Jasenovački mit – nova blamaža političkoga vrha

Autor: Jure Zovko

Nekadašnji Titovi pioniri u hrvatskoj političkoj vrhušci nastupili su kao nerazdvojivo trojstvo u jedinstvu i na komemoraciji u Jasenovcu. Teško je reći tko je od njih održao veličanstveniji govor.

Pomanjkanje osjećaja za pravu mjeru i pristojnost jedno je od osnovnih obilježja nove hrvatske političke vrhuške. Poslovična „hrvatska šutnja“ uvijek je na djelu kad su u pitanju temeljni državni interesi, a političari su glasni kad se radi o božićnim terevenkama, pristupnim sporazumima, posjetu zemljama balkanskog hohštapleraja. Slično je bilo i s pompoznom proslavom 67. obljetnice proboja u logoru Jasenovcu. Broj „znanstvenih radova“ o Jasenovcu uskoro bi mogao nadmašiti brojku ubijenih žrtava. Kao student u njemačkom Freiburgu čitao sam emigrantsku knjigu bivšega komunista Ante Cilige „Sam kroz Europu u ratu“ (1954.) zbog koje je i Tuđman dobio po prstima citiravši pasaže o Židovima u svojim „Bespućima“. Kao student organizirao sam prosvjed protiv predavanja i promocije knjige u svečanoj dvorani frajburškog sveučilišta „Jasenovac – hrvatski Auschwitz“ koju je napisao nekadašnji Titov hagiograf Vladimir Dedijer. Dedijer je tada broj ubijenih u Jasenovcu zaokrušio na milijun duša, da se lakše može pamtiti. Kad smo ga u diskusiji pitali kolika je «službena brojka» ubijenih u logoru Jasenovcu, odgovorio je 750 tisuća. Zbunio se na postavljeno potpitanje na temelju kojih je istraživanja „službenu brojku“ povećao za četvrt milijuna. Moram ovdje odati priznanje nekim hercegovačkim bauštelcima koji su na lošem njemačkom, ali s nevjerojatnom građanskom kuražom, citirali tadašnjeg hrvatskog disidenta dr. Franju Tuđmana što je izazvalo toliki bijes kod Dedijera da je u pratnji jugoslavenskoga ambasadora napustio dvoranu. Skup je inače organizirala ljevičarska grupacija „Bunte Liste“ («Šarena lista») koja je tada u Njemačkoj nastupala kao najveći protivnik sve popularnijih Zelenih sa sloganom „Besser eindeutig bunt als vieldeutig grün“ („Bolje jednoznačno šaren nego višeznačno zelen“). Meni je u dijeljenju letaka dosta pomogla studentska grupacija „Spartakus“, najradikalnija ljevica, jer sam ih uspio uvjeriti da je Dedijer salonska komunjara koji odsjeda u skupom hotelu Rheingold što su oni provjerili na recepciji hotela. Dva dana kasnije sve su jugoslavenske novine pisale kako je „ustaška emigracija“ pripremala atentat na proslavljenoga pisca Titove biografije i autora trosveščanih priloga za biografiju JBT-a u kojima se Dedijer distancirao od hagiografskoga teksta o svome meceni.

Nekadašnji Titovi pioniri u hrvatskoj političkoj vrhušci nastupili su kao nerazdvojivo trojstvo u jedinstvu i na komemoraciji u Jasenovcu. Teško je reći tko je od njih održao veličanstveniji govor. Predsjednik države Ivo Josipović, poznat po predizbornim plakatima „PravDa“ – „D“ kao „HajDuk….“- nije propustio spomenuti ustašku arhetipsku zmiju koja se krije kod svakoga potencijalno nepodobnoga Hrvata. Neukrotiva ustaška zmija očito ima duboko falusoidno značenje što je u svojim studijama o arhetipskoj simbolici zmije već dokazao švicarski psiholog Carl Gustav Jung. Je li primjereno Predsjedniko spominjanje mladih partizanki u kontekstu ustaške falusoidne zmije? Ne znam. Time bi se trebao pozabaviti Savez antifašističkih boraca. Možda čak i Savez mladih antifašista. Znam samo da su egipatsku kraljicu Kleopatru, talentiranu poliglotkinju i zavodnicu rimskih imperatora, umjetnici najčešće prikazivali u društvu dviju zmija. Predsjednik Josipović je rezolutan da ustašku zmiju treba ukrotiti jednako kao što je ponosan na mlade partizanke i petokraku. Može li ovdje i petokraka postati predmet sustavne psihoanalitičke proučbe? Tu bi nam mogao pomoći resorni ministar znanosti dr. Željko Jovanović koji je svoje stavljanje na led pokušao otopiti nazočnošću u Jasenovcu. Josipović se također obrušio na sadašnje udžbenike povijesti u kojima ne stoji napisano kako je u povijesti bilo, te naglasio da se to mora ispraviti jer budući naraštaji đaka moraju učiti istinu o Jasenovcu. U pozadini s smješkao «veliki» povjesničar s Filozofskoga fakulteta jer mu se smiješe debeli honorari za novo istraživanje o Jasenovcu.

Premijer Milanović, kojemu u Malnarovom bircu „Kod Mike“ cugeri tepaju „Zoki Kratkooki“, izrekao je velebnu gnomsku mudrost da se u „Jasenovcu ubijalo sustavno“ i da se zbog toga moramo permanentno sjećati ovoga mjesta. Nije mi jasno što predsjednik Vlade podrazumijeva pod pojmom „Sustav i sustavno“. Prije dva mjeseca sudjelovao sam kako izlagač na prominentnom znanstvenom skupu u Beču o „Sustavu njemačkog idealizma“ i suočio se sa svim poteškoćama razumijevanja i objašnjavanja pojma „sustav“, odnosno „sustavno“, pa sam u nedoumici poput Heideggera kad čuje riječ „Bitak“. Ergo, nije mi jasno, i premijer bi mi trebao objasniti, u čemu je primjerice spontano masovno ubijanje manje zlo od sustavnoga ubijanja. Je li blajburški pokolj nad poraženom vojskom NDH-a i civilnim stanovništvom koje je pratilo vojsku u bijegu, bio sustavno, nesustavno, spontano, odgovorno ili neodgovorno ubijanje? U svakom slučaju riječ je o kukavičkom postupku, zbog kojega do sada nitko nije pravno odgovarao.

Pitanje odgovornosti trebalo bi postaviti najlucidnijem političkom aparatčeku, predsjedniku Hrvatskoga sabora koji je u sjeni Jasenovačke komemoracije donio odluku o ukidanju saborskoga pokroviteljstva prisjećanja na blajburške žrtve. Žrtve Drugog svjetskog rata ponovno se dijele na podobne i nepodobne. Znači li to da su nepodobni ne samo oni koji su ratovali u uniformama što ih je dizajnirao Hugo Boss, nego i njihova djeca, unuci, praunuci koji će otići položiti vijence ili cvijeće na mjesto masovne grobnice, poslije toga popiti srpsku „manastirku“ iz Konzuma – jer je, ruku na srce, bolja od hrvatske rakije – zapjevati „Juru i Bobana“ i biti svečano popljuvani u Dnevniku HRT-a zbog veličanja NDH-a i ustaštva.

Naš najzgodniji predsjednik Hrvatskoga sabora izrekao je markantnu izreku, koja je ostala zaboravljena nakon što smo već zaboravili najveću fukaru na hrvatskoj političkoj pozornici, Uskokova osumnjičenika Stjepana Mesića, da je naime krivnja individualna. Da, to su novokomponovana gospoda Šprem i Mesić naučili iz bivšeg komunističkoga društva kad je neprijatelj bio definiran generalno (svi antisamoupravni i proustaški elementi), a kažnjavalo ga se individualno. Tako je primjerice Vlado Gotovac za svoj angažman u kulturi kao urednik Hrvatskog tjednika Matice hrvatske bio nagrađen sa šest godina robije i sedam godina gubitka građanskih prava.

Da, „krivnja je individualna“, reče predsjednik Hrvatskoga sabora i izjavu prenesoše svi mediji. To vrijedi posebice za slučaj blajburškoga pokolja gdje još nitko nije individualno procesuiran zbog kolektivne grobnice. Naravno da sada više nema smisla nekoga kozmetički posthumno procesuirati. Ovdje očito ne vrijedi Josipovićevo pravilo da se povijest treba pisati kako se dogodila, a učiti u školi kako su napisali Josipovićevi povjesničari. Vae victis, rekli bi stari Rimljani. Ja bih nadodao, „i njihovim potomcima“.

Jedno je ipak neosporno: jasenovačke žrtve zavrjeđuju daleko veći pijetet od političkoga eventa što nam ga je upriličilo hrvatsko sacro-sanktno, političko trojstvo u jedinstvu. Stvaranje nove mitologije o Jasenovcu kao hrvatskom Auschwitzu po uzoru na onu Rankovićeve provenijencije nikome ne koristi. Najmanje žrtvama u Jasenovcu.




——————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i nužnu ne predstavljaju uredničku politiku portala Dnevno.




Autor:Jure Zovko
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.