fbpx

Islamska država – programirano oružje masovne destrukcije

Autor: Jure Vujić

Riječ je o hibridnoj zombi državu, terorističkoj organizaciji koja pod svojom gusarskom crnom zastavom terorizira susjedne zemlje i provodi nesrazmjerne nehumane masakre koji zamjenju jedinstvenu nuklearnu eksterminaciju koja je rizična za opstanak cjelokupnog čovječanstva.

Rusija je usvojila novu vojnu doktrinu na temelju iskustava u Ukrajini i na Krimu koju neki već nazivaju Gerasimovom doktrinom, (general Valerij Gerasimov je šef Glavnog stožera ruske vojske) i koja kombinira vojne operacije s djelovanjem specijalnih snaga (često paravojne formacije za brzo djelovanje), informacijskim i psihološkim ratovanjem. Kad sagledavamo situaciju diljem svijeta – u Libiji, Iraku, Siriji pa sve do Libanona – prevladava kaos u kojem djeluju šarolike, ponekad bizarne i proturječne koalicije, državnih i nedržavnih asimetričnih aktera, sunitskih salafista, vehabija, kurdskih pešmerga, specijalnih savjetnika i privatnih vojska, složeni scenarij u kojem je teško identificirati “prijatelja” i “neprijatelja”. U ratu provi islamističkog terorizma američki vojni krugovi često kombiniraju pojmove poput “nekonvencionalni rat”, “rat četvrtog naraštaja”, “lagani trag”, “blagi državni udar”, ili “nepravilan rat” – sve hibridni oblici ratovanja koje SAD danas primjenjuje i s njima eksperimentira na terenu.

“Lagani trag” – nova američka globalna strategija

Nova američka globalna strategija, tzv. “Light footprint” ili “Lagani trag”, temelji se na neizravnoj intervenciji iz sjene,kombinira različita vojna, medijsko-psihološka, i u njoj se kombiniraju politička i gospodarskih sredstva, čime se štede vojni ljudski resursi. Charles-Edouard Bouée u knjizi “Light Footprint Management” ističe kako je zapravo ta strategija odgovor na neuspjeli Bushov model “globalnog rata protiv terora” (global war on terror ili GWOT) koji je završio vojnim porazima u Afganistanu i Iraku s više tisuće mrtvih i ranjenih, i s akutnom financijskom krizom u 2008. Navedena suvremena vojna strategija napušta koncept boots on the ground s masovnim vojnim kopnenim snagama na terenu i prepušta mjesto strategiji Light footprint koja se primjenjuje prema Aziji (the shift towards Asia), kao sredstvo zadržavanja Kine (containement), ali i na Srednjem istoku. Riječ je o vojnom modelu koji se temelji na “pozadinskom zapovjedništvu” koje posredničkim savezničkim manjim snagama na terenu delegira/dodjeljuje najvidljivije i najnezahvalnije misije koje su zapravo dirigirane iz pozadine. U tom smjeru Washington je angažirao brze pokretne snage i savezničke države za “ratni napor”, što je bilo razvidno u Libiji. Strategija Light footprint odražava i mutaciju američke vojne strategije u poimanju ratovanja, jer obuhvaća primjenu specijalnih snaga, masovnu uporabu bespilotnih letjelica i cyber-ratovanje, što se ilustriralo u specijalnim operacijama u Somaliji, Pakistanu i Jemenu. Po mišljenju Davida Sangera iz Washingthon Posta, riječ je o prešutnoj uspostavi “tajnog hardpowera” kojim se nastoje zamijeniti medijski eksponirane klasične konvencionalne ratne operacije “čistim” ratovima u sjeni, i selektivnim prikazivanjem u javnosti. Republikanski senator Južne Karoline Lindsay Graham izjavio je u 2013. da takav način ratovanja SAD već košta više od 5000 žrtava od 2004. godine. SAD sa svojim saveznicima u Europi također nastoji podijeliti teret financijskog troška (burden sharing), vojnih intervencija diljem svijeta. U sklopu tog novog strateškog pristupa – “laganog traga” – konvergiraju pragmatične i ad hoc strategije etničko-vjerske fragmentacije/podjele (neki analitičari već govore o novoj američko-saudijsko-izraelskoj strategiji balkanizacije Srednjeg istoka preko Sirije i Libanona) poticaja/represije islamističkih grupa, i strategije energetskog enklaviranja/dezenklaviranja delegirajući sigurnosne poslove paravojnim islamskim skupinama.


Postmoderni globalni gusari

Velika je sličnost između gusarskih plaćenika iz prošlosti i suvremenih posredničkih, često asimetričnih paravojski ili terorističkih grupa, a posebno u samoj ulozi i metodologiji. Naime, “ovlaštenim” gusari u prošlosti je bilo dopušteno raditi ono što se za neku državu smatralo neprimjerenim da čini sama. Gusari (engleski corsairs ili privateers), za razliku od pirata koji su radili isključivo za vlastite interese, naziv je za pljačkaše na moru koji su bili u službi države. Gusarenjem su se koristile mnoge države i kraljevine kroz stoljeća. Gusari su mogli biti pirati ili civilni vlasnici naoružanih brodova. Za svoje napade su dobivali takozvana Kraljevska iliti Gusarska pisma (Letter of Marque) koja su im dopuštala napade na trgovačke i ratne brodove one zemlje koja je trenutno u ratu sa zemljom koja im je izdala Gusarsko pismo. Najpoznatije i najraširenije gusarenje u 16. stoljeću organizirala je Kraljevina Engleska pod vladavinom kraljice Elizabete I. Engleski su gusari s velikim uspjehom napadali španjolske galijune s blagom na Karibima i uz obale Španjolske, što je nanosilo velike gubitke španjolskom gospodarstvu. Najpoznatiji gusari u službi Engleske su bili Francis Drake (1540.-1596.) i Henry Morgan (1635.-1688). Ne treba zaboraviti da su gusari u prošlosti zapravo služili interesima britanske “apsolutne slobodne trgovine”. Naime, kako bi udovoljili interesima bankara i brodarima iz Londona, engleski je parlament usvojio “carinsku izjavu” koja se temeljila na promicanju načela Adama Smitha o “apsolutno slobodnoj trgovini”. U tom smjeru je Britanska mornarica koristila usluge raznih gusarskih armada kako bi opustošila i pljačkala Indiju i Kinu tijekom “opijumskih ratova”. Istočno-indijska kompanija koja je bila dioničko društvo, i koja je dobila Englesku kraljevsku povelju od Elizabete Prve 31. prosinca 1600. godine za stjecanje trgovačke prednosti u Indiji, koristila je proširenu mrežu gusarskih brodova koji su odgovorni za sustavnu pljačku Indije i šire. U tom pogledu velike trgovačke kompanije iz XVI. stoljeća poput Britanske istočno-indijske kompanije, unatoč tome što su bile privatne imale su službene odobrenje britanske krune za vođenje ratova i državnih aktivnosti (nihil obstat).

Gusari služe i pod zastavom Venecije – „Presvijetla Republika“ (Serenissima Repubblica) kao najveći protivnik Vatikana i katoličke Europe je nastojala kontrolirati Sredozemlje. Genovska trgovačka republika također je koristila usluge gusara protiv arapskih pirata. Moglo bi se reći da je po gusarskoj metodologiji i okrutnosti ista kompanija preteča financijskog kapitalizma koji traje od XVI. pa sve do XiX. stoljeća kada se pojavljuju svjetske financijske dinastije i oligarhije: Morgan, Rotshild, Furent Astors, DuPonts, Guggenheim, Vanderbilts, Rockefellers, te velike korporacije: AT&T, General Motors, General Electric i DuPont, koje će koristiti i usluge paraobavještajna sredstva i specijalne operacije, pogotovo na Srednjem Istoku, za uspostavu kontrole nad energetskim resursima. Jedan od modernih oblika gusarstva preživljavao je unutar tzv. “sponzoriranog terorizma”, kada tijekom 70-ih godina obavještajne sovjetske i američke tajne službe manipuliraju i delegiraju određene operacije tadašnjim radikalnim lijevim i desnim terorističkim grupacijama koje su djelovale pod tuđom zastavom ( tzv. akcije false flag) za američke ili ruske interese.

Današnje fundamentalističke islamističke grupacije na jedan način poprimaju oblik navedenih velikih gusarskih kompanija koje su često u službi velikih korporacija ili određenih globalnih velesila ili su ih one instrumentalizirale. Prisjetimo se kako je takva paradržavna suradnja započela tijekom Prvog svjetskoga rata, kada vješti britanski agenti St. John Philby i Gertrude Bell usko surađuju sa saudijskim prinčevima. Postoji niz primjera takvog oblika posredničkog ratovanja i operacija destabiliziranja diljem Srednjeg istoka, Čečenije i Kavkaza, do Pakistana i kineskog Xinjianga. Islamska država bi mogla olako poprimati oblik takve postmoderne gusarske franšize kao što je to i slučaj sa al-Qaidom. U obliku hibridne asimetrične države koja nije u klasičnom smislu riječi država, ona tvori teroristički entitet koje ima pravo biti izvan svakog zakona, a posebno klasičnog međunarodnog ratnoga prava. SAD je u pravu kada naziva Daesh ili Islamsku državu “terorističkom državom”, jer zapravo dobiva financijsku i organizacijsku potporu od Saudijske Arabije i dugih petromonarhija iz Zaljeva kao vehabitski pokrovitelj. Već 90-ih godina Rand Corporation je predviđao da će budući ratovi biti mješavina stelarnih sukoba i pramodernih sukoba koje vode infradržavni akteri i entiteti. Suvremeni nelinearni ili hibridni ratovi temelje se na takvoj »gusarskoj» logici. Naime, imajuću u vidu da «ratovi zvijezda» mogu olako izmići kontroli i pretvoriti se u nuklearni globalni sukob, postmoderni «gusarski ratovi» posredstvom infradržavnih aktera pogotovo za vrijeme neokonzervativne Bushove administracije omogućili su SAD-u da pokrenu prve napade (first strikes) i kasnije «preventivne udare (preemptives strikes) koje ne bi bio u stanju izvesti u okviru konvencionalnih klasičnih međudržavnih ratova. Dakle, u sklopu takvog modela posredničkog ratovanja, Islamska država predstavlja hibridnu zombi državu, terorističku organizaciju koja pod svojom gusarskom crnom zastavom terorizira susjedne zemlje – Siriju, Iran, ali prijeti i Kakvazu, Rusiji, Kini i Europi, i provodi nesrazmjerne nehumane masakre koji zamjenju jedinstvenu nuklearnu eksterminaciju koja je rizična za opstanak cjelokupnog čovječanstva. Naime, nije ni čudno da je papa Franjo izjavio da je već na djelu Treći svjetski rat aludirajući na naj oblik hibridnog ratovanja u kojemu je Islamska država glavni čimbenik kaosa i sijanja zla, i koja je instrumentalizirana kao programirano oružje masovne destrukcije.

Privatizacija rata na “ničijoj zemlji”

Takva strategija «posredničkog rata» otvara uz krajnje upitno ishodište pitanje širenja privatizacije rata u regiji. Za očekivati je također u kontekstu daljnje etničko-vjerske fragmentacije i proliferaciju „gusarskih“ nekontroliranih oružanih grupa. Pitanje je vremena kada će SAD, koji zasad odbacuje mogućnost sudjelovanja vojnih kopnenih snaga, pristati na delegiranje kopnenih operacija privatnim vojnim kompanijama poput Black Waters, koja već nudi svoje usluge za 20 milijardi dolara, kako bi riješili pitanje Islamske države. Privatne vojne tvrtke danas su i izdanak nekadašnjih plaćeničkih “ovlaštenih gusara” i zapravo odgovaraju globalnim društveno-političkim i geostrateški međuovisnim čimbenicima i interesima. Međuovisnost, kao i izravna povezanost između velikih korporacija vojno-industrijskog lobija i političke elite u SAD-u zapravo pojašnjavaju i procvat privatnih vojnih kompanija. Korporativne vojne organizacije već legalno djeluju kao privatne zaštitarske vojske (Private Military Companies, Private Military Firms i Private Contractors), a i prisutni su diljem svijeta. Daljnja proliferacija privatnih vojnih organizacija kojima države neizravno ili izravno delegiraju proxy-ratovanje na terenu radi ostvarivanja geostrateških i energetskih interesa zapravo govori o samoj mutaciji i transformaciji poimanja ratovanja, koje je tijekom povijesti prošlo razne faze, i dokaz je kako je klasično poimanje simetričnog rata postalo anakronizam: od tribalnih, srednjovjekovnih, revolucionarnih i kolonijalnih ratova sve do totalnih i modernih ratova. S obzirom da ratovanje spada u privatnu nadležnost, otvorena su vrata demonizaciji neprijatelja s jedne ili druge strane, i metastaziranju nasilja i zločina u tom pravnom „no man’s landu“ koji ne podliježe ratnom pravu i međunarodnim konvencijama. Daljnja privatizacija rata na Srednjem istoku u sklopu sukoba s Islamskom državom, kao i moguće uplitanje privatnih vojnih kompanija poput Black Waters, zapravo pogoduje daljnjoj koncentraciji zla u kojem sudjeluju razni islamski fanatici džihada, WASP-ovski šljam – kršćanski fundamentalisti, kvazikrižari i kristocionisti, kojekakvi „psi rata“ i razni psihopati, iz čega može samo nastati još veći kaos i patnja. Jedni i drugi će se vjerojatno natjecati u nečovječnosti i strahoti zločina, bijedni izdanak Huntingtonovog civilizacijskog sukoba odnosno anticivilizacijskog sukoba, jedni iščekujući Armageddon – zadnju bitka između dobra i zla, a drugi iščekujući islamskog eshatološkog spasitelja posljednjih vremena.




Autor:Jure Vujić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.