Twitter

POGLEDAJTE JE LI ŽELJKO KOMŠIĆ KAO FAMOZNI ENGLESKI KRALJ IVAN BEZ ZEMLJE?

Autor: Jure Zovko

Svako spominjanje ustavno zajamčenih prava hrvatskoga naroda u BiH poistovjećivalo se s fašizmom, ustašlukom i zločinačkom ‘Herceg-Bosnom’. U tom kontekstu ne čudi da su za Komšića također glasovali islamski fundamentalisti iz bošnjačkih redova, vehabije i slični fenomeni na bošnjačkoj kulturno-političkoj i vjerskoj pozornici, koji svoj uzor traže u islamističkim pretenzijama turskog sultana Recepa Tayyipa Erdoğana, te stvarnih sultana iz država sa saudijskog poluotoka

Bura oko izbora hrvatskog člana predsjedništva u Bosni i Hercegovini još se ne stišava. Za Komšića su glasovali jednim dijelom građani BiH koji se primarno ne osjećaju pripadnicima jednog od tri konstitutivna naroda. Broj takvih „građana” u BiH prema zadnjem popisu stanovništva gotovo je zanemariv. Postoji jedan dio Sarajlija koji će za sebe reći da su „raja”, tj. da ne pripadaju skupinama nacionalista, a nacionalisti su opasnija skupina za Sarajlije nego što su „ISIL-ovci” za američki State Department. Najveći broj svojih glasača Komšić je jamačno dobio iz redova bošnjačkih nacionalista koji su htjeli spriječiti Hrvate u njihovu pravu da, u skladu s Daytonskim sporazumom i Ustavom BiH, izaberu svoga predstavnika u tročlanom Predsjedništvu. Ovim nametnutim izborom Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva izravno se krši Ustav i pravo hrvatskog naroda na izbor svojih predstavnika u vlasti u Federaciji BiH. Ponovnim izborom Komšića, Federacija BiH je postala nakaradna karikatura kojom se izigrava jednakopravnost naroda, a zapravo su Bošnjaci kao većinskih narod povrijedili ustavno pravo svojih susjeda Hrvata.

Siroti Željko Komšić podsjeća na famoznog engleskog kralja, Ivana bez Zemlje, jer je političar koji je ostao bez standardnog biračkog tijela nakon što se posvadio s kolegama iz Socijaldemokratske partije. To, uostalom, najbolje potvrđuje katastrofalan plasman njegove stranke na nedavnim parlamentarnim izborima. Uspjeh na predsjedničkim izborima, Komšić zahvaljuje svojoj drskoj i bezobzirnoj retorici, prije svega napadima na Republiku Hrvatsku i hrvatskog člana Predsjedništva, dr. Dragana Čovića. Državi Hrvatskoj Komšić je u predizbornoj kampanji zaprijetio da će stopirati gradnju Pelješkog mosta, jer ugrožava interese BiH tako da brodovi BiH, koji doduše još ne postoje, ali nije isključeno da ih jednoga dana Saudijska Arabija neće izgraditi, neće moći prolaziti ispod famoznog mosta čiju gradnju forsiraju čelnici iz Bruxellesa. Sirota sarajevska „raja” dobrano se osokolila nakon Komšićevih filipika protiv Hrvatske, pa je prihvatila poruku „bruxelleskom ćati” kao rezolutni – bosanski „jok”. „Nećeš razbojniče”, poručili su Komšićevi glasači najvjernijem bruxelleskom vazalu. Slično je poručeno i dr. Draganu Čoviću koga su bošnjački „liberalni” i proislamistički mediji poistovjetili s Matom Bobanom, utemeljiteljem HR Herceg Bosne. Svako spominjanje ustavno zajamčenih prava hrvatskoga naroda u BiH poistovjećivalo se s fašizmom, ustašlukom i zločinačkom „Herceg-Bosnom”. U tom kontekstu ne čudi da su za Komšića također glasovali islamski fundamentalisti iz bošnjačkih redova, vehabije i slični fenomeni na bošnjačkoj kulturno-političkoj i vjerskoj pozornici, koji svoj uzor traže u islamističkim pretenzijama turskog sultana Recepa Tayyipa Erdoğana, te stvarnih sultana iz država sa saudijskog poluotoka.

Komšićev izbor proglasila je legalnim i legitimnim također američka veleposlanica u BiH, Maureen Cormack, konstatiravši da je Komšićev izbor bio u skladu s Ustavom i Izbornim zakonom. Prva namiguša američkog State Departmenta u BiH, inače stručnjakinja za pitanja ISIL-a, naglasila je pri tome da je prijeko potrebno „da partneri u BiH rade na pronalaženju rješenja u skladu s europskim i demokratskim normama koja jamče kako političku ravnopravnost tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini, tako i jednakost svih građana BiH, uključujući i onih koji se svojom voljom ne identificiraju kao pripadnici nekog konstitutivnog naroda”. Iz izjave američke veleposlanice mogao bi se steći dojam kao da je broj onih koji se ne izjašnjavaju pripadnicima ni jednog konstitutivnoga naroda toliko značajan da je trebao biti posebno naglašen u službenom priopćenju za medije američke ambasade u BiH. Vrijeme je da se činovnica američkog State Departmenta ozbiljnije pozabavi poslovima zbog kojih je poslana u Sarajevo, naime da ispita umreženost islamskih fundamentalista u državne institucije i strukture BiH.

Znakovito je da su u obranu Komšićeva izbora za hrvatskog člana Predsjedništva, iako je protuustavan, jednakom žestinom stali pseudograđanski i fundamentalistički mediji. Tako najutjecajniji islamistički portal „Saff” piše da je „izbor Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda izazvao žestoke reakcije u Hrvatskoj i dijelovima BiH u kojima vlada HDZ. Posebno je zanimljivo pratiti hrvatsku medijsku scenu, naročito portale koji se takmiče u iznošenju najodvratnijih uvreda na račun Željka Komšića. Hrvatski mediji na ovakav način šire opasne ideje i huškaju hrvatski narod na mržnju prema Bošnjacima i Bosni i Hercegovini. Posljedice ovakvog djelovanja hrvatskih medija osjetićemo svi.” Islamistički „Saff” ni najmanje ne smeta činjenica da je novoizabrani „član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda” dobio samo jedan posto glasova Hrvata iz BiH, a da je neobični „ostatak” od 99 posto glasova došao iz redova bošnjačkog naroda.

Ništa bolji od islamističkog „Saffa” nije ni građanski „Ekran.ba” koji uređuje nekolicina profesora sa Sarajevskog sveučilišta. Poznajem dobro neke ljude s portala „Ekran.ba” jer sam svojedobno pisao za njih kolumne koje su u međuvremenu, nakon „građanskog obrata” Ekrana, uklonjene. Ovaj neobični portal koji je jedno vrijeme izigravao europsku opciju u BiH, krenuo je u nezapamćenu hajku na dr. Dragana Čovića, prije i poslije izbora, iako je Čović jedini dao jasnu poruku o europskoj orijentaciji BiH. U članku „Neviđeno miješanje Hrvatske u unutarnja pitanja BiH” tekstopisac, kojega je lako prepoznati, jer često u naslovnice svojih nepotpisanih tekstova stavlja riječ „neviđeno”, optužuje hrvatsku Vladu za nešto što nije učinila, a zapravo je morala učiniti u skladu s Ustavom RH: „Izgleda da u Hrvatskoj nemaju drugih problema, nego da se bave izbornim rezultatima u BiH. Počev od novinara, preko ekstremističkih intelektualaca, pa do Plenkovića, svi se u Hrvatskoj bave našom zemljom. Očigledno, naši susjedi još ne mogu da shvate da je BiH suverena država, usprkos tome što HDZ, SNSD i njihovi partneri u Sarajevu rade na tome da je rasture. U ovom momentu, Hrvatska bez sumnje nema dobre namjere prema BiH. Zvanična politika Hrvatske ovdje pokušava nametnuti principe segregacije kao rješenje svih problema bh društva. Upravo suprotno tome, većina građana u BiH zna da je ova zemlja došla do dna upravo zahvaljujući segregaciji koju provode šovinističke i ekstremističke politike, kakve je bez sumnje ona koju zagovara Dragan Čović.”

Ovakve i slične tekstove potpisuje „Istraživački tim”, a jedan od njihovih najnovijih uradaka je i tekst s naslovom „Epilog neviđenog skandala: Ugo Vlaisavljević nije više profesor Odsjeka za filozofiju”. Ostaje otvoreno pitanje koliko je otkazu prof. Uge Vlaisavljevića, Srbina iz Visokog, kumovao njegov govor na promociji Čovićeve knjige “Iznad crte. Moja vizija europske BiH”, neposredno uoči izbora. Da podsjetimo, o knjizi su još govorili dr. Zoran Tomić, rektor Sveučilišta u Mostaru, te potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, Marija Pejčinović Burić. Ministrica s dva prezimena zašutjela je poslije Komšićeva izbora za člana Predsjedništva BiH, a prof. Vlaisavljević je dobio „pedalu” na sarajevskom faksu. Portal, koji se svojedobno hvalio europskom orijentacijom, nakon predsjedničkih i parlamentarnih izbora u BiH, napadom na dr. Čovića i Hrvate koji su glasovali za njega, postao je jako sličan i islamističkom „Saffu”, te tako u javnosti razotkrio pravu sliku o sebi. Zapravo je zabrinjavajuće da se bošnjačka elita okupljena oko „Staffa” i „Ekrana” poistovjećuje sa svojim povijesnim osvajačem, te vidi u turskoj okupaciji BiH svijetle trenutke vlastite povijesti. Istodobno se hrvatski narod zajedno s političarima koje su izabrali, pokušava stigmatizirati kao „fašiste” koji žele samo segregaciju.

Nisam baš primijetio u hrvatskim medijima da su bili posebno glasni „ekstremistički intelektualci” u pogledu „neviđenog miješanja u unutarnju politiku BiH”. Osim uvažene kolegice Mirjane Kasapović i Nine Raspudića, nije mi poznat ni jedan intelektualac iz Hrvatske koji se osvrnuo na Komšićev izbor. Neki dan sam bio na službenom ručku sa jednom delegacijom europskih „promatrača” u Hrvatskoj. Jedan kolega iz Hrvatske, intelektualac, hadezeovac, govorio je gotovo slično kao bošnjački nacionalisti, da je naime Hrvatska dobila pljusku zbog izravne podrške uoči izbora dr. Draganu Čoviću. Vrli hadezovac, intelektualac, tom prigodom je rekao da je pljuska birača došla i zbog slučaja umiješanosti Milijana Brkića Vase u aferu s „elitnom prostitucijom”. Moj stav je u pogledu bosansko-hercegovačkih izbora bio kristalno jasan: Komšićev izbor predstavlja notorno kršenje Ustava BiH, te izravno narušavanje prava bosansko-hercegovačkih Hrvata kao konstitutivnoga naroda da izaberu svoje legitimne predstavnike vlasti. Željko Komšić nije legitimni predstavnik Hrvata jer je za njega, prema procjenama eksperata, glasovalo jedva jedan posto Hrvata. Komšićeva tvrdnja da je predstavnik „svih građana” samo je bacanje prašine u oči svima koji ne poznaju Ustav BiH i ustavne odredbe Daytonskog sporazuma.

Svaki put kad iz Komšićevih usta čujem prazno tamburanje da je legitimni „predstavnik svih građana” sjetim se starog vica iz vremena Hrvatskog proljeća kada su zagrebački praksisovci izražavali u svome časopisu „Praxis” nezadovoljstvo mjerama hapšenja koje je poduzeo Savez komunista protiv hrvatskih nacionalista. Zagrebom se prepričavao vic, da je gori od staljinizma jedino socijalizam s humanim likom jugoslavenskih prakisovaca. Analogno bi se moglo reći i za neobičnu situaciju s „građanskom opcijom” u BiH, da je gora od vehabija i islamskog fundamentalizma tamošnja „građanska fronta” koja je podržala na izborima Željka Komšića.

Iako je na prvi pogled gubitnik izbora za predsjedničku fotelju, dr. Dragan Čović je na parlamentarnim izborima potvrđen legitimnim predstavnikom hrvatskog naroda u BiH, jer je njegova stranka ostvarila najbolji rezultat otkad je on njezin predsjednik. Čović je svjestan da bez njegova pristanka i sudjelovanja nije moguće formirati vlast u državi čija je budućnost stavljena na kocku nakon Komšićeva izbora za hrvatskog člana Predsjedništva. Dr. Dragan Čović je rezolutno poručio potencijalnim koalicijskim partnerima da „Izborni zakon mora biti prethodna faza traženja partnerstava sa strankama s kojima ćemo napraviti novu reformsku agendu u kojoj bi trebalo definirati ekonomsku stabilnost, pravnu sigurnost i europski put BiH”. Čović je već dobio rezolutnu podršku od Fahrudina Radončića koji je korektno rekao kako Hrvati “imaju traumu” od toga što Bošnjaci po treći put biraju člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda. Radončićev Savez za bolju budućnost (SBB) među prvima je upozorio bosansko-hercegovačku javnost o „neviđenim izbornim krađama” s pola milijuna nevažećih glasova i desetke tisuća mrtvih glasača. Slično su učinili i bosansko-hercegovački socijaldemokrati.

Mene je u protekla dva tjedna posebno zanimalo – zašto o izborima Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva šuti hrvatska desnica, „Nezavisni za Hrvatsku” koju predvodi dr. Zlatko Hasanbegović? Možda odgovor treba tražiti u knjizi o vehabijama, romantičarskom pokretu islamske tradicije, koju je u svoju biblioteku uvrstio bivši ministar kulture? Poznato je da je Hasanbegović u vlastitoj nakladi objavio hrvatsko izdanje knjige kontroverznog britansko-američkog povjesničara islamske književnosti i kulture, Hamida Algara – Vehabizam: kritički osvrt (Wahhabism: A Critical Essay). Hamid Algar je, naime, poznat po kontroverznoj izjavi da nikada nije postojao turski genocid nad Armencima. Armenskim studentima na američkom Sveučilištu Berkeley, koji su od Algara zahtijevali da se očituje o turskom zločina nad Armencima tijekom Prvog svjetskoga rata, Hamid Algar je podrugljivo odbrusio: “Svinje jedne lažljive! Nije bilo zločina, ali volio bih da ga je bilo” („It was not a Genocide, but I wish it was, you lying pigs”). Osim šutnje o Komšićevu izboru za predstavnika Hrvata u bosansko-hercegovačkom Predsjedništvu, zanima me također – po kojem ključu perjanica hrvatske desnice, dr. Hasanbegović, bira naslove za biblioteku koju osobno uređuje i objavljuje? Prevođenje povijesnog djela o vehabijama kontroverznog povjesničara koji niječe turski genocid nad Armencima, ne služi na čast ni dr. Hasanbegoviću, ni hrvatskoj desnici. Čitajući Algarovu knjigu o vehabijama stječe se dojam da je uz svu kritiku, ipak, veći prigovor upućen Amerikancima koji su svojom politikom na Bliskom istoku afirmirali ovaj pokret koji je prema Algaru bio minoran u islamskoj tradiciji. Kontroverzni historičar Hamid Algar, Islamsku revoluciju u Teheranu proglasio je najznačajnijim događajem u suvremenoj islamskoj povijesti koji budi nadu u bolju i sretniju budućnost.

U svakom slučaju, šutnja dr. Hasanbegovića o kršenju ustavnih prava Hrvata u BiH, koja podsjeća na Wittgensteinov „govor neizrecivog”, u ovom trenutku jača je od svih izjava. Pale su sve maske kada je riječ o hrvatskom domoljublju dr. Hasanbegovića. Svoju popularnost u krugovima hrvatske desnice dr. Hasanbegović je stekao oštrim napadima na druga Tita, te neospornim zaslugama za preimenovanje Trga maršala Tita u Trg Republike Hrvatske. Razumijem i podržavam Hasanbegovićeve napade na diktatora Tita koji je desetljećima sustavno zatirao sve oblike demokracije u bivšoj Jugoslaviji. Sviđaju mi se, također, Hasanbegovićevi napadi na titoizam i titoiste u suvremenoj hrvatskoj političkoj i kulturnoj sceni. Međutim, jako me zabrinjava nedosljednost u Hasanbegovićevoj šutnji kada „titoisti” dođu na vlast u BiH, gdje izravno narušavaju ustavna prava tamošnjih Hrvata, a dr. Zlatko Hasanbegović, hrvatski domoljub i desničar, Hrvat islamske vjeroispovijesti, šuti i ne komentira taj neobičan fenomen.

Ceterum censeo

Autor:Jure Zovko
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.