Bauk desnice kruži Hrvatskom, a u međuvremenu se ulažu silni napori da se, uvjetno rečeno, Škorina koalicija razvali

Autor: Josip Jović

Traju zadnje pripreme za predstojeću veliku utakmicu. Sve strane užurbano sređuju vlastite redove, vireći u ono što se događa u redovima suparnika. HDZ je vodeća stranka u državi i s obzirom na sadašnju vladajuću poziciju i s obzirom na cijelu njegovu povijest, pa i s obzirom na najnovije ankete. Može se navesti puno argumenata u njegovu korist. Najviše mu, svi se slažu, koristi trenutna zdravstvena kriza i uspješna borba protiv nje. Puno hvaljeni Krizni stožer HDZ ističe kao svoj, a ni on sam nije odolio zovu politike. Zabrana rada nedjeljom i dopuštanje misa prije negoli drugih okupljanja trebali su  udobrovoljiti Crkvu. Naglo popuštanje mjera opreza može se shvatiti i kao priprema za izbore. Krunoslav Capak iz spomenutog je stožera rekao kako se izbori mogu održati već sutra, a HDZ-u se, dok je željezo vruće i kad se lako kuje, žuri.

Velika je prednost što i Vladu, kao i druge državne institucije, vladajuća stranka može koristiti za svoj račun. Tako su već počeli obilasci terena i nuđenje pregršt darova. Počelo je od Slavonije, tamo gdje je Domovinski pokret najjači, pa će se, rečeno je za obilaska te regije, umjesto ranije planirane brze ceste od Osijeka prema Baranji graditi autocesta. Priprema se, tek sada, i nova poljoprivredna strategija. Napadna je i probuđena nacionalistička retorika. Predsjednik stranke i njegovi suradnici ušli su u oštar klinč s predsjednikom Milanovićem nakon njegova “bacanja” HOS-ove ploče. Valja primijetiti, Milanović im je, svjesno ili nesvjesno, svojim divljačkim potezima išao na ruku, kao što su im išle na ruku i prostačke uvrede Davora Bernardića upućene Gordanu Jandrokoviću.

No, to nije sve. Ante Sanader, politički tajnik HDZ-a, traži ostavku Ranka Ostojića na mjestu predsjednika Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost zbog njegova “veličanja Tita i Jugoslavije”. Nakon Matice hrvatske i Ministarstvo kulture prosvjeduje protiv edicije Pet vekova srpske književnosti u koju je uvršten Marin Držić i još neki Dubrovčani. Jedna karta “velike Mađarske” (u stvari povijesna karta Ugarske do 1918.), koju je objavio Viktor Orban uz čestitku maturantima, bila je povodom da Branko Bačić, predsjednik Kluba HDZ-a, izjavi kako je “neprihvatljivo svako posezanje za hrvatskim teritorijem” a Ante Sanader se također isprsio rekavši: “Ne damo ni milimetar svete zemlje”, kao da su Kolomanovi husari već na Dravi. Velikim je samohvalama praćeno i famozno predsjedanje Vijećem EU-a.

No svi su ti plusevi iznuđeni potrebom trenutka, svi imaju i onu drugu stranu, dakle relativni su i pomalo licemjerni. Do izbora će kriza uminuti, a do toga časa izbori se ni ne mogu održati. Opet će se vratiti stare teme i dileme (razvojne, moralne i ideološke) kao magla s dolova dići će se i atmosfera straha iznad gospodarskih i političkih problema, koji će u svoj svojoj snazi izbiti na svjetla pozornice. U sklopu Europske pučke stranke, koja je imala svoju konvenciju u Zagrebu prošle godine, i HDZ se priklonio žestokoj kampanji protiv populizma, drugim riječima, protiv nacionalizma, kojemu se, eto, sada vraća. Milanovićevu ploču maknula je najprije HDZ-ova vlast pa ni sada ne kritiziraju Milanovićeve izjave s principijelnih pozicija, već tek s formalnih: ta vaš je Račan legalizirao HOS-ov grb, te i sam je Milanović marširao ispod zastave s tim strašnim pozdravom itd. HDZ-ov najpouzdaniji partner Milorad Pupovac u cijelom ovom prividnom sporu drži Milanovićevu stranu.

Uza sve, Vlada i nadalje financira proslavu, prema svim objektivnim povijesnim nalazima, četnički ustanak u Srbu 1941. godine. I s tim Titom nešto nije u redu. Dok se Ostojića proziva zbog veličanja Tita, Vlada u povodu Dana pobjede nad fašizmom i sama izdaje priopćenje u kojemu se kaže kako je Hrvatska imala jedan od najsnažnijih antifašističkih pokreta u Europi, koji su “predvodile partizanske jedinice pod vodstvom Josipa Broza”. Kaže se još kako su pod režimom NDH ubijeni deseci tisuća ljudi zbog svoje etničke pripadnosti i političkih uvjerenja. Ništa, međutim, o descima tisuća ubijenih neposredno nakon “oslobođenja”. HDZ kao da se iskupljuje nakon što se oko ploče u prvi mah malo zaletio. Pjena oko predsjedanja Vijećem Europe brzo se raspršila i kao da se to predsjedanje nije ni dogodilo. Od glavnog cilja, od velikog koraka prema integraciji Balkana u EU (zašto je uopće Hrvatskoj toliko stalo do toga?) nije bilo ni stope. Što se tiče srbijanskog posezanja za dubrovačkom književnošću, ono svakako nije od jučer. Od jučer je samo hrvatska reakcija.

Na krilima neočekivanih uspjeha na europarlamentarnim izborima i pobjede Zorana Milanovića, njihova kandidata na predsjedničkim izborima, na teren je, predvođena SDP-om, istrčala smiješna peteročlana ekipa pod imenom Restart. Davor Bernardić donkihotski obećava borbu protiv korupcije “svim sredstvima”, obećava svitanje novog dana, otvaranje nove knjige, novi početak, iskrenost, hrabrost i povjerenje. Društvo mu čine Silvano Hrelja, umirovljenički tribun i profesionalni zastupnik, Krešimir Beljak, obijač tuđih automobila, Anka Mrak-Taritaš, bivša ministrica graditeljstva koja je obnavljala kuće u Gunji po cijeni kvadrata u središtu glavnoga grada, te Goran Aleksić, možda najjača karta u ovom špilu s obzirom na svoje zlalaganje za oštećene korisnike kredita. Dok bi se za HDZ moglo reći kako je to stranka izgubljenog ili poljuljanog identiteta, za SDP se s još više sigurnosti može ustvrditi kako je to najkonzervativnija stranka, bez obzira na fraze o modernosti i progresu. Njihov je slogan i dalje: S Titom naprijed!

U odnosu na ove dvije vodeće stranke  javlja se “ljuta trava”, iliti hrvatska desnica pod vodstvom Domovinskog pokreta Miroslava Škore kao alternativa. Ona se još slaže i ne zna se kako će u konačnici izgledati. Ujedinjen, ovaj bi savez mogao biti nezaobilaznim čimbenikom. Dio naroda, ne beznačajan, koji nije religiozno vezan uz HDZ ili SDP, priželjkuje nešto novo, nešto svježe, nešto drugačije umjesto okoštalih struktura koje su dojadile i Bogu i čovjeku. Svjestan važnosti te opcije desno od njega, HDZ joj namiguje, jer sadašnjih partnera, osim manjinskih predstavnika, više neće biti u Saboru, a koalicija sa SDP-om ipak je malo vjerojatna, iako nije isključena.




U međuvremenu se ulažu silni napori da se Škorina koalicija razbije. O vođi koalicije ponavljaju se klevete iz predsjedničke kampanje (dezerter, udbaš, ekstremist, tajkun, lažni desničar…) Dio medija danima je plasirao informacije o neslozi, o tome kako od saveza desnih neće biti ništa, o tome kako su pregovori propali itd., s ciljem obeshrabrivanja birača i unošenja razdora. Tome ima poslužiti i vijest koju je plasirao sam Krešimir Beljak kako je on u ime Bernardića pregovarao s Mostom. Evo i Tomislav Karamarko, Bruna Esih i Anto Đapić najavljuju svoje liste, a bit će toga još. Milorad Pupovac upozorava HDZ: ako ćete u koaliciju sa Škorom, na nas ne računajte. Zabrinut za demokraciju, veli kako bi jedna takva koalicija “polomila sve krhke demokratske vrijednosti”. A možda bi se i HDZ-ova nagla sklonost prema “nekima” iz Domovinskog pokreta i čak objava kako se Škori nudi mjesto predsjednika Sabora mogla tumačiti kao zbunjivanje vlastitih bivših simpatizera koji su sada skloniji Škori. Zašto biste glasovali za Škoru ako će on ionako s nama.

Autor:Josip Jović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.