Milan Bandić nije raščistio s totalitarnom prošlošću to dokazuje slučaj Budimira Lončara
Pogled iz plave lože
Moj je prvi dojam nakon dolaska u ložu Maksimir da je GNK Dinamo izvrsno organiziran nogometni klub. Takav sustav organiziranosti i savršene posloženosti ne pada s neba. Davno su prošla vremena kada je Jahve nad vojskama s neba slao svom odabranom narodu svako jutro manu za hranu dok su džogirali kroz Sinajsku pustinju, a ponekad je dosadnu “manu” začinio i masnim prepelicama. Razumljivo je da su brojni Dinamovi protivnici zavidni zbog načina kako je uređen najmoćniji klub u jugoistočnoj Europi, pa su krenuli s udarima na Zdravka Mamića, kreatora svih pozitivnih ideja u Dinamu
Teoretičari zavjera smatraju da se svjetska politika kreira u odajama tajanstvenih masonskih loža. Najpoznatija među njima svakako je krovna loža “United Grand Lodge of England” koja ima razgranatu mrežu svojih podružnica diljem svijeta. Srazmjerno raširenosti mreže procjenjuje se i utjecaj lože na svjetsku politiku. Ne mogu procijeniti koliki je upliv masonskih loža na političke događaje u Hrvatskoj, no kod nas je u međuvremenu postala najpoznatija maksimirska plava loža u kojoj se određuju sve ključne stvari u hrvatskom nogometu. Dovoljno je da se jednom tamo pojavite pa će vam biti jasno tko vedri i oblači u hrvatskom nogometnom savezu, najmoćnijoj izvanpolitičkoj organizaciji. Prošli tjedan imao sam čast gledati iz plave “lože Maksimir” prvoligaški derbi između Dinama i Rijeke. Za tu privilegiju zahvalan sam gospodinu Zdravku Mamiću, velikom meštru hrvatskog nogometa.
Mamiću sam, naime, trebao predati zahvalnicu svjetske akademije za filozofiju Institut International de Philosophie (IIP) za donirana sredstva u svrhu održavanja njihove konferencije u Dubrovniku. Popularni Maminjo pozvao me da pogledam utakmicu iz “plave lože”, a takvi se pozivi ne odbijaju.
Moj je prvi dojam nakon dolaska u ložu Maksimir da je GNK Dinamo izvrsno organiziran nogometni klub. Takav sustav organiziranosti i savršene posloženosti ne pada s neba. Davno su prošla vremena kada je Jahve nad vojskama s neba slao svom odabranom narodu svako jutro manu za hranu dok su džogirali kroz Sinajsku pustinju, a ponekad je dosadnu “manu” začinio i masnim prepelicama. Razumljivo je da su brojni Dinamovi protivnici zavidni zbog načina kako je uređen najmoćniji klub u jugoistočnoj Europi, pa su krenuli s udarima na Zdravka Mamića, kreatora svih pozitivnih ideja u Dinamu. Dok u drugim hrvatskim prvoligašima profesionalni nogometaši mjesecima nisu vidjeli plaću, u Dinamu još uvijek teče med i mlijeko.
U klubovima gdje vlada besparica nema nikakvih inspekcija, ne djeluje državni Ured za suzbijanje korupcije i kriminala (USKOK). Tamo, očito, nitko nije nikoga pokrao, a profesionalni nogometaši doslovno rečeno žive u bijedi i neimaštini. Istodobno se najutjecajnijega čovjeka Dinama optužuje da je navodno oštetio klub za enormne novčane iznose. Tu počinje djelovati kreativnost mašte u navođenju iznosa za koje je, navodno, oštećen klub koji posluje na zavidnoj razini uspješnosti. U radu USKOK-a očito imamo ponovno popularnu socijalističku uravnilovku na djelu po kojoj se treba spriječiti i onemogućiti one koji su uspješni tako da nesposobni ne bi više bili ljubomorni i zavidni. Jedini etički princip koji je u takvim okolnostima zadobio univerzalnu važnost glasi: “važno je da susjedu crkne krava”.
Standardna Dinamova politika da se uz odlične strane nogometaše afirmiraju mladi, talentirani nogometaši iz vlastite škole, donosi izvrsne ekonomske i sportske rezultate. To je uostalom potvrdila tekma s glavnim konkurentom NK Rijekom. Dinamo je pokazao na terenu svoju nadmoć koja je zasigurno odraz politike vođenja kluba. U nacionalnom derbiju Rijeka je razbijena na potoke.
Najviše vremena u plavoj loži proveo sam u razgovoru sa simpatičnim Adolfom Kožulom, sportskim novinarom koji je i nakon odlaska u mirovinu odgovoran za odnose s medijima i promidžbenu djelatnost kluba. Fini, dobrodušni Hercegovac Adolf Kožul detaljno mi je ispričao kako GNK Dinamo ima izvrsne odnose s NK Rijekom, dok u pogledu normalizacije odnosa s HNK Hajdukom uprava Dinama nikako ne može stići na zelenu granu.
Prošlotjedni odlazak Dinamove delegacije na utakmicu u Split s nakanom da se poboljšaju međuklupski odnosi završio je totalnim fijaskom. Nakon “naguravanja” u svečanoj loži čelnici Dinamove i Hajdukove uprave završili su na višesatnim obavijesnim razgovorima u splitskoj Policijskoj postaji. Da podsjetimo, u Splitu Dinamovu delegaciju nije predvodio Dinamov “alfa i omega” Zdravko Mamić, nego simpatični direktori Tomislav Svetina i Matej Škegro. Mladog Dinamova direktora financija Mateja Škegru upoznao sam nakon tekme s Rijekom i zahvalio mu da je GNK Dinamo donirao pristojan iznos novca za već spomenutu konferenciju IIP-a u Dubrovniku. Imao sam dojam da je fini, otmjeni i elegantno obučeni gospodin Škegro više zahvaljivao meni nego ja njemu, jer je, po njegovim riječima, velika čast za Dinamo da može biti prezentan u takvim i sličnim međunarodnim akademskim projektima.
Dok sam razgovarao sa Škegrom pred očima mi je lebdjelo prošlotjedno priopćenje za medije Hajdukova predsjednika Uprave da je, naime, Dinamov financijski direktor Matej Škegro “fizički reagirao prema Mariju Brancu”, Hajdukovu Portugalcu, koji zajedno s Torcidom kontrolira klub. Hajduk je nažalost u proteklih desetak godina pao na prosjački štap. U takvom ozračju prevladava mišljenje da Hajdukov sportski direktor Mario Branco izvlači Hajdukova kola iz dreka, da voli klub jednako kao i Torcida, a krivca za loše stanje treba tražiti u redovima Dinama. Nekad je za Hajdukovo predbankrotno stanje glavni krivac bio Zdravko Mamić, danas je to Matej Škegro za koga uprava Hajduka tvrdi da se ponaša po uzoru na Zdravka Mamića. Tu su, nažalost, sadržani svi problem najpopularnijeg kluba na jugu države.
Nije me nimalo iznenadilo da je Maminjo većinu vremena proveo u razgovoru s Damirom Miškovićem, glavnim direktorom NK Rijeke. Njihovi odnosi su očito na prijateljskoj razini unatoč razumljivoj konkurentnosti. Nakon tekme Mišković je korektno priznao da je pobijedila bolja momčad, da je suđenje bilo uzorno, a atmosfera na stadionu izvrsna.
Utakmicu protiv Rijeke gledalo je iz svečane lože Maksimir dosta čelnika Hrvatskog nogometnog saveza. Nije došao jedino izbornik Zlatko Dalić. Šteta, jer bilo je tu igrača koji bi se također mogli naći na popisu za povijesnu tekmu protiv Grčke u doigravanju za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Rusiju. Dalić je u kratkom vremenu stekao simpatije hrvatske javnosti zbog blistave pobjede protiv ukrajinske nogometne repke u presudnoj utakmici kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Rusiji. Tom pobjedom Dalić je omogućio hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji da u doigravanjima s Grcima položi popravni ispit kako bi jedna od najnadarenijih hrvatskih generacija nogometaša sudjelovala na svjetskoj smotri nogometa. Dalić je također frapirao hrvatsku javnosti svojom spremnošću da pomogne hrvatskom nogometu kad je najpotrebnije rekavši “volim ovu zemlju i za nju sam uvijek spreman dati sve”.
Međutim, zabrinjava kod hrvatskog izbornika želja da u svojoj revnosti uključi i sve pajdaše kojima zbog njihova dosadašnjeg ponašanje ne bi smjelo biti mjesta u izbornikovu stožeru. Tu u prvom redu mislim na bivšeg proslavljenog vratara nogometne reprezentacije Dražena Ladića koji je bio na golu kada smo u Francuskoj na svjetskom prvenstvu 1998. godine osvojili treće mjesto. Ladić je također bio izbornik reprezentacije mladih hrvatskih nogometaša. U vremenu dok je obnašao tu funkciju počinio je kazneno djelo prije sedam godina tako što je vozeći kroz crveno svjetlo udario u automobile s petoricom mladića koji su tom prigodom zadobili teške ozljede. Ladić je potom zajedno sa zaposlenicom Croatia osiguranja iz Dubrovnika krivotvorio službene isprave o kasko osiguranju. Ugovor je antidatiran s nadnevkom jednoga dana uoči prometne nesreće koju je skrivio Dražen Ladić kako bi mogao naplatiti troškove za svoj slupani Mercedes. Nakon što su papiri bili “sređeni”, Ladić je podnio odštetni zahtjev za naplatu štete u poslovnici osiguravajućeg društva u Dubrovniku. Cijeli je slučaj izazvao u to vrijeme buran skandal pa je zbog pokušaja prijevare Ladić promptno smijenjen s mjesta izbornika mlade hrvatske nogometne reprezentacije. Da podsjetimo, Ladić je nakon toga osuđen na godinu zatvora uvjetno s rokom kušnje od tri godine. Ovih dana čitamo kako je hrvatska javnost zgrožena činjenicom da je Hrvatski nogometni savez, kojim navodno dirigira Zdravko Mamić iz sjene, spriječio izborniku Daliću da autonomno izabere Ladića za svoga pomoćnika. Kao glavni razlog navodi se da je Ladić na sudu dobio spor protiv Dinama zbog dugovanja kada se GNK Dinamo još zvao “NK Croatia”. Nekadašnji dug od 400 tisuća eura dosegao je zbog zateznih kamata iznos od jednoga milijuna eura. No, glavni je razlog da Ladić nije potvrđen za člana izbornikovog nogometnog stožera jer mu još nije istekla uvjetna kazna.
Dok ovo pišem, civilizirani svijet slavi petstotu obljetnicu Lutherove reformacije. Da smo protenstantska zemlja, vjerojatno se ne bi u njoj mogle događati stvari poput nekritičkih simpatija medija prema čovjeku koji je trebao postati pomoćnik izbornika nogometne reprezentacije unatoč činjenici da je krivotvorio ugovor o kasko osiguranju. Ponekad požalim da nismo (p)ostali protestantska zemlja s luteranskim štihom. Lopovi nam ne bi bili na ključnim pozicijama u državi, nego bi čamili u zatvoru, a pošteni, stručni i kompetentni ljudi upravljali bi zemljom.
ZADNJE VIJESTI
Kome podilazi Plenković? Zašto je u Mostar poslao Branka Bačića, a ne Milijana Brkića?
Najveći domoljub u Saboru! Koalira s gospodom na Trgu žrtava fašizma dok promovira ‘ustavni patriotizam’
Kalifat ili Srbija do Bruxellesa?