fbpx
Edina Zuko/PIXSELL

NOSITELJI RAZVOJA MORAJU BITI ŽUPANIJE: Sisačka županija treba biti ogledni primjer i mora biti puno autonomnija

Autor: Guste Santini

Svjedočimo kako mediji nekritički prate političke stranke. Kad to nije dovoljno, dopunjavaju svoje informacije prikazom raznih nepodopština političkih moćnika. Afere su uvijek dobrodošle. Pritom, postoje oni nedodirljivi i oni koji imaju vijek trajanja.

Gledanost, odnosno čitanost po svaku cijenu temeljno je određenje javnih sredstava priopćavanja. Nema vremena, ciljevi se moraju postići “preko noći”. Sustavno i vjerodostojno informiranje građana dobitna je kombinacija na dugi rok. Za takvu politiku kapital odnos nema vremena – čitaj: novca. Financijski rezultat, s jedne strane, i benefiti kao “nagrada” za upravljanje javnim mnijenjem, s druge strane, informacijsku industriju stavljaju odmah uz bok financijskoj industriji.

Nije čudno što je privatizacija imala iste učinke na informacijsku i financijsku industriju. Zloupotreba marketinga temelji se na manipulaciji, što je informacijska industrija dovela do savršenstva. Da bi se odabrani događaj dramatizirao, od njega se stvara problem kao da je u pitanju opstanak zemlje. Tako slučaj Alemke Markotić – cijepljenje njezine 85-godišnje bolesne majke – predstavlja problem svih problema.

Mnogo manja medijska pažnja posvećena je problemima u pravosuđu. Kako nas informiraju javna sredstva priopćavanja, dvanaest godina se zloupotrebljava ugledna funkcija suca kako bi se pribavila materijalna korist. Takve spoznaje su od presudne važnosti za budućnost Lijepe Naše, međutim, one se, zahvaljujući medijima, brzo zaborave. Spoznaja da je moguće dvanaest godina protuzakonito ostvarivati korist dovodi u pitanje ukupno funkcioniranje države. Nije u pitanju samo pravosudni sustav, u pitanju su DORH, sigurnosne službe itd.

Negativni trendovi

U takvim slučajevima javna sredstva priopćavanja morala bi inzistirati na uvođenju kontrolinga u državne institucije kako bi se konačno zaustavila ta, za društvo opasna rabota. Oporba šuti. Štoviše, valjalo bi istražiti u kojoj je mjeri pravosudni sustav donosio odluke koje su u suprotnosti sa zakonskim propisima. I ne samo to. Država bi morala obeštetiti građane i pravne osobe koji su zbog protuzakonitih presuda pretrpjeli štetu. Javni mediji se natječu da nam prvi priopće tko će biti kandidat za gradonačelnika, odnosno župana kako bi dobili na gledanosti, odnosno čitanosti. Ne govore nam kako lokalni šerifi, kako ih je nazvao Dinko Cvitan, da bi dobili potporu građana, šminkaju lokalne jedinice na čijem se čelu nalaze i tako ponižavaju te iste građane čije im je mišljenje važno samo u vrijeme izbora.




Istovremeno, politika ne radi ništa, ili gotovo ništa, kako bi zaustavila negativne trendove gospodarske aktivnosti. Stanje u Lijepoj Našoj teško je i zabrinjavajuće. Razumljiva je zabrinutost premijera Andreja Plenkovića kojemu je kristalno jasno kako hrvatsko gospodarstvo, koje je na aparatima čije se baterije ubrzano prazne, ne može opstati ako se vrlo brzo ne smanji prisutna ugroza izazvana koronavirusom.

Photo: Matija Habljak/PIXSELL

Dogovorenu pomoć iz Bruxellesa čekamo kao spasenje koje to objektivno ne može i neće biti. U međuvremenu, premijer Plenković pokušava smiriti hrvatske građane, ali tako dobiveno vrijeme ne koristi kako bi pripremio novi pristup ekonomskoj politici (i potrebnim reformama) koja bi trebala omogućiti dinamiziranje gospodarske aktivnosti. Ništa od toga. Kao talon za procjenu možemo uzeti stanje gospodarske aktivnosti prije potresa u Sisačko-moslavačkoj županiji. Nakon potresa stanje se dramatiziralo. Potres nam je zapravo pokazao pravo stanje stvari i nesposobnost države da učinkovito odgovori izazovima. Kratko rečeno: ugroženo pučanstvo nije zbrinuto, s jedne strane, i, s druge strane, tek se podnose zahtjevi za saniranje šteta izazvanih potresima.

Na planu revitalizacije Sisačko-moslavačke županije nije učinjeno ništa. Usput rečeno, u Zagrebu, koji će uskoro obilježiti godinu dana od razornog potresa, nije učinjeno ništa. Zlobnici tvrde da su za sve krivi predstojeći lokalni izbori, kada će buka strojeva vladajućim lokalnim moćnicima predstavljati uvjerljiv i glasan argument zašto bi građani baš njima trebali dati povjerenje. Osobno, ne mogu vjerovati da se takvo što može dogoditi u zemlji koja je punopravna članica EU-a. Pritom, zagovornici teorije urote morali bi znati da bi eventualna takva politika znatno smanjila ugled našeg premijera Andreja Plenkovića, što si on sigurno ne smije dopustiti.




Nema sigurnosti

Racionalno objašnjenje glasi kako je za sve kriva birokracija. Tek je intervencija gospodina Milorada Pupovca ohrabrila našeg premijera Plenkovića da radikalizira stav prema birokratskom pristupu području ugroženom potresima. Naime, 17. veljače gospodin Pupovac je u slobodnom govoru u Saboru rekao: “Ako se nadležno ministarstvo misli igrati administrativnih procedura, neka ne računa na podršku ovog kluba i ako to potraje dugo, neka ne računa na podršku za takvu vrstu odnosa prema ljudima”.

Edina Zuko/PIXSELL

Premijer Andrej Plenković već je sutradan prihvatio prijedlog gospodina Pupovca. Kako je gospodin Pupovac koalicijski partner, bilo bi više nego dobro da našem premijeru predloži kako vratiti dignitet pravnoj stečevini, posebno u njezinu operativnom pogledu. Jasno, riječ je o neprihvatljivom stanju u pravosuđu. Pokušajte zamisliti kolike nepotrebne troškove moraju podmiriti hrvatski građani (kao radnici, potrošači i investitori) jer živimo u uvjetima, gotovo bi se moglo reći, bezakonja. Nema sigurnosti.

Ustavna načela tek su podsjetnik napisan na papiru kako bi trebalo biti. Priča počinje u Saboru koji je kriv za stanje u Lijepoj Našoj. Važno je shvatiti i razumjeti, kako bi rekao premijer Plenković, da nas dosadašnji način razmišljanja neće izvesti iz postojeće depresije. Dobro je podsjetiti se na Einsteinovu izjavu: “Svijet koji smo stvorili danas kao rezultat našeg dosadašnjeg načina razmišljanja ima probleme koji ne mogu biti riješeni na način na koji smo razmišljali dok smo ih stvarali”.

Pogledajmo tragično stanje nedovoljne razvijenosti po županijama putem razine dohotka po glavi stanovnika. Podaci se odnose na razdoblje prije krize. U Hrvatskoj (1,00) razvijeni su iznad prosjeka: Grad Zagreb (1,75), Primorsko-goranska (1,22), Istarska (1,25) i Dubrovačko-neretvanska županija (1,06). Kontinentalna Hrvatska nešto je razvijenija od jadranske Hrvatske samo zahvaljujući Zagrebu. Zapravo, kontinentalna Hrvatska uporno zaostaje za jadranskom Hrvatskom.




Sanjin Strukic/PIXSELL

Pritom, bilo bi dobro identificirati kako su u Zagrebu smještene državne institucije koje zapošljavaju velik broj djelatnika sa, za naše uvjete, visokim plaćama. Činjenica da velik broj Zagrepčana odlazi iz Zagreba u inozemstvo “trbuhom za kruhom” zahtijeva daljnje analize o razini blagostanja Zagrepčana. Najviše socijalno ugroženih građana bilježi upravo Zagreb. Tragična je spoznaja kako je Zagreb povećavao broj stanovnika na štetu ostalih dijelova Hrvatske, da bi danas bio glavna izlazna stanica razočaranim hrvatskim građanima u svijet. Potresom pogođena Sisačko-moslavačka županija (0,69) nije bila najnerazvijenija županija u kontinentalnoj Hrvatskoj. Ima mnogo nerazvijenijih, to su: Krapinsko-zagorska (0,65), Bjelovarsko-bilogorska (0,67), Virovitičko-podravska (0,54), Požeško-slavonska (0,56) i Vukovarsko-srijemska (0,59).

Neželjeno mjesto

Da ne bude zabune, jadranska Hrvatska ima bolje rezultate zbog turističkog sektora pa će se pravo stanje vidjeti kad se objave podaci za 2020. godinu. Usput rečeno, lokalni prihodi po glavi stanovnika u južnoj su Hrvatskoj veći, zahvaljujući turističkoj renti, u odnosu na prihode u kontinentalnoj Hrvatskoj. Kako je Lijepa Naša, gledajući ukupno, nerazvijena zemlja (0,65 od prosjeka EU-a), tako je veliki raspon (ne)razvijenosti dodatno upozorenje koje je zabrinjavajuće.

Više sam puta, na ovim stranicama, pisao kako je pitanje svih pitanja redefinirati odnos centralne i lokalnih vlasti. Dohodak po glavi stanovnika u Lijepoj Našoj sugerira kako bi nositelji razvoja morale biti županije. Javne financije sugeriraju, posebno načelo korisnosti, kako odluke valja donositi na što je moguće nižoj razini vlasti (načelno). Kako su županije tek derivacija centralne vlasti, jasno je da se njihova funkcija svodi na birokratsku provedbu odluka koje su donesene na razini centralne vlasti. Takva birokratska struktura skupa je i neučinkovita i, prema tome, u izravnoj suprotnosti s interesima građana.

Županije bi morale imati mnogo više autonomije, čitaj – odgovornosti, u dinamiziranju gospodarskog razvoja na svom području. Moram ponovno spomenuti Strategiju 2030 koja je morala polaziti od županijskih strategija na način da ih objedini, dopuni, korigira. Koliko mi je poznato, takvih županijskih strategija nema. Kako bismo se uvjerili da je tome tako, dovoljno je pratiti javnu raspravu kako sanirati stanje u Sisačko-moslavačkoj županiji. Pričaju nam se priče, a boja na Strategiji 2030 još se nije ni osušila. Da smo kojim slučajem pristupili izradi Strategije s dobrom vjerom koja će biti polazište i okvir politike u idućem razdoblju, Vlada premijera Plenkovića imala bi potrebno polazište koje bi valjalo prilagoditi novim okolnostima pa bi zadaci bili poznati te bi ih valjalo samo dodatno operacionalizirati. Po starom hrvatskom običaju, ništa od toga. Ovako, kad ne znaš kamo ideš, možeš svagdje stići. Vjerojatno na neko krivo neželjeno mjesto.

Politika eutanazije

Sisačko-moslavačka županija sjajna je prilika da razmislimo kako nam je odrediti pristup i filozofiju razvoja Lijepe Naše. Javna sredstva namijenjena razvoju treba prepustiti županijama kako bi samostalno i u suradnji s drugim županijama dinamizirale razvoj na svom području. Suradnja među državama nam je razumljiva, ali suradnja među županijama nije predmet našeg interesa. Kohezijski fondovi, gle čuda, preferiraju povezivanja regionalnih politika kako bi se povećali, multiplicirali, učinci početne investicije. Stalno govorimo o povezivanju plave i zelene magistrale. Politika eutanazije domaćega gospodarstva razdvojila je zelenu i plavu magistralu pa su kontinentalna i jadranska Hrvatska dva svijeta koja se sve više udaljavaju.

Potres u Zagrebu posebno je velike štete nanio starijim građevinama u kojima žive stariji građani. Popravak tih objekata zahtijevat će velika sredstva jer je riječ o spomenicima kulture pa bi ih valjalo u najvećoj mogućoj mjeri zaštititi. U kontinentalnom dijelu Hrvatske gospodarsko zaostajanje povećava odlazak mladih obitelji u inozemstvo, što povećava broj starih i ugroženih građana. To potvrđuje velik broj praznih gazdinstva u kojima nitko ne živi. Njihov broj iznosi na desetke tisuća praznih kuća i neobrađenog zemljišta. U Sisačko-moslavačkoj županiji demografska slika je još lošija. Srušene kuće u kojima stanuju građani poodmakle dobi mogu se obnoviti, ali građani će živjeti jednako bijedno kao što su živjeli i prije potresa. Treba identificirati potreban broj mjesta koja bi morala postati “pluća” cjelokupne županije. Da bi izabrana mjesta postala “pluća”, potrebno je pokrenuti gospodarski razvoj.

Treća dob

Blizina grada Zagreba nije se dosad pokazala dobitnom kombinacijom. Međutim, upravo grad Zagreb kao centar obrazovnog i znanstvenog potencijala zemlje može, u kratko vrijeme, ponuditi cjelokupni program koji bi omogućio dinamiziranje gospodarskog razvoja. Nikakve dotacije neće riješiti problem nerazvijenosti Sisačko-moslavačke županije, kao što to neće ni fondovi EU-a u slučaju Hrvatske.

Starenje stanovništva znači da se povećava vjerojatnost produljenja životnog vijeka građana. Umjesto čekaonice za posljednje počivalište, moguće je period treće životne dobi organizirati potrebitim građanima i onima koji to žele putem multidisciplinarnih naselja u kojima bi aktivno provodili, u skladu sa svojim preferencijama, vrijeme treće životne dobi. Treća životna dob zahtijeva visoke preventivne i kurativne usluge koje je moguće u suradnji s institucijama grada Zagreba osigurati građanima koji to žele. Namjerno ne želim koristiti termin starački domovi jer takva naselja ne bi bili starački domovi, već naselja koja su koncepcijski podređena potrebama građana treće životne dobi. Takvo naselje, recimo pilot-projekt od deset tisuća kreveta, valja izgraditi domaćom pameću i domaćim gospodarstvom. Takvo naselje treba opremiti kako prikladnim inventarom, tako i dodatnim komercijalnim sadržajima, kako za potrebe preventive, tako i kurative.

Treća životna dob zahtijeva posebnu ishranu. Potrebnu hranu moguće je proizvoditi na području županije onako kako to propisuje struka. Povezanost sa Zagrebom omogućila bi mnogim, koji to žele, građanima Zagreba da se riješe potresa i da preostalo vrijeme dostojno prožive. To je samo početak.

Kad sam prvi put (1996.) objavio potrebu izgradnje naselja za treću životnu dob, predlagao sam da se izgradi, za početak, deset naselja koja bi se ponudila domaćim i inozemnim građanima. Naime, ideja se nadovezuje na potrebu smanjenja sezonskog karaktera turističkog sektora, što je moguće osigurati kako zdravstvenim turizmom (postoji još puno prostora), tako i naseljima koja bi omogućila primjeren život građanima treće životne dobi.

Hodogram akcija

Da kojim slučajem gradonačelnik grada Zaprešića, gospodin Željko Turk, poštuje zakone i ustavna načela, u ime RIFIN-a bih predložio Visokoj školi za poslovanje i upravljanje “Baltazar Adam Krčelić” da svoje znanstvene i stručne kapacitete stavi na raspolaganje Sisačko-moslavačkoj županiji kako bi se kompleksno pristupilo definiranju njezine razvojne strategije, te hodogram akcija kako bi se to ostvarilo.

Marko Dimic/PIXSELL

Jasno, to ne bi radili sami, ali bi, uz pomoć ostalih znanstvenih potencijala, dinamizirali cjelokupni proces koji bi mogao postati primjer iz kojeg bi ostale županije mogle identificirati svoj pristup dinamiziranju gospodarskog razvoja. I ne samo to. Na slučaju Sisačko-moslavačke županije mogao bi se testirati model kako uspostaviti odnos centralne i lokalne vlasti. Uostalom, nastavni program i profil škole usmjeren je na proizvodnju tvrtki kako bi se dinamizirala izmjena gospodarske strukture. To je razlog zbog kojeg su brojni mladi ljudi upisali baš školu u Zaprešiću iako žive u Zagrebu.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.