Photo: Dubravka Petric/PIXSELL

RAT BEZ IKAKVIH PRAVILA: Ovaj rat, osim preminulih, broji i brojne ‘ranjenike’ – građane koji su postali nepovratno socijalno ugroženi

Autor: Guste Santini

Kada ne znate kamo idete, svagdje možete stići. Obično ćete završiti ondje gdje ste najmanje željeli. Tako bi se ukratko moglo nazvati stanje u kojem se danas nalazimo. Jedna se tenzija nadovezuje na drugu, koja u povratnoj sprezi dodatno pogoršava stanje. I tako iz dana u dan. Iz mjeseca u mjesec. Hrvatska se nalazi pred velikim izazovima, a resursi su, usprkos sveprisutnom hvaljenju, nedostatni. Neki izazovi nisu nam do kraja poznati. Zato valja imati primjerene rezerve za crne dane. Koronakriza dodatno dramatizira stanje u Lijepoj Našoj koje je ionako bilo i jest zabrinjavajuće.

Potres u Zagrebu, nakon donošenja posebnog zakona, više nije u žiži interesa javnih sredstava priopćavanja, a zima je pred vratima. Uvijek je nad ovim prostorima prisutan duh siromaštva i ugroza. Uvijek se na ovim prostorima živjelo od danas do sutra. Ponekad je taj rok bio kraći. Iseljavanje je bilo i ostalo uobičajen način rješavanja prisutnih problema. Kako nekad, tako i sad imamo iste probleme i isti način vatrogasnih rješavanja problema. Uvijek nam se govorilo kako je stanje zabrinjavajuće jer netko drugi donosi odluke u ime građana Hrvatske. Uvijek su bili neki tuđini poznati pod slovom B: Budimpešta, Beč, Beograd i danas Bruxelles. Popisu valja pridodati Veneciju koja započinje, ćiriličnim pismom, slovom B. Danas smo svoji na svome, a stvari su ostale onakve ili, u nekim aspektima, još gore.

Ili nismo svoji na svome ili ne znamo ili, kako neki tvrde, politička elita radi u interesu nekih drugih mračnih sila. Priča kako politička elita radi za neke mračne sile, po mome mišljenju, predstavlja bijeg od stvarnosti i nespremnost da pogledamo činjenice onakve kakve jesu. Činjenice govore da smo si sami skuhali kašu koju nesretni kusamo. Oni koji su se javno suprotstavljali nerazumnim politikama marginalizirani su pa im se, usput, dodao naziv katastrofičari. Željni i gladni nacionalnog suvereniteta, nismo bili spremni prihvatiti činjenicu, to nismo ni danas, da u vrijeme globalizacije izvanjsko određuje domaće, da ne kažem, nacionalno. 

Pradomovina noja

Možda je ipak pradomovina noja Hrvatska. Hrvatska od svog nastanka, osim iskazane želje za političkom samostalnošću, nije učinila ništa. Pokušala je nekoliko puta donijeti strategiju razvoja hrvatskog društva, ali sve je ostalo na pokušajima. Istini za volju, pokušaji nisu mogli završiti bolje. Jednostavno, pitanje strategije razvoja i takvo postavljanje dugoročnih ciljeva nije moguće donijeti nikakvim političkim odlukama. Za to je potrebna podrška građana Lijepe Naše putem referenduma. Moramo biti svjesni da je, kako se stanje pogoršava, sve  manje pitanja koje bi hrvatski građani prihvatili potrebnom većinom. Danas, kada je povjerenje građana prema vlasti na zabrinjavajućoj razini, teško je naći pitanja koja ne bi bila predmetom prijepora značajnog broja nezadovoljnih hrvatskih građana. Prirodno se postavlja pitanje – zašto?

Po mojem mišljenju, najkraći je odgovor neznanje. Neznanje je ograničenje koje nema granica. Zato je dobro prisjetiti se izjave A. Einsteina kada je isto rekao za ljudsku glupost, pri čemu je rekao kako u slučaju svemira nije siguran da ne postoji granica. Kada je riječ o ljudskoj gluposti, rekao je kako nema gornje granice. Upravo suprotno znanju, neznanje je bilo i jest ograničenje. To ističem samo kako bih zamolio čitatelja da se pokuša sjetiti koja je zemlja tijekom burne ljudske povijesti napredovala a da istovremeno nije bila na vodećoj obrazovnoj i znanstvenoj razini odnosnog vremena. 

Uspjeh izvan zemlje




Znanost i obrazovanje u Lijepoj Našoj imaju status ukrasa i ništa više. Naši znanstvenici u svijetu ostvaruju izvrsne rezultate. To su naši građani koji su se obrazovali u Lijepoj Našoj pa se postavlja pitanje, kada se tako bezgranično hvalimo, zašto ni približno takve rezultate ne postižu u svojoj domovini. Zašto se godišnje promovira na stotine doktora znanosti, a Hrvatska pada na svim rang-listama izvrsnosti? Koji su razlozi da uspiju u svijetu, a to ne mogu postići kod kuće? Pritom nemojmo zaboraviti, u svijetu žive pod dodatnim stresom kao što su nostalgija ili teže uključivanje u socijalni sustav odnosne zemlje. 

Kada je riječ o ekonomiji i ekonomskim znanostima, tada je stanje, malo je reći, dramatično i zabrinjavajuće. Umjesto da se angažiraju mladi i obrazovani ljudi, oni koji nemaju sreće da se zaposle u malobrojnim i loše opremljenim znanstvenim i obrazovnim institucijama, rade neke druge poslove koji imaju malo ili nimalo veze s njihovom znanstvenom orijentacijom. Naprosto, trošimo javni novac kako bismo obrazovali mlade ljude koje potom uglavnom šaljemo na burzu rada ili one ponajbolje upućujemo u inozemstvo trbuhom za kruhom. To je neshvatljivo. Pritom, u Hrvatskoj se sustav gradio putem vatrogasnih mjera politike pa je, po prirodi stvari, bio i ostao neprimjeren potrebama i željama hrvatskih građana. 

Kompleksna je međuovisnost ekonomskog sustava i politike. Konstrukcija sustava temelji se na polaznoj gospodarskoj strukturi, s jedne strane, i, s druge strane, na koncepciji i strategiji razvoja koje su derivat ustavnih načela. Sustav, prema tome, mora biti cjelovit i dugoročan. Cjelovitost sustava osigurava funkcioniranje u predvidljivim uvjetima. Dobri sustavi amortiziraju predvidljive udare, što sudionicima omogućuje značajno smanjenje jalovih fiksnih i varijabilnih troškova. Vrijeme u kojem živimo je dinamično, što znači da mnoge do jučer važne stvari postaju nevažne ili čak štetne. Upravo je zadatak politike da stalno i ustrajno analizira učinke promjena kako bi se održala željena, planirana, gospodarska dinamika. Relativno je jednostavno upravljati u vrijeme poznatih rizika. 




Njemački primjer

Mnogo je zahtjevnije upravljati procesima u neizvjesnim uvjetima. Nepoznati rizici predstavljaju najveću opasnost za gospodarsku aktivnost. To nam pokazuje prisutna depresija izazvana koronavirusom koja je preko noći dramatično izmijenila pravila igre. Mjere ekonomske politike mijenjaju sustav, prilagođavaju ga novim okolnostima. Zbog toga nije primjereno donositi mjere ekonomske politike ne uvažavajući cjelinu i dugi vremenski horizont. Naime, ako se ne vodi briga o cjelini, mjere rezultiraju deformacijama sustava, što se rješava reformama sustava, a to je skupa rabota.

Učinkovitost ekonomske politike ocjenjujemo prema vremenu koje je potrebno da se donesu prave mjere koje će amortizirati neželjena kretanja izazvana šokom. Neke zemlje, poput Slovenije i Njemačke, u kratkom su roku donijele prave mjere koje su smirile građane, bez obzira na to je li riječ o poduzetnicima ili radnicima. Hrvatska je u tom pogledu zakazala. U najboljem slučaju mjere se opravdavaju mjerama koje su donijele razvijene i uređene zemlje. Mi nismo ni razvijena ni uređena zemlja. Ne samo da mjere nisu smirile građane nego su narušile pravila igre tržišnog modela privređivanja. Prema tome, vlada mora pronaći kompas kako bi nas vodila u pravom smjeru. Prisutna refleksna politika ne samo da nije dobra, ona može pogoršati postojeće stanje. Treba shvatiti i razumjeti, kako bi rekao naš premijer Plenković, kako je postojeće stanje puno izazova na koje moramo primjereno odgovoriti. Nažalost, hrvatska vlast nije postavila javne ciljeve i načine kojima se želi suprotstaviti postojećim ugrozama. 

Jalovi troškovi

Cilj kako je potrebno održati pod kontrolom proračunski deficit nije dobro određen i predstavlja dodatno ograničenje. Ugroza od koronavirusa nije predmet stručne rasprave pa je izostavljanje učinka katalizatora koji inicira prisutna kriza koronavirusa dodatni propust čija bi cijena mogla biti velika. Ekonomisti to nazivaju progresivnim rastom jalovih troškova ili, što je isto, smanjenjem ionako nezadovoljavajuće razine blagostanja. U našem slučaju, kada gospodarski sustav nije rezultat koncepcije i strategije razvoja, predlagao sam, između ostalog i na ovim stranicama, da se, uz potpredsjednika Vlade za tekuću politiku, imenuje i potpredsjednik za sustav (razvoj ili bilo koji drugi naziv koji implementira dulji vremenski horizont). Korekcija sustava mjerama ekonomske politike s obzirom na vremenski horizont posebno je značajna u teškim vremenima. Složit ćemo se da današnja vremena nisu teška, ona su olovna. Imenovanjem dvaju potpredsjednika Vlade naš bi premijer Plenković prilikom političke odluke, kako ih obično naziva, imao kalkulaciju što znače predložene mjere i koje su posljedice njegove političke odluke. Svaki izbor ima svoju političku konotaciju. Međutim, pri izboru moramo voditi računa o svim posljedicama donesenih odluka. Napomena kako je odluka politička predstavlja izraz dodatne odgovornosti donositelja odluke. Zasad političari nisu odgovarali za donesene loše političke odluke. Povijest političare bilježi upravo prema rezultatima njihovih političkih odluka. 

Broje se mrtvi

Odmah po izbijanju krize, gostujući na RTL-u, istu  sam proglasio ratnim stanjem. Voditeljici se moj naziv za krizu činio preoštrim pa mi je, ponavljajući pitanje, to dala na znanje. Ostao sam pri ocjeni stanja. I danas mislim kako je presudno prisutnu ugrozu identificirati s ratnim stanjem. Tome bih danas pridodao kako to nije rat u kojem postoje pravila. Riječ je o totalnom gerilskom ratu bez pravila. Da bi stvar bila gora, neprijatelj je nevidljiv pa treba smatrati kako je svagdje i uvijek prisutan kako bi razorio krhko društveno tkivo. Ovaj rat, osim preminulih, bilježi i mnoge ranjenike.

Socijalno ugroženi građani, posebno odmakle životne dobi, prvi su na meti neprijatelja. Naročito se povećava broj ranjenika koji ne mogu pribaviti nužna dobra kako bi opstali. Brojni beskućnici, čiji broj raste, postat će žrtve neprijateljske ugroze. Kad je ratno stanje, potrebne su primjerene mjere. Mjere moraju ići korak ispred neprijateljskih akcija kako bi se  neprijatelju smanjilo polje djelovanja. Na prvoj crti u borbi protiv neprijatelja  naši su zdravstveni djelatnici, kojih ni u dobrim vremenima nije bilo dovoljno. U gerilskom ratu svi moramo sudjelovati i izvršavati postavljene nam zadatke. To vrijedi za sve građane. Slovaci su angažirali oružane snage, a Francuzi uveli policijski sat. Mi još raspravljamo trebamo li i koliko poduzeti odlučne mjere. Ono što je danas primjereno već sutra može biti nedovoljno. U tome se sastoji politička odluka današnje Vlade i svih političara u javnom prostoru. Javna komunikacija između političara kojoj svjedočimo u ovo ratno vrijeme otvara pitanje u kojoj su mjeri naši vodeći političari na razini prisutnih izazova?

U proteklih trideset godina na ovim prostorima stalno se izmjenjuje jedna ugroza drugom. Prirodno je očekivati da u tim i takvim uvjetima građani  od političkih djelatnika očekuju odgovorno ponašanje. To se odnosi na sve političke aktere na političkoj sceni. Hrvatski sabor kao najviše političko tijelo u Hrvatskoj ima posebnu odgovornost. Saborski bi zastupnici morali razlikovati normalno vrijeme, kada mogu i moraju zastupati ideološke odrednice svoga biračkog tijela, od nenormalnog vremena, kada moraju podrediti svoje ideološke preferencije interesima zemlje u cjelini. Postojeće ratno stanje zahtijeva da se kao cilj odredi opstanak Hrvatske uz što je moguće manje štete koje nam nanosi nevidljivi neprijatelj. Kad su Froncoisa Mitterranda pitali je li mu važnija njegova politička orijentacija ili Francuska, jasno je, čudeći se pitanju, odgovorio – Francuska. Ovim ne želim reći da hrvatski političari prednost daju svojoj ideologiji, iako za to postoje dokazi, već samo naglasiti kako je vrijeme borbe za opstanak Lijepe Naše. 

U svojim prethodnim raspravama više sam puta predlagao što nam je činiti. Neću se ponavljati. Ipak, važno je shvatiti i razumjeti, kako bi rekao premijer Plenković, da nove okolnosti traže novi pristup u rješavanju postojećih problema. U tome mu mogu pomoći stručnjaci. Nije na stručnjacima da donose političke odluke. Na stručnjacima je da predlože, po njihovu mišljenju, najbolja rješenja koje će Vlada razmotriti i donijeti političku odluku. Kako i priliči ratnom stanju, posebno kritičan valja biti prema svim nezakonitim radnjama, bez obzira na ime i prezime počinitelja. To posebno vrijedi za stranku na vlasti. 

Odlučne odluke

U ratnim uvjetima kontrola postaje bitan instrument provođenja odluka Vlade. Zato je od presudne važnosti da se kontroliraju sve institucije u koje građani nemaju povjerenja. To je bitno jer odlučnost Vlade mora biti jasno vidljiva i prepoznatljiva na svim područjima društvenog sustava. Posebna je zadaća Vlade da se brine o najugroženijima. Zato nije moguće prihvatiti prepuštanje zaduženih i socijalno ugroženih građana na milost i nemilost vjerovnika. To treba učiniti tako da država preuzme obveze za sve one koji nisu u mogućnosti danas podmiriti svoje obveze. Kada je riječ o smanjenju broja žrtava u ovom totalnom ratu, nikakva cijena ne može biti opravdanje da se učini grijeh propusta. Uz fizičke invalide koji će se brojiti u tisućama nakon ovog rata, imat ćemo još više psiholoških invalida koje ne smijemo prepustiti na milost i nemilost neprijatelju. Kad je gospodarstvo posrijedi, nemam što dodati onom što sam napisao prije dolaska neprijatelja – koronavirusa. Zvuči suludo i naivno kako bi bilo dobro formirati vladu nacionalnog spasa. Postojeće rasprave na javnoj sceni ne idu u korist takvom prijedlogu. Ipak, neka bude zapisano kako bi generacije koje će doći shvatile i razumjele političku scenu koja im je ostavila što im je ostavila.

Autor:Guste Santini
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.