fbpx

Hrvati i Srbi postaju Amerikanci

Autor: Marko Lopušina

Bijela kuća je hrvatski, srpski, crnogorski i bošnjački proglasila jedinstvenim jezikom zbog lakšeg obučvanja svojih činovnika, špijuna i eksperata. Srbi su to jedva dočekali kako bi mogli „ovladati“ Balkanom.

‘Kad Slovenac vodi biznis, priča na srpskom. Kad Hrvati psuju, grde na srpskom! Kada se Bugari i Makedonci vesele, pjevaju na srpskom. A kada Albanci navijaju na sportskim natjecanjima, to čine na srpskom jeziku! Zašto onda srpski ne bi bio jedan balkanski jezik?’

Ovo su nedavno rekli srpski jezični stručnjaci u Kruševcu na seminaru “Kako jezikom ovladati Balkanom”. Kao primjeri navedene su činjenice da je Milan Gutović kao g. Šojić, toliko popularan u Sloveniji da ga i djeca citiraju – na srpskom. Da se srpski partizanski i novi filmovi prikazuju u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Bosni bez titlova sa prijevodom. Dakle, na srpskom. I da su Ceca, Brena, Čola, Bregović – pop zvijezde na srpskom, neovisno nastupaju li u Makedoniji, Bugarskoj ili Hrvatskoj.

Kao argument za svoju jezičnu imperiju srpski lingvisti pretjerano nacionalne orijentacije potegli su mišljenje Amerikanaca. Naime, Inspektorat američkog državnog sekretara poslao je Odsjeku za ljudske resurse i Institutu za službu vanjskih poslova interni dokument pod naslovom „Balkanska jezična problematika”. U tom dopisu izražena je zabrinutost zbog prakse da se bošnjački, hrvatski i srpski tretiraju kao tri različita jezika.


Glavni inspektorat američkog državnog sekretara ocijenio je da srpski, hrvatski, crnogorski i bošnjački čine jedan jezik. Prema shvaćanju visokih dužnosnika SAD-a, to bi trebao biti opće prihvaćen stav koji bi donio uštedu u obuci službenika. Srpski lingvisti se slažu u ocjeni da je u osnovi riječ o jednom jeziku, ali i upozoravaju da se pravno-politički tretiraju kao različiti. Lingvista Veljko Brborić iz Beograda objašnjava da srpsko-hrvatski jezik ima osnovu u srpskim narodnim govorima s početka 19. stoljeća, reformom Vuka Stefanovića Karadžića.

– Raspadom Jugoslavije, u novim političkim okolnostima, taj jezik se preimenovao u zasebne, nacionalne jezike. Prije stvaranja prve Jugoslavije današnje četiri države prihvatile su jezični model Vuka Karadžića. Lingvistički gledano, razlike između tih, sada posebnih jezika, su minimalne i ne ometaju komunikaciju. S druge strane, gledano pravno-politički, to su sada različiti jezici i tako se i tretiraju – smatra Brborić.

Amerikanci preko jezika žele samljeti na Balkanu

SAD su desetljećima srpski, uz dodatak „hrvatski“, već koristile kao jedan jezik. U školi za strane jezike u Montereyu, gdje se već 70 godina američki tajni agenti i vojni špijuni, kao i diplomati i specijalni savjetnici obučavaju da govore jezikom naroda u državi gdje odlaze na rad, učili su srpsko-hrvatski. Rekorder u tome je bio John Lasinski, vojni špijun koji je srpsko-hrvatski savršeno naučio za samo pet mjeseci. I danas Bijela kuća za hrvatski, srpski, crnogorski i bošnjački kaže da je jedan jezik kako bi lakše obučavala svoje činovnike, špijune i eksperte.

Amerikanci žele preko jezika samljeti narode na Balkanu kao što su to učinili sa svojih devet glavnih nacija od kojih su napravljene Sjedinjene Američke Države. Hrvati i Srbi bi, po receptu Washingtona, trebali biti kao Amerikanci, govoriti jednim jezikom, jer ćemo se i onako ponašati jednako – po globalističkom receptu ranog kapitalizma.

Srbi su jedva dočekali plasiranje ideje o jednom balkanskom jeziku koji se zove srpski.




– Balkan je specifičan. Ovdje se još misli da je jezik identitet nacije. A, to nije točno. Ako pogledate, njemački jezik se ne govori samo u Njemačkoj, već i u Austriji i jednom dijelu Švicarske. Engleski jezik se govori i u Americi, Australiji i na Novom Zelandu. Na europskim katedrama, na primjer u Beču, srpski, bošnjački i hrvatski obilježavaju se skraćenicom BHS. Tako da je neosporno da su ta tri jezika prihvaćena na stupnju europske i svjetske lingvistike kao jedan – kažu srpski lingvisti iz Kruševca.

Rečeno je, naime, i da sva američka sveučilišta sa dobro uhodanim programima slovenskih jezika, uključujući Harvard i UKLA, balkanske dijalekte smatraju jednim jezikom. I Europa tako misli, jer joj u EU, pored 23 jezika, ne trebaju još četiri – srpski, bošnjački, hrvatski i crnogorski.

Lingvisti se pozivaju na činjenicu da u rječniku Srba i Hrvata postoji samo 700 riječi koje se drastično razlikuju, a da su ostale – iste. U Srbiji postoje dvije vrste ljudi koji histerično mrze hrvatski jezik. To su stari nacionalisti, kojima je i riječ “tisuća” (inače, ruskog porijekla) simbol ustaša i mržnje prema Hrvatima, i novoformirani nacionalisti, kojima je riječ “okolotrbušni pantalodržac” (remen za hlače) oznaka hrvatskog ‘unijaćenja’ srpskog naroda. Njima međutim ne smeta da prilikom odlaska na Jadransko more, na rivi naručuju bilo vino i rajčice.




Amerikanci, čija je nacija nastala “kuhanjem” Engleza, Francuza, Iraca, Talijana, Nijemaca, Rusa, Poljaka, Grka, Hrvata, pa i Srba u životnom loncu, su u pravu. Život je najbolja smjesa novog jezika. U Srbiji živi oko pola milijuna Srba doseljenih iz Hrvatske i BiH i njihovih potomaka koji na javnim mjestima spominju “kruh, putovnicu ili križ”. I to nikome ne smeta. Uostalom, Goran Karan i Oliver Dragojević su najpopularniji pjevači u Srbiji. Možda zato što kao Dalmatinci (srpskog porijekla) govore novim balkanskim jezikom – pjesmom.

Autor:Marko Lopušina
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.