fbpx

JERGOVIĆ ODLAZI IZ JUTARNJEG, postaje glasnogovornik ISIL-a!

Autor: Ivica Šola / 7dnevno / 21. kolovoza 2015.

Tko je prema neiskvarenom divljaku Jergoviću (su)odgovoran za sudbinu Tomislava Salopeka? Odgovor je jednostavan: Država Hrvatska, njene institucije i pokvareni Zapad - jer nasilje ISIL-ovaca tek je reakcija ili posljedica neodgovornosti RH i SAD-a, te islamofobne Europe!

Nijedan mit nije toliko naštetio Zapadu kao mit dobrog divljaka, suprotstavljenog pokvarenom, civiliziranom, materijalističkom Zapadnjaku, bio on Europljanin ili Amerikanac. To je paradigma koja je na Zapadu dovela do tiranije kajanja, do oikofobije (straha od samog sebe), do autoflagelanstva i samomržnje pri čemu je, kako veli Glucksmann, manjina na sveučilištima i medijima, koju zove “gospodarima mišljenja”, koja je stvorila jezični aparat politički korektnog koji većina mora rabiti kako ne bi bila stigmatizirana. Danas tako, reći će Bruckner, ništa nije zapadnije od mržnje prema samom sebi, od strasti samoocrnjivanja. Budući da sam i sam nesretni i zločinački Europljanin, u strahu od optužbi za neku od fobija (u ovom slučaju islamofobiju), citirat ću radije autora iz trećeg svijeta, Venezuelanca Carlosa Rangela koji je prije skoro pola stoljeća napisao: “Zbog mita o dobrom divljaku Zapad trpi od apsurdnog osjećaja krivnje uvjeren kako je njegova civilizacija pokvarila sve druge narode svijeta grupiranima pod nazivom ‘treći svijet’, te koji, da nisu došli pod utjecaj zapadne kulture, ostali bi sretni kao Adam prije grijeha i čisti kao dijamanti.”

Suptilna apologija ISIL-ovaca u Jutarnjem

U Hrvatskoj već godinama živi, radi i piše jedan dobri divljak kojeg zločinačka zapadna i hrvatska kultura puna mržnje nije iskvarila. Ime mu je Miljenko Jergović. U svom divljaštvu, prečistom i predobrom, nama prljavim Europljanima u Jutarnjim listu objasnio je tko je odgovoran za sudbinu Tomislava Salopeka. Budući da je on kao dobri divljak nezabludiv, on ne dopušta da se ispod njegovih članaka napiše komentar, pa mi ne preostaje drugo nego na njegov tekst, suptilnu apologiju ISIL-ovaca, osvrnuti se ovim putem jer je prepun gluposti, zamjena teza, najnižih perverzija i vrijeđanja nevinih ljudi, besramni pamflet koji vrijeđa zdrav razum. Takvo što se tolerira, Bogu hvala, samo na pokvarenom, materijalističkom Zapadu. Dakle, tko je prema divljaku Jergoviću (su)odgovoran za sudbinu Tomislava Salopeka? Odgovor je jednostavan: Država Hrvatska, njene institucije i pokvareni Zapad, dočim je nasilje ISIL-ovaca tek reakcija ili posljedica neodgovornosti RH i SAD-a, te islamofobne Europe. Prepuštam riječ divljaku Jergoviću i njegovom paranoičnom tekstu pod naslovom “Životom Tomislava Salopeka ucijenjeni su hrvatski muslimani, uglavnom Bošnjaci”. Tako ovaj divljak piše: “Da se država ranije o njemu brinula onako kako je to činila prvih dana kolovoza 2015., nikada Tomislav Salopek ne bi otišao u Egipat, da radi za neku krajnje sumnjivu francusku tvrtku, u uvjetima koji nisu ratni nego su neusporedivo gori od ratnih. Tu nećeš samo tako poginuti, nego ćeš biti otet i tvoj će se mali život, ili ono što je od njega ostalo, pretvoriti u snuff-porno spektakl. I sve to za dnevnicu od 100 eura. A što je, opet, tri tisuće eura mjesečno: novac koji se u Hrvatskoj ne može zaraditi. Da se država, županija, općina ili barem mjesni odbor tako brinuo o Tomislavu Salopeku kao što su se za njega početkom kolovoza 2015. pobrinuli hrvatski tabloidi, ne bi mu na um palo da ide u Egipat.”


Koristiti sudbinu Tomislava Salopeka da bi se obračunavao s državom koja mu je dala lagodan život i utočište i proglasiti je suodgovornom za njegovu tragediju, osim što je ljudski krajnje bijedno, politički je opasno, jer iz divljaka Jergovića progovara totalitarni um i vizija države kao zatvora. Osim Tomislava, od ruke ovih zločinaca stradali su građani mnogih bogatih europskih zemalja, od Italije preko Velike Britanije do Francuske, ljudi raznih profesija, stradali su i Japanci, pa i sami muslimani. Nije mi poznat niti jedan dobri divljak u zapadnim medijima koji bi za sudbinu vlastitog građanina okrivio svoju državu i time relativizirao krvnike, teroriste, koji ne biraju žrtve polazeći od BDP-a ili stope nezaposlenosti države iz koje dolazi, ili kvalitete njihovih vladara, kako jasno sugerira divlji Miljenko. Dno dna.

Ne teroristi, već ratnici Islamske države!

I dok za Zapad, gdje je ISIL-ovo zlosilje po Jergoviću tek reakcija na politiku pokvarenog Zapada, za same ISIL-ovce, Jergović pokazuje razumijevanje. U tekstu ih on ne smatra teroristima, već više puta koristi sintagmu “ratnici Islamske države”, čak ni ne takozvane, teroristima ih smatraju drugi, a ne on. Tako piše: “Takvim su ga učinili ratnici Islamske države, ISIL-ovci, ili teroristi, kako ih se u nas uobičajilo nazivati.” Dakle, biti terorist nije stvar činjenica ili istine, već običaja, lingvističke navade nekih ljudi, pa je priča da se radi o teroristima, a ne “ratnicima Islamske države”, nastala tijekom neke smotre folklora, na Đakovačkim vezovima, te postala dio tradicije, bez korelacije s istinom.

Čudi se dalje divljak Jergović hrvatskim novinarima, političarima te medijima uopće jer traže moguće teroriste, pardon, “ratnike Islamske države”, u svom dvorištu: “Recimo, krenuli su u istraživanje po internetskim forumima i facebook grupama, među lokalne i regionalne podržavatelje ISIL-a, odakle su u medijsku sferu prenijeli što takvi likovi imaju za reći o Tomislavu Salopeku i njegovu slučaju.”

Doista, kakvog li zločina, ljude i sigurnosne službe zanima ima li takvih “dobrica” oko nas. Jergović bi ljudima zabranio da se boje, da strahuju, da zažmire koliko je ljudi iz BiH ili RH otišlo među isilovce. Jergović rabi isti jezik “ratnici (vojnici) Islamske države” kao i proisilovski portal s vjerojatnim sjedištem u Srbiji, na Sandžaku, na kojem je dan nakon Jergovićevog teksta u Jutarnjem napisano:”Vojnici Islamske države u Egiptu, točnije iz pokrajine Sinaj, nedavno su uhvatili hrvatskog državljanina pod nazivom Tomislav Salopek koji je radio za jednu francusku kompaniju u Egiptu. Vojnici Islamske države su objavili video u kojem su postavili uvjet egipatskoj vladi da u roku od 48 sati oslobodi sestre muslimanke iz svojih zatvora, a što oni nisu učinili. Ovo je završetak hrvatskog državljanina i svakog onog ko se poigrava sa Islamskom državom.”

Tomislav za ISIL-ovce, kako tvrdi Miljenko, nije nikakva metafora već čovjek s imenom i prezimenom, dio “banalnosti zla” na njihov način, njih kod kojih se kao u divljakovom tekstu radi o “vojnicima Islamske države”, koje se kod nas uobičajilo nazivati teroristima.




Divljakov nauk o krivnji za stvaranje “tzv. terorista”

A znate li kako takvi tzv. teroristi, kako ih se u nas uobičajilo nazivati, prema ovom divljaku Jergoviću, nastaju? Zato što su muslimani građani drugog reda u Europi, Zapad je kriv, piše Jergović: “Ali svaki put nakon što bi svijet odgledao snuff-porno spektakl u režiji ISIL-a planula bi poneka muslimanska škola u Nizozemskoj, letjela bi u zrak džamija u predgrađu Londona ili u Sjedinjenim Američkim Državama, čupali bi se po Parizu hidžabi s glava mladih muslimanki, a život mirnoga arapskog, turskog i pakistanskog svijeta na Zapadu bio bi još za nijansu gorči, neugodniji i nedostojniji života. I onda bi se u svakoj od tih zemalja pojavili neki novi tinejdžeri, dojučerašnji gimnazijalci, dobri mladići iz susjedstva, u kojima bi se probudio novi bijes pa bi se iz osjećaja povrijeđenosti, ali i urođenoga ljudskog osjećaja za pravdu, počeli okretati prema Islamskoj državi, nalazeći u njoj nadu i spas.” U Europi se pale i sinagoge, ali ne znam niti jednog europskog ili inog Židova koji bi Francuzu odsjekao glavu, obeščašćuju se i katoličke crkve, nadbiskup Bruxellesa Leonard fizički je napadnut u tamošnjoj katedrali, ali ne znam niti jednog katolika koji bi dekapitirao nekog bojovnog ateista ili feministicu. Vidi li ovaj divljak Jergović možda problem u islamu koji na skidanje hidžaba odgovara skidanjem glave, koji na karikaturu odgovara nožem, islama koji se ne želi (!) integrirati? Tako umjereni (!) europski musliman Tarik Ramadan piše: “Zapadnjačke slobode su samo maskirano ropstvo koje muslimani ne mogu prihvatiti bez izdaje istinske slobode koja se sastoji u poslušnosti religiji.” Eto, tako zbori muslimanski intelektualac, glasnogovornik europskog islama. Jedino nije jasno zašto muslimani masovno hrle u Europu koja je zemlja maskiranog ropstva!? Ali, ne, za divljaka Jergovića teroristi su žrtve zlostavljanja od strane Europljana, tako se regrutiraju, kao reakcija na mobbing pokvarenog Zapada, pa “dobri mladići iz susjedstva” postaju monstrumi. Eto, tako dobri divljak iz Pariza postaje islamistički fanatik. Zbog doticaja s mrzilačkom zapadnom kulturom.

Ne slučajno, i Jergović se oslanja na “izum islamofobije”




Zbog divljaka Jergovića i sličnih Bruckner je s pravom kritizirao “izum islamofobije”, kartu na koju igra i naš dobri divljak u samom naslovu teksta u Jutarnjem gdje prava žrtva (ucjene) nije Tomislav, već islamska zajednica ovdje, napose Bošnjaci. Perverzno! Izum islamofobije, na koju se oslanja divljak Jergović, problematičan je, prema Bruckneru, dvostruko: “On s jedne strane negira, kako bi je legitimirao, islamističku ofenzivu na Europu. S druge strane uz pomoć toga pojma ide se ušutkati muslimane koji se usuđuju kritizirati njihovu vjeru, prokazuju integralizam, traže reformu obiteljskog kodeksa, jednakost među spolovima, kao i pravo na apostaziju.” Ako ćemo tom logikom “fobija”, zar nije ispravnije govoriti o eurofobiji koju pokazuje i citirani umjereni europski musliman Tarik Ramadan, eurofobiji koja se manifestira u odbijanju europskih vrijednosti niklih iz judeokršćanstva i prosvjetiteljstva, fobiji od liberalne demokracije, od ljudskih prava, fobiji od slobode mišljenja i izražavanja, fobiji od vjerske tolerancije drugovjerujućih i drugomislećih, fobiji od dostojanstva žene, od svega onoga o čemu drugovjerujući i drugomisleći u islamskom svijetu mogu samo sanjati. Europljani na kritiku odgovaraju kritikom, a ne bombom, na karikaturu karikaturom, a ne kalašnjikovom, na uvredu sudskom tužbom, a ne dekapitacijom…

Otomansko carstvo, “tolerancija” i Ahdnama

Povijesni tolerantni islam o kojem divljak Jergović govori i suprotstavlja ga netoleratnoj Europi je, kao i islamofobija, izum ovog dobrog divljaka koji zamjenjuje teze. “U vrijeme svoje najveće moći, Otomanska imperija bila je u stanju integrirati milijune i desetine milijuna podanika kršćanske vjere”, piše Miljenko, iliti divji čovik. Možda je tu mislio na ponižavajući dokument zvan Ahdnama kojim se, pod uvjetom pokornosti Sultanu i okupacijskoj vojsci, fratrima (ne svim katolicima), dopušta vjeroispovijedanje. No kako je to u praksi izgledalo zorno je istražio fra Andrija Zirdum donoseći popis spaljenih crkava i samostana (na stotine), pobijenih katolika, nabijanih na kolac od lokalnih kabadahija, tako da je ovaj, kako ga krivotvore, “prvi dokument vjerske tolerancije i ljudskih prava u povijesti”, jedan u nizu takvih “tolerantnih” dokumenata pod kojim su nemuslimani stenjali i dekapitirani stoljećima. O tome se jasno očitovala i franjevačka provincija Bosne Srebrene u povodu obljetnice Ahdname: “MI bosanski franjevci ne možemo u ovom povodu slaviti nikakvu obljetnicu, jer za nas ovo nije obljetnica za slavlje. Naime, prije 550 godina nekada slavno Bosansko Kraljevstvo je uništeno, posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević vjerolomno je pogubljen 15. lipnja 1463., bosanska kraljica Katarina Kotromanić-Kosaća je, doduše, uspjela pobjeći iz Bosne, ali se nikad više nije mogla vratiti u svoje kraljevstvo. Ovo je, dakle, godišnjica naše nacionalne i državne tragedije. Malo svjetlo u velikoj tami jest bila Ahdnama., ali je ona vrlo često bila samo mrtvo slovo na papiru. Često je gažena i nije poštivana od mjesnih moćnika, iako je bila i ostala neka pravna podloga za franjevačka inzistiranje na osnovnim ljudskim pravima u Otomanskom carstvu.”

Na koncu, divljak Jergović imputira da su građani Hrvatske u mržnji i ravnodušnosti prema Tomislavu jednaki ISIL-ovcima, pa bez ijednog dokaza kleveće cijeli kolektivitet: “Sudbina Tomislava Salopeka, koliko god hrvatski mediji i diplomati za čovjekom lili krokodilske suze, tiče se samo njegovih bližnjih… A nisu zabrinuti, nego samo mrze onom mržnjom koju im je ponudio Kalifat u suradnji s hrvatskim novinarima, političarima, diplomatima. Ta mržnja neće poslužiti ničemu drugom osim regrutaciji novih ratnika Islamske države.” Eto, opet, kako prema Mijenku nastaju “ratnici Islamske države”, to su dobri divljaci koje je iskvario Zapad.

Dobri divljak, a parazitira na krvi nevinog čovjeka!

Ova tvrdnja divljaka Jergovića, osim što si pripisuje nadnaravna svojstva da zna što misle i osjećaju milijuni ljudi, pokazuje neviđenu strast i potrebu da i u trenucima najdublje tuge i sveopće duboke boli (bijah u Vrpolju i Strizivojni, u mom rodnom Đakovu…) mnoštva građana ove zemlje, instrumentalizira ovu tragediju kako bi ju upregao u obračun s državom i narodom koji su mu velikodušno dali dom nakon što je pobjegao iz Sarajeva, koji se krstio u zreloj dobi da bi dobio domovnicu, državi u kojoj zarađuje više od premijera a koju, iz meni neuhvatljivih razloga, do te mjere mrzi da ju proglašava suučesnicom u dekapitaciji Tomislava Salopeka, a sve njene građane, institucije, medije… hrpom licemjera za koje je Tomislavova smrt tek metafora, a on ne čovjek već OIB. Ovaj divljakov tekst je smjesa kvazintelektualnog preseravanja koje parazitira na krvi nevinog čovjeka koju upreže u svoje frustracije. S druge strane ISIL-vci, za razliku od nas primitivaca, su intelektualci koji ubijaju Zapadnjake svjesni “epistemološke i semiotičke biti” dekapitacijskog čina, kako defecira Miljenko u istom tekstu. Za Tomislavovu smrt suodogovorni su, valjda onda Umberto Eco i Ferdinand de Saussere.

Dobri divljak, zaposlenik EPH, Miljenko Jergović, ovim je tekstom postao dopisnik ISIL-a iz Hrvatske. Hrvatske u kojoj je sloboda govora zajamčena, pa to nitko ne osporava ni ovom dobrom divljaku. No kako stvari stoje, izgleda da napušta ovu licemjernu i zločinačku zemlju i (zapadnu) kulturu kao i radno mjesto u EPH, i ide na novo radno mjesto glasnogovornika tzv. Islamske države i njenih ratnika koje se ovdje uobičajilo nazivati teroristima. S ovim tekstom ispunio je i temeljni uvjet iz natječaja koji glasi: Mrzi Zapad i “liberalni kapitalizam”, dok se vozikaš u svom preskupom “antizapadnom” automobilu po ulicama Zagreba.

I, neovisno o Miljenku, jedno retoričko pitanje za kraj: Postoji li uopće “umjereni islam”? Tko god se bavio likom i djelom proroka Muhameda, tko god je čitao Kur’an potiho će, u strahu, sebi u bradu prošapnuti: Umjereni islam ne postoji, postoje samo umjereni muslimani.

Autor:Ivica Šola / 7dnevno / 21. kolovoza 2015.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.