fbpx
Photo: Sandra Simunovic/PIXSELL

HDZ I SDP SU DOBITNICI, A SVI OSTALI GUBITNICI? Procjene budućnosti pozitivne, a po rezultatima smo na samom dnu EU-a

Autor: Guste Santini

“Sukob” na relaciji Tri majmuna i hotela iz Imotskog nekoliko je dana dominirao u javnom prostoru. Pale su teške riječi i kvalifikacije koje će dodatno podijeliti hrvatske građane. Zlobnici bi rekli da je upravo to bio cilj našeg premijera Andreja Plenkovića kako bi oligopol poznat kao HDZ i SDP ostao na vlasti. Polarizacija – mi i oni – eliminirala bi ostale političke opcije – Most, Domovinski pokret, Možemo itd. – kako na lijevoj, tako i na desnoj strani političkog spektra. Kada se prisjetimo proteklih izbora i malo bolje razmislimo, tvrdnja o politici oligopola nije bez smisla jer su HDZ i SDP dobitnici, a ostali gubitnici. Kako je važna samo pobjeda na izborima, sve je moguće u Lijepoj Našoj. Na sreću, javni mediji su, zasad, ignorirali isprovociranu polarizaciju.

Objava podataka o kretanju BDP-a u prošloj godini nije izazvala dužnu pozornost javnosti, odnosno interes javnih medija. Tek je kazano kako su rezultati dobri i očekivani. Tomu se odmah dodaje, kako bi se marginalizirala rasprava, da će ove godine rasti gospodarska aktivnost za pet i više posto. Vlada ne sumnja da vodi optimalnu politiku i da su građani ispravno ocijenili kad su upravo HDZ-u dali podršku na prošlim parlamentarnim izborima. Zanimljivo je identificirati kako su nam procjene glede budućnosti svijetle i optimistične, dok su nam rezultati učinjenog razočaravajući – na samom dnu ljestvice učinkovitosti. I ovaj put imamo istu priču s napomenom kako su dobri (odlični) rezultati posljedica napora Vlade usprkos velikim ugrozama. Da bismo identificirali pravo stanje hrvatskoga gospodarstva, potrebno je rezultate usporediti s drugim zemljama. Smatramo da je uz prosjek dobro ukazati i na kretanja u Sloveniji, koja nam je pobjegla, i Bugarskoj, koja nam nastoji što prije prepustiti zadnje mjesto po razvijenosti. Rezultate valja također usporediti sa Strategijom 2030 kako bismo mogli, barem načelno, reći koliko smo dobro planirali i ocijeniti kamo zapravo plovi hrvatski brod.

Loše brojke


Europska unija je smanjila gospodarsku aktivnost u prošloj godini za 4,8% (eurozona općenito ima nešto manje stope rasta pa je smanjenje nešto veće – 5,0%). Hrvatska je u promatranom razdoblju smanjila gospodarsku aktivnost za 8,4%, što je 75% više od prosjeka EU-a. U Strategiji 2030 predviđeno je povećanje prosječnog dohotka po glavi stanovnika s postojećih 65 na 75%. Da bismo to ostvarili, svake godine moramo ostvariti bolji rezultat od prosjeka za 15%, što znači da nam je smanjenje gospodarske aktivnosti moglo iznositi najviše 4,2%. Ostvareno smanjenje gospodarske aktivnosti od 8,4% predstavlja 100% lošiji rezultat nego što smo planirali u Strategiji 2030.

Susjedna Slovenija smanjila je gospodarsku aktivnost za 5,5%, što je 14,6% više od prosjeka EU-a i 10% više od prosjeka eurozone. Usporedimo li smanjenje gospodarske aktivnosti Hrvatske i Slovenije, identificiramo kako smo ostvarili lošiji rezultat od naših susjeda za cijelih 52,7%. Iz navedenog je vidljivo da nam Slovenija postaje sve udaljenija, kao što sam to više puta ustvrdio na ovim stranicama. Jedna lasta ne čini proljeće, ali ga najavljuje. Tako je Slovenija u 2018. i 2019. godini ostvarila gospodarski rast od 4,1 i 2,4%, dok je Hrvatska imala rast od 2,8 i 2,9% respektivno. Zbrojimo li promjene gospodarske aktivnosti Slovenije i Hrvatske u posljednje tri godine, Slovenija nam je “pobjegla” za dodatnih 3,7%, što ne možemo postići za godinu dana uz uvjet da slovensko gospodarstvo stagnira.

Bugarska je u prošloj godini smanjila gospodarsku aktivnost za 3,9%, što je bolje od prosjeka EU-a za 19,3%. Hrvatska je u odnosu na Bugarsku ostvarila lošiji rezultat za cijelih 115,4%. Bugarska godinama dinamizira gospodarski rast pa će nam prepustiti mjesto najnerazvijenije članice EU-a. Bojim se da bi se to moglo dogoditi mnogo prije nego što se pretpostavlja. Teško da se takva politika naše vlade može nazvati optimalnom. Da je tomu tako, pokazuju stope rasta u 2018. i 2019. godini, kad se bugarsko gospodarstvo povećalo za 3,1 i 3,4%, dok je hrvatsko gospodarstvo ostvarilo rast od 2,8 i 2,9% respektivno. Prema tome, u posljednje tri godine Bugarska nam se “približila” za dodatnih 5,3%, što daje za pravo kritičarima ekonomske politike premijera Plenkovića.

Veliko postignuće

Slovenija i Bugarska su u jedanaest mjeseci prošle godine zabilježile najveći pad prometa u maloprodaji, 11,5 odnosno 9,9% respektivno. Hrvatska je u isto vrijeme imala više nego dvostruko manji pad – 4,5%. Domaća potrošnja najznačajniji je čimbenik koji utječe na kretanje gospodarske aktivnosti. Prema objavljenim podacima, Hrvatska bi morala zabilježiti manju stopu smanjenja gospodarske aktivnosti. Tako dolazimo da odlučne i najznačajnije razlike, koju je nemoguće dovoljno naglasiti, između naše i politika koje se provode u Sloveniji i Bugarskoj. Slovensko i bugarsko gospodarstvo generiraju svoj rast povećanjem potražnje iz inozemstva ili narodski rečeno, navedena gospodarstva su konkurentna i izvozno orijentirana. Ostalo su detalji. To je u uvjetima pandemije veliko postignuće i najbolja potvrda kako su slovensko i bugarsko gospodarstvo konkurentni i kako će po okončanju krize snažno rasti. Ništa od toga nije moguće reći za hrvatsko gospodarstvo.

Hrvatsko gospodarstvo zaostaje. Turistički sektor (komparativna prednost koja donosi turističku rentu i obilje poreznih prihoda) određuje kretanje ukupnog gospodarstva i financijsku stabilnost javnih financija. Južna Hrvatska ima nešto veći dohodak po glavi stanovnika od kontinentalne Hrvatske ako isključimo grad Zagreb (koji uvijek valja izdvojeno promatrati). U 2017. godini hrvatske su županije očekivano bile vrlo nisko rangirane (od ukupno 1245 lokalnih jedinica). Zagreb je na 322. mjestu jer dohodak po glavi stanovnika iznosi tek 8% više od prosjeka EU-a (108). Slijede ga Istarska županija, koja je na 792. mjestu (77), Primorsko-goranska koja je na 818. mjestu (75) i Dubrovačko-neretvanska koja je na 942. mjestu (65). Ako se isključe Rijeka i Dubrovnik iz navedenih županija, stanje bi bilo mnogo gore. Ostale su županije smještene između 1071. i 1222. mjesta (dohodak po glavi stanovnika iznosi između 53 i 33% prosječnog dohotka EU-a). Posebno zabrinjava stanje u Splitsko-dalmatinskoj županiji i gradu Splitu.




Valja imati na umu da su potresi dodatno devastirali gospodarski potencijal županija pogođenih potresom, što će rezultirati manjim stopama rasta i smanjenjem blagostanja. Općenito, ne raspravlja se o ekonomskim učincima razarajućih potresa koji će u idućem  razdoblju biti ozbiljno ograničenje dinamiziranja gospodarskog rasta. Naime, u ovoj i sljedećoj godini ostvarit će se značajne stope rasta građevinarstva, što će se identificirati kao rast gospodarske aktivnosti. Međutim, cijena gospodarskog rasta neće biti mala. Cijena će biti vrlo visoka jer će sanacija potresom pogođenih područja smanjiti investicije sa svim multiplikativnim učincima procesa investiranja. Pomoć iz EU-a je dobrodošla, međutim, ona neće biti dostatna.

Konkurentni izvoz

Hrvatska ekonomska politika sve je podredila turističkom sektoru, čiji su se rezultati u prošloj godini prepolovili. To su opasnosti monokulture općenito. Postavlja se pitanje koje su šanse da će se ove godine značajnije povećati turistička aktivnost. To nitko ne zna. Zato nam trebaju rezervni scenariji kako, ako se postojeća ugroza izazvana koronavirusom ne uspije kontrolirati, dinamizirati gospodarsku aktivnost. Turistički sektor i dalje će biti bitna odrednica hrvatskoga gospodarstva. Nije realno očekivati da će ove ili sljedeće godine turistički sektor ponoviti rezultat iz 2019. godine. Svima mora biti jasno i razumljivo, kako bi rekao naš premijer Plenković, da budućnost hrvatskoga gospodarstva, uz turistički sektor, mora kreirati nova područja gospodarske aktivnosti koja će biti konkurentna u izvozu. Turizam neće niti smije biti ono što je bio jučer. O tom se prevažnom pitanju šuti pa ćemo sutra reći kako su “objektivne okolnosti” razlog što nam gospodarstvo stagnira. To napominjem samo zato što se u javnom prostoru mogu čuti izjave kako rezultate gospodarske aktivnosti treba uspoređivati sa zemljama u kojima dominira turistički sektor. Koliko smo inertni, dovoljno je pogledati stanje u poljoprivredi i prehrambenoj industriji. Tu imamo iskustva i znanja. Značajne površine se ne obrađuju. Ono što nam nedostaje je htijenje. Razvoj nikad i nigdje nije bio stihijski proces. Uvijek se planiralo i, u skladu s planovima, organiziralo društvo kako bi dinamiziralo vlastito gospodarstvo. Merkantilizam je najbolji dokaz kako se razvoj može kreirati. Protekcionizam i intervencionizam imaju istu zadaću. Iako nam se tvrdi da se vodi optimalna politika, usput, valja reći kako je talijanski i slovenski turizam zabilježio manji pad poslovne aktivnosti od hrvatskog, ma koliko šutjeli o tome.




Nadam se da je dosadašnja diskusija obrazložila moju zabrinutost, kako za stanje u gospodarstvu, tako još više za njegovu budućnost. Ne treba zaboraviti kako Hrvatska još ima dovoljno potencijala da izađe iz ove višegodišnje i užasne devastacije i depresije. Uvijek se valja podsjetiti prethodne krize koju smo godinama trpjeli samo zato što stranka koja je bila na vlasti nije poduzela potrebne reforme. Govorilo nam se kako je Hrvatska spremnija, zahvaljujući današnjoj Vladi premijera Plenkovića, za krizne udare. To je rečeno prije godinu dana. Danas se ta priča ne ponavlja. Na ovim sam stranicama govorio kako Hrvatska nije spremnija da se suoči s krizom jer nije ama baš ništa naučila od gorkih iskustava prethodne krize. Sjetimo se da je 2009. godine smanjena gospodarska aktivnost više od sedam posto. Premijer Sanader je odstupio. Jadranka Kosor je platila cijenu (izgubila parlamentarne izbore) jer je morala povećati poreze koji su nazvani haračem. Zoran Milanović je nastavio, koliko je mogao, politiku smanjenja potrošnje. Premijer Plenković je često u vrijeme prije krize isticao kako je povećao plaće i ostala prava korisnicima državnog proračuna u odnosu na svoje predšasnike. Sada kad je smanjenje gospodarske aktivnosti tek nešto veće od smanjenja koje smo imali 2009. godine, svima je jasno kako bez europske pomoći ne možemo premostiti užase ove olovne depresije. Iz navedenog slijedi zaključak kako nakon pijanke dolazi do otrežnjenja, mamurluka i nervoze. To su činjenice o kojima moramo voditi računa kad dajemo povjerenje bilo kojoj političkoj opciji.

Uvijek isti

Trebalo bi shvatiti kako je poklone lako davati i teško primati. Pokloni su uvijek “pomoć” kao posljedica šireg konteksta. Danas slijepo slijedimo EU, sutra bi se moglo tražiti više razumijevanja za poklonjena nam sredstva. Osim toga, pokloni imaju učinak fatamorgane koja stvara opasne privide koji dodatno ugrožavaju opstanak Lijepe Naše. Poklonjena sredstva u hrvatskim uvjetima znače samo jedno – svemoć centralne vlasti, dok su lokalne jedinice uprave i samouprave tek prigodni ukrasi kojima je cilj zadovoljiti rastuće apetite političara. Svima je jasno da to nema smisla i da je to opasnost za opstojnost Lijepe Naše.

Pokloni su rješenje problema u sadašnjosti, dok budućnost ne zanima političare. Budućnost zanima državnike. Vlada raspolaže najvećim kupovnim fondom u Hrvatskoj (na temelju porezanih prihoda i pomoći iz Bruxellesa) pa lokalna uprava i samouprava izravno ovise o Vladi. Problem je ponekad manji ako su obnašatelji vlasti iz iste stranke. Međutim, to ne mora nužno značiti da je stranačka pripadnost dovoljna kako bi se riješili problemi. Istarska županija i IDS su zoran primjer kao se valja ponašati na neuređenom i zabrinjavajućem hrvatskom političkom tržištu. Slavonija se i dalje iseljava. Sisačko-moslavačka županija bori se za opstanak. Bez smislene koncepcije i strategije, te taktika i operativnih politika, Sisačko-moslavačka županija neće uspjeti. Priča kreće iz Bruxellesa koji daje sredstva Vladi koja, u skladu sa svojim, kako kaže naš premijer Plenković, političkim odlukama može dobivena sredstva učiniti kontraproduktivnima. Dijeljenje nije objektivan i ekonomski optimalan proces. Dijeljenje je uvijek i svuda subjektivan proces u kojem nisu poznati ni ciljevi ni učinci. Dobro je da Hrvatska dobiva pomoć iz Bruxellesa. No nije dobro da svoju sudbinu prepustimo “ljubaznosti” razvijenih članica. Olako dobivena pomoć mogla bi imati učinak droge, što se obično spoznaje kada je već kasno.

Autor:Guste Santini
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.