Photo: Luka Stanzl/PIXSELL

KATAKLIZMA NAD HRVATSKOM! Stravične brojke koje su vam prešutili o ovom košmaru: Hrvatska ovo ne pamti!

Autor: dr. sc. Stjepan Šterc

Pogled unazad, na prošlu 2020. godinu, malo koga može ostaviti ravnodušnim, a ostvarena pojedinačna, grupna, zajednička, politička, materijalna, financijska, radna, obrazovna i slična zadovoljstva u virusnim i potresnim stradavanjima i odlascima oko nas ne mogu nadomjestiti prazninu, zabrinutost, iskazanu nemoć, društvenu neuređenost, nesigurnost dolazećeg vremena i općenito osjećaj unutarnjeg nemira u mislima na tu 2020.

Sustavna sporost, neorganiziranost, politička uskogrudnost, duhovna udaljenost, formalna velika zabrinutost, vječna najavljivanja istog i nasljedna uzdignutost samo dodatno pojačavaju nemir, a društvena ga događanja obračunima i stradavanjima ovih dana dodatno potvrđuju. 

Kakvo nas to sebično društvo okružuje u kojem taj vanjski i unutarnji nemir sustavni ili sistemski dio izvršne vlasti samo dodatno pojačava izvan ili ispod svojih zatvorenih visinskih miljea. Sistemski političari novog-starog kova posebno vole takav izražaj u pokazivanju političke nasljedne mudrosti, dokazivanju svoje velike stručnosti i naplaćivanju suradnje sa svjetskim “sistemskim” institucijama.

Naravno, pozamašno iz hrvatskog državnog proračuna jer je njihova strateška stručnost neupitna i nezamjenjiva, a tko, uostalom, i pita za sadržajnost isporučenih dokumenata razine studentskih seminarskih radova i za njihovu razvojnu korisnost. Kad su oni dio “sistemski” postavljenih odnosa i uvijek u prvom redu političke obrane od svih ostalih koji ne razumiju “sistemske” odnose niti im mogu ikad pripadati svojom brigom za hrvatsku budućnost.

Sistemska sporost

Pojedinačna iskakanja iz okvira s brutalnim završecima u kolektivnoj zatvorenosti i nesigurnosti donjeg miljea, uz “sistemske” pogreške koje su u Hrvatskoj postale vremenska konstanta, nastavak su virusnih i potresnih negativnosti i devastacija hrvatskog društva i prostora. Poput “sistemskog” sivila kojeg treba napustiti odlaskom na sunčanu obalu ili prema uređenom društvu postaju migracijska razmišljanja hrvatske mladosti, dok su istovremeno politička zadovoljstva s vrha i iz pripadajućeg okruženja samim sobom, svojim postupanjima i svojim pozicijskim postavljanjima samo rastuća. Sve je ostalo u pogledu s visine remećenje njihova mira i zadovoljstva u općem nemiru u prizemlju.

Photo: Luka Stanzl/PIXSELL

 “Sistemska” su sporost i fokusiranost na uvijek više ciljeve (naravno njihove) i unutarnji osjet altruizma upravo u potresnim stradavanjima i razaranjima pokrenuli i potvrdili urođeno postojanje razumijevanja i dobrote izvan zatvorenih političkih i interesnih krugova. Slike su nam ljudi i njihova idealizma iz sravnjene Banovine vratile nadu i vjerovanje u mogućnost uređivanja hrvatskog društva s jasno postavljenim nacionalnim i civilizacijskim vrijednostima, na kojima bi se mogla i trebala graditi hrvatska budućnost, pa i samo političko djelovanje, biranje, vođenje i odlučivanje. 




Umjesto ustaljenog i nasljednog političkog izdizanja iznad svih i doživljaja svojih pozicijskih važnosti s kojima je samo vođenje države, uređivanje hrvatskog društva, povezivanje ukupne hrvatske populacije i postavljanje razvojnih obrazaca utopijska varijanta europskog liderstva primjenjivanog u Hrvatskoj. Težnja pokazivanja i dokazivanja istog, neovisno o vidljivim rezultatima i kriznim postupanjima, postala je hrvatska politička realnost. 

Nemir u prizemlju

Opjevana varijanta i u pjesmi posebne ekipe iz Psihomodo popa pod naslovom “Ja volim samo sebe” (Psihomodo pop, Zagreb, 1988.).




Ja volim samo sebe
svog jedinog sebe
ja volim samo sebe
svog predivnog sebe

Druge ne primjećujem
ni u prolazu
sebe uvijek pozdravljam
u ogledalu

Obični puk nasuprot “sistemskom” udruživanju i postavljanju i u ovim kriznim virusnim, potresnim, društvenim i usporenim razvojnim vremenima uvijek svojom spontanošću i dobrohotnošću pokazuje put, na kojem je u hrvatskoj stvarnosti u pravilu “sistemska” prepreka. Višegodišnji je rezultat stajanja na razvojnom putu hrvatsko europsko dno s kojeg gotovo i nema pomaka, usprkos svim političkim uvjeravanjima potpomognutima sa samo interesno vezanim sljedbenicima, znanstvenim osrednjicima i novinarskim prosječnicima. Virusne su i potresne krize na sve te “sistemske” prepreke s malo slučajnosti dodatno pojačale nemir u prizemlju, a neuređenost sustava i hrvatskog društva u cjelini  zabrinutost.


Photo: Damir Spehar/PIXSELL

Dvadesetogodišnji hrvatski put prema dolje s političkim preprekama ispred pučkog altruizma, idealizma i željenog smjera ni jednim svojim smjerom ni sa svim negativnostima koje ga prate nije mogao niti danas može otvoriti oči visinskim pozicijama i usmjeriti ih istim pučkim željenim smjerom. Zadržavanje i produljivanje političke nasljednosti prošlih vremena u nekim drugim prostornim okvirima zamijenjenim europskim današnjim, u tehničkom modelu dohvata izbornih pobjeda ostaje primarnost koja se ne propušta. Put prema dolje pritom treba prikazivati kao privid pučkog prizemlja koji remeti postavljeni obrazac ponašanja iz ranije spomenute pjesme Psihomodo popa “Druge ne primjećujem ni u prolazu.

Slika dobrote

Opjevan je i put prema dolje u pravom zagrebačkom rokerskom stilu velike ekipe iz sastava Pips Chips & Videoclips u pjesmi “Na putu prema dole” davno već, godine 1997. Antologijska muzika, umjetnost i znanost općenito malo mogu uvjerenim pozicijskim političkim “sistematičarima” promijeniti smisao djelovanja, ali zato mogu puno svima ostalima u prizemlju, u stvarnosti, na ulici, svakodnevici… običnima, jednostavnima i onima s banovinskih slika dobrote koje vraćaju vjeru poput muzike.  

Oslikani i opjevani put prema dolje službena nam statistika Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske potvrđuje s izlaskom svakog novog demografskog podatka. Neumoljivost je pritom razarajuće razine kriznih potresnih i virusnih valova za projiciranu razvojnu hrvatsku budućnost, samo što su njezini doživljaji drugačiji i bez kataklizmičkih slika porušenih domova i ljudskih izravnih stradavanja. Upravi to doživljavanje negativnosti i razina destrukcije “sistemskim” braniteljima njihova političkog djelovanja omogućuje jednostavnije negiranje statistički dokazanih negativnosti, neovisno o tome što se one nastavljaju i dalje i dodatno ubrzavaju. 

Nije europsko dno po puno ekonomskih, radnih, financijskih, investicijskih, proizvodnih, demokratskih i sličnih pokazatelja toliko moguće negirati kao doseg demografskog po depopulaciji, prirodnom padu, smrtnosti, rodnosti, iseljavanju, starenju, nestanku… Niti ga je moguće shvaćati na tolikoj razini destruktivnosti za opstanak i nastavak u budućnosti. Nitko racionalan ne može više negirati kako je upravo izumiranje Hrvatske najveći problem prema kojem je politička amortizacija usmjerena svim sredstvima i obrascima javnog djelovanja. Praznina koja ostaje na Banovini i sličnim zaboravljenim hrvatskim prostorima malo toga ostavlja za sumnju, a još manje službeni podaci za tu nemirnu 2020. godinu.

Upravo je ovih dana hladnog siječnja 2021., Državni zavod za statistiku objavio službe podatke o prošlogodišnjem prirodnom kretanju stanovništva (29. siječnja), po kojima je Hrvatska dosegla najveću smrtnost, najmanju rodnost i najveći prirodni pad stanovništva otkad postoji. 

  • 35.956 rođenih
  • 56.677 umrlih
  • 20.721 prirodni pad

Bez komentara

Virusna je kriza svojom dodatnom destrukcijskom snagom ubrzala demografske negativnosti kod sva tri pokazatelja prirodnog kretanja stanovništva na sličan način kao što je potresno razaranje otvorilo prazninu i zaboravljenost Banovine ili kao što je vojna agresija na Hrvatsku početkom devedesetih prošlog stoljeća ubrzala prirodni pad stanovništva na njegovu početku 1990. Spajanje najvećih demografskih destrukcijskih faktora kroz povijest (ratnih, pandemijskih i potresnih) i hrvatskih već dugogodišnjih negativnih demografskih pokazatelja u 2020. godini, rezultiralo je negativnim demografskim maksimumima. 

Photo: Marko Prpic/PIXSELL

“Sistemskih” osvrta s vrha niotkuda. Totalni muk, bez komentara, bez žaljenja, bez emocija… mirnoća u općem nemiru i općim osvrtima isključivo na virusne i potresne inače opravdane posljedice i težine. Nema zabrinutosti, nema pozicijskih tumačenja, nema opravdavanja, nema predviđanja posljedica, nema poučavanja neukih, nema napadanja mislećih…, ali nema ni novinarskih izravnih pitanja. Zamislite, gospodo s vrha, projekciju ukupnog broja stanovnika za 10 godina u zemlji Hrvatskoj kojom upravljate i moguće gubitke prirodnim putem oko 200.000 osoba i iseljavanjem barem 1,5 put više?  

Razvoj, izdrživost sustava, nacionalna sigurnost, opstanak, gubitak najvrednijeg što možete imati i slične su trivijalnosti u europskim okvirima “sistemskih” težnji usputna briga i novinarski i znanstveni napor koji treba podnositi. Voditi zemlju koja demografski nestaje takvom silinom zasigurno je poseban politički izazov. Ušli smo u desetu godišnjicu “sistemskog” vladanja Hrvatskom s istim sadašnjim političkim vrhom na izvršnim ili počasnim pozicijama i za to smo vrijeme izgubili više od 150.000 ljudi samo prirodnim putem (toliko je osoba više umrlo nego što se rodilo), više od 300.000 osoba se iselilo i oko 150.000 je negativna vanjska migracijska bilanca. Može li se voditi zemlja i s vrha mirno promatrati nastavak? 

Autor:dr. sc. Stjepan Šterc
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.