fbpx
Foto: Robert Anic/PIXSELL

JE LI OVO SPAS ZA TVRTKE IZ POTRESOM POGOĐENIH PODRUČJA? Kredit iz PDV-a mogao bi se odobriti postojećim, ali i novoosnovanim tvrtkama

Autor: Guste Santini

Upravo je HGK objavio “krvnu sliku” Lijepe Naše po županijama. Stanje u Lijepoj Našoj je, malo je reći, zabrinjavajuće, posebno kad se prisjetite ocjene svoga rada političara o stanju u Lijepoj Našoj – odlično, učinkovito optimalno i sve druge hvale kako bi nas uvjerili da se Hrvatska kreće u pravom smjeru. Umjesto takvog dojma, iz analize HGK je vidljivo kako zaostajemo bilo kao država bilo kao dijelovi Lijepe Naše – županije.

U tragičnoj slici ističu se Zagreb i Istra. Zagreb je glavni grad u koji se slijeva harač iz cijele zemlje, a Istra je politički specifična i turistički orijentirana županija koja je, gle čuda, temeljno određenje hrvatskog gospodarstva. Pritom je Zagreb na razini prosjeka, dok je Istra ispod prosjeka razvijenosti EU-a. Dakle, stojimo, da ne kažem tapkamo, na mjestu. Dok druge zemlje rastu i razvijaju se, u uvjetima četvrte industrijske revolucije, zaostajanje u razvoju predstavlja dugoročni gubitak šanse za mlade. Zato odlaze, a Lijepa Naša postaje sve jadnija i umornija zemlja. Na takvo stanje (analiza HGK se odnosi na 2019. godinu) dolaze pokloni “s neba”, koronakriza i dva razorna potresa koji su učinili svoje.

Ne treba zaboraviti, već valja shvatiti i razumjeti, kako kaže premijer Plenković, da eksplozija znanstvenih i novih tehnoloških otkrića dnevno mijenja svijet. U prošlosti su strojevi radili više od pedeset godina, danas strojevi zastarijevaju nakon pet ili još manje godina. Dovoljno je podsjetiti se kojom se brzinom mijenjaju komunikacijski sustavi te kretanje cijena, kako opreme, tako i korištenje mreža. Potres nam je pokazao pravo stanje. Naš mudri narod bi kazao “kruta zbilja srušila je bajku”. Carevo “novo ruho” ne postoji – car je gol. Kako je vrijeme “zbijanja redova”, cilj moje današnje rasprave je pokazati kako je moguće putem PDV-a pomoći u restrukturiranju i dinamiziranju gospodarstva, posebno Sisačko-moslavačke županije.

Visoka cijena

Regresivnost PDV-a posebice je upozoravajuća ako je visoka standardna porezna stopa i niski dohodak po glavi stanovnika. Značajno umanjuje blagostanje onih članova društva koji ostvaruju najniže dohotke. Progresivnost poreza na dohodak može značajno smanjiti regresivnost PDV-a, ali to u Hrvatskoj nije slučaj jer većina građana nisu porezni obveznici poreza na dohodak. Štoviše, valja znati, standardna stopa PDV-a je posljedica nerazvijenosti, a ne posljedica spoznaje zašto se porezni sustav u Lijepoj Našoj mora temeljiti na poreznim prihodima od PDV-a. O tome sam raspravljao na ovim stranicama (argumentirao u objavljenim radovima) pa zainteresirani čitatelj većinu mojih diskusija može naći.

Što vrijedi za građane, jednako vrijedi za male i novoosnovane tvrtke koje tek moraju platiti cijenu ulaska na tržište.
U uvjetima kada je gospodarstvo otvoreno i kada se cijena proizvodnje dobara i usluga, zbog tehnološkog progresa, kontinuirano smanjuje, novim tvrtkama je, ako se ne radi o novoj kombinaciji faktora, cijena ulaska visoka, a ponekad previsoka pa je mnogi poduzetnici na početku poslovanja ne mogu platiti, što je vidljivo iz velikog “pomora” tvrtki u prvih nekoliko godina poslovanja. Zbog toga neke poslovne kombinacije nikada ne postignu razinu poslovne aktivnosti za koje objektivno postoji veća mogućnost rasta i razvoja od ostvarene. To se lijepo vidi u manje razvijenim zemljama kada otvaranje nacionalnih granica inozemnoj konkurenciji rezultira “nestajanjem”, eutanazijom, domaćih proizvođača koji su nekonkurentni u odnosu na konkurenciju iz inozemstva.

Ako novoosnovane tvrtke opstanu na tržištu, nužne su značajne investicije kako bi se pokrenuo njihov rast i razvoj. U uvjetima visoke standardne porezne stope PDV-a i nemogućnosti prevaljivanja porezne obveze na kupca, financijski pokazatelji odnosne tvrtke smanjit će interes investitora da investiraju u odnosnu tvrtku samo zato što nije prevalila porezni teret, bilo unaprijed, bilo unazad. Ta mogućnost mora zabrinjavati tržišnu državu kao partnera.

Horizontalna ravnopravnost




Poznato je kako primjena različitih poreznih stopa PDV-a u procesu reprodukcije različito oporezuje pojedinu fazu proizvodnje robe i usluga. Ako je u prethodnoj fazi primijenjena niža porezna stopa, tekuća će faza gospodarske aktivnosti biti više oporezovana. Problemi za odnosnog poduzetnika su to veći što je dohodovna elastičnost odnosne faze veća. I obratno. Navedeno sugerira kako je potrebno primijeniti samo jednu poreznu stopu u procesu, lancu, proizvodnje robe i usluga. Preferiranje, bilo potrošača, bilo proizvođača, moguće je učinkovito ostvariti preferencijskim tretmanom dijela poreznih prihoda PDV-a, bilo na strani potrošača, bilo na strani proizvođača.

U slučaju potrošača, moguće je izvršiti povrat uplaćenog PDV-a za one dohotke koji se ne oporezuju porezom na dohodak. Pritom je moguće izvršiti povrat od 100% ili samo u dijelu od plaćenog PDV-a. Kako bi se ostvarilo načelo vertikalne neravnopravnosti i horizontalne ravnopravnosti, moguće je da povrat bude to manji što je dohodak veći. Tako bi se povratom plaćenog PDV-a subvencionirale plaće koje su manje od neoporezivog dijela dohotka. Navedeni pristup ne bi se primjenjivao na dohodak koji podliježe oporezivanju porezom na dohodak.

U slučaju proizvođača moguća su dva pristupa. Prvi pristup polazio bi od ostvarenog i naplaćenog prometa odnosne tvrtke, što znači da bi tvrtke koje ne prelaze promet iznad određene razine imale pravo na porezni kredit – zadržavanja dijela poreznih prihoda PDV-a pri proizvođaču. Drugi pristup bi se odnosio samo na novoformirane tvrtke koje bi tijekom prvih nekoliko godina postupno gubile pravo na visinu subvencije putem smanjenja poreznog kredita dijela naplaćenog PDV-a.

Pogubni potres u Petrinji ukazuje kako bi prodajni lanci mogli koristiti porezni kredit ako preferiraju, u svojoj ponudi roba i usluga, gospodarsku aktivnost iz potresom ugroženih područja. Visoke standardne stope PDV-a, uostalom, kao bilo kojeg drugog poreza, značajno utječu na povećanje sivog gospodarstva koje je refleks njegove konkurentnosti. Cilj prijedloga koji slijedi, između ostalog, je smanjenje udjela sivog gospodarstva. Ne treba gubiti iz vida da rast sivog gospodarstva povećava koruptivne aktivnosti, koje, u konačnici, rezultiraju većom poreznom presijom na dio gospodarstva koji posluje u skladu s pozitivnim zakonskim propisima.




Poslovne kombinacije

Pogledajmo sada slučaj kada država intervenira na strani malih ili potresom ugroženih proizvođača kako bi “amortizirala” njihovu nedovoljnu konkurentnost. Govoreći tehnološki, poduzetnik u fakturi za isporučenu robu ili uslugu obračuna i naplati iznos PDV-a po standardnoj stopi. Na temelju posebnog rješenja Porezne uprave zadržava dogovoreni dio i posebno ga evidentira kao porezni kredit, a ostatak uplaćuje, kao i dosad, na odgovarajući porezni račun. Na kraju godine radi se godišnji obračun onako kako se to i sada radi u Hrvatskoj, uz dodatnu evidenciju visine poreznog kredita. Visinu mogućeg poreznog kredita valja “vezati” uz veličinu vlastitog kapitala poreznog obveznika. Kako bi se osigurao povrat tako odobrenog kredita, valjalo bi zakonski takvu obvezu preferencijski tretirati u odnosu na druge kreditore. Prijedlog koji se prezentira stimulira poslovne kombinacije koje će u budućnosti biti manje ovisne o izvanjskim izvorima financiranja, to više što je vlastiti kapital veći. Navedeno nalaže povrat zaštitne kamate na kapital. To je naročito značajno u zemlji kao što je Hrvatska jer je mogućnost povećanja kreditnog zaduženja uvjet održavanja poslovne aktivnosti za velik broj tvrtki.

S druge strane, velika izloženost kreditnim obvezama snažno utječe na smanjenje sposobnosti amortizacije rizika. Kao što nas povijest uči, sve su recesije u izravnoj svezi s kreditnom aktivnošću koja se dodatno smanjuje kada je održanje kreditne aktivnosti od presudne važnosti za funkcioniranje gospodarstva. Smanjenje potražnje za kreditima imalo bi za posljedicu smanjenje komercijalnih kamatnih stopa, što bi povećalo veličinu dodane vrijednosti koja ostaje poduzetnicima. Godišnje analize o poslovanju hrvatskih tvrtki jasno pokazuju kako je kronično velika ovisnost gospodarstva o izvanjskim izvorima financiranja. Ovom svakako valja pridodati činjenicu da građani značajan dio svoje imovine polažu u poslovne banke jer je nerazvijeno i rizično financijsko tržište kapitala. U hrvatskom slučaju možemo reći kako je prisutan proces okoštavanja financijskog tržišta, što poslovne banke dovodi u posebno povoljan položaj. To je moguće vidjeti na temelju smanjenja kreditnih linija poslovnih banaka prema inozemstvu (bankama majkama).

Rastući raspon

Iz prijedloga je vidljivo kako se umjesto dodane vrijednosti kao kriterij predlaže veličina prometa odnosnog proizvođača proizvoda ili usluge. Naime, svaka djelatnost i svaki proizvođač u procesu svoje poslovne aktivnosti ostvaruje različitu veličinu dodane vrijednosti, što, sa svoje strane, otežava proces kontrole i, samim time, jeftinu implementaciju predloženog sustava poreznog kredita. Osim toga, primjena samo dodane vrijednosti stimulirala bi odnosnog poslovnog subjekta da, u slučaju kada je rast dodane vrijednosti manji od veličine mogućeg poreznog kredita, ne poduzima potrebne radnje kako bi povećao svoju učinkovitost. U tom bi smislu bilo prihvatljivo da se iznos poreznog kredita ograniči na određeno vremensko razdoblje, recimo tri godine u istom razredu, koje bi trebalo biti dostatno da odnosni gospodarski subjekt dostigne razinu stvaranja dostatne dodane vrijednosti koja će mu, sa svoje strane, omogućiti dinamiziranje rasta i razvoja poslovanja.

Tako određen porezni kredit nije jamstvo da će odnosni gospodarski subjekt pokrenuti rast i razvoj, ali je bitno stvoriti pretpostavke da se, u slučaju dobre poslovne kombinacije, pokrene razvoj poslovnog pothvata i dostigne razina srednje ili čak velike tvrtke. Navedeno ima posebnu važnost za gospodarstvo koje je potresom dodatno pogođeno. Navedeno je naročito značajno za poduzetnike koji nisu kooperanti, čija je sudbina određena sudbinom njihova kupca proizvoda ili usluge.

Pritom se mora voditi računa da su razredi određeni rastućim rasponom kako relativno malo povećanje prihoda ne bi, prijelazom u razred manjeg poreznog kredita, zaustavilo proces rasta. Jednostavno, cilj je prijedloga da mali poduzetnici, dinamizirajući svoj razvoj, postanu poduzetnici barem srednje veličine, kako bi opstali na područjima pogođenim potresom, što bi osiguralo nužnu stopu rasta zaposlenosti kako bi se zaustavili, što je posebno važno, emigracijski procesi.

Društvene implikacije

Naime, prestanak rada poslovnog subjekta kreira rast nezaposlenosti, što je posebno pogubno u područjima koja su pogođena potresom odnosno ispodprosječno razvijena. Međutim, kako se procesi proizvodnje, čak u uvjetima istog proizvoda, razlikuju, jasno je da ponovno zapošljavanje radnika koji su prethodno radili u tvrtki koja je prekinula svoju poslovnu aktivnost zahtijeva dodatnu edukaciju, što, sve zajedno, smanjuje društvenu učinkovitost. U Hrvatskoj je prilično teško naći zaposlenje u istoj branši, osim u slučaju grada Zagreba, pa stečaj tvrtke može rezultirati emigracijom koja dodatno smanjuje mogućnosti zadržavanja ionako sve manjeg broja građana. Općenito, u ruralnim područjima stečaj gospodarskog subjekta ima šire društvene implikacije. Prema tome, porezni kredit valja identificirati kako ekonomsku, tako i socijalnu mjeru. Ako bi čitatelj umjesto izraza porezni kredit koristio izraz subvencija – bio bi u pravu.

Više je puta naglašeno kako je osnovica PDV-a novododana vrijednost. To je silno važna činjenica koja je očita i baš zato ne pobuđuje kod ekonomskih analitičara posebnu pažnju. Naime, to je bitno, rastuća dodana vrijednost omogućuje rastuće porezne prihode PDV-a. Drugim riječima, samo one tvrtke koje povećavaju svoju dodanu vrijednost povećavaju svoju poreznu obvezu. Iz navedenog slijedi da tržišna država, što Hrvatska svakako jest, kao partner nastoji povećati porezni kapacitet svog poreznog obveznika. Veća dodana vrijednost smanjuje rizike naplate poreznog kredita. To je silno važno zaključiti, s jedne strane, i, s druge strane, imati u vidu kada država želi intervencionistički djelovati kako bi dinamizirala gospodarsku aktivnost.

Drugi se prijedlog odnosi samo na novoosnovane tvrtke. Početak poslovne aktivnosti često je praćen nepovoljnim odnosom fiksnih i varijabilnih troškova i negativnim financijskim rezultatom. U uvjetima negativnog financijskog rezultata, što je uobičajeno obilježje novoosnovanih tvrtki, smatramo da je nedopustivo u cijelosti primijeniti standardnu stopu PDV-a. Razlog tome je činjenica kako nema dokaza da PDV plaćaju kupci.

Začarani krug

Kao i u slučaju demografskih kretanja – bitno je postići pozitivan saldo na relaciji novoosnovanih tvrtki i onih koje prestaju s poslovanjem. Ako je broj tvrtki koje prestaju s poslovnim aktivnostima veći od broja novoosnovanih, tada okoštava postojeća gospodarska struktura, što, u uvjetima četvrte industrijske revolucije, predstavlja put u začarani krug siromaštva bilo koje zemlje. Navedeno valja identificirati kao obrazloženje zašto je nužno posebno porezno tretirati novoosnovane tvrtke. To zapravo nije ništa novo. Svjedočimo kako država snažno putem preferencijalnih kredita potiče osnivanje novih tvrtki pa je prijedlog koji se daje u ovom radu samo dodatna podrška toj i takvoj politici.

Tehnologija provedbe bila bi ista kao u prethodnom prijedlogu. Naime, ako bi se dio ili ukupan iznos subvencije preko financijskog rezultata identificirao kao dobit, imali bismo slučaj nerealno visoke stope dobitka tvrtke, s jedne strane, i, s druge strane, takav bi porezni tretman subvencije omogućio vlasnicima da nakon što plate porez na dobit, dio subvencije isplate kako dividendu, što je nedopustivo, odnosno suprotno intenciji politike da se preferencijskm poreznim tretmanom investitora poveća dinamika osnivanja i razvoj novih tvrtki. Država svojim aktivnim odnosom prema novoosnovanim tvrtkama preuzima dio rizika i neizvjesnosti poslovnog pothvata, što znači da država, kao partner gospodarstvu, podržava rast i razvoj odnosne tvrtke, a ne rast prinosa na investiciju investitora. Kao što je rečeno, porezna osnovica je veličina dodane vrijednosti pa su rizici manji u odnosu na rizike drugih intervencionističkih mjera koje danas provode hrvatske vlasti.

Prihvaćanje preferencijskog tretiranja novoosnovanih tvrtki u konačnici bi dinamiziralo izmjenu gospodarske strukture. Izmjena gospodarske strukture, u skladu s četvrtom industrijskom revolucijom, otvorila bi nova radna mjesta temeljena na znanju, što bi, sa svoje strane, rezultiralo povećanjem dodane vrijednosti – porezne osnovice poduzetnika i radnika. Postojeća politika koja nastoji putem poreznog sustava provoditi socijalnu politiku u svojoj je osnovi štetna jer preraspodjeljuje dodanu vrijednost gospodarstva koje je ionako nedovoljno učinkovito, s jedne strane, te, usporava rast i razvoj – okoštava gospodarstvo, s druge strane. Ukratko, najbolja je socijalna politika transformacija postojeće gospodarske strukture, tako da se progresivno povećava broj tvrtki koje kreiraju sve veći iznos novododane vrijednosti, a što se standardnim jezikom ekonomije zove povećanje produktivnosti rada.

Operativna razina

Nakon protoka ugovorenog vremena, kada je novoosnovana tvrtka stasala, država bi mogla svoj iznos poreznog kredita transformirati u vlasnički kapital, što ne predlažem, ili ugovoriti s tvrtkom povrat poreznog kredita koji ne bi trebao biti dulji od vremena njegova nastanka. U tom smislu, mislim da je prihvatljivo da je vrijeme povrata jednako vremenu korištenja poreznog kredita, a iznos povrata je jednak veličini odobrenog poreznog kredita u pojedinoj godini. To konkretno znači da bi povrat kredita nastupio nakon jedne ili dvije godine počeka. Nakon toga bi odnosna tvrtka vraćala u prvoj godini otplate iznos odobrenog poreznog kredita u nultoj godini, u drugoj iznos odobrenog kredita u prvoj godini i tako dalje. U obračunu kredita primjenjivala bi se prosječna kamatna stopa što je država plaća na javni dug.

Prijedlog upućujem kako Vladi premijera Plenkovića, tako i saborskim zastupnicima. Svi javno govore kako je potrebno restrukturirati gospodarstvo u potresom pogođenom području. Ja bih dodao da je potres pokazao pravo stanje hrvatskog gospodarstva, što znači da treba pomoći svim županijama koje su danas “ukras” bez smisla i sadržaja. Model sam razvio do operativne razne, što znači da ga je moguće u kratkom roku pretočiti u zakon, što je od presudne važnosti za gospodarstvo koje se bori za goli život. To se posebno odnosi na područja ugrožena potresom.

Na kraju želim ponoviti, što često činim, kako je temeljna funkcija tržišne države da uspostavi partnerske odnose s gospodarstvom kako bi ono povećalo porezni kapacitet ili, što je isto, omogućilo državi veće porezne prihode. Nije dobro da država uspostavlja partnerske odnose samo s inozemnim investitorima. U globalnom gospodarstvu postoje samo poduzetnici/investitori i nije važno je li investitor domaći ili inozemni rezident. To je nova tema i kad budem raspravljao o ovisnosti nerazvijenih zemalja, kao što je to Lijepa Naša, pobliže ću precizirati navedeno.

*Stavovi koje autori iznose u svojim kolumnama njihovi su osobni stavovi, nisu nužno i stavovi redakcije portala Dnevno.hr.

Autor:Guste Santini
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.