VRIJEME JE ZA ODLUČNE PROMJENE: Više se ne bi trebao oporezivati svaki pojedinac, nego svaka obitelj posebno!

Autor: Guste Santini

Narod kaže: “Na muci se poznaju junaci”. Premijer Plenković se nalazi pred velikim izazovom. S jedne strane, može nastaviti po starom kako su to radili njegovi predšasnici ili može prihvatiti izazove, s druge strane. Izazovi su veliki, a rezultat je, u najmanju ruku, neizvjestan. Treba donijeti političku odluku i preuzeti odgovornost prema hrvatskim građanima, povijesti i samom sebi. To nije ni lako ni jednostavno. Međutim, to je sudbina najvažnijeg “igrača” u zemlji. Ma kakva njegova odluka bila, ona će odrediti njegov položaj i ulogu u hrvatskoj povijesti. Ni manje ni više. Dosadašnja ekonomska politika nije bila zadovoljavajuća, kao što sam to često isticao na ovim stranicama. No ma kako bile male stope rasta, hrvatsko gospodarstvo ipak je raslo. Zaostajali smo za drugim dinamičnijim i usporedivim gospodarstvima, ali se ipak išlo naprijed. Sada se nalazimo u slobodnom padu jer nitko ne može reći koliki će biti ovogodišnji pad gospodarske aktivnosti. Zapravo uopće nije važno hoće li pad biti postotak više ili postotak manje. U strateškom pogledu to može biti kratkoročna žrtva danas kako bi se ubrzalo sutra. Predmet moje današnje rasprave su promjene koje bi, po mome mišljenju, mogle donijeti boljitak hrvatskim građanima. Na početku krize govorio sam kako je bilo potrebno 19. ožujka proglasiti moratorij, kad su proglašene posebne mjere zbog koronavirusa, na porezne obveze izravnih poreza, osim poreza na dohodak i parafiskalnih davanja. Moj prijedlog se odnosio i na doprinose na fond plaća. Naprosto, u tržišnoj državi postoji partnerski odnos između države i gospodarstva. To isto je moguće odrediti kao odnos suradnje države i poreznog obveznika. Obrazloženje je jednostavno. Porezni obveznik mora imati poreznu snagu, kapacitet, da bi plaćao poreze. Porezi na potrošnju i dalje bi se naplaćivali iako po svojim karakteristikama ne polaze od porezne snage. Uz moratorij na porezne obveze, predlagao sam da se zamrznu obveze po kreditima i leasing-kućama kako bi se građani i gospodarstvo održali “iznad vode”. Nadalje, predlagao sam povećanje pomoći najugroženijem dijelu hrvatskih građana koji se nalaze u zoni siromaštva. Nisam prihvatio odluku Vlade da se subvencioniraju plaće kako bi nezaposleni ostali nezaposleni u tvrtkama umjesto na Zavodu za zapošljavanje. Smatrao sam, i danas smatram, kako je pet milijardi koje su dane za plaće “zaposlenih” valjalo podijeliti najpotrebitijima.

Ukinuta sposobnost

Predlagao sam da se odredi nadoknada onim poduzetnicima kojima je, po odluci Stožera, ograničena ili čak ukinuta poslovna aktivnost. Ako poduzetnici ne smiju raditi, tada onaj koji o tome odlučuje mora nadoknaditi tako učinjene gubitke. Kako je u tržišnoj državi od presudne važnosti odnos s inozemstvom, predlagao sam da država omogući privremeno financiranje svih ugovorenih poslova s inozemstvom. Prijedlog se sastojao u tome da država privremeno “kupi” robu po određenoj cijeni (u postotku od ugovorene cijene koju je odnosna tvrtka ugovorila s inozemnim kupcem) koja je namijenjena izvozu, te na temelju privremenog vlasništva podigne kredit kod poslovnih banaka po preferencijskim uvjetima. Kad se roba isporuči i naplati, krediti se zatvaraju i priča je gotova. Poslovne banke su imale i imaju višak likvidnosti, što pokazuje cijena, visina kamatne stope, po kojoj kupuju državne obveznice. Poduzetnicima na domaćem tržištu trebalo je, predlagao sam, osigurati prijevoz prodane robe kupcu na način da država subvencionira transport robe. Tako bi odluke Stožera pri donošenju uredbi ukalkulirale materijalne učinke svojih odluka. Usput rečeno, nije mi jasno kako je stanje pod kontrolom ako imamo dnevno tristo novozaraženih, dok je stotinjak novozaraženih na početku krize proglašavano dramatičnim. Iz današnje perspektive, usprkos neizvjesnostima nepoznatog, mjere moramo nazvati restriktivnima. Stječe se dojam da postoji izrazit utjecaj politike u radu Stožera. Ako je tako, onda to valja jasno priopćiti građanima i preuzeti odgovornost.

Neodrživa administracija

Ovako se smanjuje povjerenje građana u rad Stožera. Tim više što nas na jesen očekuje, osim ugroze od koronakrize, gripa od koje obolijeva više desetaka tisuća građana. Premijer Plenković je, kako nam je sam rekao, pribavio Hrvatskoj, u povijesti nezabilježen, najveći paket financijske pomoći. Zajedno s kohezijskom omotnicom, dobit ćemo više od 22 milijarde eura, što je velik, vrlo velik novac ima li se u vidu da je BDP u prošloj godini iznosio 50 milijardi eura. Uz dobro osmišljen plan, dobivena sredstva mogla bi biti odlučujuća pomoć u procesu reformiranja države i, posebno, poreznog sustava.

Broj jedinica lokalne uprave i samouprave je neodrživ. Reforma, reorganizacija države morala bi polaziti od potrebe preuzimanja odgovornosti lokalne uprave i samouprave za gospodarski razvoj i učinkovitije korištenje resursa na svom području. Reforma javnog sektora mora polaziti od preispitivanja procesa i, na temelju spoznaja, odrediti potreban broj djelatnika kako bi se izvršili zakonom propisani zadaci. Premijer je javno rekao kako će njegova Vlada izraditi koeficijente složenosti poslova i radnih zadataka kako bi se “povezale” plaće zaposlenih s obavljenim poslom. Posao je trebao biti gotov u svibnju ove godine. Nije poznato je li najavljeno i učinjeno. Ako to nije učinjeno zbog koronavirusa, vrijeme je da se izrada koeficijenata složenosti radnih zadataka odradi sada. Naime, prema najavi ministra financija neće biti moguće, kako je najavljeno, povećati plaće u javnom sektoru pa predstoje tvrdi pregovori sa sindikatima kako bi se održao financijski sustav. Kriza iz 2008. poučila nas je da linearnost donosi više problema nego rješenja. Uostalom, ako se spašavanje javnih financija svede na zamrzavanje postojećih plaća i zadržavanje relativno neravnopravnog položaja radnika u javnom sektoru, cijela se priča vraća u vrijeme vlade gospodina Milanovića, koju je naš premijer Plenković ustrajno kritizirao. Stalno je podsjećao hrvatsku javnost na činjenicu kako u vrijeme njegove vlade plaće rastu, što je bitno različito od politike koju je provodio njegov predšasnik. Iz navedenog slijedi da nije rješenje problema u smanjenju plaća, nego u reformi sustava javnog sektora. Zamrzavanje ili čak smanjenje plaća moglo bi rezultirati dodatnim odlaskom iz javnog sektora najučinkovitijih djelatnika. Godinama se zalažem za reformu poreznog sustava.

Hrvatska ima daleko veću poreznu presiju nego što to bi to bilo primjereno dohotku po glavi stanovnika. Posebno su metastazirali parafiskalni nameti. Nisu sva parafiskalna davanja loša. Međutim, najveći broj parafiskalnih davanja nije moguće ekonomski i porezno opravdati. Iz toga slijedi zaključak da treba ukinuti sva parafiskalna davanja koja nije moguće ekonomski opravdati. Taj posao mogu učinkovito obaviti djelatnici u poreznim upravama i potom putem parlamentarnog procesa donijeti potrebne promjene koje porezni obveznici zahtijevaju i očekuju godinama.

Njemački uzor

Krenimo redom. Porezi su nedjeljivi od kamatne stope i tečaja nacionalne valute. Hrvatska je donijela odluku o zamjeni kune eurom pa je bitno prilagoditi porezni sustav ekonomskim kriterijima kako bi porezni sustav, uvođenjem eura, postao snažan instrument u pravcu dinamiziranja gospodarskog razvoja. Moja podjela poreza po kriteriju vremena kazuje kako su porezi derivacija, u interakciji, platne bilance, posebno se to odnosi na platnu bilancu robe i usluga. Primarni i sekundarni dohodak određen je ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Podjela poreza po kriteriju vremena pokazuje i dokazuje da se porezi izvoze i uvoze. Svaka zemlja poreznim sustavom nastoji povećati konkurentnost svoga gospodarstva. One najkonkurentnije, kao što je to recimo Njemačka, reguliraju visinu suficita robne razmjene s inozemstvom upravo poreznim sustavom.

U krizi iz 2008. Njemačka je povećala PDV kako bi potaknula prodaju automobila. Danas smanjuje PDV kako bi povećala potražnju na domaćem tržištu. Kako je njemačko gospodarstvo konkurentno inozemnom, smanjenje PDV-a rezultirat će dodatnom potražnjom za proizvodima i uslugama proizvedenim u Njemačkoj. Nekonkurentne zemlje imaju suprotan slučaj. Smanjenje PDV-a rezultira povećanjem deficita roba i usluga s inozemstvom. Tržišna država, kao partner svome gospodarstvu, brine se o njemu na način da stimulira njegovo prilagođavanje stalnim promjenama koje iniciraju novi pronalasci i novi postupci. To je bino shvatiti, kako bi rekao premijer Plenković, jer zaostajanje u uvjetima ubrzanja vremena može biti kobno za konkurentnost nacionalnog gospodarstva. Iz navedenog slijedi da bi porezna reforma morala polaziti od izravnih poreza. Porez na dohodak valjalo bi smanjiti baš onako kako to predlaže ministar Marić. Treba shvatiti i razumjeti da nas samo visokokvalificiran rad može izvući iz stanja u kojem se nalazi hrvatsko gospodarstvo. Međutim, glede doprinosa, potrebno je smanjiti doprinose za mirovinsko osiguranje na način da se ukine II. stup i vrati I. ili preseli u III. stup. Pritisak koji imamo u I. mirovinskom stupu rezultat je tragične privatizacije i mirovinske reforme. Kratko rečeno, predlažem da se zadrži doprinos za mirovinski sustav 15%, što će povećati plaće za iznos koji se neće uplaćivati u II. mirovinski stup. Doprinos na platnu listu valjalo bi zadržati na postojećih 15% s perspektivom njihova smanjenja.

Valjalo bi umjesto pojedinačnog oporezivanja poreznih obveznika uvesti oporezivanje obitelji. Predlažem da se iznos dohotka dijeli s brojem članova u obitelji i tako dobiveni iznos oporezuje onako kako sam to prethodno kazao. To bi bila istinska i prava, osim toga jednostavna, mjera koja bi snažno pokrenula demografsku obnovu i sačuvala obitelj kao temeljnu jedinku društva. Oporezivanje kapitalnih dobitaka valjalo bi oporezivati kao dohodak od kapitala s time da bi ostvareni kapitalni dobici u roku od godine dana bili u cijelom iznosu uključeni u poreznu osnovicu. Između jedne i dvije godine iznos bi se prepolovio, a između dvije i tri godine četvrtina ostvarenog kapitalnog dobitka uključila bi se u poreznu osnovicu. Nakon proteka tri godine kapitalni dobici ne bi se oporezivali. Predlažem stopostotnu integraciju poreza na dohodak i poreza na dobit kako bi se izbjeglo dvostruko oporezivanje.

Ugroza sustava

Umjesto postojećeg sustava oporezivanja dobiti predlažem povrat zaštitne kamate na kapital u iznosu inflacija plus 3% s perspektivom povećanja stope zaštitne kamate na 5%. Preostali dio dobiti oporezivao bi se po jedinstvenoj stopi od 20%. Osobno smatram institut zaštitne kamate na kapital najboljim rješenjem oporezivanja dobiti. Nadalje, ostvareni gubici mogli bi se pokriti u neograničenom roku. Naime, kriza iz 2008. godine pokazala je kako velik broj tvrtki nije uspio pokriti gubitke iz vremena krize u roku od pet godina. Nakon što se odrede izravni porezi i procijene porezni prihodi, razlika bi se namirila iz trošarinskih poreza odnosno PDV-a. Trošarinske poreze valja posebno izučiti kako bi promjene trošarinskih poreza bile u funkciji rasta i razvoja gospodarstva. Predlažem da se uvedu prohibitivni trošarinski porezi na djelatnosti koje ugrožavaju ekosustav. To je bitno kako bi se sačuvalo prirodno bogatstvo budućim generacijama. Osim toga, visoke trošarine stimulirale bi poduzetnike da supstituiraju ili čak napuste djelatnosti koje ugrožavaju prirodni okoliš. To bi bila brana eventualnim inozemnim investitorima da instaliraju ekološki neprihvatljive procese. I ne najmanje važno, trošarinskim porezima moguće je smanjiti regresivan porezni sustav na koji smo osuđeni imajući u vidu dohodak po glavi stanovnika.

To je sudbina malih i nerazvijenih, ali ambicioznih zemalja. Nadam se da je Hrvatska jedna od tih. Potrebni prihodi, nakon što je reformirana rashodna strana proračuna, ostvaruju se poreznim prihodima od PDV-a. PDV je porez budućnosti, ali je to neizravni porez na dohodak, što se gubi iz vida jer se prihvaća pravna incidenca kao činjenica iako za to nema dokaza. Zapravo ni jedan porez nije neutralan i nije sigurno tko će ga u konačnici platiti. To je napomena koju ne smijemo izgubiti iz vida u raspravi o porezima i oporezivanju. Cilj je moje rasprave da ukaže na nužne promjene. Na struci nije da odluči. O tome će odluku donijeti premijer Plenković.

Namjera mi je da podržim našeg premijera Plenkovića u odluci da promijeni ovo neprihvatljivo stanje. Premijer Plenković će odlučiti. Ako se odluči za promjene, pozivam sve znanstvene i stručne djelatnike da ponude svoja rješenja kako bi premijer Plenković donio najbolju odluku. Odluke moraju biti jasno i precizno predstavljene građanima kako bi ih mogli podržati. Ograničenje koje imamo ulazeći u tečajni mehanizam kako bismo zamijenili kunu eurom odredio bih kao dodatnu potporu u provođenju potrebnih reformi. Možemo po starom, ali moramo biti svjesni da će, izostanu li promjene, budućnost, malo je reći, biti znatno lošija od sadašnjosti, što je za hrvatske građane, vjerujem, neprihvatljivo.

POMOĆ OD 22 MILIJARDE EURA VODI NAS U PAKAO: Hrvatska je sada u puno gorem stanju nego što je bila Grčka

 

KAO DOBAR I LOŠ POLICAJAC! Plenković govorio o čudesnim postignućima, a dramatičan pad BDP-a priopćio je ministar Marić!

Autor:Guste Santini
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.