fbpx

Hajka na Borasa i Markotić, ili ideologija uber alles

Autor: Josip Jović

Još od doba Miroslava Škore nismo svjedočili takvoj hajci kao što svjedočimo ovih dana. Poput engleskih lovaca na lisice, cijeli odredi medijskih pregalaca ustremili su se, nevezano jedno na drugo, na  rektora Sveučilišta u Zagrebu Damira Borasa i ravnateljicu Zavoda za infektologiju Alemku Markotić. Obično kampanja krene iz novina i portala, a kad, primjerice, Jutarnji, Nacional ili Index nešto donesu, Banski se dvori zatresu, a ponekad se kampanja i naruči iz tih dvora kao topnička priprema za egzekuciju, kao, na primjer, u slučaju sada zaboravljenog Milijana Brkića zvanog Vaso.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova oštro je kritizirala Borasa zbog toga što je za najbolju studenticu Vojnog učilišta, uručujući joj diplomu, rekao kako je ona ne samo pametna nego i lijepa, što je okarakterizirano kao seksizam. Onda se Borasa na čudan način dovelo u vezu sa zlostavljanjem studentica na Filozofskom fakultetu. Protiv “zlostavljača” Drage Roksandića (jedino ime koje je objavljeno od svih profesora na koje se sumnja), na Fakultetu nije poduzeto ništa, a rektor, nemajući o svemu tome pojma, dodijelio mu je status emeritusa, tj. umirovljenog profesora. Onda je otkriveno kako na mjestu prorektora drži Antu Čovića koji je morao u penziju jer je navršio sedamdeset godina života. I napokon, Boras se sa suprugom cijepio preko reda. Naravno, kad to čini cijela Vlada i Sabor, onda se ne poteže to pitanje “preko reda”. I još, na Akademiji likovnih umjetnosti zaposlena je kći Jakova Sedlara, koji je Borasov savjetnik za kulturu. Krug je zatvoren, lisica je stjerana u škripac i bit će joj presuđeno.

Stanje na Sveučilištu, onako grosso modo, slika se tamnim bojama. Sveučilište ne funkcionira, vlada anarhija, postoji cijeli niz nepravilnosti, Sveučilište je na koljenima… Tridesetak neimenovanih članova Senata, javljaju mediji iz pouzdanih izvora, potpisalo je peticiju za Borasovu smjenu, nedostaje tek pet ili šest potpisa, a ovih tridesetak fantomskih potpisa trebali bi biti čimbenik navođenja svih. Od Borasa se, uz nekoliko kritičkih napomena, distancirala i prorektorica Mirjana Hrušar, Ministarstvo obrazovanja traži od Državnog inspektorata da utvrdi koliko Čović ima godina. Plenković se, kao veliki demokrat, ne bi htio miješati jer on visoko poštuje neovisnost sveučilišta, kao, uostalom, i neovisnost pravosuđa.

U takvoj je atmosferi održana sjednica Sveučilišnog savjeta za koju je Sunčica Findak, novinarka HTV-a, unaprijed znala što će i kako zaključiti i što se od te sjednice očekuje. Kao što je sada poznato, u zaključcima koje je “Ministarstvo s nestrpljenjem očekivalo” navedeno je kako Ante Čović mora otići, kao i obnašatelj dužnosti dekana Filozofskog fakulteta Miljenko Šimpraga, kojemu je dužnost povjerio Boras, a, pazite sad, Dragi Roksandiću će se oduzeti status emeritusa ako se utvrdi da je činio ono za što ga se tereti. Dakle, ništa još nije utvrđeno, ali ipak. U završnim se komentarima kaže kako će zaključci oslabiti poziciju Damira Borasa. Što jest jest, jedino je to i bilo važno.

Naravno, kad se suočimo s nizom orkestriranih, fokusiranih, isforsiranih ili poluistinitih tvrdnji usmjerenih na nekoga ili nešto, obično iza toga stoje neki sasvim drugi razlozi koje nije oportuno iznositi. Sjećamo se posljednjih izbora za rektora. Borasov protukandidat bijaše Damir Bakić, sada zastupnik Zeleno (radikalno) lijeve koalicije. Organizirane su čak i demonstracije manipuliranih studenata, Bakića je otvoreno podržavala i tadašnja ministrica Blaženka Divjak. Boras je pobijedio, izazvavši bijes medijsko-političke falange, koji se nije stišao do danas. Njegov drugi krimen zove se suspenzija Vesne Vlahović-Štetić, dekanice fakulteta na kojemu se slavi Oktobarska revolucija, i to zbog na sudu dokazanog mobinga. Onda je Boras odbio potvrditi izbor Pupovčeva kadra Nevena Jovanovića. Neugodno je za revolucionarne i avangardne uši svojedobno odjeknula vijest kako Boras pripada Hrvatskoj starokatoličkoj crkvi. A vjerojatno je kap koja je prelila čašu verifikacija Fakulteta hrvatskih studija. Još ranije je dopustio mogućnost da studenti Katoličkog bogoslovnog fakulteta mogu upisati još jedan kolegij na Filozofskom, što je izazvalo veliku pobunu dijela nastavnika i studenata.




Alemka Maroktić, članica Civilnog stožera za suzbijanje korone, uhvaćena je na misi ispred Katedrale, i to ne na bilo kojoj misi, već na misi u čast i spomen na blaženog kardinala Alojzija Stepinca. Tom je prigodom u pola minute pročitala jednu rečenicu iz Biblije, kako to  vjernici ponekad rade, pri tome skinuvši masku. Ta je rečenica proglašena predavanjem, a doktorica je prozvana zbog nepoštovanja epidemioloških mjera koje sama propovijeda. Onda je otkriven još jedan strašni delikt. Cijepila je u bolnici svoju ostarjelu majku, navodno preko reda, nakon čega je uslijedio cijeli niz žestokih, pravedničkih i ogorčenih komentara. Žestoko su reagirali pojedini  političari i kvazipolitičari. Najžešće su bile Dalija Orešković i Mirela Ahmetović. Farizejstvo, nepotizam, klijenetelizam, sipale su vatru ove dvije zastupnice. Žarko Puhovski traži smjenu, a ne ostavku. Traži kažnjavanje, nečasni otpust, a ne tek odlazak. Jedan dnevnik nakon press-konferencije donosi veliki naslov: “Presica otkrila dva velika problema: jedan se zove Markotić!”.

Hajde, dopustimo, može se razgovarati o principijelnosti postupka dr. Markotić. Princip bi mogao biti jednaka dostupnost zdravstvenih usluga svim građanima, ako je ona besplatna. Ali, s druge strane, osamdesepetogodišnja bolesna i usamljena žena koja nema nikoga  osim svoje kćeri liječnice i sama spada u prvu skupinu građana koje valja cijepiti, i to u situaciji kad i nema jasnih pravila i protokola o redoslijedu ni o načinima pristupanja cjepivu. Ne zna se još trebaju li se pacijenti javljati sami liječniku ili čekati poziv nadležne službe. Postoji i još jedan moralni princip koji bi mogao glasiti ovako: ne osuđuj drugoga za ono što sam činiš ili bi učinio. Gotovo sam siguran da bi 99 posto ljudi postupilo na isti način kao doktorica Alemka. U njezinu postupku 70 posto anketiranih građana ne vidi ništa sporno.

Profesora Borasa i doktoricu Markotić ništa ne povezuje osim sličnih motiva njihovih kritičara. I ovdje su u pitanju sasvim drugi motivi od onih koji se ističu, na što nerijetko nasjedaju i dobronamjerni naivni građani, pa i pojedini političari. Alemka Markotić pojavila se na javnoj sceni s pojavom Covida-19. Svi su je tada objeručke prihvatili, divili joj se i hvalili je. Bila je stručna, komunikativna, skromna, smirena. Sve je to ona bila dok se nije saznalo za njezine svjetonazore. Otkriveno je kako je vjernica, kako redovito ide na misu, čak je bliska HDZ-u. Stanje pandemije usporedila je s Domovinskim ratom u kojemu smo, reče ona, svi bili jedinstveni. Sručilo se na nju drvlje i kamenje komentara. Ideologija uber alles, to je geslo naših radikalnih kritičara i kroničara. Bitno je tko kakvu ideologiju zastupa, u što vjeruje, kakav mu je moralni stav, sve ostalo je samo izgovor iIi samo sredstvo za postizanje cilja. U središnjim medijima dominiraju ostrašćeni, zadojeni sljedbenici starog i novog poretka i ne opraštaju nikomu tko iskače iz zacrtane linije.




Na Dori je pobijedila mlada Splićanka Albina Grčić. No čisto sumnjam da bi prošla da se prije znalo kako pjeva u crkvenom sastavu u konkatedrali svetog Petra. Glavna državna odvjetnica odbila je prijedlog o pokretanju ustavne tužbu protiv odluke Visokog prekršajnog suda koji je zaključio kako pozdrav “Za dom spremni” nije nezakonit. A naslov u dva dnevna lista glasio je: “Zlata Hrvoj-Šipek brani Thompsona”. Ona, dakle, ne brani zakon, nego Thompsona. Isti ti mediji ne vide ništa sporno kad Novak Đoković stavi na svoje grudi sliku Draže Mihailovića. Ili kad Zlatan Ibrahimović čestita Božić s podignutim srednjim prstom. I dalje su oni omiljeni Nole i Ibro. Toliko je problematičnih, potencijalno kriminalnih situacija u našem političkom, pravosudnom i gospodarskom sustavu iznijela zastupnica Karolina Vidović-Krišto, ali nitko se od spomenutih mainstream medija nije uhvatio tih velikih afera i otišao korak dalje. Nisu čak ni prenijeli ono što je ona govorila sa saborske govornice.

*Stavovi koje autori iznose u svojim kolumnama njihovi su osobni stavovi, nisu nužno i stavovi redakcije portala Dnevno.hr.

Autor:Josip Jović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.