Hrvatska je poganska zemlja

Autor: Josip Milić

'Hrvatska je poganska zemlja' – riječi su fra Zvjezdana Linića u emisiji 'Presica' TV KISS-a od 16 rujna. I to stoga, pojašnjava on, jer se u njoj izglasavaju zakoni o pobačaju, o brakovima homoseksualaca itd. Neki tvrde kako su vjernici – katolici jer svakoga Božića i Uskrsa odu na misu i prirede božićna i uskrsna jela, kazao je otprilike ovaj poznati karizmatik.

Mnogi su komunistički dužnosnici tijekom posljednjih desetljeća komunističkoga režima krštavali djecu po noći, mimo očiju javnosti. Potom je 90-ih godina prošloga stoljeća uslijedilo obrnut proces lažnoga predstavljanja. Mnogi su odjednom postali vjernici jer su procijenili da je to ‘isplativije’. Da bi sačuvali svoje privilegije tih 90-ih godina dojučerašnji su se boljševici ne samo pojavljivali na misama u prvim klupama, nego su čak znali zapjevati i ‘Juru i Bobana’ kako bi dokazali ne samo da su vjernici, nego i da su pravi Hrvati. Bilo je to vrijeme primirja na duhovnom planu. Ateisti – boljševici koji su čitavo stoljeće progonili vjernike samo zato što su vjernici, zakratko su se primirili i ušutili. Komunistički bezbožni sustav koji je koristio radnike za paravan doživi je krah. No, bezbožnici nisu. Izgleda da su samo promijenili dresove, zbunili obični puk, pa i ljude iz Crkve i nastavili po starome. U zadnje vrijeme kao da su se bezbožnici opet konsolidirali i krenuli u boj, i to ne samo u Hrvatskoj, nego i na svjetskoj pozornici. Opet su otpočeli javno huliti na Boga. I ne samo huliti nego i likovati. ‘Čini se da se glavni planetarni rat na bojišnici duha, o kome je ovdje riječ, vodi na toj crti: s Bogom, mimo ili čak protiv njega.’ (Joško Čelan, Hrvatski list, 6.rujna 2012. str. 38.) Čelanov je to komentar na slučaj ruskih pankerica ‘Pussy riot’ koje su našle za potrebito na izuzetno ružan način u Crkvi prosvjedovati protiv Putina. Preoštra osuda djevojkama revoltirala je njihovu posestrimu iz Ukrajine da javno motornom pilom prepila veliki drveni križ. U toj planetarnoj duhovnoj bojišnici ovih se dana na noge digao čitav islamski svijet. Zbog uvrede muslimanskoga proroka Muhameda u filmu, ubijen je jedan američki ambasador, a napadnuta su i spaljena mnoga diplomatska predstavništva.

Prošli je tjedan u Večernjem listu Milan Ivkošić napisao komentar u kojem se pita kako to da je Hrvatska najkršćanskija zemlja u Europi s najbezbožnijom vlašću, zakonima, medijima, odgojem… Ivkošić je dodao kako je ateizam agresivniji nego u komunizmu koji je bio ateistički sam po sebi. I zaista, u komunizmu smo imali boljševički ateizam, koji je koliko toliko štitio radnike. Sada imamo ateizam koji je u osnovi protiv radnika i koji štiti samo i isključivo profit po svaku cijenu. Ima li možda glasovanje na izborima i opredjeljenje za stranke veze s ovim problemima? Kakva je razlika u odnosu na radništvo između dviju najjačih stranka HDZ-a i SDP-a? Nikakva. A u odnosu na vjersko pitanje? Opet nikakva. To što je premijer Milanović u Rijeci izjavio da se iz recesije neće ‘izaći po Duhu Svetom, nego vlastitim snagama, radom, inteligencijom i idejama,’ ima isto značenje kao i Sanaderova strateška ideja koju je epohalno i slavodobitno plasirao u javnost: ‘Hrvatska znanja’. Čim sam čuo te njegove riječi shvatio sam kako se radi o čovjeku bez duha, o materijalisti koji se umislio da je lažni poslanik koji ima zadaću promijeniti svijet. Tog apsolutnoga šampiona političke korupcije su, potpuno jednako kao i SDP-ovca Linića i odnarođenoga ‘narodnjaka’ Čaćića, resile bezbožničke karakteristike gotovo sotonske umišljenosti, bahatosti i megalomanske nezasićenosti. I koga to onda jadni narod može birati pa da bi imao koliko-toliko kršćansku vlast? Možda Karamarka koji se kune u Tuđmana, iako je upravo on bio glavni protagonist uhićenja generala Gotovine? (tjedno.com – dokumenti s Karamarkovim potpisom i pečatom). Crkva se, vidimo to, ograđuje od don Ivana Grubešića, svećenika koji jasno i glasno upozorava na mnoge društvene, ali i crkvene anomalije. Na koncu, zaključak je vrlo jednostavan: Hrvati (i u Hrvatskoj, a u BiH pogotovu) imaju pogansku vlast, upravo onakvu kakvu i zaslužuju. Dosta je pretvaranja i lažnoga predstavljanja!

Nedavno je gostujući na Običnom radiju u Mostaru dominikanac fra Vjekoslav Lasić komentirao poznate riječi Brune Bušića: ‘Bolje bilo kakva Hrvatska, nego nikakva’. Pater Lasić je rekao kako je to tada i vrijedilo. Međutim, danas vrijedi druga: ‘Hrvatska da, ali ne bilo kakva!’ Mnogi su mislili kako će uspostavom Hrvatske države svi problemi biti riješeni. Međutim, izgleda da će još više volje i žrtve nego što je bilo potrebno da se izborimo za Hrvatsku, biti potrebno danas da se, uz Božju pomoć, izborimo za kršćansku, a ne pogansku dravu. Državu u kojoj će se, po bilo koju cijenu, poštovati Božji zakoni. Istinski jaka kršćanska zajednica, mora i po prirodnim i po Božjim zakonima iznjedriti jake pojedince koji će imati i hrabrosti i mudrosti državu usmjeriti u pravcu blagoslova, a ne prokletstva.

Autor:Josip Milić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.