Foto: Patrik Macek/PIXSELL

KOJEM DOKUMENTU VJEROVATI: ‘Javna televizija, ne znam zašto ju i dalje tako zovem, je potpuno zakazala!’

Autor: Guste Santini

Uvodno izlaganje premijera Andreja Plenkovića u povodu predstavljanja proračuna nije bilo na retoričkoj i političkoj razini kao što je to bilo, recimo, prilikom proljetnog rebalansa proračuna. Oporba je svojim komentarima, replikama, uobičajeno slijedila svoj standardni cilj – osporavanje i samo osporavanje. Ipak, Boris Lalovac, bivši ministar financija, u svom komentaru predložio je premijeru Plenkoviću da se odvoji dio proračuna koji se temelji na domaćim izvorima sredstava od dijela koji ćemo kao pomoć dobiti od EU-a. Pri tome je jasno rekao, s čime se premijer Plenković složio, kako održivost proračuna treba zahvaliti pomoći iz EU-a. Tome je dodao kako postoji značajna razlika između stanja javnih financija danas u odnosu na stanje iz 2008.

Tada nismo bili punopravna članica, što danas jesmo. Tada je ECB provodio bitno različitu politiku od današnje. Tako je gospodin Lalovac ukazao na koristi koje Hrvatska ima zahvaljujući punopravnom članstvu u EU-u. Premijer Plenković se složio sa stavom gospodina Lalovca, a prijedlog je odmah proslijedio sadašnjem ministru financija gospodinu Mariću, koji je u svojim odgovorima na replike implicite otklonio prijedlog gospodina Lalovca. Ministar Marić poslije će obrazložiti zašto nije primjereno prihvatiti prijedlog gospodina Lalovca.

Čitatelji mojih rasprava sjetit će se da sam isto predlagao, istina iz drugih razloga, na ovim stranicama. Jednostavno, proračun koji se temelji na inozemnoj pomoći, umjesto na vlastitim prihodima, po prirodi stvari, zahtijeva drugi i drugačiji pristup. Ako se “integrira” pomoć s vlastitim prihodima, s jedne strane, i isto se učini na rashodnoj strani, s druge strane, nitko neće, krivo se misli, identificirati slabe strane i zabrinjavajuće stanje hrvatskih javnih financija. Jasno, to je zabluda koja, u prvome redu, prikriva pravo stanje javnih financija, što će, sa svoje strane, kreirati dodatne probleme kad pomoć prestane ili se smanji, s jedne strane, i, s druge strane, inozemni procjenitelji gospodarskog stanja u Hrvatskoj jasno će lučiti vlastite izvore financiranja od pomoći.

Nema interesa

Zabrinjavajuće je što se ovogodišnjem proračunu pristupilo na način koji uskraćuje odgovor na temeljno pitanje – koja i kakva će se ekonomska politika provoditi tijekom 2021. godine? To se ne događa u bilo koje vrijeme. To se događa u vrijeme pandemije koronavirusa i povijesnog potonuća gospodarske aktivnosti; to se događa samo tjedan dana nakon objave Strategije 2030.

Prije su, u vrijeme donošenja proračuna, sredstva javnog priopćavanja komentirala politike, istraživala i prezentirala mišljenja, od stručnjaka do građana u čijem bi interesu proračun morao biti. Ovaj put ništa od toga. Javna televizija, ne znam zašto je tako i dalje zovem, potpuno je zakazala. Preostale televizijske kuće samo prate politiku javne televizije. Drugim riječima, ne postoji interes javnih medija za temeljni dokument ekonomske politike. Da bi “popunili” dnevne vijesti, prezentiraju nam manje važne ili čak nevažne informacije koje, sa svoje strane, dodatno marginaliziraju stvarno stanje u Lijepoj Našoj. Da ne bude zablude, ono je zabrinjavajuće. Samo je priča kako ćemo već sljedeće godine pokrenuti gospodarski rast od pet posto. Nije nam rečeno na kojim se čimbenicima temelje procjene. Takav rast, bez velikog rasta javnog i inozemnog duga, od davnina nije zabilježen u Lijepoj Našoj, ma koliko mi šutjeli o tome.

Iz ovogodišnjeg proračuna jedino je važno, što je istaknuo premijer Plenković, da će se proračunski deficit uklopiti u mastriške kriterije. Isticanje cilja da će proračunski deficit biti manji od 3% snažan je, smatra premijer Plenković, argument kako je hrvatska ekonomska politika na pravom putu. Nažalost, odabir cilja proračunskog deficita u okviru mastriških kriterija u izravnoj je suprotnosti s potrebama hrvatskog društva. Nije riječ o sitničarenju. Riječ je o vektorskim razlikama.




Dakle, isticanje kako će proračunski deficit biti manji od tri posto znači kako je na prvome mjestu ekonomske politike zamjena kune eurom, a stanje blagostanja tek izvedena funkcija. Ako je cilj ekonomske i javne politike služiti građanima, tada bi se tako određen cilj morao posebno obrazložiti. Jednako tako, može se reći da nije moguće “povezati” Strategiju 2030 s prijedlogom proračuna za sljedeću godinu. U prošlom sam broju istaknuo hrabrost Vlade premijera Plenkovića koji je vrlo visoko postavio ciljeve razvoja hrvatskog društva. Međutim, nažalost, ciljeve iz Strategije 2030 nisam našao u prijedlogu proračuna. Postavlja se pitanje kojem dokumentu vjerovati. Ako se pođe od povijesnih iskustava, svakako valja odbaciti Strategiju 2030 jer je to sasvim nova priča koju dosad nije ispričala nijedna vlada. Tako prijedlog proračuna za iduću godinu daje za pravo kritičarima politike gospodina Plenkovića kako je strategija rađena za potrebe EU-a i, zbog toga, nije uporište politikama koje namjerava provoditi Vlada Andreja Plenkovića. Ostaje proračun koji nije ni razvojni ni socijalni. Zapravo je proračun krpanje i zakrpavanje rupa koje su nastale zbog pogubnih učinaka krize izazvane koronavirusom. U prijedlogu proračuna nisam našao što bi ulijevalo nadu da će Vlada Andreja Plenkovića promijeniti postojeće nezadovoljavajuće stanje.

Famozni rast

Da se kojim slučajem, a nije, imala u vidu Strategija 2030, Vlada premijera Plenkovića jasno bi precizirala koje i kakve ciljeve namjerava postići u idućoj godini. Ako je to famozni rast gospodarstva od 5%, tada treba reći koje će mjere pridonijeti njegovu rastu. Treba građanima jasno reći kako će se, usprkos obećanom rastu od pet posto, blagostanje dodatno smanjiti u odnosu na njegovo postignuto stanje. Drugim riječima, valja reći kako ćemo povećati zaostajanje za prosjekom EU-a mjereći dohotkom po glavi stanovnika.




Umjesto smanjenja razlike kako bismo ostvarili prosječni dohodak po glavi stanovnika od 75%, u sljedećoj godini dodatno ćemo se udaljiti od navedenog cilja. Narodski rečeno, u hrvatskoj je politici uvijek prisutna Alisa u zemlji čudesa – pekmeza?; da ali sutra. Ako je cilj Vlade smanjenje siromaštva, tada je potrebno reći što će Vlada učiniti kako bi se operacionalizirao cilj iz Strategije 2030. U Strategiji 2030 jasno je rečeno kako će se siromaštvo smanjiti s postojećih 23,3 na 15%. Da bi se zaustavio rast siromaštva, mora se puno toga učiniti. Ničega od toga u prijedlogu proračuna nije moguće naći. Da bi se započeo proces smanjenja broja socijalno ugroženih građana, potrebne su dramatične promjene u sustavu i politici.

Kaže se lako je kritizirati. Da bi se raspravljalo o onome što nije dobro, valja predložiti kako je trebalo pristupiti proračunu za sljedeću godinu. U prvom je koraku potrebno postaviti dijagnozu postojećeg stanja. Dijagnoza bi po mojem mišljenju morala jasno ukazati kako nije nastupila eksplozija nezaposlenosti samo zato što je Vlada subvencionirala nezaposlenost na radnome mjestu umjesto da se registrira na Zavodu za zapošljavanje. Svima je jasno da takva politika više nije moguća. Vlada bi morala imati pripremljen scenarij u slučaju pogoršanja stanja izazvanog koronavirusom. Jednako tako, morala bi imati u vidu eventualno poboljšanje postojećeg stanja. Dakle, u najmanju ruku, pri izradi prijedloga proračuna za sljedeću godinu vlada mora sagledati bar tri moguća scenarija. Prilikom prijedloga proračuna za sljedeću godinu, premijer Plenković bi morao to jasno reći, kako odgovorna vlada, zbog odgovornosti prema svojim građanima, ne želi davati obećanja koja neće izvršiti. U kriznim vremenima lijepe priče postaju dodatno tragične kad vrijeme pokaže da su to bile samo priče. To je bitno shvatiti i razumjeti, kako bi rekao premijer Plenković, kako bi se postojeće nezadovoljavajuće stanje počelo mijenjati. Upravo Strategija 2030 jasno kazuje kako ćemo za deset godina imati uređenu i bogatu zemlju. Iako je to zasad samo obećanje, moramo mu vjerovati jer su hrvatski građani dali povjerenje upravo premijeru Plenkoviću. To je “talon” od kojeg mora polaziti svaki prijedlog Vlade i konstruktivna kritika oporbe.

Porezni kapacitet

Ostalo je politikantstvo, kako to naziva jedan dio bivših i sadašnjih hrvatskih političara. Dijagnoza stanja je pretpostavka postavljanju ciljeva koje želimo i možemo ostvariti. Za ostvarenje ciljeva potrebna su sredstva. Vlada mora odgovoriti koliki je porezni kapacitet hrvatskih poreznih obveznika. Porezi moraju biti primjereni poreznom kapacitetu ili, što je isto, neće ugroziti njihovu reproduktivnu sposobnost. Vlada ne smanjuje poreznu presiju kako bi nekom nešto dala, već identificira porezni kapacitet jer nema pravo da smanji reproduktivnu sposobnost poreznog obveznika. To je temeljna razlika između odgovorne i neodgovorne vlasti. Vlada mora djelovati kako bi povećala poreznu osnovicu poreznih obveznika. Ako to ne učini, tada se svako smanjenje porezne presije mora nazvati pravim imenom, kako je u prethodnom razdoblju dominirao harač (fiskalna funkcija poreza) koji je, sa svoje strane, smanjio blagostanje hrvatskih građana. Kratko rečeno, kada Vlada smanji poreznu presiju, tada mora jasno reći kako je u prethodnom razdoblju uzimala više nego što je smjela. Ako poveća poreznu obvezu, Vlada mora dokazati da se povećao porezni kapacitet poreznog obveznika. Sve je ostalo priča koja ima za posljedicu odvajanje sudbine države od sudbine građana, što nije moguće opravdati.

Kada se identificira porezni kapacitet, tada se on korigira u ovisnosti o vjerojatnosti sačinjenih scenarija o očekivanoj gospodarskoj aktivnosti. Ne treba biti posebno mudar da bi se reklo kako je danas porezna presija iznad poreznog kapaciteta poreznih obveznika. Zato treba odlučno smanjiti poreznu presiju. Pritom, istine radi, valja reći kako za to nije kriva Vlada premijera Plenkovića. Prisutna reforma (peta iteracija) mora reći koji su stvarni ciljevi porezne reforme. Meni nisu poznati ciljevi pa bih volio da mi se kaže gdje mogu naći ciljeve porezne reforme i obrazloženje zašto su upravo ti ciljevi u interesu hrvatskih građana. To je posebno važno jer nam je obznanjena Strategija 2030. Ako ne znamo ciljeve, tada nije moguće reći jesu li predložene promjene poreznog sustava na crti ciljeva ili to nisu. Nedostatak sredstava moguće je nadomjestiti zaduživanjem. Hrvatska se uporno godinama zaduživala. Rast javnog duga daleko je veći ako se njegovu izračunu pristupi na temelju podjele poreza po kriteriju vremena. O tome čitatelj može naći dodatne informacije na mojim stranicama – www.rifin.com. Konačno, moja knjiga koja je upravo izašla iz tiska jasno ukazuje na to da porezni sustav ne respektira makroekonomska ograničenja. Možete se zaduživati, obično kraće vrijeme, ali se ne možete zaduživati sve vrijeme.

Socijalna stabilnost

Sada dolazimo do punog značenja zahtjeva gospodina Lalovca. Umjesto povećanja zaduživanja, dobit ćemo pomoć iz EU-a. Umjesto zaduživanja, dobit ćemo dodatna sredstva kojima ćemo omogućiti građanima više javnih dobara. Dakle, EU je svjestan da mora pomoći potrebitima. Nije dovoljno da im se daju beskamatni krediti. Potrebna je izravna pomoć ugroženim hrvatskim građanima. Treba jasno reći da smo sredstva dobili kako bismo održali socijalni sustav. Za koliko se promijenila politika, dovoljno je sjetiti se grčke tragedije i politike ECB-a u vrijeme prošle krize. Dakle, EU danas ne vodi brigu o visini proračunskog deficita jer su interesi građana na prvome mjestu. Mi koji dobivamo pomoć ne vodimo računa o interesima građana, već kako ćemo što prije zamijeniti kunu eurom. To je, po mojem mišljenju, neprimjeren pristup ekonomskoj ili bilo kojoj drugoj politici u ovim zabrinjavajućim uvjetima. Euro može pričekati i nije potrebno da ugroženi zbog uvođenja eura budu još ugroženiji. Drugim riječima, u ovim i ovakvim vremenima zalažem se za rješavanje postojećih socijalnih problema pa je pitanje proračunskog deficita sasvim sporedno pitanje.

Činjenica je da nam je pomoć nužna i hvala Bogu da se promijenila politika Europske unije (shvatila je kako je inzistirala na tragičnim rješenjima, a cijenu su platili grčki građani) kako bi se održao minimum socijalne stabilnosti koja je, malo je reći, bitna kako bi se utišao glas rastućeg broja kritičara dosadašnje politike EU-a. Kako bismo odgovorno trošili tako pribavljena sredstva, moramo shvatiti i razumjeti da smo sredstva dobili jer su nam ona potrebna kako bismo opstali. Sredstva nismo dobili da bismo smanjili proračunski deficit i tako ispunili mastriške kriterije, nego zato da održimo socijalnu stabilnost. To je bit dodijeljenih nam sredstava. Zato nije dobro “utopiti” dobivena sredstva s vlastitim prihodima. Potrebno ih je odvojeno evidentirati, kako je rekao gospodin Lalovac, kako bi se odvojile javne aktivnosti koje su rezultat vlastitih prihoda od javnih aktivnosti koje su financirane iz dobivene pomoći.

*Stavovi koje autori iznose u svojim kolumnama njihovi su osobni stavovi, nisu nužno i stavovi redakcije portala Dnevno.hr.

Autor:Guste Santini
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.