Robert Anic/PIXSELL

Kome podilazi Plenković? Zašto je u Mostar poslao Branka Bačića, a ne Milijana Brkića?

Autor: Jure Zovko

Slogan «S Predsjednikom na kavu» lansirao je Stipe Mesić u sklopu svoje predsjedničke kampanje. Za razliku od državnički ozbiljnog predsjednika Tuđmana, Mesić je inaugurirao jedan lakrdijaški stil komunikacije s medijima koji mu je donio pobjedu na predsjedničkim izborima 2000. godine. Predizborni slogan «S Predsjednikom na kavu» Mesić je zadržao formalno i nakon prelaska na Pantovčak, no to je  postupno preraslo u formu zatvorenoga druženja s novinarima dodvoricama i ulizicama radi jačanja novog oblika predsjedničkoga kulta ličnosti. Umjesto ozbiljnog državnika, sluganski mediji su promicali profil predsjednika vicmahera i zafrkanta koji zapravo nije imao potrebe nijednom državnom problemu pristupiti na ozbiljan način.

Prošli tjedan dobio sam daleko ozbiljniji poziv od onoga što je siroti Mesić slao građanima,  da se nađem s Predsjednikom na kavi. Riječ je o pozivu prof. dr. Dragana Čovića,  predsjednika Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH s ozbiljnom temom razgovora o modelima europskoga ustava za Bosnu i Hercegovinu. Naime, na prošlotjednom skupu Hrvatskog narodnog sabora u Mostaru dr. Čović je ponovno izabran za čelika svih hrvatskih stranaka u BiH. Na konvenciji je usvojena Deklaracija u kojoj su detaljno razrađene temeljne odrednice nove europske orijentacije BiH. Riječ je o tri temeljna cilja koje hrvatske političke stranke žele provesti u djelo: vratiti narušenu jednakopravnost Hrvata u BiH, te ostvariti članstvo države u Europskoj uniji i NATO savezu. Nažalost u medijima nismo mogli o tome gotovo ništa pročitati o pozitivnim aspektima Deklaracije u kojem su političari bošnjačkog i srpskog naroda pozvani da aktivno podrže europski model BiH. Iako je jednakopravnost Hrvata u BiH zajamčena Daytonskim sporazumom, koji je također ustav države, praksa dosadašnjih  izbora pokazala je je kako su bošnjački nacionalisti smišljali modele i trikove kako bi ograničili suverenitet hrvatskog naroda u Federaciji BiH. To je posebno izišlo na vidjelo pri ponovnom izboru Željka Komšića za Hrvatskog predstavnika u tročlanom predsjedništvu. Komšić je, naime, izabran glasovima Bošnjaka, dok je velika većina Hrvata u BiH glasovala za dr. Dragana Čovića, predsjednika Hrvatskog narodnog sabora, međutim to nije bilo dovoljno da bude izabran. Iako je dobio zanemariv broj hrvatskih glasova Komšić danas drsko tvrdi da je predstavnik Hrvata, ali i svih drugih građana BiH.

Sramotno je kako su bošnjačke stranke, nacionalističke i građanske, jednostrano interpretirale mostarsku Deklaraciju Hrvatskog narodnog sabora ignorirajući posve zacrtani model europske orijentacije BiH. Naime, bošnjačke stranke su se osvrnule samo na  dio Deklaracije kojim se zagovara zaštita digniteta Domovinskog rata u BiH, u kojem su Hrvati velikom većinom sudjelovali u postrojbama HVO-a. Jedan od razloga za isticanje zaštite dostojanstva branitelja HVO-a vjerojatno je sadašnja revizija statusa branitelja koju provode vlasti  Federacije BiH. U Deklaraciji se naglašava da je «Hrvatsko vijeće obrane vodilo pravedan i legitiman, obrambeni, a ne osvajački rat u kojem je branilo teritorij na kojem živi hrvatski narod unutar međunarodno priznatih granica Bosne i Hercegovine». Također je istaknuto kako je «pravosuđe u Bosni i Hercegovini dužno procesuirati sve slučajeve pojedinačnih ratnih zločina i svih drugih zločina počinjenih u ratu, strogo primjenjujući načela individualne odgovornosti i krivnje.». U skladu sa civilizacijskim normama prosuđivanja predloženo je odbacivanje optužbi  «po zapovjednoj odgovornosti prema zapovjednicima Hrvatskog vijeća obrane”. Deklaracija inzistira na tome da se sačuva “moralni dignitet hrvatskoga naroda”  “ugled i dostojanstvo svih branitelja i građana koji su sudjelovali u obrani Bosne i Hercegovine.»

U tom kontekstu izrijekom je naglašeno da se odbacuju paušalne «kvalifikacije Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju o udruženom zločinačkom pothvatu koje se neutemeljeno i nepravedno pripisuju Republici Hrvatskoj, Hrvatskoj Republici Herceg Bosni i Hrvatskom vijeću obrane.”  Ovim zahtjevom da pravosudne institucije rade svoj posao, a ne da se  status Hrvata u kaznenom pogledu rješava na temelju presude Haškoga suda, poznatom po nazivu «Prlić i drugi», zagovara se uspostavljanje civilizacijskih standarda u bosansko-hercegovačkom pravosuđu, a ne model «kadija te tuži, kadija ti sudi» koji je zapakiran u celofan optužbe Hrvata presudom «Prlić i drugi».

Znakovito je da Plenković na mostarski skup HNS-a nije kao svoga izaslanika poslao Milijana Brkića Vasu, nego Branka Bačića koji je pohvalio političko jedinstvo hrvatskih stranaka u BiH te naglasio da “jedino europska BiH može biti funkcionalna država“.  Izrijekom je rekao da će «Republika Hrvatska poduprijeti izmjene Izbornog zakona kako bi se osigurala legitimna zastupljenost konstitutivnih naroda u skladu s Daytonskim sporazumom i Ustavom BiH te otklonila mogućnost izbora hrvatskih dužnosnika bez narodnog legitimiteta.» Osobno zamijeram Bačiću da se nije osvrnuo na segment Deklaracije u kojem bosansko-hercegovački HNS brani Republiku Hrvatsku da nije organizirala ni provodila Udruženi zločinački pothvat kojemu je svrha bila anaksija bosansko-hercegovačkog teritorija na kojem žive Hrvati.

U završnom govoru prof. dr. Dragan Čović, ponovno izabrani predsjednik HNS-a, sažeo je u osnovnim crtama intenciju Deklaracije HNS-a  rekavši kako „europski put nema alternative, jednako kao što nema alternative i ostvarenje pune jednakopravnosti sva tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini. Na taj način šaljemo poruku našim prijateljima unutar bošnjačke i srpske političke scene, ali i međunarodne zajednice da ono što želimo i na čemu radimo je europska Bosna i Hercegovina”. Čović je ponovnim izborom za predsjednika Hrvatskog narodnog sabora potvrđen kao neupitni vođa i legitimni politički predstavnik hrvatskog naroda u BiH.

Sramotno je kako su bošnjačke nacionalističke i građanske stranke jednostrano analizirale mostarsku Deklaraciju Hrvatskog narodnog sabora.  Islamistička SDA vidi u Deklaraciji HNS-a «veličanje udruženog zločinačkoga pothvata koji je prijetnja miru u BiH». Ništa bolji u svojoj analizi nisu bosansko-hercegovački socijaldemokrati koji  naglašavaju kako je prijeko potrebno «poraziti retrogradnu politiku HDZ-a».

Komšićeva Demokratska fronta vidi u Deklaraciji HNS-a «poziv na nove zločine i izravno ugrožavanje mira.» Reakcija bošnjačkih nacionalista s konzervativne i pseudograđanske političke pozicije potvrda je kako je za njih europska politička orijentacija samo puko slovo na papiru, a unitarna Bosna i Hercegovina u kojoj Hrvati nemaju pravo uopće spomenuti suverenitet svoga naroda, jedina realna politika. Pri tome zaboravljaju puku činjenicu da su se sve multinacionalne države u kojima je prevladavala dominacija jedne nacije, raspale, što najbolje potvrđuje primjer Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika te Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija. Bošnjačkim unitaristima na političkoj pozornici BiH trebalo bi biti jasno da ako nastave izigravati Srbe i Ruse,  takvim postupkom će samo ubrzati raspad države u kojoj preko 80 posto mladih građana želi napustiti zemlju. Čelnici bošnjačkih unitarističkih partija indirektno poručuju Hrvatima da trebaju prihvatiti presudu o kolektivnoj krivnji i neprestano se posipati pepelom kao u stara dobra vremena turskog zuluma. Bošnjački političari bi, ipak morali shvatiti da uzimanjem presude Haškoga suda «Prlić i ostali» kao osnovu za svoju političku platformu narušavaju dobrosusjedsku bilateralnu politiku između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine koja je nastala na zasadama Splitskog sporazuma, a koji su potpisali Franjo Tuđman i Alija Izetbegović 22. srpnja 1995. Splitski sporazum jasno potvrđuje da su postrojbe HVO legitimna vojska BiH.

U razgovoru uz kavicu prof.  dr. Čović mi je rekao da su «napadi i pregovori» sastavni dio bosansko-hercegovačkog života. Politička ciklona i anticiklona međusobno se prožimaju i nadopunjuju. Poslije vala napade, slijedi runda pregovora. Moj dojam je  da je Čoviću draže popiti kavu s Bakirom na Ferhadiji nego ručati s Dodikovom u nekom od elitnih banjalučkih restorana.

Proteklih dana u hrvatskim medijima mogli smo pročitati kakvim se  spadalima okružio «hrvatski član predsjedništva» BiH Željko Komšić. Riječ je tipovima iz Ureda predsjednika za koje je američki veleposlanik u BiH  Douglas McElhaney prije desetak godina napisao da imaju «osebujan stil, s elementima uličarenja i žalosne neuupućenosti u posao koji rade». Komšić je ponovno za šefa kabineta izabrao Amira Ibrovića, vlasnika kafane «Tito», čovjeka za koga je spomenuti američki veleposlanik napisao da je «nestabilna osoba s teatralnim ljutim ispadima, koja  zaudara na alkohol». Ne trebaju nas čuditi sramotna priopćenja koja piše osoba takvog habitusa. Među Komšićevim savjetnicima je i novinar Nihat Hebibović poznat po seksističkim uvredama  na račun hrvatske Predsjednice te obećanju da će prije početka turističke sezone iz Komšićeva ureda doći političko priopćenje «da vehabije opsjedaju Jadran».

Bilo bi dobro usporediti savjetnički tim bivšega hrvatskog člana predsjedništva prof. dr. Čovića s kafanždijama i jalijama iz Komšićeva ureda, no to ćemo učiniti jednom drugom prilikom. Usporedbom Čovićeva kabineta eksperata i Komšićeva «štaba uličara» najbolje bi se ilustrira što su Hrvati u BiH kršenjem njihovih ustavnih prava izgubili, a što su zauzvrat dobili.

Autor:Jure Zovko
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.