Patrik Macek/PIXSELL

Vlada iznevjerila socijalni nauk Katoličke crkve

Autor: Jure Zovko / 7Dnevno / 1. travnja 2016.

Karamarko bi konačno morao upozoriti predsjednika Vlade da je njegov program u posvemašnjoj suprotnosti s temeljnim načelima socijalnog nauka demokršćanskog usmjerenja kojeg je HDZ, kako tvrdi i sindikalist Vilim Ribić, u svojoj dosadašnjoj vladavini ipak provodio u djelo.

Za najveći kršćanski blagdan nismo imali uobičajene slike političara koji se naguravaju u crkvama i daju prigodničarske izjave povodom blagdana. Razumljivo, izbori su tek završili, političkoj vrhušci odlazak u crkve trenutačno nije primaran politički motiv. Daleko je važnije u koalicijskim previranjima izboriti što bolju poziciju, pa je logično da će pitanje kako, unatoč svim svađama i natezanjima, očuvati koalicijsku vladavinu biti glavna medijska tema u iduće tri i pol godine. Neupitno je da saborske i ministarske fotelje ipak ostaju prioriteti. Odsutnost političara na bogoslužju u zagrebačkoj prvostolnici, gdje je svečanom vazmenom bogoslužju prisustvovao samo predsjednik Hrvatskog sabora dr. Željko Reiner, a svečane dužnosničke klupe zjapile su prazne, otvara sumnju da postojeća politička vrhuška na vlasti svjetonazorski pripada nekom drugom uvjerenju, dok birače iz redova Katoličke crkve instrumentalizira samo u vrijeme parlamentarnih i lokalnih izbora. Odlazak premijera na uskrsno bogoslužje u Rijeku, a potpredsjednika Vlade Petrova u rodni Metković može se također protumačiti kao doprinos decentralizaciji službenog bogoslužja.

Neovisno o intenzitetu religioznosti pojedinih političara, neosporno je da nijedna vlada nije zapostavila socijalni nauk Katoličke crkve kao što je to učinila sadašnja koju vodi deklarirani katolik Tim Orešković. A socijalni nauk najbrojnije kršćanske zajednice predstavlja značajnu dimenziju po kojoj je Crkva artikulirala i očuvala segment doktrinalne humanosti koji se također provodio u praksi.

Papa Leon XIII., koji je četvrt stoljeća proveo na stolici svetoga Petra (1878.-1903.), ušao je u povijest kao radnički papa, jer je svojom enciklikom “O novim stvarima” (“Rerum Novarum”), objavljenom 1891. godine, pokušao vratiti radničku klasu, zadojenu marksističkom indoktrinacijom, u okrilje Katoličke crkve. Za razliku od socijalističkog propagiranja revolucije i kolektivnog vlasništva, papa Leon XIII., koji je potjecao iz plemićke obitelji, inzistirao je na privatnom vlasništvu, dostojanstvenom životu radnika i doličnoj naplati za rad. Vrijednost rada očituje se, kako se izrijekom kaže u navedenoj enciklici, upravo u njegovoj prikladnoj naplati koja omogućava pristojan život radniku. Papa je svojom enciklikom apelirao na tadašnje kapitaliste da pokažu više razumijevanja prema zaposlenicima i veći stupanj mudrosti glede ostvarenja distributivne pravednosti. Samo je na taj način moguće ostvariti stabilno društveno uređenje, smanjiti napetosti i socijalne nejednakosti. Osim što je pozvao vlasnike kapitala da u svome poslovanju budu razboriti, papa Leon XIII. je inzistirao da radnici budu odgovorni u svome radu te da poštuju kolektivne ugovore koje su potpisali sa svojim poslodavcima, naravno pod uvjetom da su ugovori pravedni. Glavnu zadaću Crkve Papa je nalazio u obvezi posredovanja i pomirenja između bogatih i siromašnih, između poslodavaca i njihovih zaposlenika. Razlike će, tvrdi se u enciklici, uvijek postojati među ljudima, ali je obveza države da kroz svoje institucije i modele oporezivanja umanji postojeće razlike između bogatih i siromašnih. U enciklici je izrijekom rečeno da je prijeko potrebno poštovati ljudski rad i osobno dostojanstvo čovjeka kao radnika, jer radom se ostvaruje ljudski napredak i postiže blagostanje.

Za razliku od socijalizma koji je promicao društveno vlasništvo, papa Leon XIII. je, pozivajući se na Tomu Akvinskog, inzistirao na privatnom vlasništvu kao preduvjetu za ostvarenje dobrog i sretnog života. Od Tome Akvinskog je Papa preuzeo tradicionalne vrline mudrosti, pravednosti i razboritosti u upravljanju općim dobrima te odgovornosti u privatnom životu. Znakovito je da se u enciklici “Rerum novarum” izrijekom naglašava materijalno blagostanje kao preduvjet dostojanstvenog života. Papa pridodaje tradicionalnim vrednotama kršćansku solidarnost, svijest da kapitalist i radnik imaju zajedničkoga Oca na Nebu koji zagovara milosrđe i solidarnost. U tom je smislu papa Leon XIII. apelirao da kršćanska solidarnost ne smije ostati samo apstraktni princip, nego postati temeljni segment društvenog uređenja. Društvo je jedna organska cjelina u kojoj svi njezini segmenti trebaju biti funkcionalni.

U jednoj je stvari papa Leon XIII. bio apsolutno u pravu, naime, smatrajući da revolucije neće riješiti socijalno pitanje izrabljivanih radnika. U tom smislu je osudio huškanje radnika na revolucionarnu pobunu protiv poslodavaca. Socijalizam kao društveno uređenje u kojemu se negira pravo na privatno vlasništvo za papu Leona XIII. je neprihvatljiv model totalitarne vladavine i nasilje nad pravima pojedinaca na stjecanje dobara i ostvarivanje privatnoga vlasništva. Papina enciklika “Rerum novarum” zapravo je bio odgovor Katoličke crkve na program Socijalističke internacionale koji je usvojen 1889. godine u Parizu u povodu stote obljetnice Francuske revolucije. Poznato je da je Druga socijalistička internacionala doživjela svoj slom početkom Prvoga svjetskog rata, kada su se radničke partije izjasnile za rat umjesto za mir i međunarodnu solidarnost. Poruka enciklike “Rerum novarum” dobila je time još više na značenju kao model mirnog i demokratskog ostvarenja socijalne pravde kroz društvene institucije.

Predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić nedavno je u emisiji “Kako vlada Vlada?” prvoga programa Hrvatskog radija izjavio da će se na pitanju isplate duga te povišice plaća prosvjetarima i znanstvenicima testirati koliko je HDZ kao dominantna stranka u novoj koaliciji odstupila od socijalnoga nauka Katoličke crkve ili mu je kao stranka demokršćanske orijentacije ostala vjerna. Ribič je očito dobro upućen u sadržaj enciklike “Rerum novarum” i dosadašnje socijalne politike Hrvatske demokratske zajednice koju premijer Orešković svojom vladavinom rezolutno negira. Čelnik HDZ-a Tomislav Karamarko morao bi konačno upozoriti predsjednika hrvatske vlade da je njegov zacrtani program u dijametralnoj suprotnosti s temeljnim principima socijalnoga nauka demokršćanske orijentacije, koji je HDZ, po mišljenju Vilima Ribića, u svojoj dosadašnjoj vladavini ipak prakticirao i provodio u djelo. No, stječe se dojam da predsjednik Vlade Tihomir Orešković više nastupa kao otvoreni predstavnik krupnog kapitala, nego kao čelnik države koja bi trebala nastaviti raditi na ostvarenju ideja socijalnoga nauka. Oreškovićev Prijedlog zakona o uskrati isplate uvećanja plaća na osnovi ostvarenih godina radnog staža zapravo je notorno narušavanje prava zaposlenika, dolijevanje ulja na užarenu atmosferu u znanosti i obrazovanju. Premijer je cezarovski čelnicima sindikata poručio kako “povećanja plaća ove godine nema”, a kako stvari stoje povišice nisu predviđene ni u projekcijama proračuna za 2017. i 2018. godinu. Do promjene politike trebalo bi doći tek u zadnjoj godini vladavine, što bi trebalo predstavljati kupovinu birača. U pregovaračku vatru sa sindikatima iskusni menadžer Orešković je gurnuo neiskusnoga čelnika Mosta, potpredsjednika Vlade Božu Petrova. Ne sumnjam uopće da će vješti sindikalac Ribić sa svojom ekipom nadmudriti neiskusnoga Petrova, pa je samo pitanje dana kako će se grupacija Most srozati u ispitnim anketama te postati “Ćuprija na Neretvi”. Ribič ima dovoljno oruđa u akademskom arsenalu koje svakoga časa može pokrenuti. Sjetimo se samo štrajkova studenata i profesora koji su trajali mjesecima u zadnjoj godini vladavine vlade Jadranke Kosor.

Kao iskusni sindikalni vuk Vilim Ribič je s pozicije predsjednika Matice hrvatskih sindikata upozorio predsjednika Vlade Oreškovića da izrijekom krši 31. članak Ustava: “Ako Vi, kao predsjednik Vlade, postupate suprotno nalozima Ustavnog suda, kakvu poruku šaljete građanima ove zemlje i kome se oni mogu obratiti za zaštitu? Imate li iskustva da se, primjerice, u Kanadi, kao ustavnopravno uređenoj državi, postupa na ovaj način? Također Vas molim da s nama podijelite svoje dosadašnje poslovno iskustvo te nas informirate koliko ste se često u tom poslovnom okruženju susretali s ovakvim slučajevima opetovanog, jednostranog kršenja preuzetih ugovornih obveza.” Premijerova je obveza nakon ovoga upozorenja Predsjednika Matice hrvatskih sindikata konačno pokazati javnosti koliki stupanj socijalne odgovornosti zagovara i prakticira. Drugim riječima, gospodin Orešković bi trebao objasniti je li ostao na tragu socijalnoga nauka Katoličke crkve, ili je eksponent stranoga kapitala u Hrvatskoj.




Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Predrag Šustar svjestan je da su upravo zaposlenici u obrazovanju i znanosti podnijeli najveći teret odricanja i kršenja kolektivnoga ugovara koji je napravila Milanovićeva vlada, odnosno partija koja se nominalno naziva socijaldemokratskom, a u praksi je bila turbokapitalistička. Nastavak istog scenarija gledamo u režiji Tima Oreškovića.

Zatečeni ministar znanosti za početak nam je ponudio Boecijevu utjehu filozofije: “Ključno je razgovarati”. No, razgovor sa sindikatima sigurno neće biti ugodan nakon što je proračun za znanost u ovoj godini skresan za 153 milijuna kuna, a obveze, odnosno dug iz vremena vlade HDZ-a koji je i potpisao ugovor sa sindikatima 2009. prema prosvjetarima i znanstvenicima, su nepodmirene. Dobro nam je poznato kako su to sve ignorirali Milanovićevi ministri znanosti Jovanović i Mornar.

Prema najavama meteorologa, stiže nam topliji dio proljeća i ranoga ljeta kada je ugodnije ležati na travi nego sjediti u klupama učionica.




Autor:Jure Zovko / 7Dnevno / 1. travnja 2016.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.