Rezultat neriješen, svi zadovoljni

Autor: Josip Jović/7Dnevno/ 13. ožujka, 2015.

Na lokalnim izborima u odnosu na nacionalne vrijede nešto drukčiji kriteriji, manje su ideološko-stranački, a veću ulogu igraju konkretni projekti i osobno povjerenje u pojedince, koje male sredine dobro poznaju. Ipak, i ovi izbori jasno pokazuju dominaciju dviju stranaka, dok će uloga trećih stranaka i nezavisnih lista biti tek jezičac na vagi

Upravo održani izvanredni lokalni izbori u devet gradova i osam općina, iznuđeni neizglasavanjem proračuna, iako u većini njih još predstoji i drugi krug, poslužili su za razna nagađanja i očekivanja glede važnih parlamentarnih izbora koji će se održati ove ili početkom sljedeće godine. Obje konkurentske političke opcije izrazile su svoje suzdržano zadovoljstvo. SDP-ova koalicija je, rekao bi Nenad Zahošek, stabilizirala svoj blok, drugim riječima zaustavila je daljnje propadanje, dok je HDZ-ova koalicija ostvarila bolje rezultate nego što ih je do sada imala u tim sredinama, ali ipak znatno ispod priželjkivanog. Podsjetimo, u izborima za gradonačelnika u dva grada (Zlatar i Sveti Ivan Zelina) pobijedila je ljevica, dok u četiri grada ona vodi utrku prije drugog kruga (Dubrovnik, Hvar, Korčula, Pag). Rab je pripao HDZ-u i po svoj prilici vjerojatno Novi Marof, dok je u Omišu uvjerljivo pobijedio nezavisni kandidat Ivan Kovačić. Na općinskim izborima stanje je obrnuto. U jednoj je pobijedio nezavisni kandidat (Kukljica). HDZ-ov je kandidat ostvario dvije pobjede (Lumbarda i Rugvica), dok u pet ima sigurnu prednost (Milna, Petlovac, Čaglin, Strahoninec, Gundinci). U cjelini koaliciji okupljenoj oko HDZ-a povjerenje je poklonilo 32 posto, a koaliciji oko SDP-a 24 posto izišlih na birališta, i upravo taj podatak ponajviše govori o raspoloženju birača.

Iz ovoga pregleda nemoguće je bilo što zaključivati s nekom većom pouzdanošću. Uzorak je premalen, na lokalnim izborima u odnosu na nacionalne vrijede nešto drukčiji kriteriji, manje su ideološko- stranački, a veću ulogu igraju konkretni projekti i osobno povjerenje u pojedince, koje male sredine dobro poznaju.

Ipak, i ovi izbori jasno pokazuju dominaciju dviju stranaka, dok će uloga trećih stranaka i nezavisnih lista biti tek jezičac na vagi. Stranke Saveza za Hrvatsku nisu se ni pojavile na izborima. Orah Mirele Holy nije ostvario nikakav rezultat, što samo pokazuje da je njegov rejting umjetno napuhan u laboratorijima političkog marketinga i propagande. Živi zid je još živ na krilima predsjedničke kandidature Vilibora Sinčića, ali ne može biti dugog vijeka. Sličnu će sudbinu doživjeti i Ivo Josipovć ili Milan Bandić ako se pojave na izbornom meniju. Omiška situacija je specifična i ne može se uzeti kao paradigma. Tamo je dugogodišnja vlast HDZ-a jako kompromitirana sumnjivim malverzacijama, dosadašnji i budući gradonačelnik radio je dobro, marljivo i štedljivo, neizglasavanje proračuna je bilo neprincipijelno, kapriciozno i bezrazložno, samo u funkciji rušenja gradonačelnika i ponovnog osvajanja vlasti.

Dubrovčanima je HDZ ponudio obećavajućeg, ali još premladog Matu Franjkovića, koji su suprotstavio iskusnom Andru Vlahušiću. Sam je dr. Vlahušić taj sraz prepotentno usporedio s odmjeravanjem iskusnog i renomiranog kirurga i specijalizanta. Ishod je još otvoren, iako dosadašnji gradonačelnik ima prednost od deset posto. Ovdje, međutim, valja upozoriti na stanovitu društvenu patologiju. Kako je, naime, moguće da se uopće kandidira, a onda i dobije najviše glasova netko tko je pravomoćno osuđen za zloupotrebu položaja. Ako je javnost tako ravnodušna prema kriminalu i kriminalcima, bojim se kako je naša moralna kriza dublja od ekonomske. Više ne možemo biti sigurni niti da tipovi poput Sanadera, Vidoševića, Bandića ili Čačića ne bi na izborima dobro prošli.
Parlamentarni su izbori pred vratima. Vladajuća koalicija stoji loše i bez nade da se za nju u ovako kratkom vremenu nešto bitno promijeni. Svi su pokazatelji gospodarskog stanja negativni, smanjivat će se plaće, vjerojatno i mirovine, Europska komisija sprema pojačani nadzor, nekompetentni premijer je i dalje iritantan i nikakvi promidžbeni učinci ne mogu pokriti ili popraviti sve veći pad popularnosti Milanovića i njegove momčadi. Socijalne mjere u vidu tobožnje brige za zadužene ili otpisa dugova najsiromašnijima već su se istopile u svojoj ograničenosti ili nedorečenosti. Pokušat će se frizirati i selektivno prikazivati pokazatelji gospodarskih kretanja. S druge strane, kroz javne demonstracije, kakve smo gledali ovoga mjeseca u više repriza, i kroz medije konkurenciju će se nastojati kompromitirati kao radikalnu desnicu koja nas vraća u mračnu prošlost i u krajnjoj liniji kao politiku koja je bliska samom fašizmu.

Kao nadomjestak ili supstitucija propaloj lijevoj vlasti ponudit će se neka nova koalicija u peterokutu Ivo Josipović, Mirela Holy, Nikica Gabrić, Ivan Jakovčić i Silvano Hrelja, koja bi bez obzira na međusobne trzavice nakon izbora bila spremna koalirati sa SDP-om pokaže li se mogućnost sastavljanja vlasti, a nije nemoguće da im se priključi i HDZ-ov disident, pretjerano medijski eksploatirani i instrumentalizirani Drago Prgomet. Naravno, tu su i manjinski zastupnici. Svi su oni, izuzev Jakovčića kojega izgleda čeka sudski postupak, na različite načine politički gubitnici, a u politici ipak vrijedi pravilo tko bi dolje tamo i ostaje. Iz nastupa Nikice Gabrića na HTV-u u emisiji „Piramida” vidjeli smo kako su mu se političke ambicije tjerane voljom za moći i bogatstvom kao pogonskim gorivom iznova probudile. Besramno je i beskrajno hvalio Josipovića i uvjerljivo je potukao svoje suparnike, kojima je bio nadmoćan samo po količini novca kojim raspolaže. Na neki način bio je to izravni prijenos korupcije.

S obzirom na takvo stanje, HDZ se sa svojim partnerima i ne mora previše truditi, on samo ne smije griješiti. Svoj ekonomski program mora još više konkretizirati i ne predstavljati ga kao program kojega piše tamo neki bavarski institut, čija pak savjetodavna, ali diskretna uloga može dobro doći. Osim programa, morat će izići i s ljudima koji će ga provoditi. Jer, program su u krajnjoj liniji ljudi. I ne bi se smio po logici stranačke poslušnosti i podvrgavanja autoritetima olako lišavati najboljih. Okupljanjem desnih stranaka koalicijski potencijal nije iscrpljen. Tu je u prvom redu HDSSB, pa onda, eventualno, Milan Bandić i Radimir Čačić, samo je drugo pitanje koliko su oni dobrodošli i s čim bi bili zadovoljni.

I još nešto. Lokalni izbori su pokazali svu besmislenost izravnih izbora općinskih načelnika, gradonačelnika i župana. Za napredak demokracije to ne znači ništa. Naprotiv, jednom se čovjeku samo daju pretjerane ovlasti. Česta je i situacija da gradonačelnici i župani nemaju većinu u vijećima, što otvara prostor trajnoj nestabilnosti.




Autor:Josip Jović/7Dnevno/ 13. ožujka, 2015.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.