HRVATSKA JE OVISNA O TURIZMU I TOČKA Smanjenje porezne stope u turizmu predstavlja privatizaciju dijela naše nacionalne rente

Autor:

Njemačka upravlja prisutnom depresijom. Hrvatskom upravlja depresija. Njemačko gospodarstvo ima partnerski odnos sa svojom državom. Hrvatska država dijeli gospodarstvo. Njemačka ne dijeli jer je svjesna da dijeljenje u vrijeme depresije znači ispisivanje računa građanima sutra kad depresija prođe. To je bitno shvatiti i razumjeti, kako bi rekao gospodin Plenković. Njemačka, da bi pomogla svome gospodarstvu i neizravno povećala standard njemačkim građanima, od 1. srpnja smanjuje standardnu stopu PDV-a s postojećih 19 na 16%. Zasad je predviđeno da će smanjenje standardne stope PDV-a trajati do kraja godine. Dodatno se smanjuje smanjena stopa PDV-a na nužne proizvode. Moćna i odgovorna njemačka država povlači snažan potez kako bi pomogla svom gospodarstvu i građanima. To je prava mjera. Njemački su porezni stručnjaci predložili navedene promjene nakon istraživanja koje obuhvaća kratki, srednji i dugi rok. Za razliku od Njemačke, Hrvatska ne provodi potrebne analize. Hrvatska ne smije smanjiti standardnu stopu PDV-a. Tako se pokazuje njemačka moć i hrvatska nemoć.

Prije nešto više od godinu dana, 14. lipnja 2019., napisao sam otvoreno pismo premijeru Plenkoviću da odustane od smanjenja standardne stope PDV-a sa 25 na 24%. (Pismo je dostupno na www.rifin.com pod rubrikom “Harač”.) Sindikalni prosvjedi učitelja i nastavnika pokušali su se smiriti poklonom kojim su se linearno povećale plaće za 6,12%. (Sindikati su tražili povećanje od 6,11% kako bi se ispravilo njihovo zaostajanje u odnosu na plaće ostalih javnih djelatnika. Trebala je to biti demonstracija svemoći našeg premijera Plenkovića.) Da bi mogao povećati plaće, morao je odustati od smanjenja standardne stope PDV-a. Na moje pismo, po starom dobrom balkanskom običaju, nije odgovorio. Toliko o europskim standardima.

Porezni sustavi

Pogrešno se misli kako bilo koja zemlja danas u globaliziranom svijetu može autonomno odrediti koji i kakav porezni sustav će imati i kakvu će poreznu politiku voditi. Zapravo, u odgovornim zemljama uvijek se vodila briga kako pomoći vlastitom gospodarstvu. Najrazvijenije (najkonkurentnije) zemlje mogle su si “priuštiti” autonoman porezni sustav. Međutim, najrazvijenije zemlje nisu bile, niti su, bahate kako bi pokazivale svoju moć. Upravo suprotno. Najrazvijenije zemlje uvijek su vodile brigu kako pomoći gospodarstvu u utakmici s gospodarstvima drugih zemalja. Nerijetko se vlastitim gospodarstvima pomagalo ratovima. U vrijeme nacionalne države i, posebno, u vrijeme države blagostanja razvijene su zemlje imale vrlo progresivne porezne sustave poreza na dohodak. Išlo se tako daleko da se predlagalo uvođenje progresivnog poreza na dobit. Globalizacija je promijenila “pravila igre”. Danas su porezni sustavi gotovo proporcionalni, što znači da se odustalo od ostvarivanja socijalnih ciljeva putem poreznog sustava i porezne politike. Hrvatska živi u nekom svom svijetu. U Hrvatskoj se smatra kako izvršna vlast može donositi porezni sustav prema svom nahođenju. Tijekom zadnjih nekoliko promjena poreznog sustava narušili smo temeljna pravila poreznog sustava i porezne politike. Primjer mogućih dijeljenja neoporezivih dohodaka zaposlenima od poslodavaca zoran je primjer kako se ne smije formirati porezni sustav i voditi porezna politika. Kratko rečeno, degeneracija porezne osnovice (čitaj: porezni kapacitet poreznog obveznika) izravno degenerira porezni sustav. Takve promjene nazivale su se velikim postignućima.

Presudna napomena

Dobro je prisjetiti se pravila kako za ostvarenje svakog ekonomskog cilja nositelji ekonomske politike moraju imati najmanje jedan instrument ekonomske politike. Nije to bilo tko rekao. To je rekao prvi nobelovac za ekonomiju (1969.), nizozemski ekonomist Jan Tinbergen. Umjesto mogućnosti isplaćivanja neoporezovanog dohotka, valjalo je povećati neoporezivi dio dohotka. Ekonomski i porezni učinci bili bi isti, ali bi se sačuvali temeljni porezni postulati.

Konstruiranje poreznog sustava mora uvažavati, uz ostale uvjete, utjecaj kretanja kamatnih stopa i tečaja nacionalne valute. Nije to važna napomena. To je presudna napomena. Porezna stopa, kamatna stopa i tečaj nacionalne valute djeluju po zakonu spojenih posuda. Pojednostavljeno rečeno, kamatna stopa utječe na sklonost investiranju, a tečaj nacionalne valute na konkurentnost domaćeg gospodarstva. Porezna presija vrši funkciju katalizatora koji ubrzava ili usporava navedena kretanja. Sve se dramatizira u uvjetima globalizacije. Otvorenost nacionalnih granica konkurenciji (nema carinske zaštite) izlaže domaće proizvođače nesmiljenoj inozemnoj konkurenciji. Ako je domaće gospodarstvo inferiorno, hrvatski slučaj, inozemnoj konkurenciji, država može i mora pomoći gospodarstvu. To će učiniti smanjenjem izravnih poreza – na dohodak (uključujući i doprinose) i dobit. Ako je država  partner svome gospodarstvu, tada će odrediti poreznu presiju izravnih poreza koja će omogućiti domaćem gospodarstvu snažniju izvoznu orijentaciju koja će, sa svoje strane, konvergirati uravnoteženju robne razmjene s inozemstvom (smanjenju deficita). Koliko smo nerazumni u poreznoj politici, pokazuje dramatičan, među ostalim, kroničan deficit na računu robne razmjene s inozemstvom.

Partnerska će država, nakon što je odredila izravne poreze, u funkciji razvoja svoga gospodarstva, potrebna sredstva namiriti putem neizravnih (potrošnih) poreza. Nositelji ekonomske politike (stranka na vlasti) vodit će računa da država, jednako kao što to čine sektori stanovništva odnosno gospodarstva, funkcionira u uvjetima tvrdog budžetskog ograničenja. Hrvatska država i tu pokazuje svoju “suverenost” jer ubire poreze koji su iznad poreznog kapaciteta hrvatskog gospodarstva i hrvatskih građana. Zaboravlja kako se sve vraća i sve plaća. Gospodarstvo smanjuje svoju konkurentnost i, posljedično tome, sklonost investiranju, što, sa svoje strane, upućuje mlade ljude u avanturu “trbuhom za kruhom”. Sasvim je očekivano da su nam investicije u gospodarstvu ispod visine amortizacije, što ekonomisti nazivaju – dezinvestiranjem. Navedena činjenica pokazuje i dokazuje kako je vlada vodila tragičnu ekonomsku politiku.

Porezni kapacitet

Svi su porezi u konačnici porezi na profit, kako je to početkom XIX. stoljeća ustvrdio veliki engleski ekonomist David Ricardo u svojoj slavnoj knjizi “Načela političke ekonomije i oporezivanja”. Zadatak je poreznog stručnjaka da namjeravane (potrebne) porezne prihode prikupi na “najbezbolniji” način. Upravo onako kako je to rekao Jean-Baptiste Colbert (veliki francuski ekonomist iz vremena merkantilizma) da je umijeće oporezivanja jednako čerupanju guske uz što manje gakanja.  Razvijena Njemačka može, zahvaljujući svojoj konkurentnosti, odlučiti (u tome se sastoji njemačka sloboda) djelovati bilo putem izravnih, bilo putem neizravnih poreza. Fiskalni su učinci isti, ali se ekonomski i politički mogu značajno razlikovati. Može smanjiti cijenu ponude tako da smanji izravne ili neizravne poreze. Ako smanji izravne poreze, dodatno će povećati svoju izvoznu orijentaciju koja je ionako zadivljujuća. Može smanjiti poreze na potrošnju i tako smanjiti cijenu radničke košarice (čitaj: nadnice). Njezino superiorno gospodarstvo neće zbog smanjenja PDV-a biti ugroženo od inozemne konkurencije. To je važno shvatiti, kako bi rekao gospodin Plenković. Za razliku od njemačkog, hrvatsko je gospodarstvo nekonkurentno. Štoviše, industrijska proizvodnja je ispod razine osamdesetih godina prošlog stoljeća. Hrvatske su vlasti “osuđene” da shvate, kako bi rekao gospodin Plenković, kako nema prostora i poreznog kapaciteta kada je riječ o izravnim porezima. Hrvatskoj ostaju jedino neizravni porezi (to je bio povod mome pismu). Hrvatsko gospodarstvo je ugroženo od inozemne konkurencije. Otud protesti građana u vrijeme koronakrize kako ne proizvodimo dovoljno hrane da bi se, ni manje ni više, prehranili građani. I hranu uvozimo iako bismo je, imajući u vidu raspoložive resurse, morali izvoziti.

To je jedan dio priče. Drugi dio priče je jednako važan jer standardni pristup porezima i oporezivanju ne raspravlja o izvozu i uvozu poreza. To je od presudne važnosti za visinu poreznih prihoda u Hrvatskoj. Njemačka također uvozi i izvozi poreze. Međutim, ona, zahvaljujući kroničnom suficitu robne razmjene s inozemstvom, uglavnom izvozi poreze. Bitno je shvatiti i razumjeti, kako bi rekao gospodin Plenković, da odnosi s inozemstvom imaju odlučujuću važnost za visinu ubranih poreznih prihoda u Lijepoj Našoj. Ako izvozite robu ili usluge, izvozite i izravne poreze. Zbog toga je njemačka vlada smanjila PDV umjesto izravnih poreza. Ona naprosto zbog svoje konkurentnosti ostvaruje visok suficit u robnoj razmjeni. U vrijeme depresije sve zemlje posežu za protekcionizmom pa bi dodatan rast suficita robne razmjene s inozemstvom mogao Njemačku dovesti u vrlo nezgodan položaj, posebice u EU-u. Tako smanjujući poreznu presiju putem PDV-a, njemačka vlast “subvencionira” njemačke poduzetnike. Cilj je održati poslovnu aktivnost, njemačka će se država (jer ima prostora) dodatno zadužiti, što će izravno smanjiti kontraktivne učinke prisutne depresije na njezino gospodarstvo. Hrvatska se u isto vrijeme petlja u gospodarstvo iako to nije primjereno tržišnom načinu privređivanja. Mjere koje je donijela i donosi hrvatska Vlada podsjećaju na neka prošla vremena. Vladi je bilo jedino u interesu održati registrirani broj nezaposlenih na burzi, pa koliko košta da košta. Hrvatska ostvaruje porezne prihode na temelju deficita robne razmjene s inozemstvom naplatom PDV-a na granici. Ti se porezni prihodi mogu nazvati upozoravajućom poreznom iluzijom. Što je veći robni deficit, veći su porezni prihodi. To je dobra vijest danas, ali porazna poruka građanima sutra. Naime, jednog će dana Hrvatska morati uravnotežiti robnu razmjenu s inozemstvom. Tada će smanjiti svoje porezne prihode od PDV-a jer neće biti deficita robne razmjene s inozemstvom.

Turistička renta

Vjerujem da ćemo konačno shvatiti da turizam nije dugoročno rješenje koje omogućuje stabilan i održiv razvoj hrvatskog gospodarstva. Što prije shvatimo, to bolje. Međutim, nisam optimist da će bilo koja politička opcija koja dobije povjerenje građana pokrenuti proces restrukturiranja gospodarstva (čitaj: reindustrijalizacija) jer je lakše i jednostavnije živjeti od turističke rente. Upravo je kampanja pokazala da se svi natječu u obećanjima kako će dodatno smanjiti poreznu stopu PDV-a u turizmu. U javnom prostoru se o navedenom šuti. Moja je građanska obveza da jasno kažem kako PDV u turizmu nije ništa drugo doli nacionalna renta koja pripada svim hrvatskim građanima. Turistička renta kao svaka druga renta temelji se na komparativnim prednostima. Hrvatska je ovisna o turizmu i točka. Prema tome, smanjenje porezne stope u turizmu predstavlja privatizaciju dijela nacionalne rente. Da je tome tako, dovoljno je pogledati tekući račun platne bilance bez turističkog sektora i ubrane porezne prihode koje je državna blagajna ostvarila zahvaljujući turističkom sektoru. Podaci su porazni. To je razlog što nam je EU jasno i precizno rekao kako će nam pomoći jer sami nismo u stanju pokrenuti proces restrukturiranja cjelokupnog društvenog sustava. Hrvatsko je gospodarstvo u agoniji koju su kreirale sve dosadašnje vlade. Agoniju hrvatskog gospodarstva u dobra je vremena rješavao turistički sektor uravnotežujući platnu i proračunsku bilancu. Strani turisti donose velik devizni priljev i plaćaju nerazumno visoke poreze zahvaljujući samo velikoj turističkoj renti koju nam je Bog dao. Treba uočiti i zapamtiti, kako bi rekao gospodin Plenković, da strani turisti kupuju dobra i usluge u Hrvatskoj za devizna sredstva. Plaćaju poreze na dohodak i doprinose. Plaćaju porez na dobit. Plaćaju trošarine i naravno zvijezdu hrvatskog poreznog sustava, PDV. Kriza pokazuje kako bez obilatih poreznih prihoda PDV-a državna blagajna ne može ostati. Zato nije čudno što je gospodin Zdravko Marić, kako bi ukazao na pravo stanje u javnim financijama, iznio podatke o dramatičnom smanjenju poreznih prihoda PDV-a. Umjesto da su se upalila crvena svjetla u svim ministarstvima i političkim strankama, hrvatska nas je Vlada uvjeravala kako i dalje svijetli zeleno svjetlo.

Drugi način

Prisutna depresija sugerira kako je bila tragična politika preferiranja turističkog sektora. Hrvatsko je gospodarstvo nekonkurentno pa treba pomoći svim granama, a ne samo turističkom sektoru. To stvara zlu krv na regionalnoj razini. Nije nerazumna zabrinutost, recimo, drvne ili tekstilne industrije koje će i dalje plaćati PDV po standardnoj stopi od 25%. Preferiranje turističkog sektora ima i imat će dramatične posljedice, čiju će cijenu plaćati svi građani.

Čitatelj mojih rasprava mogao bi zaključiti kako sam protiv turističkog sektora. Upravo suprotno. Smatram da je turističkom sektoru u prisutnoj krizi valjalo pomoći na drugi način. U prvom redu valjalo je dokapitalizirati turistički sektor. To je sasvim druga priča od priče kojoj svjedočimo. Turistički bi poduzetnici pojedinačno identificirali svoje stanje i precizirali pomoć koju očekuju od države. Ne bi bilo poklona koji će platiti porezni obveznici. Umjesto smanjenja porezne stope PDV-a u turizmu, moguće je dio ili čak cijeli iznos ubranog PDV-a odobriti odnosnom poduzetniku kao kredit (do visine vlastitog kapitala tvrtke). To je pomoć koja bi usmjerila poduzetnike turističkog sektora da se maksimalno angažiraju kako bi smanjili pogubne učinke prisutne depresije izazvane koronakrizom. I dalje, država je morala, respektirajući porezni kapacitet, proglasiti moratorij na sve izravne poreze. Tako bi svi poduzetnici imali isti, jasno određen, položaj u procesu reprodukcije. Tada ne bi bilo dijeljenja. Vlada u Lijepoj Našoj voli dijeliti i ostati zapamćena kako je ona, za razliku od predšasnika, obilato dijelila, što bi građani trebali honorirati na parlamentarnim izborima. Treba reći da stanje u poslovnom  ciklusu, sedam debelih i sedam mršavih krava, određuje što se, koliko, kada i kome može dijeliti.

Uzrok nedaća

Iz rasprave je razvidno kako su mogućnosti autonomnog konstruiranja poreznog sustava i vođenja porezne politike određeni konkurentnošću domaćeg gospodarstva. U slučaju konkurentnih zemalja moguće je birati, imajući u vidu ciljeve, između izravnih i neizravnih poreza ili kombinaciju jednih i drugih. U prvom slučaju imamo dodatno povećanje suficita robne razmjene s inozemstvom, a u drugom povećanje potrošnje na domaćem tržištu izravno, te neizravno mogućnost smanjenja troškova rada, što sa svoje strane povećava konkurentnost ionako konkurentnog gospodarstva. U slučaju nekonkurentnog gospodarstva nema izbora. Jedino moguće rješenje je smanjenje izravnih i povećanje neizravnih poreza. Pritom, posebno valja imati u vidu porezni kapacitet gospodarstva koji se može identificirati veličinom dohotka po stanovniku. U Hrvatskoj se stopa PDV-a ne smije smanjivati dok se ne dostigne razina željene konkurentnosti. Pritom, što hrvatske vlasti ignoriraju, valja reći kako je na ovoj razini dohotka po glavi stanovnika maksimalno moguća porezna presija od 30%. Postojeća porezna presija od 38,6% uzrok je mnogih nedaća hrvatskog gospodarstva.

Sama činjenica da Pernar i Maras nisu ušli u Sabor znatno je podigla IQ ovog sastava u odnosu na prošli

A

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.