fbpx

RTL-ov ‘zajednički zločinački pothvat’

Autor: Joško Čelan/ 7 Dnevno/ 11. rujna 2015.

Čitajući na RTL-ovim mrežnim stranicama njihovu samohvalu o „društvenoj odgovornosti“ pala mi je na pamet luda zamisao: kad je tako, kako bi bilo upravo tu finu „urbanu“ gospodu uvaliti nekoliko mjeseci u kuću Velikog brata među alkoholičare, drogaše, pedere, travestite koje su nam oni probrali među balkanskim šljamom i doveli ih u naše domove?!

Vladajući oligarhijski medijski sustav u Hrvatskoj – to sporo, ali ipak postupno postaje opće mjesto – najbolje bi se moglo opisati kovanicom preuzetom iz jednog naizgled drugog i drukčijeg područja kao „zajednički zločinački pothvat“. Povod za ovu misao bio mi je početak emitiranja „stvarnosne priredbe“ („reality showa“) „Veliki brat“ („Big Brother“) na ovdašnjoj „njemačkoj“ televiziji RTL. „Veliki brat“ se gleda u Hrvatskoj – navodno prve večeri i pred cijelih 600.000 gledatelja, čemu, istina, u Hrvatskoj bez debele provjere nikad ne treba vjerovati – i na susjednom „zapadnom Balkanu“, dakako, uz nemali hrvatski nastrani udjel u njenom stvaranju.

Da podsjetim: RTL je utjecajna i opasno subverzivna medijska agentura, čijem su djelovanju svakodnevno izložene stotine tisuća pa i milijuni Hrvata – da ostanemo samo na njima – ali koji o njoj i njenim podrivačkim strategijama iznimno malo znaju. Osnovne činjenice o ovom mediju, kao i o nizu drugih koji ih u ovoj raboti prate, ja sam na raznim mjestima već apsolvirao, ali poznavanja medija – s obzirom na njihovu svenazočnost i zloćudnu moć – nikad nije previše.

Televizija i „junakinja“ kao „totalna šteta“


Posebni poticaj pisanju ovog teksta bila je uloga koju od samog početka ove otrovne „nadaljevanke“ u njoj igra moja sugrađanka, stanovita Steffani Banić. Vidjelo se već na prvi pogled da toj mladoj ženskoj osobi – isprobijanoj „piercingom“, istetoviranoj, nesuvisloj i hiperaktivnoj zbog tko zna kojih supstanca – treba svakovrsna, a prije svega psihijatrijska, pomoć. Ona je tako pred navodnih više milijuna „zapadnih Balkanaca“ u navodnom pijanstvu s nekim bosansko-muslimanskim bukvanom ili međedom priredila također navodni, ali ništa manje odvratni „spolni čin“.

Posebno „nježne“ misli rezervirao sam pri tom za uglednu RTL-ovu gospodu: predsjednika uprave hrvatskog RTL-a Henninga Tewesa, njegova zamjenika Ivana Lovrečaka, glavnog urednika Igora Bobića… Odreda besprijekorne „europske“ ljude iz naše bajne metropole u odijelima i kravatama, koji su sve to, uz obilje novca i đavolske proračunatosti, i organizirali. Među njih bih posebno istaknuo psihologe koji su birali „ukućane“, a koji su svojim nevjerojatnim izborom iskazali istinsko mengeleovsko nadahnuće.

Svaki put kad kupujem novine na jednom Todorićevu „multimedijskom“ kiosku na splitskoj Rivi razmijenim riječ-dvije sa simpatičnom prodavačicom novina i svojom političkom istomišljenicom o općim planetarnim temama, uvijek s jakim okusom tzv. teorija urote. Kad smo neki dan tako naletjeli na temu RTL-ova „Velikog brata“, ona mi je rekla, sva „infotana“: „Ajme, jeste li vidili onu Steffani? Koji gnjus! Znan tu malu, ona je od ovod, iz Veloga Varoša. Kažu ljudi za nju: totalna šteta. Šta se ovo događa, di ovi svit ide?!“

Moja smjerna prodavačica i sugovornica, koja je cijelo ljeto na plus 40 stupnjeva Celzijusovih svakodnevice radila za Todorićevu plaćicu, i tu malu iz Varoša i cijeli taj smrad od televizije nazvala je „totalnom štetom“. A znate kako to isto zovu rečena fina gospoda s kontinentalnim šlifom na svojim mrežnim stranicama – hvaleći se prije svega svojom golemom moći?! Doslovce ovako: „Cilj RTL-a Hrvatska je biti pouzdan partner svima – korisnicima, klijentima i zaposlenicima, prepoznatljiv po svom programu, poslovnoj izvrsnosti i – društvenoj odgovornosti“. Isto to smeće o poštivanju obveza prema zajednici („stedafastly fullfilling its obligation to society“) ponavlja se i na stranicama RTL-ova vlasnika, planetarnog diva Bertelsmanna, koji je nominalno njemački, ali čiji vrh i afilijacije završavaju tamo gdje završava i sva ostala svjetska moć.

Kad sam pročitao ovu njihovu samohvalu o „društvenoj odgovornosti“ pala mi je na pamet luda zamisao: kad je tako, kako bi bilo upravo tu finu „urbanu“ gospodu uvaliti par mjeseci u kuću Velikog brata među alkoholičare, drogaše, pedere, travestite koje su nam oni probrali među ukupnim balkanskim šljamom i doveli ih u naše domove, u udarne termine pa vidjeti kako bi se oni ponašali?! Ili, još bolje: upotrijebite malo mašte i zamislite koliko bi gledanost skočila da se na mjestu ove stvarno ili možda čak proračunato izgubljene splitske cure – jer neki koji ovo iz blizine prate tvrde da za svaku izvedenu nastranost postoji odgovarajući cjenik – nađu žene, ljubavnice ili čak kćeri uglednih gazda koji ovo „narodno veselje“ organiziraju ?!

Bertelsmann, RTL i „ružičasti teror“




Ponekad čujem brojne, često i dobronamjerne ljude – prijatelje, kolege i „obične“ ljude s mrežnih foruma, koji se čude kad vide da ja s krajnjom ozbiljnošću pristupam fenomenima kao što je RTL. „To je obično smeće, ja to jednostavno preskačem daljinskim upravljačem“, kažu jedni. „Ima toga i u Njemačkoj, ali tamo to smeće nitko ne gleda“. Moguće da je to istina, moguće je i da rečeno ignoriranje ima nekakvog smisla (za vlastito mentalno zdravlje), ali takvima ja uvijek odgovaram: „To što ignoriraš RTL, ne znači da on za druge i te kako ne postoji!“ Jer, i neka ih prve večeri Velikog brata i nije bilo 600.000, za Hrvatsku je i 400.000 i 500.000 golem broj.

A onda pogledajte što RTL-ovci sami o sebi kažu pa onda recite da se njima ne treba baviti s punom ozbiljnošću. „Skupina RTL je vodeća europska zabavljačka mreža, koja posjeduje 55 televizijskih kanala i 29 radijskih postaja i produkcija širom svijeta“, stoji na njihovim mrežnim stranicama. Obitelj televizijskih kanala RTL-ove skupine su “broj jedan” ili “broj dva” u osam europskih zemalja. Njen producentski ogranak, FreemantleMedia, jedan je od najvećih svjetskih proizvođača i distributera multižanrovskih sadržaja izvan SAD-a. S trenutnih 5,3 milijarde posjeta mjesečno skupina RTL je vodeća europska kompanija za mrežni video“.

A evo kako ta europska i svjetska moć izgleda u Lijepoj nam našoj i kukavnoj Domovini, koja mora podnositi RTL-ov ružičasti teror: „U našim nastojanjima da ostvarimo svoje ciljeve razvili smo brojne brendove koji su svakodnevno prisutni u svim domovima i prilagođeni svim generacijama: RTL Televizija (višestruki dobitnik prestižne nagrade ‘Superbrand’, što ju je svrstalo među 100 najprestižnijih domaćih brendova), RTL 2, RTL Kockica, RTL Crime, RTL Passion, RTL Living, RTL Teletext, www.rtl.hr, www.rtlsada.hr i RTL aplikacije za mobilne telefone. S tri besplatna nacionalna kanala i tri kanala na IPTV platformama, RTL Hrvatska je najjača medijska televizijska kuća u Hrvatskoj“.




RTL i pozivi iz moćnih veleposlanstva

I tu je sad najkraći dio priče, koji bi zapravo trebao biti i početak i kraj. Kad vidite da vam taj planetarno moćni lanac ulazi u kuće i ciljano unosi u živote kaos, ludilo i izopačenosti svake vrste – tko prosvjeduje i tko organizira otpor ?

Zasad to rade samo bijesni pojedinci na mreži, a i peticija protiv Velikog brata koju je navodno potpisalo oko 100.000 ljudi nije krenula iz Hrvatske.

Jesu li se oglasili predsjednik vlade, ministar kulture? Imaju li što ovome kazati predsjednica države, vođa oporbe ili ministar kulture „u sjeni“? Ima li išta o ovoj temi u njihovim stranačkim programima?

Naravno da nema, ili ako ima – isto je kao i da nema. Neke od njih nije briga, jer su nastrani kao i njihovi strani gazde, drugi su glupi, treći ustrašeni, jer znaju koja moć stoji iza RTL-a (kolega Josip Jović, svojedobno je kao član Nadzornog vijeća HTV-a svjedočio da su i za razmjerno male najave Zakonodavčevih uskrata ovim stranim medijskim agenturama za hrvatske domorodce spremno zvonili telefoni i iz američkog i iz njemačkog veleposlanstva).

Ipak, kad sam prije četiri godine pisao o ovoj istoj temi, naveo sam jednu jedinu hrvatsku stranku koja je imala jasno stajalište o ovome u svome programu. Radilo se o pasusu iz 9. poglavlja stranke „Jedino Hrvatska“, koji je glasio: „Radi slobode mišljenja i prava na javno iznošenje toga mišljenja, osobito radi upozoravanja na interese hrvatske države, treba dokinuti kolonijalno stanje u medijima. Strani državljani i strana poduzeća ne mogu biti vlasnici medija u Hrvatskoj“.

Ja bih samo dodao: „Za dokidanje takvog stanja dopuštena su sva demokratska sredstva“. Opciju „i manje demokratska sredstva“ prepustio bih hrvatskoj javnosti na demokratsku raspravu.

TV ZLOČIN

24 sata s okusom sotonizma: gospođi Markić i nadbiskupu Bozaniću prikvačen broj 666

U ovom zajedničkom zločinačkom poduhvatu osim RTL-a sudjeluju i mnogi drugi, posebno tiskani mediji. Među njima ću i ovaj put posebnu pažnju posvetiti medijskom otpadu imenom 24 sata. On se i u ovaj „pothvat“ od početka osobito zdušno uključio – metodom, kako sam se mogao i osobno uvjeriti, „od vrata do vrata“.

Naime, pred početak emitiranja Velikog brata 2015. na polici u ulazu u zgradu na kojoj nam trgovački lanci ostavljaju svoje oglase dočekalo nas je besplatno „specijalno izdanje“ rečena 24 sata. U nadnaslovu iznad glave lista stajala je tako ova objava: „24 sata i RTL vam preporučuju najbolju zabavu“. Dakako, „najbolja zabava“ na naslovnici „najtiražnijeg hrvatskog dnevnika“ je, kako stoji, „Big Brother“, a odmah ispod toga veliki naslov „Vruće igra stanara“. Podnaslov je podjednako rječit i izravan: „Ekskluzivno: zavirite u BB kuću i doznajte hoće li i ove sezone u showu biti spletki, svađa, podvala i seksa, a sve to kako bi se samo jedan od njih domogao 700.000 kuna“. Čista liberalno-tržišna transakcija: oni nama svoje nastranosti, televizija njima lovu, a mi televiziji gledanost!

Dalje, na fotografiji pod naslovom je nepoznat par u krevetu – nije sigurno je li uopće netko iz ovdašnjeg Velikog brata, budući da je žena koja se „proslavila“ u jednoj od najpoznatijih emisija, Marijana Čuljak, bila plavuša, a ova je crnka. Stvar na ovome ne staje – obećanje toliko željenog voajerskog seksa rasprostrto je preko cijele četvrte i pete stranice, baš kao i naslov „Hoće li biti seksa?“. Zaključak je: i RTL, kao najmoćnija televizija, i 24, sata kao „najčitaniji dnevni list“ – uz sve poštovanje za odijela i kravate njihovih šefova – bave se zapravo kupoprodajom spolnosti (seksa), dakle, u nomenklaturi zanimanja spadaju u istu vrstu kao, recimo, radnici u industriji erotskih pomagala ili čak izravni podvodači, koji se odnedavno u naprednoj Europi nazivaju „spolnim radnicima“ (ovdje je bolje: „spolnim poduzetnicima“).

Glavnina ostale građe u „specijalnom izdanju“ 24 sata je – ne ćete vjerovati! – zapravo disciplina koja se obično naziva „njegovanje kulturne baštine“: spominju se svi najznačajniji protagonisti „Velikog brata“ u posljednjih deset godina. Među njima središnje mjesto zauzima ovodobna junakinja ženske vrline u Hrvata Marijana Čvrljak, rođena Kovačević. Nju je vidljivo-nevidljivi Veliki brat u tom nevjerojatnom društvenom eksperimentu uspio razvesti od muža u Hrvatskoj i oženiti u Srbiji – sve to za honorar od zamamnih 104.700 eura. Rečena Marijana proslavlja ga s prokislim izrazom lica privremeno izliječene drogašice, koja ni sama ne vjeruje u izlječenje, već sa zebnjom iščekuje novu apstinencijsku krizu.

Rječito je da ni jedan tekst nije potpisan, jer sam gotovo siguran – još su mi svježa sjećanja iz Slobodne Dalmacije – da mnogi te tekstove pišu s gađenjem, ali nema im druge, jer alternativa je zavod za zapošljavanje. Jedini koji je koliko-toliko potpisan je nekakav karikaturist pod pseudonimom Mile Kopriva. On je sasvim neduhovito sastavio popis mogućih stanara kuće Velikog brata iz hrvatskog javnog života i znakovito je da je pod broj 666 – umjesto 6 – dakle, pod znak Sotone stavio Željku Markić i nadbiskupa Josipa Bozanića. Ova inverzija imala mi je sotonistički prizvuk, dosta čest kod najborbenijih ateista. Posebno je to bilo zanimljivo kad se zna da su 24 sata izdavačka perjanica austrijske Styrije, kojoj je glavni zagrebački čovjek donedavni hercegovački fratar fra Ivan Tolj, a vlasnik austrijska zaklada koja u svome imenu ima naziva „katolička“!

Kod ovakvih fratara i katoličkih stupova društva nije čudo da i cijeli svijet postaje luda kuća Velikog brata.

PAD KULTURE I EMDIJA

Veliki brat i Dubrovačke ljetne igre kao „dva oka u glavi“

Kad čovjek dođe u iskušenje da pogrdno govori o ovakvim zabavama iskvarenog puka kao što je Veliki brat, dobro bi bilo da razmisli dva puta – zar se vrlo srodni sadržaji ne mogu naći na takvim elitnim mjestima kao što su, recimo, Dubrovačke ljetne igre (riječki HNK, zagrebačko Kazalište mladih i – nastavite dalje po želji). Zar i tamo neki mentalno nesređeni nesretnici, koje su odabrali po kriteriju njihove nastranosti, javno ne kopuliraju pred velikim brojem voajera? Zar i oni to ne rade zbog slave i novca? Zar ih ne prati posvemašnja pažnja oligarhijskih medija? Zar se i tamo glumci ne valjaju po (figurativnom) blatu kao prasci i ne izgovaraju nesuvisle rečenice? Zar se ne histerizira, ne opija i ne prostači? Zar oni koji sve to režiraju i plaćaju nisu poštovane javne ličnosti?

I, konačno, zar se sve to ne događa pod budnim i mizantropskim okom Velikog brata?

 

Autor:Joško Čelan/ 7 Dnevno/ 11. rujna 2015.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.