinari HANZA-e – uglavnom zahvaljujući tome što joj se mater Bogu dragome molila za njezine glasove ne bi li HDZ-u bio jedan manje, a jedan Pametno.

Photo: Emica Elvedji/PIXSELL

​Dario Zurovec, rođen 1986., gradonačelnik Svete Nedelje, naselja pokraj Samobora tik do slovenske granice gdje živi čak 18.000 ljudi, magistar informatike (slično kao Marijana, samo stupanj više) kao nezavisni kandidat nečega što se zove Fokus, u Sabor je ušao na istoj listi, također u svojemu dvorišću svladavši nekoga HDZ-ovca, ali je – fokusirano – uoči konstituirajuće sjednice priopćio kako će mu budući saborski život biti lakši ako bude sam i nezavisan. Od žena.

Ne ulazeći u Darijeve motive, pravnica Dalija Orešković (1977.) doista je u toj priči istinska frka od face: onako lički lijepa s naglašenim zagrebačkim akcentom i smislom za odijevanje, majka dviju curica koju su često nepravedno identificirali samo kao nevjestu dr. Slavena Letice, bivša kandidatkinja na predsjedničkim izborima, hrvatskoj je javnosti postala uočljiva svojedobno kad je u svojstvu šefice tzv. Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa manje-više investigirala rušenje Tomislava Karamarka, njegove Vlade i njegove politike. Zanimljivo je to sve to i danas, no davna je i druga to pripovijetka. Osobito ako se u obzir uzme da je treća članica toga i takvoga „ženskoga kluba” u Saboru, iz kiše pala, arhitektica Anka Mrak Taritaš (1959.), o čijoj se ministarskoj i/ili partijskoj/stranačkoj karijeri ovomu autoru baš ne da slovkati. Slova trošiti, riječi, skupi prostor na papiru, čemu više?

Photo: Boris Scitar/Vecernji List//PIXSELL

Neobično ime

Najpristojniji parlamentarni sastav do sada, kako mu hrvatski mediji tepaju ovih dana (voljom oko 46 posto onih hrvatskih državljana koji su na parlamentarne izbore izašli ili pak uopće mogli izaći), iznjedrio je – konačno! – i zastupnike koji sami sebe zovu „novom ljevicom”. Riječ je o tzv. Klubu zastupnika zeleno-lijevog bloka, preciznije, kao što to kaže predsjednik njihova kluba Tomislav Tomašević, crveno-zelenog bloka.

Predsjednik toga „kluba” je Tomislav Tomašević, potpredsjednica je Sandra Benčić, a članovi su Damir Bakić, Rada Borić, Bojan Glavašević, Vilim Matula, i Katarina Peović. Valja ovdje naglasiti kako Tomašević, Benčić, Bakić i Matula dolaze s platforme toga neobična imena Možemo!, dok je Rada Borić članica i osnivačica onoga nečega za što je svatko razuman mislio da se ugasilo u prigodi nastanka (vjerojatno i jest, google it!, zove se Nova ljevica), a Katarina Peović izrasla je kao „mala curica” iz onoga suburbanog pokreta s Filozofskog fakulteta koji sam sebe zove Radnička fronta. Na koncu konca visi jedini nezavisnjak koji se s njima udružio, Bojan sin pok. Siniše Glavašević.

​Dakle, u čemu je frka s njima, osim što su – za hrvatske pojmove, a možda i šire (druga tema!) – ljevičari? A u Hrvatskom saboru, neprijeporno, ekstremni ljevičari?
​Isključivši Bojana Glavaševića (nezavisni na platformi Možemo!), koji je godište mojega najstarijega sina i koji će zauvijek živjeti u sjeni svojega žrtvovanoga oca pa da mu stoput Pupovac (SDSS) dade neku sinekuricu na Odsjeku lingvistike FF-a ili ga „brigadir HV-a” Fred Matić (SDP) bude furao putem SDP-a niz dugi marš kroz institucije i tome slično; isključivši potom i Vilima Matulu (Možemo!), negdašnjega talentiranoga glumca kojemu bi i u ono doba, onako talentiranomu, bilo pametnije da se nije petljao sa SKH, i to s CK SKH, dakle, isključivši njih, što s ostalih petero „ekstremnih ljevičara” u Hrvatskom saboru?

Photo: Josip Regovic/PIXSELL

Naime, Damir Bakić (Možemo!) redoviti je profesor s Matematičkog odsjeka zagrebačkoga Prirodoslovno-matematičkog fakulteta. Kako je nedavno propagandistički publicirao zagrebački portal Telegram.hr, osim na preddiplomskoj i diplomskoj razini matematike, gdje predaje jedan od temeljnih predmeta, Linearnu algebru, predaje i studentima poslijediplomskog specijalističkog studija Aktuarske matematike gdje uče matematiku osiguranja i bave se specifičnim osiguranjima, od životnog, preko zdravstvenog, mirovinskog. Napisao je tri sveučilišna udžbenika, mentorirao devet doktorskih disertacija, član je Hrvatskog matematičkog društva i Hrvatskog aktuarskog društva, a kao Fulbrightov stipendist proveo je akademsku 2003./2004. godinu na Washington University u St. Louisu u SAD-u. Zgodno je spomenuti i kako mu je mentor na diplomskom (1981.), magistarskom (1985.) i doktorskom radu (1990.) bio profesor Hrvoje Kraljević, također s Matematičkog odsjeka PMF-a, ujedno i bivši ministar obrazovanja.

​Tomislav Tomašević, zvani Tommy Senf (Možemo!), koliko god ga se (s pravom!) poistovjećivalo sa Zelenim pokretom u Zagrebu, magistrirao je na Cambridgeu, a brbljava Sandra Benčić (Možemo!) također je magistrica prava. Uz njih, nekada davno ljepuškasta Rada Borić (1951.), jedna od zadnjih borbenih feministica u Hrvatskoj, izvršna je direktorica skromnoga zagrebačkoga Centra za ženske studije, ali prema Forbesu, jedna je od sedam najmoćnijih feministica na svijetu. Autorica je prvoga – naravno, jedinoga! – finsko-hrvatskog i hrvatsko-finskog rječnika.

​Konačno, i Katarina Peović magistrica je književnosti, iako bez smisla za šminku i žensko odijevanje, čak i autorica nekoliko knjiga (bez obzira što ih kritičari još nisu pročitali, veliki je to trud!)

Usklađivanje zakona

No, nemojmo se zavaravati, stvari su daleko jednostavnije: na mikrorazini svi ti ljevičari, desničari, centristi i ostali kruhoborci u Hrvatskom saboru (osobito kad su organizirani u „klubove”) – barem kako mene pamćenje služi, a služi me dobro! – prije ili kasnije pretvaraju se ili će se pretvoriti, u cirkuske majmune. One, koji otimaju naše banane.

​U hrvatskoj politici, naime, nema doslovno nitko, bilo s lijeva bilo zdesna bilo u centru, tko bi kazao da je protiv gospodarskoga propadanja, da je protiv iseljavanja mladih i potentnih, da je protiv korupcije, da je protiv ljudskih, ženskih, manjinskih i inih prava, da je protiv blablabla.

​Jednostavno, svi ti saborski zastupnici, sve te saborske stranke, svi ti klubovi, bili kakvi i koliki brojčano bili – sve dok se sa zdravim mozgom ne uskladi izborni zakon, bolje rečeno, sve dok se sa zdravim mozgom ne uskladi hrvatski Ustav – dotle ćemo se natezati oko ljevice i desnice i sličnih dosjetki, bez obzira hoće li nas trpjeti internet.

Autor:Mate Bašić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.