Igor Soban/PIXSELL

Revolucija smo mi – zašto se ukidaju Hrvatski studiji?

Autor: Jure Zovko

Kangrga je poznat po izjavi da su "Hrvati genetski poremećen narod", zahtjevu Juri Biliću da se hrvatske nacionaliste "istambura štangom po glavi", napadu na Hrvatske studije..., a danas "kangrgići" - Kukoč, Čović, Barišić... - drmaju u Hrvatskoj. Tu je i odgovor na pitanje iz naslova

Ovog tjedna održao sam u sklopu studentske blokade nastave na Hrvatskim studijima alternativno predavanje o nastanku Hrvatskih studija. U svojoj biografiji ne propuštam navesti da sam jedan od osnivača Hrvatskih studija. Danas kada kolege koji su sa mnom zajedno osnivali Hrvatske studije, prorektor prof. Ante Čović i ministar znanosti i obrazovanja prof. Pavo Barišić vješto rade na ukidanju Hrvatskih studija, odlučio sam ohrabriti studente prosvjednike uz jasnu poruku “No pasarán!”. Parola mi se sviđa, neovisno o tom što potječe iz ljevičarskog miljea. Navodno se pripisuje šefici Komunističke partije u Španjolskoj Dolores Ibárruri Gómez. Umjesto ljevičarskih parola odabrao sam za moto predavanja čuveni slogan njemačkog konceptualnog umjetnika Josepha Beuysa “La rivoluzione siamo Noi”: “Revolucija smo mi”. Beuys zavrjeđuje moj poseban respekt, a moji studenti iz generacije dr. sc. Ljubiše Price još uvijek prepričavaju nezaboravne performanse koje smo priređivali na Hrvatskim studijima u sklopu moga seminara o Josephu Beuysu. Seminar smo završili beuysovski, prosvjedom na “Trgu maršala Tita” u kojem smo tražili preimenovanje trga koji nosi ime jednog od najvećih zločinaca 20. stoljeća u “Trg konzuma”.
Neki novinari su pri tome zamijenili mene i kolegu Pricu pa sam u Jutarnjem listu mogao pročitati da sam rekao kako treba srušiti zgradu Hrvatskog narodnog kazališta i izgraditi na njezinom mjestu luksuzni Superkonzum. Bilo je to u vrijeme velikog prosvjeda koji je organizirala građanska inicijativa «Krug za trg» s intencijom da se Trgu maršala Tita vrati stari naziv Kazališni trg, a tijekom kojeg su se žestoko angažirali i mladi antifašisti s podrškom voljenom diktatoru. Jedan od glavnih likova našega performansa, logičar Sandro Skansi, završio je na obavijesnom razgovoru, jer naš performans ipak nije bio najavljen kod policije. Naš komentar je bio: “Fućkaš umjetnost koju kontrolira murija”. Moram priznati da ja naš epohalni performativni uradak razumjela jedino Branka Kamenski, urednica emisije “Pola ure kulture”, rekavši u toj emisiji da je riječ o uspješnom ironiziranju.

Za beuysovski nastup na Hrvatskim studijima pripremao sam se čitajući velebni opus Milana Kangrge, zagrebačkog praksisovca, poznatog po zahtjevu Juri Biliću, sekretaru Saveza komunista da se hrvatske nacionaliste, tzv. “proljećare” istambura “štangom po glavi”. Moj obračun s jugofilskom grupacijom marksističkih filozofa traje još od vremena povratka u Hrvatsku u prosincu 1990. godine.
U svome tekstu za Nedjeljnu Dalmaciju “Karikatura struke na Odjeku za filozofiju u Zagrebu” zatražio sam 1991. da se u Hrvatskoj primijeni model iz Istočne Njemačke. Zahtijevao sam tada da se drugove koji su u području humanističkih i društvenih znanosti tamburali ideologiju, glorificirali Marxa, Tita, Kardelja i samoupravni socijalizam, po kratkom postupku pošalje u mirovinu. U jednom od svojih intervjua rekao sam za čuvene zagrebačke praksisovce da su bili hrvatska filozofija kao što je JNA bila hrvatska vojska. Zajedničko im je bilo to da su djelovali na hrvatskom teritoriju, sprječavali razvoj demokracije, negirali temeljne odrednice europske kulturne i misaone baštine. Kao što su marksisti zagovarali apstraktne konstrukte poput besklasnog društva, bratstva i jedinstva u sklopu nesvrstane Jugoslavije, JNA je odlučno tenkovima branio Titovu državu.

Jedna od temeljnih značajki nositelja katedara na kompromitiranom Odsjeku za filozofiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu bila je da su uporno u svojim publikacijama negirali tradicionalne discipline etiku, ontologiju, metafiziku kao ostatke građanskog društva, a nasuprot tome zagovarali i promicali “mišljenje revolucije”. Moju čuvenu izjavu o praksisovcima: “Kao što Platonova duša čezne za vječnim svijetom ideja tako naši marksisti žude za Jugoslavijom” satirički Feral je mjesecima držao na top listi “Shit of the Month”. Imao sam dobre izglede da pobijedim i osvojim prestižnu nagradu “Shit of the Year”, ali me je u zadnji čas prešišao legendarni Ćiro Blažević svojom izjavom u intervjuu Nacionalu. Popularni je Ćiro priopćio javnosti što je naime privatno rekao svome sinu u slučaju, ne dao Bog dragi, da nije za predsjednika Tuđmana. Iz pristojnosti prema svojim uvaženim čitateljima ne ću navoditi Ćirinu izjavu, ali mi je ostalo u dubini duše žao da sam ostao bez ove neobične “nagrade”.

Čitam popularnoga Kangrgu koji je poznat po izjavi da su “Hrvati genetski poremećen narod”, odnosno da “hrvatski nacionalizam u svojoj bitnoj konzekvenciji nužno završava u ustaštvu”. Nije problem koje je sve gluposti svojedobno govorio Kangrga, nego da “kangrgići” danas drmaju u Hrvatskoj. Jedan od najpoznatijih Kangrginih “ulizivača” svakako je splitski profesor filozofije Mislav Kukoč, autor i inicijator podrške ministru Pavi Barišiću u kojoj je najčitaniji hrvatski portal pronašao tridesetak pravopisnih grešaka. Ne čudi me da je “kangrgić” Kukoč i mene optužio u emisiji kod Ace Stankovića da sam okorjeli desničar koji je pjevao ustaške pjesme. Riječ je o mentalnom sklopu tipova koji sve “desno” od sebe po definiciji stvari proglašavaju potencijalnim ustaštvom. Tako je Milan Kangrga za neke hrvatske filozofe, kao što je kritički primijetio oštroumni Neven Sesardić, bio i ostao “čuvar demokratske kulture i dostojanstva filozofije”.

Čitam famozni Kangrgin intervju za dvjotjednik “Zarez” (10. ožujka 2005.) koji je uređivala bivša ministrica kulture Andrea Zlatar. Elem, neobuzdani Kangrga je sasuo drvlje i kamenje na Gorana Milića zbog napada na časopis “Filozofska istraživanja”. Naime, u središnjem dnevniku HRT-a nekadašnji popularni voditelj Goran Milić postavio je pitanje zašto hrvatska vlada financira “smeće” u kojem se tvrdi da je za progon Srba iz Hrvatske tijekom Oluje odgovorna “hrvatska kulturna elita”. Riječ je, naime, o čuvenom zborniku “Filozofska istraživanja” koji godinama uređuju sadašnji prorektor Sveučilišta u Zagrebu prof. Ante Čović i sadašnji ministar znanosti i obrazovanja prof. Pavo Barišić. Beogradski praksisovac Božidar Jakšić, vjerni i odani prijatelj Milana Kangrge, napisao je u dvobroju “Filozofskih istraživanja” (95/96) sljedeće: “Ubojstva nemoćnih staraca i starica širom Hrvatske, ubojstva cijelih porodica u gradovima u kojima nije bilo borbi samo zato što su srpske, svakako nisu djela samo Hercegovaca, nego smišljene političke strategije političke i kulturne elite u Hrvatskoj“. Ne osporavam ovom prilikom pravo na slobodno mišljenje beogradskom filozofu u časopisu «Filozofskih istraživanja» koji je posvećen Milanu Kangrgi za 80. rođendan. Osporavam da je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa financiralo časopis s tim smećem od članka. Ponavljam, pomoćnik ministra znanosti i urednik časopisa tada je bio prof. Pavo Barišić, sadašnji ministar znanosti.

Kangrga u svom intervju za «Zarez» oštro napada filozofe s Hrvatskih studija da su se usudili prosvjedovati protiv napisa beogradskog kolege Božidara Jakšića. Zanimljivo, Kangrga počinje s paljbom po autoru ovih redaka, iako uopće nisam potpisao taj dopis filozofa s Hrvatskih studija: «Prije svega, mogu bez ikakva pretjerivanja zaključiti da su to sve filozofski anonimusi. Poznat je slučaj Jure Zovka, kojemu sam već prije petnaestak godina dokazao da nema pravog doktorata, a po partijskoj hadezeovskoj liniji postao je profesorom i zamjenikom ministra znanosti. U Institutu za filozofiju i na Hrvatskim studijama on je siva, pašalićevska, eminencija. On se u ovom trenutku lukavo nije htio potpisati pod tu ‘filozofsku’ paskvilu pod naslovom Perverzna Filozofska istraživanja. No da ostane kao dokument za historiju djelatnosti te naše ‘hrvatske kulturne elite’, kako ti dečki sebe nazivaju (pa su čak od Jakšića ‘ugroženi’), navest ću ovdje ta imena, a što je ovdje još važnije i njihove funkcije: dr. Zvonimir Čuljak, voditelj studija filozofije na Hrvatskim studijama Sveučilišta u Zagrebu (ti boga, kaj to bombastično zvuči, da se čovjek preplaši!), dr. Ivan Kordić, pročelnik Odjela za filozofiju Matice hrvatske, dr. Stipe Kutleša, ravnatelj Instituta za filozofiju, dr. Davor Pećnjak, predsjednik Udruge za promicanje filozofije i dr. Josip Talanga, predsjednik Vijeća Instituta za filozofiju.” Sve su to, kako reče Kangrga, “naši provincijalni hrvatski filozofski sirotani i anonimusi! ”. Za Kangrgu sam ipak ja osobno bio glavni krivac i mozak operacije, iako sam u to vrijeme bio u Beču na bilateralnom istraživačkom projektu o srednjoeuropskom kulturnom identitetu. Glede moje disertacije o Schlegelovoj hermeneutici, objavljene kod jednog od najuglednijih njemačkih izdavača “Frommann-Holzbook”, već sam prije dvadesetak godina javno odgovorio Kangrgi da je postala jedna od najcitiranijih knjiga o njemačkom romantizmu, o kojoj je napisano tridesetak recenzija.

Važno je pritom imati na umu da Kangrga na sva zvona hvali časopis “Filozofska istraživanja” jer predstavlja nastavak praksisovske filozofske škole. S obzirom da je partija svojedobno zabranila časopis “Praxis”, imamo u regiji, smatra Kangrga, njegova legitimnog nastavljatelja u “Filozofskim istraživanjima”. Vidno iritiran napisima u medijima, a posebice u tekstu «Perverzna Filozofska istraživanja» navedenih filozofa da časopis “Filozofska istraživanja” dobiva previše novca od države, odnosno od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Kangrga odlučno ustaje u obranu časopisa te smatra da pomoćnik ministra znanosti Pavo Barišić, koji je ujedno urednik časopisa “Filozofska istraživanja”, ipak nije u sukobu interesa: “Sadašnji napadi na taj časopis, [tj. Filozofska istraživnja] a naročito naglašeno i na sadašnjeg njegova glavnog urednika dr. Pavu Barišića, suviše su prozirno-interesno intonirani, s jedinim naglaskom na sredstva što ih časopis dobiva, pa se čak govori i o sukobu interesa. A veća su društvena sredstva troše ‘u prazno’ na te ‘hrvatske studije’ od kojih, bar filozofski, neće biti velike koristi.”




Sad mi je postalo jasno zašto je na najvišoj razini odlučeno da se ukine studij filozofije na Hrvatskim studijima. Prorektor Zagrebačkog sveučilišta dr. Ante Čović kao dugogodišnji Kangrgin asistent očito je shvatio kako je potvrđena jedna “praksa” da od studija filozofije na Hrvatskim studijima “filozofski neće biti velike koristi”, kao što je primijetio Kangrga prije dvanaest godina. Koja je uloga u ukidanju filozofije na Hrvatskim studijima bivšeg urednika “Filozofskih istraživanja”, a sadašnjeg ministra znanosti i obrazovanja, koji je u međuvremenu postao miljenik hrvatske desnice, na javnosti je da prosudi?

Autor:Jure Zovko
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.