PLENKOVIĆ JE PAKET EKONOMSKIH MJERA DONIO KAO DŽEMAL BIJEDIĆ: Neki će dobiti malo ili veoma malo, a neki neće dobiti ništa

Autor: Guste Santini / 7dnevno

Hvalospjevi koje slušamo o novom paketu ekonomskih mjera za pomoć gospodarstvu podsjećaju me na sjajnu epizodu iz kultne serije Gruntovčani kad Dudek prodaje svoju kravu. Na pitanje kupaca o karakteristikama krave Dudek se tuži kako krava puno jede, daje malo mlijeka itd. Tetec promatra sa strane i u jednom trenutku preuzima ulogu prodavatelja. Na ista pitanja Tetec samouvjereno odgovara kako je riječ o posebnoj kravi koja malo jede i daje puno mlijeka itd. Dudek, čuvši kako je krava zapravo dobra – na svoj posebni i iskreni način – kaže Tetecu kako kravu ne bi prodal kad je tako dobra. Ne predstavlja Dudek samo nas obične građane koji smo uporno, preko medija, granatirani time kako naša vlada radi najbolje stvari na najbolji način.

Ovdje ponajprije mislim na oporbu koju nije moguće, po mojem mišljenju, nazvati oporbom. Njihovo ponašanje čak nije moguće shvatiti. U bivšoj je državi tadašnji, de facto, premijer Džemal Bijedić na sastancima SIV-a, raspravljajući o točkama, ponekad spornim, dnevnog reda običavao uvodno reći kako je pojedine točke raspravio i dogovorio s drugom Starim (kako bi jasno pokazao svoj odnos s drugom Titom i kako nikomu ne bi palo na pamet da misli drugačije) pa moli sekretare, kako su se ministri tada zvali, da iznesu svoje mišljenje. Nitko o navedenim točkama nije raspravljao, a odluka je donesena jednoglasno. U metaforičkom pogledu, tako je prošao paket ekonomskih mjera u Hrvatskome saboru. 

Rasprava koja slijedi ima za cilj ukazati kako je ponašanje oporbe, blago rečeno, nezadovoljavajuće i kako takvo ponašanje oporbe osigurava Andreju Plenkoviću dobar rezultat na sljedećim parlamentarnim izborima, s jedne strane, i, s druge strane, oporba može biti sretna ako osvoji dosadašnji broj saborskih mjesta. Štoviše, ako mu Miroslav Škoro ne pokvari račun, rezultat bi mogao biti porazan za oporbu. Nije mi namjera da podržavam bilo koju političku opciju, namjera mi je da ukažem na manjkavost i neshvaćanje posljedica donesenih mjera i predložim učinkovitiji put izlaska iz postojeće zabrinjavajuće i upozoravajuće depresije. U idućim raspravama konkretno ću iznositi svoje prijedloge, a u današnjoj ću pažnju usmjeriti na analizu donesenog paketa mjera.  

Očekivani učinci

Hrvatsko gospodarstvo nije nikad tretirano od države na primjeren način. Uvijek je šišano do kraja. Superiorna inozemna konkurencija dodatno ga je ugrozila. U dobra vremena hrvatsko gospodarstvo nije se u stanju, bez pomoći države, restrukturirati i tako povećati svoju konkurentnost. To je moguće zaključiti iz kroničnog deficita robne razmjene s inozemstvom. To je zbilja hrvatskoga gospodarstva od osamostaljenja do danas. Ratna razaranja bila su velika ugroza, ali samo izvršnu vlast možemo kriviti za postojeće stanje. Gromoglasno je obznanjen paket mjera koji bi morao pomoći jadnom i iznemoglom gospodarstvu.

Nismo dobili obrazloženje zašto je doneseni paket mjera dobitna kombinacija za gospodarstvo i očuvanje socijalne stabilnosti zemlje. Kad nam Vlada, predstavljajući svoj paket mjera, nije obrazložila razloge i očekivane učinke novih mjera, oporba je ta koja je morala inzistirati na odgovorima kako bi znala zašto i što podržava. Ne da opstruira mjere, nego da na temelju Vladine argumentacije podrži njezine napore u ovom presudnom trenutku. Nitko iz oporbe nije tražio odgovor zašto su kao kriteriji prava na pomoć određena visina pada ukupnog prihoda u odnosu na prethodnu godinu, odnosno jedne, a ne svih djelatnosti. I dalje, koji su izračuni odredili prag od 20 i 50%. Drugim riječima, podržali su paket mjera Vlade bez obrazloženja. Nažalost, u tome su ih slijedili novinari koji su očito bili ushićeni najavljenim financijskim iznosima o kojima je premijer Plenković govorio. Nevjerojatno, ali je tako.  

Razmotrimo moguće razloge zašto je Vlada Andreja Plenkovića postavila baš te i takve kriterije po kojima će pad prihoda od 50 i više posto rezultirati oslobađanjem od porezne obveze, a pad između 20 i 50% odgodom porezne obveze poreznog obveznika. Da bismo na to pitanje odgovorili, pokušajmo identificirati koje će grane ostvariti veći pad od 50%. Nije potrebno posebno dugo mudrovati jer se odgovor nameće sam od sebe – turizam i ugostiteljstvo. Prema tome, mjera po kojoj će se osloboditi od poreznih obveza porezne obveznike usmjerena je na turizam i ugostiteljstvo. Kod ostalih djelatnosti sezonski utjecaji su mnogo manji.

Ako se gospodarska aktivnost u turističkom sektoru smanji za 60%, što je manje od procjene turističkih djelatnika, i preostali dio gospodarstva za deset do dvanaest posto, imat ćemo pad BDP-a u odnosu na prošlu godinu veći od dvadeset posto. To je puno, jako puno. Međutim, to nije nerealno. Već su izvršene procjene po kojima će se u ovoj godini smanjiti gospodarska aktivnost za 6,2%. Na kraju prošle godine predviđao se rast gospodarstva od 2,9%, što znači da su se već u ožujku očekivanja smanjila za 9,1%. Proizvodite li sapun ili kruh, oscilacije u prodaji su zanemarive. Poslovna aktivnost turizma, kao što sam to više puta pokazao, snažno je pogođena depresijom izazvanom koronavirusom. Poljoprivredna i prehrambena industrija samo će djelomično osjetiti pad turističke aktivnosti. Razlog je jednostavan. Poljoprivredna i prehrambena industrija nemaju raspoloživih kapaciteta koji bi omogućili zadovoljenje domaće potražnje. Sve je to vidljivo na računu robne razmjene s inozemstvom. Iz navedenog slijedi kako su mjere usmjerene prema turističkom sektoru. Ostali će sektori dobiti malo ili veoma malo. Neki neće dobiti ništa. Legitimna je odluka Vlade Andreja Plenkovića, koju on naziva političkom, da pomogne turističkom sektoru. Uostalom, ekonomsku politiku kojoj svjedočimo zadnjih godina moramo ocijeniti kao politiku rasta, povećanja pogodnosti turističkom sektoru.  

Put do kupca

Nadalje, u turističkom sektoru radi velik broj radnika na određeno vrijeme. Stalno zaposleni su samo djelatnici koji omogućuju funkcioniranje tvrtke i možemo ih odrediti kao fiksni trošak (hladni pogon). Kako turizam broji mali broj stalnozaposlenih djelatnika, to je mjera koju nam predlaže Vlada Andreja Plenkovića kao stvorena za njih. Jasno, ovo ne znači kako mjere neće koristiti i druge gospodarske djelatnosti. Štoviše, izrijekom su navedene grane koje imaju pravo na subvenciju plaća. Tako se ovim paketom mjera spašavaju industrije: tekstila, odjeće, obuće, kože, drva i namještaja. Ostali moraju dokazati da će se prihodi smanjiti za više od 20%. Tako birokracija ponovno odlučuje o poduzetnicima koji se ne nalaze na popisu. Nije mi jasno zašto su navedene grane, osim turizma, dobile subvenciju. Za razliku od turističkog sektora, njihovi su problemi sasvim druge prirode. Oni nisu u mogućnosti isporučiti robu svojim kupcima. Naprosto, tržište im nije dostupno. Njima treba pomoć u tome kako prodati robu koju proizvode. Put do kupca im je onemogućen.

Tu i takvu raspravu si Vlada nije mogla dopustiti jer bi se tako paket podijelio na paket koji se odnosi na turistički sektor i paket koji se odnosi na preostalo gospodarstvo. Odvojeni paketi bi se uspoređivali. Po mojem mišljenju, navedene grane predstavljaju alibi kako bi se dalo turističkom sektoru koliko je tražio. Osim toga, navedene grane se nalaze diljem Lijepe Naše, što će se pozitivno odraziti na stav birača na idućim parlamentarnim izborima. Prema tome, navedeno znači da su mjere usmjerene na turizam i da će turizam biti najveći korisnik ovih mjera. Usput rečeno, bilo bi korektno objaviti podatke koje su tvrtke zatražile i dobile subvenciju od 4000 kuna po radniku. Dokaz preferencijalnog tretmana turističkog sektora su izjave predstavnika turističkog sektora, javno iznesene, kako predviđaju pad aktivnosti turističkog sektora od 65% i više. Ni za jednu drugu granu nije javno rečeno kako se predviđa tako dramatičan pad. Ostale grane koje neće imati tako dramatično smanjenje bit će oporezovane, bez obzira na to prolongira li se porezna obveza ili ne, makar ostvarili gubitak u poslovanju. Ta i takva politika svjesno dijeli hrvatsko gospodarstvo na turizam i ostalo. Treba li reći kako je turistički sektor koncentriran pretežno na obali Lijepe Naše. Taj i takav pristup dijeli Hrvatsku. Po mome mišljenju, to je nedopustivo. Promotrimo li regionalnu sliku hrvatskoga gospodarstva, jasno je da će samo obala, ali ne i Dalmatinska zagora, imati koristi. Postavlja se pitanje zašto Vlada Andreja Plenkovića provodi tu i takvu politiku?

Ozbiljno restrukturiranje

Istini za volju valja reći kao je hrvatsko gospodarstvo neučinkovito i na granici opstanka. Osim turističke djelatnosti, sva je ostala gospodarska aktivnost nekonkurentna, kako na domaćem tržištu, tako i u inozemstvu. Čast iznimkama. Prema tome, gospodarstvo, izuzmemo li turizam, treba ozbiljno restrukturiranje, dokapitalizaciju, istraživanje i razvoj. To je puno, jako puno posla s neizvjesnim rezultatom. Puno je jednostavnije sjediti i naplaćivati turistima poreze u eurima i prodavati im, često uvezenu, robu. Komparativna prednost omogućuje jako malo rada i lagodan život. To je prokletstvo na koje ukazuju neki ekonomisti. Uostalom, sve zemlje s monokulturnim gospodarstvima imaju sličnu priču. Ta priča ide dok ide. Kad nastupi kriza, tada se penaliziraju svi građani kako bi se pomoglo turizmu kojemu je u prošloj godini država prepustila turističku rentu putem smanjenja PDV-a (sic!). Nisam čuo da je Vlada rekla kako je njezina politika monokulture bila pogrešna. Nije rekla kako će prestati s tom i takvom politikom te, slijedom toga, ozbiljno poraditi na razvoju ukupnog gospodarstva. Nije hrvatskoj javnosti prezentirala regionalni učinak svojih mjera.

Porezni stručnjaci, ekonomski također, raspravljaju o mjerama i njihovim učincima s interregionalnog, intergranskog i interpersonalnog aspekta, odnosno učinka mjera u vrijeme njihova trajanja. Iz činjenice da se Vlada nije jasno odredila u pogledu buduće ekonomske politike, zaključujem kako će se nastaviti razvijati turistički sektor, a preostali dio gospodarstva će se i dalje boriti za goli opstanak. Budućnost Lijepe Naše ovisit će o volji turističkog sektora. O tim pitanjima se ne raspravlja, a oporba se ponaša kao da se to njih ne tiče. Podsjećam da smo u bivšoj državi bili nezadovoljni jer smo smatrali da se Hrvatska zapostavlja u korist drugih republika i pokrajina. Pitanje na koje premijer Plenković mora javno odgovoriti glasi: koji su politički razlozi uvjetovali baš ovaj i ovakav paket mjera? 

Temeljno obrazloženje za svoj paket mjera, kojim želi pomoći gospodarstvu, premijer Andrej Plenković nalazi u očuvanju radnih mjesta. Postavlja se pitanje je li očuvanje radnih mjesto identično pojmu očuvanja broja zaposlenih. U prvom slučaju riječ je o partnerskom odnosu države i gospodarstva, a u drugom o socijalnoj politici. Ona ima predizbornu snagu jer su nezaposleni evidentirani kao zaposleni. (Na mrežama su se pojavili komentari u stilu – zaposlen sam, ali ne radim.)  Uostalom, očuvanje radnih mjesta nije primjerena politika samo u vrijeme depresije, ona je temelj svake razumne ekonomske politike. Uvijek je tako bilo i tako će biti. Mišljenja sam kako naš premijer ima u vidu samo očuvanje broja zaposlenih.

U tom je smislu potrebno razlikovati naš sustav subvencija poduzetnicima kojemu je cilj socijalni aspekt od modela u drugim zemljama koji subvencioniraju u postotku od veličine plaće. Naš model okoštava postojeću strukturu zaposlenih, a postotno subvencioniranje omogućuje izmjenu strukture zaposlenih. To je važno uočiti, kako bi rekao premijer Plenković. U razvijenim se zemljama najveća moguća pažnja pridaje procesu reinženjeringa poslovanja. Zapravo to je sama bit tržišnog načina privređivanja.

U više sam navrata ukazivao na krhkost hrvatske gospodarske strukture. Prisutna depresija samo će je dodatno povećati. Život na aparatima (subvencijama) nema puno smisla ako se nakon krize ne dinamizira gospodarska aktivnost. Zato se zalažem za integraciju gospodarstva i znanosti kako bi gospodarstvo što spremnije dočekalo oživljavanje gospodarske aktivnosti. Zato se zalažem da na čelo Ministarstva znanosti dođe menadžer karakteristika Vilija Beroša. U tom je smislu od presudne važnosti omogućiti poslovanje gospodarstva već danas. 

Privremeni kupac

U prošloj raspravi ukazao sam na mogućnost aktivnog uključivanja države kao privremenog kupca. Ta mi se mjera za ostatak gospodarstva čini mnogo značajnijom, učinkovitijom, u odnosu na poduzete mjere. Za razliku od turizma koji mora čekati inozemne goste kako bi dinamizirao svoju poslovnu aktivnost, preostalo gospodarstvo treba pristup tržištu sada i odmah. Ako subvencioniramo čekanje dok depresija prođe, potrošit ćemo ogromna sredstva, a gospodarstvo će ostati nekonkurentno. Dakle, ne sporim kako država mora pomoći gospodarstvu, ali sporim put koji je izabrala. Moramo znati danas zašto se zadužujemo kako bismo imali opravdanje za generacije koje dolaze. Multinacionalne korporacije su superiorne domaćim proizvođačima.

One se prema našem tržištu vode politikom marginalnih troškova, dok domaće gospodarstvo mora svoju poslovnu politiku temeljiti na ukupnim troškovima. To je zbilja hrvatskoga gospodarstva. U tom je smislu potrebno interpretirati kao cilj smanjenje kroničnog deficita robne razmjene s inozemstvom. U vrijeme prošle krize, inozemna konkurencija, recimo proizvodnja namještaja, nije bila osobito prisutna na našem tržištu. Ali po dinamiziranju gospodarske aktivnosti, oni su se vratili i tako dodatno ugrozili ionako inferiornu domaću ponudu. 

Iz navedenog je lako moguće pokazati kako je oporba, malo je reći, sterilna i osim glasačke mašine, ne predstavlja relevantni čimbenik u kreiranju potrebnih mjera. Fokusiranje premijera Andreja Plenkovića na turizam može se samo djelomično razumjeti. U prilog takvoj politici svakako ide činjenica po kojoj nije realno očekivati da će nemoćno gospodarstvo u kratkom vremenu dinamizirati svoju konkurentnost. Međutim, prihvaćanje te i takve dijagnoze znači odustajanje od preostalog dijela gospodarstva.

U kratkom roku to je moguće, a već u srednjem roku ta i takva politika bila bi politika koja ugrožava opstojnost cjelokupnog društva. Uz turizam, moguće je u kratkom roku dinamizirati poljoprivrednu proizvodnju i prehrambenu industriju. Govorimo kako Rumunjska uvjetuje stranim lancima da polovica ponude u trgovinama mora biti domaćeg porijekla. Nije to ništa novo. U susjednoj nam Mađarskoj ta je mjera već dulje vrijeme prisutna. Naprosto moramo otvoriti tržišne kanale domaćim proizvođačima. 

Posebno se ignorira činjenica da je gotovo polovica Hrvatske pod šumama. Šume nisu samo područja obrasla drvećem. Riječ je o ekološkom sustavu koji je po svom značenju jednak moru koje nam donosi manu s neba. Hrvatske šume predstavljaju velik izazov novim poslovnim kombinacijama koje bi mogle postati komparativna i konkurentna prednost hrvatskoga gospodarstva. Imamo li u vidu da šume dominiraju u manje razvijenim županijama, pokretanje kompleksnog projekta temeljem šumskog fonda moglo bi dinamizirati razvoj upravo nerazvijenih područja.

Imamo sjajne stručnjake iz područja šumarstva, poljoprivrede, veterine itd., koje valja angažirati. To neće učiniti lokalna vlast jer za to nema potrebnih resursa. To može učiniti samo država. Ili još konkretnije, to je zadatak ministra znanosti i obrazovanja. Treba nam ministar znanosti koji je dobar menadžer. S druge strane, treba aktivirati lokalnu upravu i samoupravu. Tu imamo znatnih problema. Međutim, vrijeme je da napustimo stranačke politike i započnemo razvijati institucije lokalne vlasti s ciljem rasta blagostanja. 

Gluha zajednica

Valja reći kako se EU pokazao kao gluha zajednica u lošim vremenima. To je priča koja ispričana još za vrijeme prethodne krize. Toliko hvaljeno presjedanje Hrvatske EU-om prestalo je biti veliki, čak povijesni, dobitak. Manje razvijene članice neće dobiti značajnije pomoći od razvijenijih članica. Narod bi rekao: Tuđa ruka te neće počešati. Narod je pokazao i ovom prilikom da je u pravu. Ostaje nam uzdaj se u se i u svoje kljuse. To treba prihvatiti i umjesto slijepog i neupitnog prihvaćanja rješenja iz EU-a, istom nastojati nametnuti svoja rješenja kako bi se ostvarili vlastiti interesi. Izneseno nije moguće interpretirati kao euroskepticizam. Upravo suprotno. EU je zbir dijelova koji se u ovom trenutku nisu spremni dodatno povezati. Uostalom, EU je tek na početku svog životnog puta. S vremenom će se povećati razina socijalne uzajamnosti ili Europske unije kakvu danas znamo neće biti. Međutim, moje je mišljenje da treba odlučno poraditi na dinamiziranju vlastitog gospodarstva.

Postojeća politika hvaljenja fondova EU-a nije put razvoja, već politička interpretacija kojom se želi dokazati nešto što objektivno ne postoji. Postoje zemlje članice koje se brinu o svojim interesima, kako u odnosu s drugim zemljama, tako i s ostalim članicama. Zasad ni manje ni više. Depresija izazvana koronavirusom pokazuje svu različitost među zemljama članicama. Nitko za to stanje nije odgovoran. Nikoga nije moguće kriviti. Prirodno je da svaka zemlja članica u prvome redu odgovara svojim građanima. To je bit priče.  

Hrvatskoj se čini prihvatljivim broj nezaposlenih, u dobra vremena, ako nije znatno iznad sto tisuća. To znači da je prihvatljiva stopa zaposlenosti od polovice ili tek nešto iznad polovice radno sposobnog stanovništva. U tom je slučaju broj nezaposlenih veći od 8%, što u ekonomskom pogledu moramo odrediti kao visoku stopu. To dokazuje kako ekonomska politika nije na zadovoljavajućoj razini. Razvijene zemlje bilježe mnogo manju stopu nezaposlenosti, odnosno višu zaposlenosti radno sposobnog stanovništva.

U dobra vremena gubitak radnog mjesta nije zabrinjavao našu vladu na isti način kao što nije zabrinjavao i ne zabrinjava milijun socijalno ugroženih građana. U dobra vremena, kada postoji porezni kapacitet, ne vodimo brigu kako bi radnici ostali zaposleni. Fatamorgana zvana turizam rješava sve probleme. Suficit platne bilance, proračunski suficit, što hoćete više? Morate biti zadovoljni, na što nas naš premijer stalno upozorava. 

Oluja zvana korona depresija zaustavila je gospodarsku aktivnost ili, što je isto, zbrisala porezni kapacitet poreznih obveznika. Održanje tako hvaljenog proračunskog suficita ostaje priča za vrijeme koje mi se danas čini jako, jako dalekim. 

Javni dug će eksplodirati. Nije to problem. Problem je što nećemo mudro utrošiti kredite koje će država morati podići u zemlji i inozemstvu da bismo opstali. Država danas kupuje ljubav poduzetnika kako bi zadržali radnike, glasače, na radnim mjestima. Međutim, za razliku od države, poduzetnici znaju što su fiksni i varijabilni troškovi, jalovi troškovi, a kalkulacije rade svaki dan. I to više što je stanje u njihovoj tvrtki složenije. 

Konzerviranje stanja

Telefonski dnevno komuniciram s gospodarstvenicima kako bi se što primjerenije ponašali u ovoj krizi. Moj prijedlog mjera dijelom je rezultat tih razgovora. Kratko rečeno, naknada od 4000 kuna je dobrodošla, ali ne determinira broj zaposlenih. Njih daleko više brinu problemi transporta i održivosti kupaca. Nisu sigurni hoće li sutra prodati robu koja se danas gomila na zalihama. Upravo je to razlog što sam predložio da država privremeno kupuje robu od tvrtki, podiže kredite kod banaka koje će zatvoriti kad se proda roba, s ciljem da se održi proizvodnja. Kako ove godine nema turističke žetve i kako bi se pomoglo turizmu, država se odlučila za konzerviranje stanja i isplatu naknade radnicima koji su zapravo nezaposleni. 

Osobno smatram da se turizam mora spasiti. Međutim, nije potrebno da se pod izgovorom čuvanja radnih mjesta spašava turizam. To treba reći otvoreno. Štoviše, povezivanje zelene, plave i smeđe magistrale dobitna je kombinacija u kratkom roku. Ono što je tragično u cijeloj priči jest činjenica da sam to pitanje raspravio s jednim brojem saborskih zastupnika i oni su – šutjeli. Hrvatski sabor postaje tragična institucija. 

Ne mogu shvatiti partijsku disciplinu koja određuje ponašanje saborskih zastupnika. Kako će saborski zastupnici iz Slavonije obrazložiti Slavoncima da oni nisu važni u Lijepoj Našoj. Zbog toga sam rekao kako naš premijer radi za Miroslava Škoru.  

Postojeći paket mjera okoštava postojeću nekonkurentnu gospodarsku strukturu. Hrvatskoj treba politika i pomoć koja će tvrtke restrukturirati kako bi postale konkurentnije kad prođe ovaj užas od koronavirusa. Bilo bi dobro da pogledamo što radi susjedna Slovenija, koja je uvijek bila mudrija od nas pa nije čudno što nam je postala nedostižna. 

Prema tome, strategija našeg premijera je spasiti turizam. Ostali ako uspiju. Taktika je prikazati kako su donesene mjere u korist cjelokupnog gospodarstva, a operativna politika ima za cilj pokazati kako je birokracija najznačajniji dio hrvatskog društva i kako samo birokracija može osigurati socijalnu i svaku drugu stabilnost Lijepe Naše.

VRIJEME JE ZA JAKE Nužne su osobe koje su spremne hitno odlučivati, a ne čekati mišljenje s vrha

Autor:Guste Santini / 7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.