fbpx
7Dnevno

KRIZA POLITIČKOG VODSTVA EUROPSKE UNIJE: ‘Demokracija duguje svoje postojanje kršćanstvu!’

Autor: Boštjan Marko Turk/7dnevno

Ovaj je članak posvećen sve očiglednijoj krizi političkog vodstva Europske unije koju će uskoro osjetiti njezine članice, posebice one koje nisu izravno dio zemalja s imperijalnim ambicijama. Ako Njemačka i (iza nje) Francuska stižu do svoje nadmoći nad Starim kontinentom preko Bruxellesa, to se ne odnosi na mediteranski pojas EU-a (to uključuje i Hrvatsku). U najboljem slučaju, on je u vazalnom odnosu s Bruxellesom.

Ali gospodar ne vodi brigu o stanju svojih sluga. Oni znače za njega toliko koliko od njih može profitirati. To se, prije svega, u dojmovima moderne terminologije odnosi na politiku koja diktira financijsku i ekonomsku strukturu manjih zemalja. Takva je struktura neodrživa, što izaziva otpor koji uništava ne samo zemlje izvan osi Pariz – Berlin nego i Njemačku i Francusku.

Većina političara zapadnog dijela EU-a to skriva, pa tako i mediji. To se zove politička korektnost. Ali tako ne može unedogled. Naše iznenađenje stoga je ovih dana izazvala analiza u središnjem francuskom dnevniku Le Figaro, koji je inače u skladu s provladinim stavovima aktualnog predsjednika Macrona. Europa, da tako kažem, više ne poznaje slobodni tisak; mediji prešućuju sve što je kritično za vlasti.


Kao i Le Figaro, koji svakodnevno pratim. No, novine nisu mogle skriti činjenice koje pokazuju da se situacija u Francuskoj i u Europi sve više pretvara u katastrofu. Preveo sam središnji uvodnik za čitatelje 7dnevno.

Ovaj glasi: “‘Nepodnošljivo’, ‘odvratno’, ‘neprihvatljivo’… Je li skala riječi jedino oružje protiv nasilja? Svakog tjedna novi i novi napadi, linč, divljanje bandi, ubodne rane, pucnjave po cijeloj Francuskoj… Ministri hodaju s jednog mjesta zločina na drugo, njihovi tvitovi izražavaju snažnu osudu, a javnost zahtijeva “uzorne kazne”. Uzalud.

Pijanost počinitelja koji nikada ne budu kažnjeni ne može se zaustaviti. Ta bespomoćnost rezultat je duboke krize autoriteta koja ustupa mjesto imaginarnim pojmovima kodeksa “časti”, zakona jačeg, grupne osvete. Društvo poput našeg, koje uživa u dezintegraciji i truljenju vlastitog tijela, nemoćno je pred onima koji ga izazivaju na najkritičniji način, s prijestupom u svakodnevnom životu, bilo da je riječ o zloporabi karte za javni prijevoz, polusvjesnoj napomeni u seksualnom smislu ili drugom.

Odstupanje od normi, koje nazivamo odvajanjem pojedinca od društveno prihvaćenih pravila ponašanja, nema ideološku, vjersku ili kulturnu pozadinu. Spontanost je postala bit života. Pojedinac, male skupine je nose u sebi kao vlastiti način ponašanja, kao ustaljenu naviku, kao zakon. Takva ravnodušnost prema drugima može se usporediti sa zvučnikom koji sipa decibele bez brige hoće li netko biti uznemiren.

Bogatiji, navikli izbjegavati ovakvu vrstu sukoba, sklone se u odvojena naselja koja ih dijele od onih koji sebi ne mogu priuštiti taj luksuz. Ali ovi su živi izloženi toj nepodnošljivoj prijetnji” (Le Figaro).

U tekstu je lako prepoznati djelovanje kulturnog marksizma u sve unitarnijoj Europskoj uniji. Marksizam je odavno sebi postavio cilj uništavanja zapadnog društva. Kroz svoje agencije (najutjecajnija je Soroseva) uspješno nastavlja svoj posao 25 ​​godina nakon pada Berlinskog zida. Prvo, nakon revolucije 1968. godine, povukao je iz srca društva ideju svakog autoriteta i proglasio primat prava nad dužnošću.




Od tada se svi brinemo samo o onome što nam pripada, a ne o onome što smo dužni činiti. Stoga je sve više nasilja i sve mračnijih strasti: ubojstva, paljenje imovine u ime novih ideologija postali su konstanta. Ustaljeni totalitarizam – koji dominira uglavnom u medijima – sprečava bilo koga da se uopće suprotstavi ovom ludilu. Jedino što europski birokratski režim tolerira jesu benigni zahtjevi “ovlaštenih”; pojedinaca, koji su jednako neučinkoviti koliko i mekši.

U Le Figarou smo mogli pročitati: “Promotori ljudskih prava previše su zaokupljeni načelnom borbom protiv policijskog nasilja i državnog rasizma da bi se uopće mogli zanimati za sudbine običnih ljudi. Ovi plaćaju cijenu svojim životom za ravnodušnost ili kukavičluk onih kojima je povjerena moć. Premijer i ministar unutarnjih poslova uvjeravaju da će ovi “prekršaji” – koji često dovode do nasilja koje završava smrću – biti beskompromisno sankcionirani. Ljudi su zadovoljni da im jednostavno vjeruju: ali u takvim slučajevima čak i najjača riječ devalvira u cjelini čim je izgovorena. Zadatak uspostaviti red i mir, kakav je bio karakterističan za Francusku u prethodnim desetljećima, nadilazi čak i najjače Herkulove sile. Dezintegracija društvenog poretka odlučit će sudbinu Republike na mnogo važniji način od državne ekonomije”.

Zanimljivo je da Bruxelles uspostavlja “Europu” koja se ne samo sukobljava s elementarnom, kartezijanskom logikom stvari nego se naglo odmaknula od ovoga što su njezini utemeljitelji stavili u kolijevku zajednice u nastajanju kao vodeće ideje. Upravo su se za takve ideje odlučivali Hrvati kad su se pridružili Savezu na referendumu 2012. godine. Kao ni Slovenci, ni oni se nisu odlučili za anarhiju, za nasilje migranata i njihovih kataklizmičkih hordi koje dolaze iz Afrike da opustoše istu Europu.




Nisu se opredijelili za Europu čiji je glavni plan uskraćivanje prava autohtonih naroda. Nisu se odlučili za Europu koja negira kršćanstvo. Nisu se opredijelili za Europu koja promiče transrodnu agendu umjesto muškaraca i žena. Posljednje, ali ne najmanje bitno: nisu se opredijelili za Europu koja će nanovo kapitulirati u svakoj krizi. To je bio slučaj s migrantskom invazijom 2015., to je bio slučaj s koronom 2020.

To će se dogoditi kad god nešto kobno zakuca na vrata. Sadašnja briselska garnitura izgubila je viziju budućnosti. To moramo znati i djelovati u tom smislu. Što je Europa i koje su njezine osnovne vrijednosti, povjerio nam je jedan od osnivača, francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman. Citiramo njegovu misao iz programske knjige “Za Europu”.

“U ovo ulazi nauk o kršćanstvu. Demokracija duguje svoje postojanje kršćanstvu. Rođena je na dan kada je pojedinac pozvan da ostvari dostojanstvo ljudske osobe u parametrima ovozemaljskog postojanja, u slobodi samog sebe, u poštovanju prava svakoga i kroz praksu bratske ljubavi prema svima. Demokracija je na taj način doktrinarno i kronološki povezana s kršćanstvom” (Schuman, Za Europu).

Što se prije Europa vrati na programska polazišta iz kojih je nastala, tim bolje. Razumljivo, s obzirom na činjenicu da nije prekasno.

U NOVOM BROJU TJEDNIKA 7DNEVNO ČITAJTE: Dujmović o ljevičarskoj dvoličnosti Zorana Milanovića: ‘Mijenja sve, ali Bakarićevu vilu ne’

DATUM KOJI STRAŠI TISUĆE HRVATA: Nitko sa sigurnošću ne može reći što nas čeka

Autor:Boštjan Marko Turk/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.