7Dnevno

KAPETANČE DRAGANČE: ‘Dva dana do Zagreba, što bi ustaše bežale’

Autor: Marcel Holjevac / 7Dnevno

ČOBANI I SELJAČINE: Razvedeni katolik i ultimativna sramota

Jasno je bilo onog trena kad je Nino Raspudić, profesor i vrhunski intelektualac, zakoračio u politiku, da će biti napadnut sa svih strana. Nino nije od onih “društveno” poželjnih intelektualaca, onih koji mašu duginom zastavom i obrušavaju se na “fašiste” koji radije ne bi mahali nikakvom kad nema rata, onih koji po kružocima pričaju “kak su se oni tu zlegli” i “kaj si ovi dotepenci misle”, nego Hercegovac jasno izraženih desnih političkih stavova. Hercegovac ili desničar krkan snobovima je  uvijek dobrodošao, da mogu u njega uprijeti prstom, potvrditi svoje stereotipe, njega drže kao malo vode na dlanu. Ali takve poput Nina treba odmah zaustaviti.

A na tom poslu su se odmah našli “lijevi” Beljak i “desni” Jandroković. Dakle, dvije realno najogavnije pojave na hrvatskoj političkoj sceni u ovom trenutku. Pa je tako nepopularni “Njonjo” nastup Nina Raspudića u NU2 prokomentirao: “Nisam gledao, bio sam s kćeri na ručku. Naime, imam troje djece… s istom ženom”. Ono, kad si glup i bezobrazan, a želiš ispasti cool i duhovit!
A ni Krešo Beljak nije izdržao da ne ispadne seljačina i primitivac, pa je poslao poruku: “Stavili mu ružnu fotku gdje kuglu baca, umjesto da su stavili neku drugu, konzervativniju, u skladu s ideologijom koju zastupa… s vjenčanja u crkvi, na primjer”.

Jako smiješno, ne? Hoće li naši socijalisti (u koje, jasno, brojim Krešu) i HDZ-ovci sad ismijavati razvedene ljude, u doba političke korektnosti kad se i “fat shaming” smatra zločinom, ili će rastavljene žene morati nositi neki poseban znak raspoznavanja? Po njima, ispada da je to ultimativna sramota ako ste katolik. No mene je fasciniralo što se ni jedna od naših feministica nije osvrnula na to, elegantno su prešutjele nešto na što bi inače skočile na stražnje noge da je to izrekao Nino o Beljaku ili Jandrokoviću! Koji, kad smo kod toga, sjedi u stranci koja se također deklarira kao demokršćanska, a veliki broj visokopozicioniranih HDZ-ovaca je razveden. No smeta, eto, samo Nino.

No ako su to prešutjele i odlučile se praviti blesave, nisu prešutjele to što je Nino spomenuo da mu se ne sviđa da mediji sad kad  su on i supruga u politici, izvlače fotografije na kojima izgledaju loše pa je, referirajući se na jednu od njih rekao “imamo debelu, okruglu Mariju koja još tipka na mobitel na toj slici”. A to su sve Jelene Veljače na mrežama čule isto onako dobro kako nisu čule Beljaka i Jandrokovića koji nisu, nota bene, uvrijedili samo Raspudića nego i njegovu suprugu Mariju. Pa su krenule štreberski papagajiti kako je “trudna žena lijepa” i kako je pec-pec i fuj-fuj takvo nešto govoriti, da su trudnice ružne (što Nino, naravno, nije ni rekao, ali feministička sposobnost prenemaganja i namjerno krivog tumačenja tuđih riječi ravna je samo onoj komunista).
Odgovorila im je Marija Selak-Raspudić: Ne, trudna žena ne mora biti sama sebi lijepa. Ni bilo kome. Usput je zamolila druge žene da ne šalju svoje fotošopirane, nego autentične slike iz trudnoće. Ali to i nije bila poanta onoga što je Nino rekao, uostalom.

Beljak i Jandroković su se na tome izautali kao dva brata, kao dva političara od kojih je jedan lažni HSS-ovac, a drugi lažni demokršćanin, oba lažni moralisti, i potvrdili koliko su zapravo svjetonazorski i karakterno bliski.

DESNICA SE OPET RASLOJILA! Tko sve ide po glasove konzervativaca? Donosimo pozadinu

SVJETONAZOR HDZ-a: Sigurno neće koalirati sa Škorom

A kad smo kod svjetonazora, navodno ga HDZ ima. I navodno je demokršćanski. A tu bi se negdje moglo smjestiti i Škoru. No premijer je u ponedjeljak zaključio da bi mu logično bilo da Škoro ide sa SDP-om nakon izbora jer je, po njemu, upravo Škoro doveo Milanovića na vlast (a ne slučajno bezbrojne afere, 15 smijenjenih ministara, pijani Kolindin nastup u Osijeku i bezbrojni gafovi).
“Treba gledati dokaze s predsjedničkih izbora, to je dokazana suradnja. Koji je drugi smisao Škorina angažmana bio nego da se izabere Milanović? Neka mi netko dokaže da nije bilo tako… Ne vidim zašto ta suradnja ne bi bila moguća, ne vidim da se oni nešto međusobno kritiziraju. Njihov je glavni cilj, i jednima i drugima, biti protiv HDZ-a, to je jasno kao dan i najneiskusnijem analitičaru”, ustvrdio je Plenković u Šibeniku. I odbacio svaku mogućnost koaliranja s Domovinskim pokretom nakon izbora (iako je dva dana prije spominjao takvu mogućnost kako bi mostovce otjerao dalje od Škore).

No to nije čudno. Plenković je davno rekao da će koalirati sa sebi svjetonazorski bliskim strankama. Po tome je bilo jasno da sa Škorom neće jer je on u proteklom mandatu vrlo zorno demonstrirao koje su njemu svjetonazorski bliske stranke. I od njih je sastavio Vladu. A to su Pupovčev SDSS i Štromarov, donedavno Vrdoljakov, HNS. Iako, ako ćemo pošteno, HNS nije toliko blizak HDZ-u svjetonazorski koliko po tome što su jedni i drugi zapravo kriminalne udruge, neka vrsta loposvkih sindikata. A o SDSS-u iz pristojnosti neću napisati ništa.

Počela prva ispitivanja u PNUSKOKU! Vlada smjenila Josipu Rimac i Anu Mandac

KAPETANČE DRAGANČE: ‘Dva dana do Zagreba, što bi ustaše bežale’

Ovih dana javnost u susjednoj, prijateljskoj i nesvrstanoj Srbiji zabavlja izvjesni Dragan Vasiljković, koji umirovljeničke dane nakon izlaska iz Lepoglave broji tamo jer ga Australija ne želi natrag, a u EU mu je ulazak zabranjen idućih 20 godina, kao osuđenom ratnom zločincu. Što je, po medijima u Srbiji, neka ustaška ujdurma.

Između ostalog, ustvrdio je da bi Milorada Ulemeka Legiju, ubojicu premijera Đinđića, trebalo pustiti na slobodu, jer je to “pravi srpski patriota i heroj”. S drugim dijelom te rečenice nije se teško složiti, “pravi srpski heroji” nerijetko su ubijali i svoje i naše legitimne vladare, a s prvim malo teže jer je Legija osuđen na ukupno 137 godina robije, jedno deset puta više nego što je Dragan dobio u Hrvatskoj za mučenja hrvatskih zarobljenika u kninskom zatvoru.

A ustvrdio je i da je Kosovo srpsko i da nije izgubljeno. Kao što nije ni Knin, koji je on junački branio. Uostalom, njegovi Knindže svake godine kad se slavi Oluja ponavljaju ono “dogodine u Kninu”. A dečki ih svake godine čekaju u Kninu, i ništa. Srpska obećanja.

No ono zbog čega je nama kapetanče Draganče zanimljiv njegova je hrabra izjava da bi za dva dana ušao u Zagreb, i da bi ustaše bježale prema Bleiburgu, a Zagreb srpsku vojsku dočekao s cvijećem, eto samo da je Grujica (nebitno sad tko je Grujica) okrenuo tenkove na drugu stranu. To je u rangu izgovora da su Vukovar izgubili jer su nadrogirane ustaše koristile psihotronsko oružje.

“Kunem vam se, da je Grujica Borić sa svojim tenkovima koji su bili u Glini stao iza mene, umesto što ih je uperio protiv mene, u roku od dva, tri dana bih ušao u Zagreb. I tamo bi me dočekali sa cvećem, kao što dočekuju svaku vojsku. Oni bi bežali ispred mene ka Blajburgu, kao što su bežali iz Kostajnice”, doslovce kaže Vasiljković, a Blic nam onda još objašnjava: “Kapetan Dragan je objasnio da je morao da se bori za svoj narod protiv povampirenog nacizma i fašizma u Hrvatskoj”.
“Ne bi bilo krvi ni sukoba. Moji momci su bili disciplinirani”, kaže Dragan koji očito živi u paralelnom svemiru. Vjerojatno onom stripovskom, u  kojem njegovi Knindže uvijek poraze ustaše naoružane do zuba karate zahvatima, Zagor i Veliki Blek im nisu bili ravni. A ustaše bi bježale čim bi ih on, metar i šezdeset visok, pogledao mrkim pogledom ispod crvene beretke.

Naravno, stvarnost je bila talva da su nakon prve akcije “Žalac” u lipnju ’91., kad su napali Dvor i Glinu te uništili brojne rimokatoličke crkve, civilne kuće, školu te izmasakrirali dvadesetak ljudi, dobili po glavi od “ustaša” u Strugi i Kozibrodu, gdje su – po svjedočenju samih tamošnjih Srba – hrabre “Knindže” prve zapalile prema Dvoru, a “kapetan” je, da ih opravda, krivnju za neuspjeh svalio na lokalnu Teritorijalnu obranu. Kada su se vratili u Knin, navodno ih je milicioner – predsjednik Milan Babić htio poslati, zajedno s “kapetanom”, natrag Slobi u Beograd, ali kako je “kapetan” bio čovjek moćnog Jovice Stanišića, tako od svega nije bilo ništa. No “kapetan” je pronašao sebe kao zapovjednik zatvora i batinaš, valjda da bi liječio komplekse, a “Knindže” su se, kažu tamošnji, posvetile pljačkanju hrvatskih kuća i sela i, ponajviše, reketarenju kninskih ugostitelja i privatnika, dok nije pobjegao u Beograd i dalje za Australiju.

Sad je Srbija konačno obogaćena jednim pravim ratnim zločincem, ne salonskim četnikom poput Šešelja, pa se može očekivati da će i on ući u parlament, jer je u zadnje vrijeme prilično prisutan u medijima. Što Hrvatska radi glede svega toga? Pa, šuti. Neki bi rekli da je to u redu, na budale se ne treba obazirati, no tako ne funkcionira međunarodna politika. Netko bi ipak trebao poslati poruku onima preko da ušute više i shvate da su poraženi. Ali kako je poslati kad u Hrvatskoj postoji masa onih – i to ne samo Srba! – koji se ne mogu pomiriti s porazom Srba u zadnjem ratu?

NOVI SKANDAL: Aplikaciju Smart Service izradila tvrtka koja nije registrirana za informatiku!? Poslu kumovala i danas uhićena pomoćnica ministra?

RAD NEDJELJOM: Socijalisti za tajkune

Od svih mjera koje je Stožer uveo tijekom pandemije, socijalistima i ljevičarima poput Peđe Grbina, reformista Čačića ili lidera HNS-a Štromara najteže je pala – zabrana rada nedjeljom! Za njih je to ideološko pitanje, a nedjelja kršćanska mračnjačka ujdurma. Najjasniji je bio Čačić: “Ta odluka dodvoravanje je Crkvi i napad na ustavno pravo na rad”. Pravo na rad je, dakle, kad ste u robovlasničkom odnosu, jer inače nemate dovoljno prava na rad. Recimo, ako noću ne radite, to isto ugrožava vaše pravo na rad. Po Čačiću. Pa zato najbolje da ni ne napuštate radno mjesto da biste išli doma spavati.
Jedini razlog da se nedjeljom ne radi je, po našim socijalistima, taj da ljudi mogu na misu. A da bi se spriječilo ljude da idu na misu, najbolje je da nedjeljom rade, misle oni. Nedjeljni izleti s obitelji, piknik, odlazak u prirodu, to su stvari za koje valjda nisu čuli. Ili jesu, ali misle da je to privilegij za njih, a ne za neke tamo blagajnice.

Ne znam, ponekad mi je teško pratiti način na koji oni razmišljaju. Uvijek su spremni pogodovati tajkunima nauštrb radnika ako to odgovara njihovoj ideološkoj agendi, a ta nije prvenstveno za radnike, nego prvenstveno protiv Crkve. Za radnike u trgovini ih nije ni najmanje briga. Pričaju o uštedama. A koliko bi se tek uštedjelo da vratimo robovlasništvo?
A trgovački lanci kažu, zabrani li se trgovinama rad nedjeljom, morat će zatvoriti pet tisuća radnih mjesta, propast će! Zanimljivo kako Kaufland i Lidl i ostali nisu propali u svojim matičnim državama, gdje se radi najdulje do subote poslijepodne, a onda ključ u bravu i doma do ponedjeljka. Ali u Hrvatskoj će, eto, baš zbog toga propasti.

A sad kad se ta mjera ukida, Štromar kaže da je HNS oštro protiv zabrane rada nedjeljom te da treba omogućiti ljudima koji tada žele raditi da rade, ali da moraju biti plaćeni dvostruko više. Zvuči lijepo? Kao da ne znamo kako to kod nas ide! “Tko hoće”! A što s onima koji neće? Pa, njima neće biti produljen ugovor, u praksi. Dvostruko plaćena nedjelja? Tko je to ikad doživio? Slobodan dan u najboljem slučaju, postoji tisuću i jedan način da poslodavci to izigraju! Tim više što se kod nas ne plaća po satu, nego se nerijetko ugovara fiksna mjesečna plaća. A radiš koliko kažu da treba. I nitko se ni ne usudi pitati za nedjelju plaćenu po pravilima ako slučajno nije u javnom sektoru pa ga štiti kakav sindikat.
Ali, eto, lijepo je znati koga naši socijalisti podržavaju kada dođe do sukoba interesa radnika i poslodavaca. I onda se čude što radnička klasa glasa za mrsku i izrabljivačku desnicu, od Trumpa do Škore.

Hrvoje Zekanović za Dnevno: ‘Plenković ne može pobjeći od odgovornosti za uhićenja, no ovo nije ništa neobično’

HDZ NE DA ŽUPANIJE: Tradicija korupcije i klijentelizma

“Županije su ustroj moderne i suvremene Hrvatske. One su s nama od 1993.  i imaju 27 godina tradicije. HDZ, koji je na prošlim izborima imao 13 od 20 župana, ima vrlo jasnu poziciju da županije ostaju. Tu nema dileme niti je ta tema ikada dolazila u pitanje”, rekao je Plenković nakon sjednice Vlade, odgovarajući na pitanje zašto HDZ misli da je maloj državi poput Hrvatske i dalje potrebno 20 županija plus Grad Zagreb.

Prevedeno s političarskog na obični hrvatski: “Nećemo smanjivati državni aparat, a naročito nećemo dirati u županije jer je tamo ionako najviše naših iz HDZ-a. Korupcija, baš kao i županije, ima dugu tradiciju u Hrvatskoj, a HDZ najviše lopova. Osim toga, to su i mjesta za uhljebljivanje, a svi oni, kad zahvaljujući HDZ-u dobiju izmišljeni posao u gradu, općini ili županiji, kasnije glasaju za HDZ – i cijela njihova obitelj, uža i šira. To je naša glasačka mašinerija jer znaju, ako na vlast dođu ‘oni drugi’, postavit će svoju ekipu, a onda adio”.

Naravno, ni od SDP-a ne treba očekivati ništa u tom pogledu. Izgleda da je to način na koji kod nas politika funkcionira, da je to nešto što se od politike jednostavno očekuje. Puno je Hrvata koji na državu gledaju kao na mjesto za zapošljavanje po vezi i koji ne vide da država ima ikakvog smisla ako od nje nema izravne materijalne koristi.
Iluzorno je zato uopće postavljati takva pitanja prije izbora. Očekuje li itko da će bilo HDZ, bilo SDP, racionalizirati upravljanje državom, dati otkaz svojim uhljebima i izgubiti velik dio glasova? Ne, bolje se pozvati na “tradiciju”, makar i onu uhljebljivanja bez ikakivh obaveza i odgovornosti.

Kninjani rekli svoje: ‘Josipa volimo te, ali ipak nam je Marko draži’

MALI BERO IMA IZGLEDA Plenković – konačni pad?

Mali Bero ovih dana izjavljuje da je siguran u svoju izbornu pobjedu. Ima tu, doduše, predizbornog ritualnog busanja u prsa, podizanja samopouzdanja partiji i biračima, ali ankete kažu da on, iako i dalje ponešto zaostaje u broju glasova za HDZ-om, ima izgleda dobiti najviše mandata. I da bi se čak i bez toga lako moglo dogoditi da može formirati vladu s Pupovcem – koji je već izrazio spremnost da pretrči novom vladaru – te “menadžerima” iz IDS-a, graditeljicom Gunje Ankom Mrak-Taritaš i ostatkom smetala i lijeve sitneži koja bi eventualno uspjela ući u Sabor. A kako je hrvatski izborni zakon takav kakav jest, tako u Saboru sjede i Sauche i Pernari, o drugim gorostasima političke misli da ne govorim.

Kako je to Plenkoviću uspjelo, unatoč tome što ga vole svi mainstream mediji? Ta ljubav, doduše, vjerojatno i nije potpuno besplatna. No činjenica je da mu svi rade reklamu. Hrvatska je usto kroz koronakrizu prošla bolje i brže nego što je bilo tko očekivao, i s manje mrtvih, te vjerojatno ni gospodarska šteta neće biti veća od prosjeka EU-a od oko 7 posto BDP-a. Istraživanja pokazuju da ga ljudi i dalje gledaju kao “pozitivnog” političara.

Doduše, jest da je potjerao jedno 15 ministara iz svoje vlade zbog korupcije, jest da je HDZ i dalje na glasu kao kriminalna udruga, jest da i ne skrivaju da im je važnije uhljebiti svoje kadrove na radna mjesta u javnom i državnom sektoru nego osigurati makar i skroman gospodarski rast, jest da se Plenković ponaša kao diktator unutar HDZ-a… ali ljudi ga i dalje gledaju kao pozitivca.

No podaci o o tome koliko će Hrvata za koga glasati razotkriva, za Plenkovića i HDZ, bolnu istinu: čak i potpuno nekompetentni Bernardić, čovjek koji se u politiku razumije koliko i Miro Bulj u atomsku fiziku, praćen SDP-gerijatrijom i genijalcima poput Marasa, opterećen aferama članova stranke, u čemu SDP ne zaostaje previše za HDZ-om (morate uzeti u obzir da je SDP-ovaca ipak osjetno manje u vlasti na svim razinama pa ne stignu nakupiti toliko afera), uspijeva ga sustići, za petama mu je. Poražavajuće za HDZ i Plenkovića.

Je li to Bernardićeva zasluga? Očito ne. Mali Bero nije napravio baš ništa zbog čega bi zaslužio biti premijer. U stvari, nije napravio baš ništa, točka. Ponekad se javi da bi odgovorio Plenkoviću na nešto što je ovaj rekao, i čak ni tu ne uspijeva biti zanimljiv ili barem zvučati pametno. Ne, nego je činjenica da je HDZ jednostavno slabiji nego ikad, iako nikad nije imao veću podršku “intelektualaca” i medija, osim možda za “Dragog Ive”. O da, HDZ je znao gubiti izbore, ali bi se onda ponovno vraćao, HDZ je uvijek uspijevao ponovno izumiti samog sebe.

Ali ovaj put se događa nešto drugo: unatoč tome što, za razliku od ere Franje Tuđmana, Jadranke Kosor i naročito Tomislava Karamarka, uživaju pozitivan medijski tretman, oni jedva uspijevaju biti za koji postotak ispred SDP-a koji djeluje potpuno izgubljen u vremenu i prostoru. HDZ-u se događa ono što sam im davno prorekao – s ovakvom politikom neće dobiti glasove političkog centra, više srednje klase i velikih gradova. Oni su socijalizirani i odgajani na tome da je svatko komu se HDZ ne gadi krezubi nepismeni ognjištar, “Rvat’na” i lažni branitelj. Ali će izgubiti glasove onih koji se osjećaju izdani politikom vezivanja HDZ-a uz Milorada Pupovca, prevarom oko referenduma, raznim marakeškim i istanbulskim konvencijama, vezanjem politike Hrvatske uz propale i prošlostoljetne, retrogradne politike Angele Merkel i pijanog Junckera, i tako dalje. A ovaj put je, čini mi se po reakcijama na društvenim mrežama, HDZ definitivno ostao bez jednog velikog dijela birača, bez izgleda da bi se oni mogli vratiti.

Tomislav Ćorić: ‘Današnja akcija je iskorak u borbi protiv korupcije’

MILORAD DODIK: Naš stari saveznik Dodo

U BiH se dosta davno iskristalizirala struja među Hrvatima koja u Dodiku vidi saveznika protiv Sarajeva. I to je u međuvremenu postala dominantna struja, jer u ovom trenutku su Hrvatima u BiH veća prijetnja Bošnjaci nego Srbi.

No problem je, na koji treba uvijek iznova upozoravati, da je “Dodo” saveznik Hrvata u BiH samo na temelju zajedničke ugroze od Bošnjaka, koji su u BiH u jednakom položaju u kakvom su bili Srbi u SFRJ, što će vrlo vjerojatno u konačnici rezultirati nekim bošnjačkim Miloševićem koji će reći: “Oj Bosno iz tri dela, ponovo ćeš biti cela”. Ili nešto slično, što će završiti ratom.

No samo zato što jedne i druge ugrožavaju Bošnjaci, ne treba zaboraviti ni opasnost koja Hrvatima prijeti od antifašista-četnika. A da s Dodom treba itekako biti oprezan, potvrđuje njegova izjava: “U Bleiburgu ih je sve trebalo pobiti. Nikakve empatije nema prema bilo kome. I one koji su hodali godinama trebalo je naći i pobiti. Nikakvu distancu ne mogu napraviti prema tome kada pogledam što su nam učinili”.

Dodao je i kako su mnoge ustaše, koji su klale Srbe, nakon desetak godina postali rukovoditelji u komunističkom režimu. Zbog toga on podržava Bleiburg.

Drugim riječima – Dodo bi ubijao Hrvate. Što bi mi tek trebali raditi njima kad vidimo što su oni nama učinili, pitanje je za nekog pametnijeg od Dode.

No stvar je dosta jednostavna: Dodika se Hrvati mogu držati, ako im to odgovara, u sporu s Muslimanima – ali ne treba imati baš nikakvih iluzija oko toga tko je on. A kad je riječ o samoj izjavi da podržava masovna smaknuća ratnih zarobljenika i civila, pa to i nije čudno kad znamo od koga dolazi. Ali ne mogu se oteti dojmu da su takve izjave prihvatljive samo kad dolaze od “antifa”i Srba. Jer, pokušajte zamisliti da neki ozbiljan akter na hrvatskoj političkoj sceni ustvrdi da je onu traktorsku kolonu trebalo pobiti pa nam danas razni Miloradi ne bi stvarali teškoće?

Ministar Aladrović o jutrošnjim uhićenjima ponavlja poznatu mantru: ‘Neka institucije rade svoj posao’

Autor:Marcel Holjevac / 7Dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.