fbpx
Foto:Ivo Cagalj/PIXSELL

Kerumova konoba i Kovačićev klub podsjećaju na film ‘Cabaret’ gdje sve pršti od razvrata i alkohola

Autor: Josip Jović

Sastanak u konobi Željka Keruma vrlo inventivnog naziva Pršut na kojemu su se okupila petorica sudaca, i to Bruno Klein, predsjednik Županijskog suda, Silvio Čović, predsjednik Upravnog suda, Dinko Mešin, glasnogovornik Županijskog suda, te Miho Mratović i Tomislav Zlodre, suci tog suda, jako podsjeća na podrumski klub Dragana Kovačevića u kojemu se okupljala cijela pravosudna, politička i medijska elita.

Kerum nije tek ustupio svoj prostor, nego je uzeo aktivnog sudioništva u točenju pića, rezanju pršuta i u pjevanju. I tko zna koliko je još takvih seansi dosad održano i tko je sve njima nazočio. A i jedno i drugo, i klub i konoba, podsjećaju nas na “Kiklop”, roman Ranka Marinkovića i film Antuna Vrdoljaka, pa i na onaj još stariji film “Cabaret”, u kojemu sve pršti od alkohola, razvrata i dekadencije i u kojemu Liza Minnelli pjeva “money, money”. I “Kiklop” i “Cabaret” događaju se uoči velike svjetske kataklizme i pada svih moralnih vrijednosti. Neki tamni oblaci kao da se danas nadvijaju nad Hrvatskom, a možda i nad cijelim svijetom. Jedni ovu malu zemlju ne mogu smisliti, drugi je razaraju iznutra, iz samih institucija koje bi trebale o njoj voditi brigu. Slučaj Kerum priča je o njemu samome i o klasi kojoj pripada, ali još više, to je priča o pravosuđu, o vladajućoj stranci i o narodu. O glavnom akteru ove tragikomedije dovoljno govore dvije anegdote.

Kad ga policija zaustavi na autocesti na kojoj vozi 250 na sat, on jednostavno kaže kako on nije kriv što je brzina ograničena na samo 130. Ili, kad potkopa i sruši jednu zgradu, kulturno dobro u Zagrebu, on će opet kako on ne može biti odgovoran što tlo u Zagrebu nije kamenito kao u Dalmaciji. Riječ je o nekoj novoj političko-poslovnoj klasi primitivaca, trgovaca, špekulanata kojoj ništa nije sveto, koja je došla niotkuda i koja je u vezi s dubokom i plitkom državom došla do basnoslovne imovine i koja se onda razmeće bez mjere, bez kraja i konca i koja ne priznaje nikakve prepreke na svom putu. Zagrebemo li malo po imovni svih tih naših ministara, župana, načelnika malih i velikih gradova i općina koji su prodefilirali u posljednjih trideset godina raznim položajima, vidjet ćemo samo silno materijalno bogatstvo stečeno korupcijama i lopovlucima raznih vrsta.

I nije glavni problem veselja u konobi kršenje epidemioloških mjera, kako se u prvi mah reagiralo, već u tome da se suci nalaze u konobi čovjeka koji ima brojne sudske sporove, čija je firma u stečaju i kojega se, između ostalog, tereti za utaju poreza i bespravnu gradnju. I ne bi nas uopće trebalo čuditi da je sam Žejko Kerum objavio snimku iz svog Pršuta. U tome on
ne vidi ništa sporno, on samo demonstrira svoju moć, moć nad pravosuđem i nad državom. On je jedan jedini i neponovljivi. On je već navikao da se novcem može sve. O stanju u našem pravosuđu, sudovima i Odvjetništvu pjevaju već dugo i dosadno i ptice na grani. Nadan Vidošević i Milan Bandić privedeni su i optuženi prije sedam godina, a da još procesi pred sudom nisu zapravo ni počeli. Ivo Sanader je kao Idi Amin mogao još dugo organizirati kolosalnu pljačku države kojoj joj bio na čelu da nije na svoju nesreću podnio ostavku i da se nisu umiješale neke strane sile. Njegovi procesi i dalje traju, a u pomoć mu je priskočio čak i Ustavni sud. Eno tamo u Vruji, na samoj morskoj obali gdje podzemne vode utječu u more, tamo gdje se spajaju Mosor i Biokovo u božanstvenom dijelu prirode, Stipe Latković gradi apartmane bez koncesije i bez potrebnih dozvola. Vode se navodno neki sporovi, iako bi u nekoj državi u kojoj se poštuje red i zakon vjerojatno već završio u zatvoru. Ta tko njemu što može kad je on intimni prijatelj i financijer dvojice predsjednika, Stipe Mesića i Zorana Milanovića. Taj isti Mesić je zamračio čekove koje su australski Hrvati donirali za obranu zemlje, a nitko se nije našao pozvan i prozvan upitati ga za junačko zdravlje. Zdravko Mamić je osuđen i jednostavno je otputovao u BiH, odakle i dalje upravlja Dinamom i nogometom organizacijom. A mediji brižljivo prate svaku njegovu eskapadu.

Hrvatska demokratska stranka, ta utemeljiteljica moderne hrvatske države, definitivno je zaglibila u svom klijentelizmu iz kojega se ne može više isčupati. Tek kad se iščeprka kakva afera, javlja se glas pravednika koji ništa nisu znali i onda poduzimaju, tobože, neke mjere. I sve to dok afera ne padne u zaborav. Martina Dalić, koju je Vlada sama smijenila zbog sumnjivih poslova oko Agrokora, sada je nagrađena mjestom direktorice najuspješnije firme. Suradnja s Ivanom Vrdoljakom, organizatorom velike pljačke hrvatskih potrošača struje, ili s Miloradom Pupovcem, ne samo nacionalističkim provokatorom nego i političarom koji je na sumnjiv način raspolagao velikim državnim novcem, govori zapravo da HDZ-u nije stalo ni do čega, osim do održanja na vlasti. Primjer suradnje s Kerumom posebno je indikativan. Između njega i HDZ-a u Gradu Splitu postoji formalna koalicija. Kerum nije skrivao da se kandidirao na parlamentarnim izborima samo kako bi Domovinskom pokretu otkinuo dio glasova. Sada ga, za nagradu, često vidimo na HTV-u. Naravno, računica je s njegove strane više nego jasna. On će njima pomoći, a oni će njemu progledati kroz prste. On, kao i svi moćnici, izgubio je smisao razlikovanja dobra od zla.




Njemu je sve to sasvim normalno, ta sve je to samo trgovina, sve je to “standard”, kako se i sam izrazio. Narod je ovoga osobenjaka jednom birao za gradonačelnika, a umalo i drugi put. I evo ga
sada opet najavljuje utrku za to mjesto poteštata, kako se to kaže u Splitu. I nije bez izgleda. Građani će Splita imati zaista bogatu ponudu. Prvi je svoju kandidaturu istaknuo dr. Zdeslav Benzon, kandidat HSLS-a, još jedan liječnik s političkim ambicijama. Kandidira ga stranka koja je otišla u ropotarnicu povijesti. Po struci je ginekolog pa i kad bi sve žene kojima je pomogao
pri porodu glasale za njega, to mu ne bi bilo dovoljno. Vicu Mihanovića ističe najmoćnija stranka. Mihanović je HDZ-ov mladi lav, koji sustavno gradi svoju političku karijeru. Branka
Ramljak se javlja kao nezavisna kandidatkinja, iako se redovito navodi kako ju je Vlada 2017. imenovala povjerenicom za Grad Split, nakon što nije izglasan proračun. Nakon toga je obnašala dužnost državne tajnice u Ministarstvu obrazovanja. Široj je javnosti postala poznata kao predsjednica Nadzornog odbora Hajduka i vatrena navijačica tog kluba, što svakako u gradu koji, unatoč svemu, luduje za Hajdukom ima posebnu težinu.

U utrku će Ivica Puljak, fizičar, koji je svoju znanstvenu karijeru podredio ulozi tajnika stranke prepotentnog naziva Pametno, koju je vodila njegova supruga Marijana Puljak, sada saborska
zastupnica. Treba spomenuti i Hrvoja Marušića koji će braniti boje Domovinskog pokreta. Zadnjih dana svoju kandidaturu, pomalo neočekivano, najavio je i Tomislav Mamić, vlasnik velikog trgovačkog lanca Tommy. Pa čak i pjevač Siniša Vuco. No iznad svih njih stoji grandiozna figura Željka Keruma. Ne zna se pouzdano igra li ovaj put za HDZ ili za sebe. U konobi je bio i sudac, predsjednik gradskog izbornog povjerenstva. Unatoč svemu, unatoč brojnim aferama, sumnjivim poslovima, dugovima i prevarama, dijelu biračkog tijela koje kupuje prženim srdelama, “naš Žele” je blizak i simpatičan. Njegovo je načelo da birače nikad ne možeš dovoljno podcijeniti. Beskompromisan je i ne bira sredstva niti ima skrupula. Nije mala stvar, stavio je križ na Marjan, podigao Tuđmanov spomenik i uredio Zapadnu obalu.

Sve, doduše, radi sebe, ali tko te pita. Čovjek se ponekad upita što je to narod i kakva smisla ima demokracija kad je moguće da Stjepan Mesić bude dva puta izabran za predsjednika države, a i treći bi put, kad Željko Kerum sa svim svojim kulturnim habitusom može biti gradonačelnikom drugog po veličini grada s bogatim tradicijama.




Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.