BIZARNI PREDSJEDNIK: ‘Pustite me na miru iduće četiri godine’

Autor: Marcel Holjevac/7Dnevno

BIZARNI PREDSJEDNIK ‘Pustite me na miru  iduće četiri godine’

Foto: Goran Mehkek / CROPIX

Kako protumačiti govor od 17 sekundi predsjednika Republike na svečanom obilježavanju dana HV-a koji su čak i lijevi mainstream mediji proglasili bizarnim? Treba li uopće tražiti ikakvo značenje u onom što Slučajni lupeta? Osim što je onako dekoncentriran pozdravio s “gospođe i gospođo”, rekao je: “Govorancija neće biti jer je izborno vrijeme pa se lako kaže kriva riječ. To je to. Do sljedećeg viđenja, na kojem će vam vjerojatno, na promociji, vjerojatno čestitati neki drugi predsjednik ili predsjednica. Hvala”. I onda je otišao. To bi, da je Milanović normalan, značilo da namjerava dati ostavku. Ali nije, pa je to vjerojatno značilo “evo, sad sam tu iako mi se ne da gubiti vrijeme na vas, ali iduće me četiri godine nećete vidjeti”. Ono, tlaka je to njemu. Nikad nije volio ić u vojsku. No gore je ono što je kasnije nalaprdao novinarima: prvo je objasnio da njegova izjava da neće izaći na izbore ne znači da je pozvao građane da ne izađu, nego se on ne bi štel mešati. Jer, je li, njegov bi glas mogao prevagnuti, a on kao predsjednik mora biti neutralan, ni za HDZ ni za SDP. A onda se obrušio na HDZ, a ujedno i na instituciju Dana državnosti, koji je bivša SDP-ova, Račanova vlada, pomaknula s ustaljenog datuma 30. svibnja i ne samo da je izazvala potpunu zbrku s blagdanima nego i dovela do toga da ih ljudi prestanu slaviti.

“Ja ne razmišljam o interesima i šansama SDP-a na izborima, niti HDZ-a. Niti bih na to utjecao. Netko tko smatra da se time šalje loša poruka… To su ljudi koji o narodu imaju najgore moguće mišljenje i misle da je narod tijesto. Moje je da ljudima budim određenu svijest i način razmišljanja za koji smatram da je ispravan i doprinosi demokraciji i hrvatskom građanskom životu”, rekao je u stilu šank-filozofa s dvije godine Filozofskog. A onda se osvrnuo na Dan državnosti: “Dan državnosti je bio u devetom stoljeću. Ove promjene će samo zbuniti ljude. Ovaj datum, 30. svibnja, nije zajednički datum i za njega nije glasala većina. 25. 6. je datum koji nas ne dijeli i koji je zajednički nazivnik za sve. Ovo je malo privatluk”.  Nešto kasnije je održao još jedan govor u stilu Alana Forda, u kojem je objašnjavao da tko hoda ne trči, odnosno da bez vojske nema države, da se u vojsci može poginuti i da je vojska tu da brani narod. Dalje da ne nabrajam. I onda je opet napao Dan državnosti: “Koji god to dan bio, sve su to nekako isti dani, istog razdoblja u kojem su nastajale moderna Hrvatska i Hrvatska vojska”. Njemu tak svejedno. Nije bio tu ionako. Imao je važnijeg posla u Londonu.

Dakle, prvo kaže da ne želi utjecati na izbore svojim glasom, a onda se duri jer je Dan državnosti, dan formiranja prvog hrvatskog demokratski izabranog Sabora, ujedno i dan dolaska HDZ-a na vlast. Žali se na zbrku s datumima koju je prouzročila Račanova vlada i krivi za nju HDZ koji je barem, ako ništa, vratio izvorni datum. I onda se još prema institucijama koje je dužan štititi – odnosi kao napušeni pubertetlija. Ima pedeset i kusur godina i ponaša se kao kvartovski fakin kakav je navodno nekad bio (vjerojatno je ipak samo kupovao cigle od ekipe jer pravi fakini su otišli u rat). I onda novinari cijeli dan pokušavaju dobiti glasnogovornika da im objasni što je Milanović mislio i je li uopće mislio ili samo po običaju lupeta onako bezveze, a nitko se ne javlja. Jer nitko valjda ne zna što bi rekao novinarima. Ili ih je jednostavno sram svog šefa.

I treba ih biti. Ako ste mislili da je Kolinda u nekim trenucima sramotila Hrvatsku, promijenit ćete mišljenje poslušate li Milanovića. Ja se ne sjećam da sam ikad u životu vidio ili čuo za predsjednika države koji toliko otvoreno pokazuje da ga za nju i njezine institucije i svetinje nije nimalo briga. Jednom davno sam napisao da Milanoviću Hrvatska služi samo da bi imao gdje biti premijer. Stvari su se odonda promijenile. Sad mu služi jedino tome da ima gdje biti predsjednik. Inače ga za nju nije briga.

‘NAŠ’ MILORAD Čovjek koji je deustašizirao HDZ

Pupovac se pohvalio na Novoj TV: “Izbacio sam šatoraše iz HDZ-a, danas to više nije ustašofilna stranka!”. Zanimljivo je da je “kulturna” voditeljica prva, u pitanju koje je ujedno bilo i odgovor, upotrijebila izraz “šatoraši”. To su oni koji su se borili protiv antifašista u zadnjem ratu, a Pupi je naravno sad počistio HDZ od tih ustaša. Glavni HDZ-ov kadrovik. HDZ tako sad, po Pupovcu, više nema baš ništa s braniteljma, tim mrskim “šatorašima”, već je ponovno na pravom putu. Mene u vezi s tim muče dvije stvari, od kojih ni jedna nije HDZ. Može biti i četnički, što se mene tiče. Njihovo pravo. Ali me zanima odakle Pupovcu moralno i bilo koje pravo da “deustašizira” (čitaj: dekroatizira, samo ovako ljepše zvuči, i više antifašistički) HDZ, umjesto da “dečetnikizira” Srbe oko Vukovara koji su i dalje četnici kao što su uvijek bili? I dio onih u Zagori. Jer, u konačnici, oni su ti koji su: a) izazvali rat i b) izgubili rat. A Pupovac, umjesto da malo prosvjećuje svoje Srbe, pacificira ih, što bi kao zastupnik manjine zapravo trebao, pacificira HDZ i Hrvate. Nakaradno. I druga, pojam “šatoraši” na javnoj TV.

Snimio: Bruno Konjevic / COPIX

Da netko upotrijebi pojam “crnčuge” za prosvjednike u SAD-u, ostao bi bez posla na TV-u. Ili “pederčine” pri izvještavanju s Pridea. Ili bilo koji derogativni izraz. Recimo “četnici” za Srbe. U Hrvatskoj postoje samo dvije zajednice koje je dopušteno, pa i poželjno, javno izvrgavati ruglu – i to se ne smatra čobanlukom, a jedna od njih su branitelji. Tragično.  A kad je riječ o Pupovcu, naravno da on nikada za rat neće reći da je Domovinski, nego će uvijek govoriti da je “građanski”. Još manje smije reći da je to napad Srbije na Hrvatsku. Vučić bi ga smijenio jednako brzo kako on smjenjuje “desničare” i “ustašofile” u HDZ-u. Zapravo, sve me manje čudi ta njegova ljubav prema HDZ-u. Što čovjek više gleda njega i njih, vidi više sličnosti.

POKAZNI PRIMJER Joker ‘uhapsi Josipu Rimac’

Josipa Rimac HDZ-u je pokazni primjer borbe protiv korupcije, prije svakih je izbora uhapse kako bi pokazali svima da se oni bore protiv korupcije. A onda postupe kao sportski ribolovci, poslikaju je i puste nazad. I vrate je na neku funkciju. Ako je moguće, višu od prethodne. Iduća će joj funkcija vjerojatno biti “ravnateljica Agencije za predizbornu uhidbu”.
Za Rimčevu je manje-više oduvijek poznato da je korumpirana, kao uostalom i veći dio viđenijih HDZ-ovaca. Tim je više bilo idiotski od Plenkovića da je postavi na mjesto državne tajnice u ministarstvu kojim je upravljao jedan drugi lopov, Kuščević. Jednostavno, resor državne uprave prepustiti ljudima koji ne prolaze “test na miris”, koji nadaleko smrde na korupciju već po broju nekretnina u vlasništvu i po pričama “čaršije”, nije dobra ideja. Ironično je i da je bila imenovana u radnu skupinu za izradu novog zakona o sprečavanju sukoba interesa, nakon što je i sama kažnjena po slovu tog zakona.

Jedno vrijeme se čak govorilo da bi ona trebala naslijediti veseljaka Kuščevića u ministarskoj fotelji, no to se nije dogodilo. Inače bi Plenković bio u situaciji da u jednom mandatu mora dva puta zbog korupcije smjenjivati istog resornog ministra.  On se inače odmah po uhićenju Josipe Rimac pohvalio time kako je HDZ posvećen borbi protiv korupcije, na što se svi grohotom nasmijaše. “HDZ je najnovijim uhićenjima dokazao da nitko nije iznad zakona”, rekao je. To se, naravno, ne odnosi na Milorada Pupovca.

A pohvalio se i time da je zemlja na putu gospodarskog oporavka. Da nisu oni i braća im iz SDP-a njome vladali kako su vladali zadnjih 30 godina – od toga SDP osam, ostatak HDZ – sad se ne bismo imali od čega oporavljati. A upravo je Josipa Rimac slika toga od čega se kao oporavljamo. I nikako da se oporavimo. Nije ni čudno: potrebne su promjene, i to radikalne, a ne samo smjene ministara i dužnosnika.

Foto: Tomislav Kristo / CROPIX

HRVATSKE ŠUME Legla korupcije koja  ne damo jer su naša

Foto: Darko Tomas / CROPIX

Zanimljivo je da je afera krenula iz Hrvatskih šuma koje su inače leglo korupcije i uhljeba i u kojima samo vjeverice nisu korumpirane. Sjetite se, uostalom, SDP-ove Marine Lovrić-Merzel i njezinih šumskih tuluma o trošku Hrvatskih šuma, u društvu Ive Josipovića. Ovdje je stvar krenula od predsjednika Uprave, HDZ-ovca s plaćurinom od tridesetak tisuća kuna, većom od one premijera i predsjednika, koji, kako se čini, ipak nije imao ništa protiv toga da nešto malo zaradi i sa strane.
HEP, HRT, Vode, Šume, Ceste, Holding… popis takvih malih uhljebistana u Hrvatskoj ide u beskraj. Dok u Njemačkoj javni sektor čini oko 12 posto gospodarstva, kod nas čini oko tri puta toliko u postotku – uostalom, postoji jasna korelacija između veličine javnog sektora u jednoj državi i korupcije.

Privatniku nije u interesu da ga zaposlenici potkradaju – a izabranim političarima jest jer korupcijom i uhljebljivanjem osiguravaju glasove, vazale, i korist za sebe i svoje, a novac ionako ne ide iz njihova džepa, nego iz džepa poreznih obveznika. Privatnik želi profit, ministre i direktore koje postavlja Vlada za to nije briga, gubitak pokrivate vi.  Naravno, takvoj pljački se na kraj može stati samo na jedan način – davanjem šuma u koncesiju ili privatizacijom. Koncesionar ionako plaća svake godine isti iznos u državnu blagajnu, a kako posluje, njegov je problem dok god posluje po zakonima. Ne, neće posjeći šume jer to koliko se smije sjeći regulira država i neće ih staviti na rame i odnijeti u Kinu. No na svaki spomen davanja šuma, voda, autocesta ili bilo koje tvrtke koja služi uglavnom za pljačku poreznih obveznika i institucionalizaciju korupcije kreću isti argumenti, praćeni optužbama za izdaju nacionalnih interesa (je li ih Orban izdao kad je privatizirao MOL za koji svi Hrvati vjeruju da je mađarski državni, a nije?  “Pa nećemo valjda sve prodati strancima za kunu”, “Izgubit ćemo neovisnost”, “To je narodno vlasništvo”, “To onda neće biti naše nego kinesko”. Pa, znate, Irska je od najsiromašnije zemlje EU-a do praktički najbogatije došla upravo tako – sustavnom privatizacijom i prodajom svega strancima u razdoblju od oko 30 godina.

Naravno, nerijetko nauštrb domaćih poslodavaca. I često su zbog otvaranja stranom kapitalu gubili godišnje više mjesta zbog propasti domaćih poslodavaca nego što su ih stranci otvarali. U konačnici se itekako isplatilo. Na sličan način je Bocvana dogurala od najsiromašnije do treće najbogatije afričke države (iza jedne koje leže na nafti i jedne koja živi isključivo od turizma). Primjera je bezbroj. I suprotnih, poput Venezuele i Kube, gdje je sve “narodno” pa im ni nafta ne pomaže da ne gladuju. A zemlja je suverena i neovisna onoliko koliko su građani bogati, a ne po tome koliko šume država ima u vlasništvu. No u Hrvatskoj je problem neprovedena lustracija, a to je za sobom povuklo neprovedenu privatizaciju, jer partija ne da “svoje” vlasništvo, predstavljajući ga narodu kao “narodno” (iako je narod tu samo da plaća štetu koju žohari naprave). Oni su kroz medije raširili uvjerenje u narodu da je privatizacija zlo i izdaja, jer inače ne bi imali gdje krasti, i to je sve.

PROTIV SVIH ZASTAVA  Primitivna hajka  na ‘Hod za život’

Prije nego što su imali zastavu duginih boja, ljevičari na planetu obično su govorili da su “protiv svih zastava”. A sad su, kao i svi koji se na kraju svrstaju pod neku zastavu, samo protiv neprijateljskih. A to su one “Hoda za život”. Oni su strašno uvrijeđeni što je “Hod za život”, baš kao i Pride, dobio pravo da izvjesi svoje zastave na za to predviđena mjesta tijekom tjedna u kojem se održava manifestacija. A posebno ih je uvrijedilo što su zastave “Hoda” na red došle upravo nakon njihovih. Koje bi, po njima tolerantnima i širokoumnima, jedine smjele biti dopuštene, a sve druge zabranjene. Uglavnom, digli su krajnje primitivnu hajku na “Hod za život” pa su teroristi iz Antife ili netko sličan, potaknuti huškanjem, ukrali zastave “Hoda”. Da je to netko učinio njima, tužili bi Hrvatsku da je ustaško leglo Ujedinjenim narodima, Europskoj komisiji, Zuroffu, Merkelici i Sorosu, i tražili od Trumpa da nas bombradira.

No meni je fascinantan njihov totalitarni, fašistoidni um: aktivisti koji su tijekom noći skrivećki poskidali zastave “Hoda za život” danju javno kritiziraju da je “Bandić to dopustio”. U njihovim glavama, vlast mora dati dopuštenje za nešto. Bandić nema ništa s tim, kao ni s njihovim zastavama duginih boja, niti on daje neke posebne dozvole za to. Ako jedni imaju pravo prosvjedovati, organizirati prosvjednu povorku, imaju i drugi. To se pravo ne može ograničiti, zakon ne dopušta, osim u par vrlo ograničenih slučajeva, poput organiziranja prosvjeda s namjerom izazivanja nasilja ili namjerom izmjena granica države, i to je manje-više to. Druga je stvar tolerancija u koju se kunu: traže je samo za sebe, drugima ne toleriraju baš ništa.  Oni prihvaćaju samo ono što je izričito dopušteno. Ne shvaćaju da više nismo u socijalizmu, i da je dopušteno sve ono što nije izričito zabranjeno. To je vrlo star pravni princip, koji se danas prečesto zaboravlja. Ali takav način razmišljanja, da nešto treba biti dopušteno da bi se smjelo, otrkiva mentalne naciste

RIJEČKO POGODOVANJE ‘Hapsi sve, a naše ne!’

Nije samo HDZ taj koji ima problema s mangupima u svojim redovima. SDP nema onako lošu reputaciju kao HDZ kad je riječ o korupciji, iako smatram da su je zaslužili. Naime, mediji ih više simpatiziraju pa im više i gledaju kroz prste kada kradu.  No dok su u HDZ-u barem dogurali do toga da se pokriju ušima i šute kad im USKOK uhićuje dojučerašnje ministre i državne tajnike, u SDP-u nisu došli ni do toga. Ne treba uopće sumnjati da se i u Rijeci radi o pogodovanju određenoj ekipi, i da tu nisu čista posla, jedino što su te Obersnelove ekipe uglavnom iz Srbije. A Plenković je pokušao smanjiti pritisak na HDZ rekavši kako se nada da će DORH primijeniti ista mjerila i na one koje istražuju u Rijeci, vezano uz provedbu javnih nabava za Europsku prijestolnicu kulture.

Na to se osvrnuo Milanović, čije gluposti s tim u vezi sada neću komentirati jer ga je dosta u ovom pregledu za ovaj tjedan, ali pismo Plenkoviću napisao je i Obersnel. On također, kao i Slučajni, tvrdi da je poziv DORH-u da primijeni ista mjerila na SDP i HDZ i da istraži javne nabave “narušavanje trodiobe vlasti”. Čime, nije jasno vjerojatno ni Obersnelu. Ili misli da političari ne bi smjeli pozivati da se istraži ovaj ili onaj kriminal, ova ili ona sumnjiva javna nabava? Je li njegovo da konstatira da su javne nabave vezane za EPK de facto čiste i da ih ne treba istraživati? Pa u Rijeci svi znaju kako se ugovaraju javni poslovi, najam prostora, sve! Samo što se malo tko buni!

Obersnel ljutito piše Andreju: “Kao što vrlo dobro znate, projekt Europske prijestolnice kulture nema politički predznak, ni SDP-ov, ni HDZ-ov. Koliko mi je poznato, policija je prije tri, četiri mjeseca istraživala dokumentaciju o jednoj javnoj nabavi u tvrtki koja provodi EPK projekt, a što je (i je li išta) prijavila DORH-u, u ovom trenutku možemo samo nagađati … Iz toga zaključujem da o nedavnom policijskom priopćenju znate više od mene, više od direktorice tvrtke i više od ljudi s čijim imenima se nepravedno i nepotrebno spekulira u medijima … Razočarava me da EPK projekt povezujete s SDP-om jer čak ni ja to nikad nisam činio. Ovaj projekt nadrasta stranačku politiku, nacionalan je, europski. Nadrasta i mene i Vas. Stoga zaista nije fer koristiti ga u predizborne svrhe. A pogotovo nije fer žrtvovati njegov ugled za postotke u izbornom ciklusu”.

Uh – oh. Stvarno ne bih znao zašto se Rijeka EPK poistovjećuje sa SDP-om. Možda zato što su svi uključeni u projekt teški ljevičari ili bar Srbi ili neki drugi manjinci? Možda zbog petokraka, jugo-joge, komunističkog manifesta, jugozastava? Obersnel je organizirao festival jugonostalgije, obojen crveno, i onda tvrdi da je to “nacionalni, a ne stranački projekt”. I da se ne zabroavi, logo EPK je bio šaren, a onda je naknadno promijenjen u crveni s bijelim slovima, koji posve slučajno jako podsjeća na SDP-ove predizborne plakate.

A što se ostalog tiče, mogao je jednostavno skratiti priču i reći da priznaje samo sud svoje Partije. I da ne priznaje zakone RH, jednako kao što Slučajni ne priznaje njezine praznike. No realno, Obersnel se ne mora bojati. Prijave protiv njega su uvijek završavale u ladicama do zastare, a policija u Rijeci nema običaj petljati se u tuđa posla, tj. gradonačelnikova. Obersnel se lukavo poziva na jedinstvo oko projekta Rijeka EPK i time želi eventualne istrage proglasiti nezgodnima po ugled Hrvatske, što upućuje na to da je i on uključen u cijelu priču. Jer, tu se vrti ogroman novac, a dijeli ga – lokalna politika. Pa je jasno da će pola otići na korupciju.

Foto: Matija Djanjesic / CROPIX

Je li glas za Plenkovića glas za Milorada Pupovca?

Autor:Marcel Holjevac/7Dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.