fbpx

‘Najtanji’ saziv Hrvatskoga sabora

Autor: Ivan Miklenić

Da se ništa drugo ideološki negativno i neprimjereno nije dogodilo uz sudjelovanje Hrvatskoga sabora u ovom mandatu osim otkazivanja pokroviteljstva nad spomenom Bleiburga i »lex Perković«, bilo bi više nego dovoljno, iz aspekta demokracije i općega dobra, za negativnu ocjenu djelovanja toga saziva. Dobro je da će se uskoro birati novi saziv koji bi ipak morao biti bolji.

Sedmi saziv Hrvatskoga sabora službeno je završio svoj rad u ponedjeljak 28. rujna pa bilo bi veoma poželjno, potrebno i u službi općega dobra da stručnjaci pomno, precizno, studiozno i u skladu sa znanstvenom objektivnošću analiziraju djelovanje Hrvatskoga sabora u mandatu od 2011. do 2015. godine. Dok takvih analiza nema, a što, vjerojatno je, nije slučajno, prikladno je makar djelomično, letimično i površno osvrnuti se na djelovanje te, makar formalno, najviše i najvažnije hrvatske institucije državne vlasti.

Ponajprije svakom imalo pomnom promatraču hrvatske političke scene i društvenih događanja uvjetovanih službenom državnom politikom pada u oči da se ni u svom sedmom sazivu Hrvatski sabor nije izborio da bude u duhu hrvatskoga Ustava stvarno, a ne tek formalno, najviša i najvažnija hrvatska institucija službene državne vlasti. U hrvatskom Ustavu jasno piše da Vlada za svoje djelovanje odgovara Hrvatskomu saboru, a u praksi, i u djelovanju sedmoga saziva, Hrvatski je sabor postao puki instrument u rukama Vlade, odnosno onih koji usmjeravaju Vladu, pa je saborska većina, tj. zastupnici pripadnici vladajuće Kukuriku koalicije, odrađivala »posao« kao dobro podmazana glasačka mašinerija, katkad bez uključivanja čak i minimalnoga kriterija zdrave logike i zdravoga razuma, a kamoli zdrave kritičnosti koja bi bila znak svijesti o dostojanstvu narodnoga zastupnika. Koliko je poznato, do sada ni jedan saziv Hrvatskoga sabora nije zadavao toliko posla Ustavnom sudu niti je imao toliko sporenja s Ustavnim sudom i poništavanja odluka kao u upravo zaključenom mandatu i to, bez sumnje, svjedoči o svojevrsnom nasilju nad politikom odnosno političkom nametanju neprimjerenom demokratskom poretku.

Ubrzo nakon svoga konstituiranja Hrvatski je sabor, na razini svojega predsjedništva, donio odluku o ukidanju ili uskraćivanju simboličkoga pokroviteljstva nad spomenom na žrtve bleiburške tragedije na Bleiburškom polju sredinom svibnja. Ta je odluka odmah na početku mandata zadala velik udarac krhkim nastojanjima nacionalnoga pomirenja i očitovala političku volju vladajuće Kukuriku koalicije da zaustavi, makar za svojega mandata, kotač povijesti i omogući oživljavanje dijela komunističke baštine. Neosporna je činjenica da je upravo saziv u posljednjem mandatu Hrvatskoga sabora najviše kumovao zaustavljanju procesa demokratizacije i favoriziranju interesa moćnika iz komunističkoga miljea. Ne smije se tom posljednjem sazivu zaboraviti veliku kompromitaciju Republike Hrvatske u samom času ulaska države u Europsku uniju po donošenju sramotnoga zakona nazvanoga »lex Perković«. Da se ništa drugo ideološki negativno i neprimjereno nije dogodilo uz sudjelovanje Hrvatskoga sabora u ovom mandatu osim otkazivanja pokroviteljstva nad Bleiburgom i »lex Perković«, bilo bi više nego dovoljno, iz aspekta demokracije i općega dobra, za negativnu ocjenu djelovanja toga saziva.


No, većina u Hrvatskom saboru nije iskazivala svoju ideologiziranost samo tim odlukama, nego i u drugim prilikama, jer vladajućoj koaliciji bilo je važnije u svom mandatu nametati ideološke zasade negoli rješavati stvarna pitanja hrvatskih građana sve do posljednjih mjeseci mandata kad je to činjeno ponajprije kao predizborna kampanja u svrhu pridobivanja glasova na parlamentarnim izborima. Nije moguće ne spomenuti odnos zastupnika vladajuće većine prema inicijativi »U ime obitelji«, osobito prema referendumu o ustavnoj definiciji braka kao zajednice muškarca i žene uz neviđeno i u demokraciji nedopustivo ideološko svrstavanje zastupnika vladajuće koalicije. Ne smije se zaboraviti ni donošenje ideologiziranoga Obiteljskoga zakona, koji je Ustavni sud potpuno obeskrijepio, a vladajuća većina ponovno ga je nebitno promijenjenoga izglasala na posljednjoj sjednici Hrvatskoga sabora. Ili odnos vladajuće većine prema pitanju samoga referenduma kao izraza izravne demokracije: neprimjereni zakon, premda je o njemu bilo puno rasprava, nije promijenjen, pa je i na taj način usporena demokratizacija u hrvatskom društvu. Proces demokratizacije hrvatskoga društva zakočen je i odbijanjem promjene izbornoga zakonodavstva, a bez toga temeljnoga oslobođenja nije moguć napredak ni na kojem području društvenoga života, ni u politici ni u gospodarstvu. Vladajućoj većini bili su očito važniji parcijalni, stranački interesi negoli opće dobro čitavoga društva pa je tome podredila i instrumentalizirala i sam Hrvatski sabor.

Popis pak propusta, neispunjenih obećanja za stvarne reforme ili stvarni zaokret primjeren hrvatskim gospodarskim komparativnim prednostima iznimno je dugačak i posljedice tih propusta, bili oni namjerni ili plod nesposobnosti, Hrvatska će još jako dugo trpjeti. U tom segmentu prolaznu ocjenu ne može dobiti ni većina zastupnika koji su bili u opoziciji u tom sazivu jer su premalo učinili i jer su omogućili da Kukuriku koalicija zapravo nije imala stvarne, ozbiljne i poduzetne opozicije. Da je bilo drugačije, sada, kad je saborski saziv službeno raspušten, relevantne bi političke stranke mogle javnosti predočiti koje su to zakonske prijedloge imale i koja su to rješenja za krucijalna pitanja hrvatskoga gospodarstva i hrvatske katastrofe s tolikim iseljavanjem, zaduživanjem, izumiranjem sela i propadanjem poljoprivredne proizvodnje, ponudile, a da ih je vladajuća većina odbacila. Očito je da je za hrvatsko društvo više nego dobro da je zaključen jedan od »najtanjih« mandata Hrvatskoga sabora i da će se uskoro birati novi saziv koji bi ipak morao biti bolji.

Autor:Ivan Miklenić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.