Dusko Marusic/PIXSELL

Bosanski lonac unitarizma: ‘Ili ste s nama ili ste fašisti!’

Autor: Jure Zovko

Kampanja za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine sve više se zahuktava i zadobiva obilježja teškog balkanskog primitivizma. Ne čudi, jer nijedna tamošnja partija osim HDZ-a nije se izjasnila za politiku približavanja civiliziranom svijetu tolerancije i međusobnog uvažavanja. Pri tome, naravno, mislim na Europsku uniju. Da paradoks bude veći, najintenzivniji stupanj političkog primitivizma tijekom predizbornog prepucavanja pokazale su takozvane “građanske“ partije, koje su navodno “prevazišle” sve oblike nacionalizma. Njihov politički model je sažet u ofucane unitarističke fraze “svi smo jednaki”, “svi smo građani Bosne i Hercegovine”, a oni koji nisu s nama, oni su fašisti i nacionalisti.

Kao primjer notornog šovinizma možemo navesti priopćenje za tisak Građanskog saveza u kojem su na otvaranju predizborne kampanje poručili “svim građanima BiH koji danas razmišljaju o tome da svoj glas daju Čoviću i HDZ-u da prije toga razmisle da li su spremni da svoju djecu šalju u rat za ostvarenje Čovićeve privatne rasne države. Ona sigurno nikad neće postati stvarnost, ali će dotad jako mnogo ljudi izgubiti jako mnogo ili sve. A to je jedini put kojim će ih Čović povesti.” Čovićeva je politika prema priopćenju Građanskog saveza BiH-a strategija “da nasiljem provede u djelo planove zločinaca Franje Tuđmana i Gojka Šuška”. Politika sadašnjeg člana predsjedništva iz redova Hrvata okarakterizirana je kao “dehumanizacija građana muslimanske vjeroispovijesti s nasiljem kao krajnjim ciljem”. Huškače iz građanskog saveza, među kojima ima i “uglednih” sveučilišnih profesora, trebalo bi podsjetiti na izjavu legendarnog zapovjednika obrane Sarajeva Zorana Čegara “Hrvatska nije bila agresor na BiH, Šušak je slao oružje u Sarajevo”. Čegar je između ostalog rekao da je tijekom rata u Bosni i Hercegovini “700.000 izbjeglica iz BiH bilo smješteno u RH”, od kojih je najpoznatiji bio Bakir Izetbegović.

Nacionalističkim huškačima iz Građanskog saveza trebalo bi biti jasno da nije bilo Tuđmana i Šuška, koje oni proglašavaju “ustašama”, glavni grad Republike Srpske danas bi najvjerojatnije bio Sarajevo, a Bosna kao država ili ne bi uopće postojala, ili bi bila reducirana na fildžan-državu, malo veću od Merlinove opjevane “avlije”. Bošnjački nacionalisti iz Građanskog saveza očito nisu upućeni u novije povijesne činjenice da je najveći dio teritorija koji danas čini Federacija BiH oslobođen nakon Splitskog sporazuma koji su 22. srpnja 1995. godine potpisali predsjednici država Franjo Tuđman i Alija Izetbegović. Sporazum je službeno omogućio Oružanim snagama Republike Hrvatske da koriste teritorij Bosne i Hercegovine u svrhu oslobađanja od velikosrpske agresije. Time je svaka priča o agresiji Republike Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu izgubila na značenju, a danas predstavlja dio političke propagande kojom se Hrvatima želi nametnuti osjećaj kolektivne krivnje o komadanju bosansko-hercegovačkog teritorija.

Građanski savez BiH izravno je podržao Željka Komšića, kandidata Demokratske fronte, kao hrvatskog člana predsjedništva s jasnim obrazloženjem “da je izuzetno važno spriječiti HDZ da sačuva mjesto člana Predsjedništva”. Po njihovu mišljenju osovina “Milorad Dodik – Dragan Čović poslije izbora sprema napad na ustavni poredak, proizvodnju pravnog haosa, a vrlo moguće i organizovano nasilno djelovanje”. Iza napada na Čovića zapravo se krije napad na federalni model države Bosne i Hercegovine. U napadima na političare koji štite interese hrvatskog naroda prednjači Željko Komšić, čovjek koji izigrava Hrvata s ciljem da ukine Hrvatima njihova građanska prava. Željko Komšić je čudna biljka na bosansko-hercegovačkom podneblju. Cijeli život se motao oko politike, nikada nije radio u struci kao pravnik. Dva puta je kao kandidat Socijaldemokratske partije već bio izabran za hrvatskog člana u Predsjedništvu, a na prigovore da nije izabran glasovima hrvatskih birača, u pravilu je bahato odgovarao da predstavlja sve građane BiH. U emisiji Nedjeljom u dva kod Ace Stankovića 2006. godine priznao je da je deklarirani ateist te da ga ništa ne veže uz katoličko stanovništvo u BiH, a izrijekom je naglasio da mu je materinji jezik bosanski. Zlobnici kažu da je hrvatsko kod njega jedino “geler” koji je dobio tijekom hrvatsko-bošnjačkoga sukoba. Jedan hrvatski portal napisao je za Komšića da ga Bošnjaci nazivaju fukarom, da ga Hrvati preziru, a Srbi ismijavaju.

Kao čovjek koji je odrastao u politici i živi od politike Komšić je shvatio da najviše može profitirati ako se nastavi deklarirati Hrvatom jer će tako najlakše uskočiti u pozicije vlasti koje su Daytonskim sporazumom, odnosno Ustavnom BiH predviđene za Hrvate. Komšićev ego, koji je veći od Trebevića, predstavljao mu je glavni problem u stranačkim trgovinama. To je jedan od razloga da se razišao sa Socijaldemokratskom partijom BiH i osnovao vlastitu partiju pod nazivom “Demokratska fronta”. Kada se nedavno hrvatski član predsjedništva prof. dr. Dragan Čović o gradnji Pelješkog mosta izjasnio slično kao i Komisija Europske unije, siroti Komšić je opalio po imperijalističkoj politici Bruxellesa, a Čovića je usporedio s poglavnikom Pavelićem koji je izdao interese svoje države.

Sva Komšićeva politika svodi se zapravo na klevetničke napade na hrvatskog člana predsjedništva da vodi secesionističku politiku stvaranja trećeg entiteta čime indirektno poziva birače iz redova bošnjačkoga naroda da glasuju za njega kao predstavnika građana.

Pitanje koje se u ovoj cijeloj priči nameće jest kako će se postaviti SDA kao glavna nacionalna stranka bošnjačkog naroda, koja je do sada najčešće koalirala s HDZ-om. Njima je Komšić jamačno draži kandidat za predsjedništvo od Čovića jer će promicati unitarističku politiku po kojoj se Hrvatima u BiH sugerira da isele ili postanu “građani” i tako se odreknu nacionalnoga identiteta. Retorika SDA u pogledu kritike HDZ-a i Hrvata u BiH nešto je blaža u formi od Komšićevih filipika, a poruka je jasna: Bošnjaci kao narod imaju dovoljno glasača da izaberu dva predstavnika u Predsjedništvo BiH, jednoga iz redova SDA kao bošnjačkog člana, drugoga “podobnog” Hrvata, kandidata DF-a i drugih protuhrvatskih stranaka koje se formalno deklariraju kao “građanske” partije.




Stranka demokratske akcije voli se u svojim političkim istupima pozivati na moral što je vidljivo na primjeru supruge Bakira Izetbegovića koja je također kandidatkinja na listi SDA za zastupnicu u bosansko-hercegovačkom parlamentu. Sebija Izetbegović, u javnosti često stigmatizirana kao SDA-ova Lady Macbeth, sebe je proglasila “moralnom, vrijednom i čestitom osobom” koja mora trpjeti neugodne napade medija. U odnosu na sirovine iz građanskih stranka supruga Alije Izetbegovića barem ne proglašava fašistima i separatistima svoje susjede, pripadnike druge nacije.

Prof. dr. Dragan Čović kao jedini ozbiljni kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva na otvaranju kampanje objasnio je razloge svoje ponovne kandidature, da će se, naime, zalagati da se “štiti ustavno načelo konstitutivnosti i jednakopravnosti kroz zakone i institucije na svim razinama, osobito u Federaciji BiH”. Funkcionalnost Federacije BiH ovisit će o ostvarenim pravima naroda, što će se potvrdi na primjeru političkih prava hrvatskog naroda. Prava naroda, s pravom naglašava predsjednik Čović, ne smiju ostati samo apstraktna priča koja će se utopiti u “bosanskom loncu građanstva”, nego se tu radi prije svega o gospodarskom i kulturnom razvoju. Demokratski život u BiH odvijat će se po prokušanom načelu da je lanac čvrst koliko je jaka njegova najslabija karika. Karike bosansko-hercegovačkog lanca ugrožene su, objektivno gledano, na jednoj strani jakom srpskom tendencijom za separatizmom koju proklamira Milorad Dodik, a na drugoj strani latentnom opasnošću da se minorizira politička pozicija Hrvata u Federaciji BiH-a, kao najmalobrojnijeg naroda.

U tom smislu Čović je jasno poručio “ono što tražimo za sebe, ni na koji način ne dovodimo u pitanje niti osporavamo drugima.” Čović je jedini političar u BiH koji je jasno razradio političku strategiju i orijentaciju “europske Bosne i Hercegovine, kao višenacionalne federalne države u kojoj su, uz jednakopravnost naroda, zaštićena i sva individualna građanska prava”. Stoga je Čović razložno zahtijevao promjenu izbornog zakona po kojemu predstavnici konstitutivnih naroda mogu ostvariti svoje ustavno pravo da sami izaberu svoga predstavnika u Predsjedništvu. Kontinuitet svoje proeurpske politike predsjednik Čović je izložio u nedavno objavljenoj knjizi  “Iznad crte – Moja vizija europske Bosne i Hercegovine”.




Da podsjetimo, prije dvanaest godina Željko Komšić je izabran za hrvatskog člana predsjedništva iako su Hrvati, građani Bosne i Hercegovine glasovali za kandidate iz hrvatskih stranka. Scenarij se može za tjedan dana ponoviti tako da Željko Komšić kao kandidat Demokratske fronte i Građanskog saveza ponovno bude izabran za hrvatskog člana Predsjedništva iako ogromna većina Hrvata nisu za njega glasovala. Da ima minimum morala, Željko Komšić se uopće ne bi kandidirao za tu funkciju jer je već u dva mandata narušavao ustavna prava Hrvata, građana Bosne i Hercegovine da izaberu svoga člana u Predsjedništvu BiH. Željko Komšić je već pokazao svoju drskost prema bosansko-hercegovačkim Hrvatima rekavši da je njegov materinji jezik bosanski, čime je indirektno osporio Hrvatima pravo na njihov jezik. Na znanstvenom skupu u Neumu najveći pljesak dobila je Sanja Vlaisavljević kada je rekla da danas u Sarajevu svako spominjanje hrvatskog jezika poistovjećuje se s ustaštvom.

Autor:Jure Zovko
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.