HRVATSKA JE PETA U SVIJETU PO NAJBRŽEM GUBITKU STANOVNIŠTVA Izgubit ćemo 17 posto stanovnika do 2050. Evo uzroka

Autor: Stjepan Šterc

Nesmiljena borba za vlast nad Hrvatskom uoči drugog izbornog kruga predsjedničkih izbora u nedjelju 5. siječnja ili borba za ostanak na vlasti, podigla je ljestvicu iracionalnog postupanja na vrlo visoku razinu, dok se dostojanstvo prema ukupnoj i biračkoj populaciji i državi koju bi trebalo voditi u slijedećih pet godina može uočiti samo u tragovima.

Istovremeno s političkom borbom za vlast, u Hrvatskoj se odvija prava demografska drama, demografski nestanak, slom, destrukcija ili kako već nazvali silinu depopulacije, prirodnog pada, izumiranja i odlazaka. Nasuprot javne izborne euforije i totalne stranačke/partijske mobilizacije u gotovo potpunoj tišini je druga, odlazeća Hrvatska. Sasvim drugačija od ove takmičarske i pomalo zaboravljena. Podsjećanje na takvu Hrvatsku upravo je predizbornih i izbornih dana u dokumentarnoj seriji „Opstanak”, s njezinim praznim područjima i izgubljenom i zaboravljenom staračkom populacijom na rubu. Opća izborna euforija prekrila je svaku smislenu razvojnu hrvatsku potrebu, zaustavila svaki nagovještaj nužnog postupanja i dodatno udaljila politički sustav od realnosti.

Praznina druge Hrvatske

Stvarne slike zemlje koje rastužuju i ostavljaju gorak okus, naspram političke izborne euforije s malo ili nimalo istinske iskrenosti prema takvoj stvarnosti, uz uvijek jedna te ista pitanja. Kolika uopće može biti politička sebičnost i koliki je moguć otklon od hrvatske stvarnost kojim zadovoljavaš svoje političke i ine potrebe vladanja? Kojim smo mi to putem otišli i pritom izgubili osjećaje za druge ili kojim li nas to putem vode izgubljenih osjećaja i pogleda oko sebe da ne primjećujemo prazninu hrvatskih ruralnih, brdsko-planinskih, graničnih, otočnih i sličnih prostora? Prazninu koju je moguće osjetiti na svakom prolasku drugom Hrvatskom. Posvemašnja politička zaslijepljenost ponuđenim pojedincima i ponuđenom retorikom bez ikakvih potvrda postupanja i odlučivanja iz prošlih vladajućih razdoblja, jasna je potvrda duboke stranačke/partijske kontrole hrvatskog političkog prostora i društva u kojoj sudjeluju stranačke vojske, upregnuti analitičari, stare novinske zanatlije, pozicijski borci za svoja prava i uopće plaćenici i interesnilovci svih vrsta. Slike im praznih hrvatskih prostora u njihovom poduhvatu malo znače i kao podsjetnik na neuspješnost pa i odgovornost vladanja Hrvatskom nisu poželjne.Javni je pritisak učinio svoje i doživljaj kako u Hrvatskoj ništa nije moguće promijeniti u stranačkoj/partijskoj izmjeni vladanja u zadnjih dvadeset godina postaje prevladavajući, a u novije vrijeme postaje i ključni faktor usmjeravanja mladog i obrazovanog stanovništva prema van. Mogu politički branitelji pozicijskih i nasljednih trenutnih korisnika vlasti u Hrvatskoj primjenjivati svu svoju javnu moć usmjeravanja i friziranja koliko hoće, ali statističku neumoljivost ne mogu prikriti, sakriti ili razumom objasniti. Uostalom, uvijek će naći akademsku prosječnost i pokornost među osrednjima s potrebnom formalnom dokumentacijom s kojima će nadoknađivati u uslužnoj formi statističku neumitnost demografskog nestanka. Pogotovo su takvi poželjni u europskom prezentiranju hrvatskih nemjerljivih učinaka na poboljšanje nacionalne demografske slike i prethodnih velikih napora uopće prihvaćanja i razumijevanja demografskih nepovoljnosti.

Razumijevanje je išlo malo teže od prihvaćanja, što je uostalom i osnovno obilježja strogo selektiranih osrednjih kadrova bez ikakve imaginacije i izričajne hrabrosti. Umjesto akademske čvrstine i neupitnosti traži se mediokritetska uslužnost i javno pokazuje kao dokaz njihove političke pravovaljanosti i hrvatske usmjerenosti. Nije to nikakvo umijeće vladanja, već svjesno i plansko umijeće
pretvaranja hrvatskih potreba u njihove. Zatvoreni krug unutar kojeg su promjene čista hereza, dok se izvan njega sve više podiže svijest i potreba za njima. Slična neumitnost kao i kod statističkih demografskih podataka i trendova.

Egzistencijalni problem

Trebao se približiti kraj vladinog mandata kako bi se konačno javno priznala sva težina demografskog nestanka Hrvatske i potvrdio „egzistencijalni problem”, iako je pitanje je li se istovremeno i razumjela složenost i uvjetovanost demografskih negativnosti na razvojni koncept ili se ipak radi samo o mogućnosti prezentiranja demografske problematike po sastancima za vrijeme hrvatskog šestomjesečnog predsjedanja. Pokazivanje hrvatskog razumijevanja europskih demografskih potreba, dok se istovremeno ne razumiju hrvatske ipak u konačnici upućuje na politički pristup. Prethodno valja razmotriti najnoviji izričaj s hrvatskog političkog vrha koji ostavlja impresiju čak i u Financial Timesu i otvara sadržajnu fokusiranost pri svakom javnom pojavljivanju pred političkim europskim privilegiranim društvom, inače jako odmaknutim od stvarnosti. Poziv Bruxellesu na istraživanje politika i mjera za povećanje nataliteta zvuči europski državnički i potvrđuje brigu za europsku budućnost, kakve nije dosad bilo za hrvatsku.




“Ovo je strukturalni, gotovo egzistencijalni problem nekih nacija i mi nismo jedina među njima”, rekao je Plenković Financial Timesu. “Gubimo gradove s 15.000 i 16.000 stanovnika godišnje samo činjenicom što umre 15.000 ili 16.000 ljudi više nego što ih se rodi. To je puno za zemlju koja ima oko četiri milijuna stanovnika, zar ne? Također, sada imamo i slobodu kretanja”, dodao je hrvatski premijer. Najmlađa članica EU-a peta je na rang listi zemalja s najbržim gubitkom stanovništva u svijetu. Izgubit će 17 posto svog stanovništva do 2050. godine, procjenjuje UN.
Uzroci su niža stopa nataliteta i emigracija. Između 2013., kada je Hrvatska ušla u EU, i 2017. otprilike pet posto stanovništva preselilo se u druge zemlje članice. Hrvatska želi postaviti demografiju u središte svog šestomjesečnog predsjedanja EU-om. Zagreb se također izborio da povjerenica Europske komisije Dubravka Šuica dobije resor demokracije i demografije.
Plenković želi da Bruxelles istraži koje su zemlje najpogođenije i koje su politike i mjere provedene za povećanje nataliteta.

“Stvarno smo puno učinili po pitanju demografske politike, poreza, brige od djeci, rodiljnih i roditeljskih naknada i slično. Činimo sve što možemo. No, nešto trebamo učiniti i na europskoj razini”, rekao je Plenković (Dnevno.hr, 30.12.2019.).

Osobna važnost




Nebitno je što je sve ovo već bezbroj puta izgovoreno i napisano, nebitno je tko je to izgovorio i napisao, nebitno je što su statistički i ostali pokazatelji puno gori od citirane predodžbe i nebitno je puno toga vezano za demografsku problematiku, zato jer je bitno samo potvrditi europskim birokratima osobnu važnost i veliki učinjeni trud, zapravo potvrditi kako se učinilo sve što se moglo s hrvatske strane. Samo impresija i javni doživljaj. Silna potreba izgovaranja na europskoj pozornici onoga što se nikad dosad nije na hrvatskoj i pokazivanja dosad učinjenih koraka vezanih za demografsku revitalizaciju dodatna su potvrda političkog korištenja prevažne problematike za hrvatsku budućnost u funkciji europskog dokazivanja, iako je gotovo svima jasno kako hrvatske demografske probleme može i mora rješavati samo Hrvatska, odnosno njezina izvršna vlast. Ostalo su već odslušane priče na drugim važnim europskim pitanjima kad se radi o malim zemljama poput Hrvatske. Pokrivanjem najvažnije problematike suvremene Europe (demografske, migracijske i politike radne snage) hrvatskim pristupom u vrijeme predsjedanja Vijećem Europske unije i
postavljanjem na mjesto potpredsjednice Europske komisije i povjerenice za demokraciju i demografiju hrvatske predstavnice, rješavanje će hrvatskog demografskog opstanka biti podignuto još na veću birokratsku razinu i dodatno otežano i usporeno. Čekajući uigrano sporu europsku birokraciju i njezino razmatranje, procjenjivanje, odlučivanje i provođenje Hrvatsku će zahvatiti novi val iseljavanja i prirodnog pada, a obrazloženja ne donošenja ključnih strateških poteza na nacionalnoj razini uvijek će se moćipripisivati europskim prosudbama.

Šest točaka

1. Plenković želi da Bruxelles istraži koje su zemlje najpogođenije i koje su politike i mjere provedene za povećanje nataliteta, stoji u prethodnom citatu jasno dajući do znanja kako su nacionalna istraživanja i znanstvene zakonitosti i prijedlozi rješenja (između ostalog i u njihovom izbornom programu) ništa prema briselskim političkim procjenama.

2. „Strukturalni i egzistencijalni se problemi” rješavaju sa stručnjacima i znanstvenicima, a ne s priučenim političkim pripravnicima bez imalo razvijene spoznaje o demografskim procesima i uvjetovanostima.

3. Već sam naziv povjerenstva vezanog za stanovništvo po znanstvenom polju je presedan i hrvatski izum u pionirskoj učionici briselskih školnika posebno biranih po slušnosti.

4. Samohvala s porodiljskim naknadama, dječjim doplacima i usputnim spominjanjem poreznog sustava u citiranom izričaju ponovo potvrđuje birokratski pristup demografskoj
problematici, ovaj put zamotan u europsko povjerenstvo i demokratski formalni ukrasni papir.

5. Ništa se nije moglo niti se može sada učiniti s ljudimausputnih misaonih mogućnosti i jako stručno i znanstveno udaljenih od demografske problematike. Niti u jednom se dijelu postupanja nije oslušnula struka niti se zavirilo u vlastiti predizborni program niti se još uvijek shvaća kakve će posljedice izumiranje imati u skoroj budućnosti u Hrvatskoj. Nema oslanjanja na one koji znaju, već samo na one koji se bespogovorno dive i nema puno još toga.

6. Pokrivanje demografske problematike europskim birokratizmom i mirnoća vladanja državom koja izumire nisu niti mogu biti strateški nacionalni interesi, ma koliko se takvima s europskih političkih pozornica prikazivali.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.