Foto: Josko Supic / CROPIX

Korijeni mržnje prema Crkvi: od komunizma do liberalizma

Autor: 7dnevno/Josip Jović

U ovim danima opće kataklizme kojoj ne znamo ni kraja ni početka, svi se, bez izuzetka i bez daljnjega, moramo ponašati odgovorno, razumno i disciplinirano. Zadatak je novinara pratiti ponašanje ljudi i upozoravati na određene primjere nepoštivanja državnih propisa. To ne bi trebalo biti sporno. Međutim, ona skupina novinara i snimatelja koja je nagrnula u crkvu na Sirobiji i na don Josipa Delaša imala je neke druge motive, točnije, imali su ih oni koji su ih tamo poslali. Oni su ga vrebali u prekršaju, htjeli su ga utjerati u grijeh, htjeli su silom penetrirati u crkveni prostor u kojemu nije bilo nego dvadesetak ljudi na pristojnoj međusobnoj udaljenosti.

Došli su po nekom zadatku, novinarskom ili nekom drugom, htjeli su pokazati kako je Crkva iznad društva i države, kako se njezini poslenici ponašaju bahato i nečovječno, isforsirali su taj jedan jedini prmjer, nisu se prošetali po trgovinama, gdje se stvaraju još veće gužve. Događaj su iskomentirala ugledna i poznata novinarska pera koja su u svom duhu i u svom stilu prozivala policiju zbog pasivnosti. Zašto, upitali su se u svom pravedničkom gnjevu, nisu uhitili tog opskurnog svećenika, zašto nisu upotrijebili pendreke protiv vjernika?

Ovaj u biti sitan događaj dobio je veliki publicitet jer se on savršeno uklapa u sustavnu i upornu kampanju protiv Katoličke crkve, i u svijetu i u nas, kojoj svjedočimo posljednjih godina. Crkva se nastoji prikazati kao carstvo raskoši, samovolje, moći i nemorala. Vidjeli smo primjer melburnškog kardinala Georgea Pella (o tome iscprno piše Mate Bašić u prošlom broju) protiv kojega je vođena medijska haranga, koji je bez ikakvih dokaza osuđen na šest godina zatvora zbog navodnog zlostavljanja dvojice dječaka, da bi ga Vrhovni sud Australije potpuno oslobodio krivnje. Ne tako davno buknule su brojne koncentrirane pedofilske svećeničke afere širom svijeta, od Amerike preko Europe do Australije, stare i po pola stoljeća i s akterima koji često više nisu bili živi. Papa Franjo, kao onaj od kojega se očekivalo da će svojim liberalnim pristupom rušiti Crkvu iznutra, održao je trodnevni simpozij na temu svećeničke pedofilije. Iz određenih krugova Rimska se crkva još optužuje za nacizam i holokaust.

U nas se također Crkvu optužuje za sva zla i nasilja ovoga svijeta, ultimativno se traži raskid Vatikanskih ugovora i ukidanje vjeronauka, govori se o državi kojom upravlja Crkva. Veliku uzbunu je prije nekoliko godina izazvalo omogućavanje studentima Katoličkog fakulteta da upišu još neki studij na Filozofskom fakultetu. Osnovane su čak i udruge s programima promicanja ateizma i antiteizma, skovan je i pojam “katotalibani”, komentatori-kolumnisti središnjih medija redovito napadaju Crkvu i svećenike, ne birajući argumente ni riječi, tako da je u tom smislu stanje puno gore nego u vrijeme socijalizma, izuzevši ono rano poslijeratno razdoblje kad su brojni svećenici likvidirani po kratkom postupku, a kardinal Stepinac osuđen. I danas bi oni sudili Stepincu. U socijalističko, kvazikomunističko doba spcijalizirani su komentatori vodili jednostranu ideološku diskusiju i polemiku s crkvenim ljudima, danas se oni nastoje moralno diskreditirati.

Tri su glavna izvora ovakvog pristupa, čiji moto poput onoga Katonova (“ceterum censeo”) glasi: Uostalom, mislim kako Crkvu treba razoriti. Jedno su ostaci komunizma kao nove religije (“Nosim kapu sa tri roga, borimo se protiv Boga”), pri čemu se Crkvu tretiralo kao političku opoziciju i posebice, ne bez razloga, kao središte hrvatskog nacionalizma, kako jučer, tako i danas. U povodu spomenutog događaja na Sirobuji ili (uža lokacija) na Barutani, gdje se novinarskom naletu suprotstavila skupina mladića, kolumnist Jutarnjeg je napisao: “Mladi ustaše s Barutane su perfektni učenici školskog vjeronauka i ideal podmlatka hrvatske crkve, onakve kakva ona jest”. Tu smo dakle: ustaška mladež, ustaški vjeronauk, ustaška crkva, ustaški narod. Ništa novo od 45. do danas.

Drugi izdašni izvor je neoliberalizam sa svojim profiterskim apsolutizmom i moralnim relativizmom, koji pojedini promatrači s pravom nazivaju liberalnim totalitarizmom jer propovijeda i nameće specifična shvaćanja koja su nesnošljiva prema drugima i drugačijima. Takvim shvaćanjima koja promiču radikalni individualizam, egoizam, utilitarizam, hedonizam, shvaćanjima po kojima je istina moć, dobro ono što je korisno, lijepo ono što je skupo, moralno ono što pruža tjelesni užitak, Crkva sa svojim moralnim zasadama skromnosti, solidarnosti, poštivanja obitelji i nacije kao oblika kolektivnog identiteta stoji na putu. U pitanju je novi globalni svjetski poredak, a znamo kako nema poretka bez ideologije te kako se svaki novi poredak i svaka nova ideologija gradi na ruševinama staroga, konzervativnog svijeta, odnosno na izgradnji novog čovjeka, kao što su činili i nacizam i staljinizam, čovjeka iščupanog iz obitelji i naroda i kao takvog lakog plijena manipulacija. Spomenuti kardinal Pell svoj slučaj objašnjava pokušajem kulturnog rata protiv ljudi koji propagiraju kršćanske vrijednosti i kao pokušaj degradiranja judeokršćanskih pravnih temelja poput braka, roda i spola. Postoji danas ideološki sinkretizam koji se označuje kao lijevo-liberalni pogled na svijet. Ljevica i liberalizam od 19. su stoljeća uvijek bili suprotstavljeni pojmovi. Otkud sada ovaj spoj nespojivog? Spaja ih upravo sličan ili jednak odnos prema kršćanstvu i vrijednostima koji se uz ovu religiju vežu.

Onaj treći izvor neprijateljskog stava prema kršćanstvu uopće, a specijalno prema Katoličkoj crkvi, potječe od konkurentskih religija i sekti, posebice od masonskih organizacija, koje nisu vjerske zajednica, ali se ponašaju poput njih, i to na jedan perfidan i okultni način. Riječ je o organizacijama moćnih ljudi koji svoje agente nalaze među uglednim i utjecajnim ljudima u raznim zemljama svijeta, a metode su im klevetanje, izazivanje skandala, falsificiranje povijesti, infiltriranje u “neprijateljske redove”.

I ne može se, nažalost, kazati kako kampanje kojima se Crkva nastoji prikazati kao zaostala, zatucana, pronacistička, nemoralna, raskalašena itd. nemaju određenih rezultata. Sofisticirani udari uz pomoć masovnih medija puno su efektniji od grube sile. Europa se, proglasivši svoj multikulturalizam i ateizam, zapravo odrekla kršćanstva na kojemu je izrasla njezina kultura i civilizacija. Mladi i u tradicionalno katoličkim zemljama sve manje idu u crkve.

PETERNEL: Ovo je 6 grešaka ‘svemogućeg stožera’! Evo tko profitira od ovoga!

 

Autor:7dnevno/Josip Jović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.