fbpx
Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Karamarko ante portas II

Autor: Jure Zovko / 7Dnevno / 15. travnja 2016.

Nova vlada umjesto obećanih reformi zasad nudi samo skepsu i nepovjerenje. Stječe se dojam da Karamarko čeka završetak izbora u HDZ-u da bi još više učvrstio svoju poziciju u stranci, a potom krenuo u nove izbore i konačno postao premijer

Kada je prije nešto više od četiri godine Tomislav Karamarko krenuo u utrku za predsjednika HDZ-a, mediji i političari su digli paniku po uzoru na onu u starom Rimu: “Hanibal ante portas.” Tako sam, uostalom, uoči Karamarkova izbora za čelnika HDZ-a naslovio svoju kolumnu. Tada je Sanaderov ministar unutarnjih poslova i bivši šef SOA-a i POA-e pred dvije tisuće izaslanika morao izboriti se za predsjednika najmoćnije stranke u oporbi, uzdrmane debaklom na parlamentarnim izborima i političkim aferama. Karamarko se tada suočio s četiri protukandidata: predsjednicom stranke i bivšom predsjednicom Vlade Jadrankom Kosor, bivšim potpredsjednicima Vlade Darkom Milinovićem i Domagojom Miloševićem te bivšim bauštelcem i uglednim sveučilišnim profesorom Milanom Kujundžićem. Tadašnja vlada Zorana Milanovića i oporba na čelu s Jadrankom Kosor bili su jedinstveni u stavu da od svih kandidata jedino Karamarko nije smio preuzeti HDZ, koji je tada u javnosti nosio epitet “zločinačke organizacije”. Bivši šef stranke i predsjednik Vlade, Ivo Sanader, bio je iza rešetaka u Remetincu s nekoliko optužnica u autobiografiji, dok su protiv Sanaderovih najuglednijih ministara nicale optužnice kao gljive poslije kiše.

Ako ništa drugo HDZ-u prije četiri godine, kada im je grobar hrvatske znanosti ministar Željko Jovanović prišio optužnicu “kriminalne organizacije”, ne možemo osporiti demokratičnost, jer je pet kandidata sa svojim predloženicima za Predsjedništvo krenulo u utrku za šefa stranke. Moćni i neuništivi Vladimir Šeks, HDZ-ov vladar iz sjene, odlučio se sa svojom stranačkom mašinerijom podržati predsjednicu stranke Jadranku Kosor, koja je dvije godine ranije izabrana javnim glasovanjem na izvanrednom saboru stranke za predsjednicu. Na 15. Općem saboru HDZ-a dogodilo se ono što se tada nije smjelo dogoditi. U drugi krug ušli su Tomislav Karamarko i prof. dr. Milan Kujundžić. Nakon što je razočarana bivša šefica stranke demonstrativno prije završnog glasovanja napustila dvoranu Lisinski, počela su nova preslagivanja i koalicijski dogovori. Karamarko je na koncu tijesno pobijedio Kujundžića, sa 111 glasova razlike. Pristojni Imoćanin uredno je čestitao novom šefu HDZ-a s nadom da će demokratizirati stranku. Karamarko je nakon pobjede obećao povratak domoljublju, pobjedu na demokratskim izborima i čvrsto uvjerenje da će on biti sljedeći premijer.

Četiri godine kasnije ne možemo sa sigurnošću reći da je ispunjena Kujundžićeva želja o demokratizaciji HDZ-a, jer u javnosti prevladava mišljenje da stranka sve više postaje “partija”, a na 16. Saboru izaslanicima će prvi put u povijesti stranke biti predložen samo jedan kandidat. Sigurno je sigurno. Tjedan dana nakon izbora predsjednika HDZ-a birat će se novo Predsjedništvo i Glavni odbor stranke. Karamarku se, na žalost, nije ostvario san od prije četiri godine da će postati predsjednik hrvatske vlade, ali se u medijima sve više naglašava njegova uloga prvog potpredsjednika Vlade. Brojni intervjui te nastupi i komentari u medijima trebali bi u javnosti ostaviti dojam da je Karamarko ipak osoba koja drži sve pod kontrolom. Ostaje također otvoreno pitanje je li HDZ sa svojom Domoljubnom koalicijom uopće pobijedio na izborima. Od poraza ih je spasio psihijatar iz Metkovića, vlasnik medicinske diplome mostarskog sveučilišta, odlučivši u zadnji čas koalirati s Domoljubnom koalicijom, umjesto s koalicijom Hrvatska raste. Sve u svemu, nova vlada umjesto obećanih reformi za sada nudi samo skepsu i nepovjerenje. Stječe se dojam da Karamarko čeka završetak izbora u HDZ-u da bi još više učvrstio svoju poziciju u stranci, a potom krenuo u nove izbore i konačno postao premijer. Da bi u tome uspio, morat će najvjerojatnije ispraviti dosadašnje greške.


Nakon što je deset godina s Mesićem i Sanaderom sustavno provodio detuđmanizaciju Hrvatske, Karamarko je obećao na 15. Saboru stranke prije četiri godine povratak Tuđmanovoj strategiji vođenja države. Ostaje pitanje koje segmente Tuđmanove političke filozofije Karamarko želi ponovno afirmirati? U pozitivne dijelove Karamarkove politike svakako trebamo navesti pokušaj suradnje s uglednim međunarodnim, ekonomskim institutom IFO iz Münchena u pogledu osmišljavanja gospodarske strategije. Karamarko bi javnosti trebao objasniti zašto je došlo do zastoja u suradnji s ovom uglednom gospodarskom institucijom te je li predsjednik Vlade Tim Orešković osoba koja blokira tu suradnju. Da bi program suradnje s IFO-om uspio, potrebno je također angažirati i ugledne domaće stručnjake, no njih nema na političkom obzoru. I tu su također potrebna objašnjenja javnosti je li glavni krivac premijer Orešković da s hrvatske strane nemamo odgovarajuće partnere za suradnju.

Postoji i mogućnost da je Karamarko uvidio da će u Hrvatskoj bolje proći ako umjesto uglednih ekonomskih stručnjaka organizira vješte PR-ovce, koji će nas svojom medijskom propagandom, neovisno o stvarnom stanju stvari, uvjeriti da živimo dobro. U tom kontekstu gledam na Karamarkovo imenovanje posebnog savjetnika za pitanja iz djelokruga društvenih djelatnosti, Damira Juge, najmlađeg dekana Edward Bernays Visoke škole za komunikacijski menadžment. Da podsjetimo, ugledni stručnjak za pitanja komunikacije doktorirao je na Sveučilištu u Osijeku iz područja komunikacijskih znanosti. Uz Jugu se po običaju mota i sveprisutni Božo Skoko, vlasnik agencije Millenium promocija, jedan od vodećih hrvatskih osumnjičenika za prepisivačinu. Jugo i Skoko su bili glavni kreatori Josipovićeva predizbornog fijaska.

Kada gledam sve te hrvatske PR-ovce kako se kočopere po medijima i pred tv-kamerama, sjetim se stare dobre Sokratove kritike napuhanih i umišljenih sofista iz Platonovih ranih dijaloga. Ostavimo sada po strani pitanje koliko je Platon bio fer i korektan u kritici starogrčkih sofista. U svakom slučaju po Platonovu sudu sofisti su kao vješti govornici i manipulatori uredno naplaćivali svoju propagandu, trudili se da fasciniraju grčku mladež, koja je, nešto slično kao u Hrvatskoj, imala jedan jedini cilj u životu, ostvariti uspješnu političku karijeru. Manekenke, misice i starlete nisu postojale u Platonovo vrijeme. Za razliku od sofističkog prodavanja magle koje se sastojalo u sposobnosti uvjeravanja neobrazovane mase, Platonov je Sokrat pokušavao objasniti da postoji stvarno znanje i umijeće koje možemo uočiti kod stolara, postolara, kuhara, liječnika. Analogno bi trebalo postojati znanje u pitanju prosudbe struke i stručnosti. Sa stajališta struke i društvene potrebe, premijer Orešković kao čovjek struke i prvi potpredsjednik Vlade trebali bi se okružiti savjetnicima stručnjacima za ekonomska i investicijska pitanja. Čisto sumnjam da stručnjak za medije može nešto pomoći članovima Vlade u rješavanju nezaposlenosti, koja je glavni uzročnik egzodusa stručnih mladih ljudi iz Hrvatske.

S tim u svezi Karamarko bi nakon što učvrsti vlast, trebao svoju djelatnost usredotočiti u prvom redu na gospodarske teme i probleme, okružiti se meritornim stručnjacima, a pitanja unutarnje i vanjske politike prepustiti resornim političarima. Navest ću samo dva slučaja u kojima je vješti Karamarko nasjeo timu svojih nevještih stručnjaka za komunikacijska pitanja. Ni u kom slučaju Karamarko nije smio poslušati svoje PR-ovce da se slika s “gotovim kurikulom”, sustavom reforme hrvatskog školstva koji su izradili “stručnjaci” što ih je imenovala Milanovićeva vlada. Samo neznanje može opravdati PR-ovce da su tako gadno nasanjkali prvog potpredsjednika Vlade. Da razumiju posao, usosili bi psihijatra iz Metkovića da nahvali Jokićev kurikulum. No, Karamarko se, ni kriv ni dužan, slikao s autorom jedne od najvećih blamaža u hrvatskom obrazovnom sustavu, usporedive s reformom Stipe Šuvara.

Kao drugi slučaj navodim napade Karamarkova savjetničkog tima na Ivića Pašalića, koji se u javnosti tumače kao nastavak politike iz vremena Mesićeve detuđmanizacije. Ovaj čovjek “bez imena i s dva prezimena” kako mu je svojedobno tepala Mesićeva propagandna mašinerija, bio je stigmatiziran kao glavni krivac “Tuđmanove diktature”, označen kao žrtveni jarac jedne politike koju je trebalo osuditi. Proces detuđmanizacije koji je promicao Stipe Mesić kao predsjednik države bio je ujedno tihi postupak rehabilitacije maknutih manolićevaca iz perioda Tuđmanove vladavine. Ivić Pašalić je kao Tuđmanov savjetnik za unutarnju politiku uočio moć Manolićeve hobotnice u državnim strukturama, pa je pokušao s pozicije koju je obnašao uvjeriti predsjednika države da nije dovoljan samo odlazak Manolića i Mesića iz HDZ-a, nego da je prijeko potrebno prerezati moćne i utjecajne krakove njihove političke hobotnice koja je nastavila djelovati u strukturama vlasti. Pročitamo li šturu Karamarkovu biografiju od desetak redaka na hrvatskoj Wikipediji, vidjet ćemo da su posebno istaknute njegove funkcije šefa kabineta Josipa Manolića i predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost u kabinetu predsjednika države Stjepana Mesića, te šefovanje u SOA-i i POA-i. Poznato je da je prije tri tjedan Ivić Pašalić na svome Facebooku preporučio Karamarku da se ostavi pitanja kadroviranja obavještajnih službi te da se posveti poboljšanju gospodarskog stanja u državi: “Gospodinu Karamarku bih savjetovao da ne radi toliku pompu oko kadroviranja u službi i MUP-u. Naime, bez obzira na sve, toliko javno inzistiranje na ovim pitanjima, postavljaju logično protupitanje, da li je to uistinu najvažnije pitanje za Hrvatsku danas, te koji su stvarni motivi za takav pristup. Nemojte zaboraviti da Vas mnogi doživljavaju kao čovjeka represivnog aparata. Velika većina ljudi pak traži da se krenu ozbiljno rješavati najvažnija pitanja životnog standarda i radna mjesta.” Nakon Pašalićeva dopisa mogli smo u medijima čitati o utjecajima “moćnog doktora” na premijera Oreškovića, o Pašalićevu ponovnome kreiranju politike iz sjene, ukratko o ponovnoj “pašalizaciji Hrvatske.” Rekli bismo, “već viđeno”.




Autor:Jure Zovko / 7Dnevno / 15. travnja 2016.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.