Ilustracija

HRVATSKA IZUMIRE! Analiza stručnjaka pokazala: Za petnaest godina, moglo bi nas biti manje od 3 milijuna!

Autor: dr.sc. Stjepan Šterc / 7dnevno

Mistika oko novog Studija demografije i hrvatskog iseljeništva dobila je svoj racionalni završetak sukladan hrvatskim potrebama i značenju predmetnog interesa za razvojnu budućnost, unatoč nacionalnim nastojanjima izrazito niske intelektualne razine njegovog zaustavljanja. Paranoična istovrsna družina, bez iole izraženije identitetske pripadnosti hrvatskom društvu i prostoru, reagirala je očekivano, kao što uostalom reagira na svaki hrvatski razvojni pomak ili pojedinca koji u njemu sudjeluje.

Rasponi su njihove paranoje krajnji i nepomirljivi, a tematika uvijek ista i potpuno odvojena od logike i znanstvene spoznaje, a pogotovo od hrvatskim civilizacijskih i razvojnih potreba. Kao u nekom imaginarnom svijetu bez povezanosti s vlastitim hrvatskim okruženjem. Nikom više normalnom u Europi i Hrvatskoj nije sporno kako će demografska, uža migracijska i problematika radne snage biti u dolazećim vremenima poseban, strateški i pogotovo znanstveni interes, a njezino rješavanje zasnovano na spoznajnim zakonitostima i rješenjima temelj političkog odlučivanja i vođenja.

Hrvatska bi, valjda, trebala biti jedina zemlja bez njezine akademske razine (istraživačke i predavačke), a pitanja zašto se studij osniva i gdje će završeni studenti raditi, svode se, zapravo, na njihovo podsmjehivanje pitanju: Gdje ste bili 1991.?

Neosporno hrvatsko intelektualno, gospodarsko, financijsko, demografsko i ostalo bogatstvo, politički je svjesno, planski i politički izolirano u hrvatskom iseljeništvu, a njegovo usmjeravanje prema Hrvatskoj prevažno je pitanje opstanka i nastavka. Protiv kojeg su uvijek isti marginalni i neostvareni likovi s vjerovanjima u izgubljenu prošlost u drukčijim društvenim, političkim i prostornim okvirima.

Poslovni potencijal iseljeništva

Neosporni predmetni interes prvog reda veličine prema samo elementarnoj logici, naprosto treba imati akademsku razinu, a iseljenička – već brojnija populacija od domicilne – veći je  poslovni i radni razvojni potencijal sa svojim budućim poslovima u Hrvatskoj, kojem će obrazovanost u razmatranju, projektiranju, modeliranju i rješavanju demografskih i iseljeničkih relacija s matičnom zemljom, biti objektivna potreba. Nema tu nikakvih dilema,  niti posebnih prijepora – Hrvatska treba identitetsku visoko obrazovanu populaciju po tim pitanjima, a hrvatsko iseljeništvo vjeruje u nju bez ikakvih ograda…

Prisjetiti se zato valja prije tri godine završene studije pod naslovom  – Demografski razvoj Hrvatske kao temelj planiranja obrazovnog, zdravstvenog, mirovinskog i financijskog sustava (Šterc, S., Zagreb, 2016.) – i najave u njoj demografskih pretpostavki obrazovanog sustava. Samo jedan segment i promjene u njemu potvrđuju potrebu studija, a nakon uvida u dosad neobjavljeni sadržaj, zasigurno će i iz ministarstva znati ponešto odgovoriti o potrebi, umjesto ciničnog podsmjehivanja i upućivanja na sveučilište.




“Obrazovanje, znanost, zdravstvo, kultura i sudstvo temelj su na kojem počiva svako društvo, a njegov su pokretač gospodarstvo, financije i politički sustav. Opće je poznato kako obrazovni sustav u Hrvatskoj nije usklađen ili ne slijedi, ili još bolje, ne prethodi gospodarskom i ukupnom razvoju i sve više postaje potisni faktor emigracije mladog i obrazovanog stanovništva. Hrvatska školuje svoju mladost za potrebe drugih gospodarstava i društava, umjesto konačnog postavljanja projekcije obrazovnih potreba srednjoškolskog i akademskog obrazovanja. Jednostavno usklađivanje dobnih skupina, obrazovnih profila i gospodarskih razvojnih potreba, obaveza je odgovornih djelatnika u ministarstvu koji znaju, osjećaju i mogu postaviti potrebni sklad.“

Razvojna upitnost obrazovnog sustava  

Obrazovni sastav stanovništva kao i ekonomski, moguće je razmatrati po nizu osnova, prostornih razina i pokazatelja, ovisno o pristupu, dostupnosti podataka i potrebama pokazivanja i dokazivanja budućih promjena. Zato se prilaže Tab. 1. s osnovnim pokazateljima i promjenama nakon popisa stanovništva 2011. godine, u kojoj se jasno vide udjeli u ukupnom stanovništvu i intenzivno smanjivanje obrazovnog kontingenta stanovništva do školske i akademske godine 2015./2016. Aktivni školski i studentski kontingent stanovništva uz obrazovnu razinu ukupne populacije i pomake dobno-spolne strukture stanovništva, bit će ključne pretpostavke u definiranju budućih obrazovnih i razvojnih okvira u Hrvatskoj.




Aktivno se u Hrvatskoj školuje oko 16% ukupne populacije ili oko 650.000 osoba od osnovne škole do fakulteta uz vjerojatno smanjenje za 50.000 osoba u samo nepunih 5 godina ili oko 10.000 osoba godišnje. Promatrajući, pak, generacijske skupine stanovništva po pet godištima, razlika je između najbrojnije 55-59 godina starosti (ukupno 310.364 osobe) i najmanje brojne 0-4 godine (ukupno 201.935 osoba) čak 108.429 osoba, odnosno po godištima prosječno gotovo 22.000 stanovnika! Izrazite su razlike i između mlađih 5-godišnjih dobnih skupina; npr. 5-godišnja dobna skupina 15-19 starosti brojnija je za 37.410, a 25-29 za čak za 60.144 osobe od dobne skupine 0-4 godine starosti!

Svi nam ti podaci navješćuju neizvjesnost, razvojnu upitnost i postojanost obrazovnog sustava u ovakvom obliku i potreba ozbiljnog studijskog poučavanja.

Demografski aspekt obrazovanja

Navedene brojke same po sebi neće posebno uznemiriti obične promatrače niti političare, ali nastavak takvog ili možda čak intenzivnijeg trenda negativne vanjske migracijske bilance i prirodnog pada iz 2015. godine,  smanjit će hrvatsku populaciju u slijedećih 10 godina, možda, čak i za 800.000 osoba! Kad postoji takva pretpostavka i mogućnost, svi bi se trebali zabrinuti i konačno postaviti demografsku problematiku u poziciju sukladno njezinom značenju za hrvatsku budućnost.

Hrvatska kao da ne zna što želi, koji su joj prioriteti i kako se postaviti prema tom, objektivno najvećem suvremenom problemu. Zakonitosti, suptilnosti problematike i logički nastavci, ključni su preduvjeti pretpostavki na kojima se temelje prognoze, pogotovo uz moguće iracionalnosti koje prate migracije stanovništva iz Hrvatske i velike prema Europi.

Demografski aspekt obrazovnog sustava uključuje prognoze dobnih skupina koje ulaze u najraniju obrazovnu dob, pa sve do dobnih skupina koje ulaze u studentsku i svaku višu dob. Iako danas Hrvatska školuje (u školskom i fakultetskom sustavu) emigracijsku populaciju i besplatno usmjerava svoj obrazovni potencijal prema razvijenim europskim i svjetskim zemljama, sve je u planskim i koncepcijskim dokumentima potrebno napraviti kako bi se upravo tu populaciju uspjelo zadržati u Hrvatskoj, kao nositelja svih inovacija u zemlji i hrvatske budućnosti. Upravo je to strateško pitanje broj jedan danas u Hrvatskoj.

Nesmiljeno smanjivanje populacije

Uzimajući u obzir godišnju rodnost, jednogodišnje skupine stanovnika, specifičnu smrtnost po dobi i okvirne potrebe hrvatskog gospodarstva, moguće je postaviti potreban okvir i procijeniti, može li on biti dovoljan za razvojni pristup ili će se morati bez odgađanja postaviti i provoditi ključne revitalizacijske mjere…

Pretpostavimo li nastavak prirodnog pada iz 2015. i polovine 2016. godine (prosječna vrijednost ili aritmetička sredina u visini od 18.300 osoba) i istu negativnu vanjsku migracijsku bilancu prema statistikama zemalja useljavanja u visini od 55.000 iseljenih, smanjenje ukupnog stanovništva 2021., moglo bi biti za čak 366.500 osoba. Nastavak takvog procesa do 2031. godine smanjio bi dodatno ukupnu populaciju za 735.000 osoba, dakle ukupno za 1,101.500 stanovnika! Nevjerojatno smanjenje i naravno postavlja se pitanje – je li to uopće moguće, realno i hoće li se dogoditi?

Je li moguće za samo 15 godina smanjenje za više od 1,1 milijun ljudi, odnosno s danas, vjerojatno oko 4 milijuna stanovnika, na samo 3 milijuna ili točnije na oko 2,9 milijuna ljudi? Naravno, uz pretpostavku neuseljavanja velikog broja izbjeglica i nečinjenja apsolutno ništa u vezi demografske obnove i populacijske politike. Moguće je i jako zabrinjavajuće…

Kome ovo nije bitno?

Linearna simulacija smanjenja obrazovnog kontingenta stanovništva različite razine pokazuje koliko je moguće smanjenje srednjoškolski obrazovane populacije kao potencijalno najvitalnije i biodinamički najpostojanije za demografsku revitalizaciju – čak za oko 580.000 osoba između podataka iz popisa stanovništva 2011. godine i procjene za 2031. godinu.

Kroz emigraciju i prirodni pad moguće je smanjenje i visokoobrazovanih osoba u istom razdoblju za oko 180.000, dok je smanjenje niže obrazovanih, niže od srednje škole, očekivano i posljedica je starenja i specifičnih stopa smrtnosti po dobnim skupinama stanovništva”.

Kome ovo nije bitno u analitičkom znanstvenom i akademskom smislu?

Autor:dr.sc. Stjepan Šterc / 7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.