JOŠ JEDAN ‘VIKEND LOV’ NA JAGODE Vozači, smirite živce i ne trubite ljudima – pa oni ulažu u poljoprivredu!

Vidim da su po društvenim mrežama ljudi počeli objavljivati fotografije jagoda iz trgovina i čudom se čude kako je moguće da su te jagode grčke, a domaći proizvođači “nemaju gdje s jagodama”, pišu oni.

Međutim, u razgovoru s proizvođačima jagoda, doznajem kako oni bez problema direktno prodaju svoje proizvode, bez ikakvih posrednika kao što su trgovački lanci, a reklamiraju se putem društvenih mreža.

Jagodari uspiju ne samo direktno prodati svoje proizvode već ih ne mogu proizvesti u dovoljnim količinama koje ljudi žele kupiti.

Najbolji primjer za to je OPG nedaleko od Zagreba, koji je postao toliko poznat usred ove korona krize, da ljudi čekaju na svoj red u dugačkim kolonama uz cestu, gdje se i nalazi.

Prošlog vikenda sam i ja bila jedna u mnoštvu koje je na ove slasne crvene plodove čekalo u koloni uz cestu. Nervozni vozači koji su tuda prolazili trubili su desetinama ljudi koji su tu već danima svakodnevna pojava, a koji su svoje automobile parkirali uz desni rub kolnika.

Došavši na red, pitala sam prodavače imaju li dosta jagoda za sve, na što su slegnuli ramenima i rekli kako će mnogi ostati uskraćeni za to voće. Kako bi takvih bilo što manje, ograničili su prodaju jagoda tako da svaki kupac može uzeti najviše dvije kašete voća odnosno 10 kilograma.

S obzirom da tržnice ograničeno rade, ljudi su se snašli. Nabavljaju voće direktno od proizvođača, znaju što kupuju i sigurni su u kvalitetu onoga što jedu. I svi su zadovoljni – i kupci i jagodari (tako lijepa i rijetka hrvatska priča).

I dok ovo pišem, pred očima mi stoji vizija samoodržive Hrvatske u kojoj poljoprivrednici proizvode dovoljno za stanovništvo, a višak izvoze. A moja vizija se širi i na ostale gospodarske grane, pa tako u njoj nema ni uvoza čačkalica, janjetine ni češnjaka, kao ni jabuka, naranči, mandarina, limuna…

No, vratimo se u Hrvatsku.

Domaćih jagoda nema dovoljno za sve stanovnike, pa tako ni za trgovačke lance. Zato ih nabavljaju iz uvoza.

A onda se tu postavlja novo pitanje koje otvara jednu zasebnu kompleksnu temu – zašto nema dovoljno jagoda? Imamo polja, imamo ljude – u čemu je problem?

Možda u nagomilanoj administraciji, možda u uhljebima koji za svoj nerad primaju plaće… možda u svima onima koji ostavljaju sela i odlaze živjeti u gradove radeći za ‘crkavicu’… možda u državi koja dovoljno ne potiče ljude da se bave poljoprivredom…

Nekako mi se čini da je najveći problem ovo zadnje. Jer ne možeš ljude otjerati iz toplih ureda na selo, ali im možeš dati dovoljno motivacije, zemlje, konkretnih subvencija – da se oni sami požele otisnuti u ovu poljoprivrednu avanturu.

Mnogi bi iz gradova otišli na selo uzgajati, konkretno, jagode, ali nemaju ni zemlju, ni kućicu, ni znanja o tome. Ajmo im dati zemlju, i kućicu, i educirati ih, pa da napokon postanemo Hrvatska koja će biti ne samo ‘lijepa naša’, već puno više, a između ostaloga i ‘samoodrživa lijepa naša’.

Pred nama je još jedan vikend i sutra ujutro će na OPG-u nedaleko od Zagreba opet u kolonama na desetine ljudi čekati svoj red kako bi kupili sočne i prefine jagode. Povodom ovog ‘vikend lova’ na jagode, imam poruku za vozače koji nervozno trube ovim ‘čekačima’ uz cestu: “Smirite živce i ne trubite ljudima, već stanite pa i vi kupite koju mjericu jagoda. Tako ulažete u našu jadnu poljoprivredu!”

UPALIO MI SE ‘KLIKER’ Nakon izjave koja me iznenadila, shvatila sam zašto frizeri nisu preplavili ‘burzu’