Lakrdija s osnivanjem tri privatna sveučilišta u Hrvatskoj

Medijsko sveučilište Ninoslava Pavića treće je privatno sveučilište u RH. Dopusnicu za rad ovog nakaradnoga sveučilištu predsjedniku EPH Paviću svečano je uručio tjedan dana nakon što je zajedno sa Sanaderom napustio fotelju u Vladi, bivši ministar znanosti Primorac, poznat po izjavi 'Program HDZ-a i politički put Ive Sanadera i moj su životni put'.

Pitanje procesa osnutka sveučilišta danas je stvar zakonske procedure koja se u Hrvatskoj po običaju ne poštuje ili se selektivno primjenjuje. Selektivna egalitarna pravednost u pravilu se razotkriva kao najsuptilnija nepravda što se može zorno pokazati na tri privatna sveučilišta koja su osnovana protiv hrvatskih zakona, u ovom slučaju protiv još važećega Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.

Međunarodno sveučilište u Dubrovniku (Dubrovnik International University) prvo je privatno sveučilište koje je u lipnju 2008. godine dobilo dopusnicu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa za tri studijska programa: međunarodne odnose i diplomaciju, međunarodno poslovanje i ekonomiju te glumu. Sveučilište su osnovali bivši ministar vanjskih poslova Miomir Žužul, koji je zbog korupcije morao dati ostavku na mjestu ministra vanjskih poslova, makroekonomist dr. Ante Babić, državni tajnik u vladi Ive Sanadera, te odvjetnik Neven Cirkveni. Gospodin Cirkveni u međuvremenu se povukao iz osnivačkoga odbora s obrazloženjem da se Žužul neracionalno razbacuje novcem odobrenih kredita kao u vremenu dok je bio na utjecajnoj ministarskoj poziciji. Da paradoks bude veći, Žužulovo sveučilište, smješteno u Dominikanskom samostanu u Dubrovniku, na listi zaposlenika ima navedene osobe uglavnom starije od 70 godina s kojima se, sukladno sadašnjem a i budućem zakonu ne može zasnovati radni odnos pa ih se ne može ubrojiti u zaposleno nastavno osbolje, što je jedan od temeljnih preduvjeta za osnutak sveučilišta. Kao ilustrativan primjer može se navesti profesor povijesti Petar Selem, 75-ogodišnji HDZ-ov saborski zastupnik, predsjednik saborskog odbora za znanost, obrazovanje i kulturu, nekadašnji obožavatelj Ive Sanadera. Tu su i bivši HDZ-ovi ministri Zoran Jašić i Mate Babić, obojica napunili 72 godine. Angažiran je i umirovljeni profesor crkvene povijesti s rimskog sveučilišta Angelicum dominikanac Stjepan Krasić s navršenih 73 godine da vodi studij diplomacije. Davanje dopusnice u takvim uvjetimima jednom takvome tipu, kao što je Žužul, umreženom u kriminal Sanaderove hobotnice, jedna je od najvećih blamaža bivšega ministra znanosti Dragana Primorca.

Hrvatsko katoličko sveučilište osnovano je 3. lipnja 2006. sa sjedištem u Zagrebu, Ilica 242 u bivšoj vojarni. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa izdalo je 3. srpnja 2008. dopusnicu Hrvatskom katoličkom sveučilištu za izvedbu sveučilišnih studija psihologije, sociologije i povijesti. Početak nastave bio je predviđen za akademsku godinu 2009./2010. Iz nepoznatih razloga izvedba nastave odgođena je za narednu akademsku godinu, i to samo za studij povijesti što se ponovilo i ove akademske godine. Premalo da bi se u zakonskim okvirima mogao osnovati jedan fakultet ili sveučilišni centar unutar sveučilišta, a ne privatno sveučilište, s predikatom »katolički« tj. univerzalni. Prije Papina dolaska u Hrvatsku, pokušalo se na brzinu nešto pokrenuti ili intenzivirati s Hrvatskim katoličkim sveučilištem, a očito je da gospoda iz katoličke Crkve u RH nemaju znanstvenoga kadra da poduzmu ozbiljnije i odlučnije korake u pogledu ostvarenja onoga što im je velikodušno odobreno dopusnicom. Da je vrag odnio šalu, uočio i kardinal Bozanić pa je nedavno smijenio dosadašnjg rektora Hrvatskog katoličkog sveučilišta Ivana Šaška, a za njegova nasljednika imenovao dosta uspješnog ravnatelja Kršćanske sadašnjosti dr. Željka Tanjića.

Suvišno je isticati da je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske udjeljivanjem dopusnice za rad Hrvatskom katoličkom sveučilištu u više segmenata prekršilo zakon. Naprosto je nevjerojatno da se naziv ‘sveučilište’ dobiva na temelju tri veoma bliska kolegija iz humanističkih-društvenih znanosti, od kojih se izvodi samo jedan. Čak je i u Srednjem vijeku za osnutak sveučilišta bila potrebna zastupljenost različitih disciplina, polja i znanstvenih područja (pravo, medicina, teologija, filozofija). Da sva sveučilišta unutar Svetog Rimskog Carstva nisu bila u istom rangu svjedoči i čuvena izreka „Doctor Romanus, asinus Germanus“ (doktorat na sveučilištima u Rima u ranu je njemačkoga magarca) što je jamačno potvrda različitih kriterija po kojima su osnivana i načina kako su se etablirala europska sveučilišta. Ne uzimajući u obzir kvalitetu, možemo samo sa žalošću konstatirati da u pogledu različitosti studijskih smjerova i gospoda na Kaptolu debelo zaostaju za srednjovjekovnom praksom.

Medijsko sveučilište Ninoslava Pavića, čovjeka bez ikakve akademske titule, treće je privatno sveučilište u Republici Hrvatskoj. Dopusnicu za rad ovog nakaradnoga sveučilištu predsjedniku EPH Ninoslavu Paviću svečano je uručio tjedan dana nakon što je zajedno sa Sanaderom napustio fotelju u Vladi, bivši ministar znanosti Dragan Primorac, poznat po izjavi “Program HDZ-a i politički put Ive Sanadera i moj su životni put“. Na temelju kojih je kriterija Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje, kao najviše stručno tijelo koje brine o razvitku i kvaliteti cjelokupnog sustava visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj preporučilo ministru znanosti i obrazovanja da kompromitiranom medijskom tajkunu dodijeli dopusnicu za osnutak tzv. Medijskog sveučilišta? Koliko znanstvenika, izabranih u znanstveno-nastavno zvanje od docenta do redovitoga profesora, zapošljava medijski magnat Ninoslav Pavić? Koje kvalifikacije za pokretanje sveučilišta ima ozloglašeni cenzor, promicatelj senzacionalizma i žutila u novinarstvu? Last but not least, na temelju kojih kriterija, elaborata i stručnih mišljenja, ili bolje rečeno, iz kojih je motiva ministar znanosti dao dopusnicu najmoćnijem čovjeku u Hrvatskoj. Sve su to pitanja o kojima se nažalost u ovoj državi neće nitko ozbiljnije pozabaviti i na koja nećemo dobiti adekvatne odgovore.

Medijsko sveučilište prvotno je trebalo biti smješteno u prostorijama Slobodne Dalmacije koje je Ninoslavu Paviću donirao nepogrešivi kreator i kontrolor društveno-političkoga i kulturno-znanstvenoga života, pseudoberekin iz Dugobaba sa svrhom da Slobodna Dalmacija veliča lik i djelo najvećega sina Dalmacije. Da podsjetimo, Sanaderov dolazak na vlast pomno je pripreman uz jastoge i škampe u restoranu Dubravkin put zajedno s Ninoslavom Pavićem i njegovim novinarskim poltronima o čemu nas je detaljno u nekoliko nastavaka „on record“ izvješćivao kolumnist Davor Butković . Svatko tko je pokušao preko interneta doći do informacija o Pavićevu sveučilištu, ostao je praznih rukava. Generalno rečeno, može se za svaki od pet predviđenih studija, osim novinarstva, ustvrditi da su suvišni i nepotrebni. Da podsjetimo: sveučilište prvoga cenzora u državi trebalo je upisivati studente za studijske smjerove novinarstvo, menadžment u medijima, medijski dizajn, odjel za komunikacije i odnose s javnošću te odjel za europske studije. U međuvremenu je Ninoslav Pavić odustao od Splita kao središta svoga kvazisveučilišta i prema navodima medija trebao bi se preseliti u Varaždin. Tamo ga kao potencijalni partner očekuje dobro poznati gradonačelnik u ostavci, etičar osumnjičen za kriminal i malverzacije, nedavno pušten iz pritvora, možda upravo s tom svrhom.

Ako pažljivo pogledamo 51. članak navedenoga zakona o visokoj naobrazbi u kojemu stoji da će se dopusnica izdati univerzitetu koji ima studijski program za sveučilišne studije koji je kvalitetom „sukladan standardima država Europske unije“ te potreban broj nastavnog i drugog osoblja „s odgovarajućom znanstvenom i stručnom kvalifikacijom, u skladu sa standardnim opterećenjem nastavnih obveza“, onda se može konstatirati da osnovana sveučilišta ne ispunjavaju niti jedan posto od zacrtanih uvjeta. No ipak su dobila dopusnice sa svrhom da se ostvari društvo znanja i cjeloživotno obrazovanje. Na početku 21. stoljeća. O tempora, o mores.