Davor Puklavec/PIXSELL

MOZAK NAM JE OSTAO U SAMOUPRAVNOM SOCIJALIZMU: Moderne ekonomske teorije provedive su u razvijenim zemljama zapada, a ne u zaostalima kao što je naša

Autor: Guste Santini / 7dnevno

U subotu, zadnjeg dana mjeseca listopada, na naslovnoj je stranici jednog dnevnika najavljen intervju s uglednim ekonomistom Thomasom Pikettyjem. Na naslovnoj stranici “gostuju” najugledniji pojedinci ili oni koji će povećati prodaju. U svojoj knjizi “Dobitnici i gubitnici”, raspravljajući o oporezivanu prošlosti, komentirao sam Pikettyjevu slavnu knjigu “Kapital”. Naslovu je pridodao podnaslov da se u potpunosti ne izjednači sa značajem i ulogom Karla Marxa – u dvadeset i prvom stoljeću. Kod nas je spomenuta knjiga izazvala veliko oduševljenje i razgovor s autorom, ni manje ni više, u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu.

Kako bi se jasno pokazalo da je riječ o nesvakidašnjem događaju, gospodina Pikettyja primio je tadašnji premijer, današnji predsjednik, Zoran Milanović. Tako su bivši samoupravljači dobili na poklon dio prošlosti u kojoj za štedljive i radišne nije bilo mjesta. Ovom se može pridodati obilježje po kojem tzv. samoupravni socijalizam, umjesto individualnog određenja, svoju potvrdu nalazi u klasnom određenju. Male i nerazvijene zemlje tzv. socijalističkog bloka očito imaju mnogobrojne komplekse manje vrijednosti. Ne sjećam se da su naslovne stranice posebnu pažnju posvećivale uglednim ekonomistima. Tako na naslovnici nisu “gostovala” ugledna imena kao što je Branko Horvat, Jakov Sirotković, Dragomir Vojnić ili Pero Jurković. Navedeni ekonomisti nisu jedini koji su dali značajan doprinos ekonomskoj znanosti kao takvoj. Za razliku od prve knjige koja bi se, imajući u vidu sadržaj, trebala zvati Bogatstvo, jer raspravlja o progresivnom oporezivanju bogatstva u privatnom vlasništvu, druga knjiga također ima prilično nesretan naslov, promatrajući s ekonomskog motrišta, “Kapital i ideologija”. Prva je bila opsežna po broju stranica. 

Komunistički manifest

Ova druga je znatno opsežnija i ima više od tisuću stranica. Komunistički manifest koji su napisali Marx i Engels obezvrijedio je veliki doprinos ekonomskoj misli Karla Marxa. Schumpeter, veliki austrijski i poslije američki ekonomist, u svojoj sjajnoj knjizi “Kapitalizam, socijalizam i demokracija” posvetio je cijelo jedno poglavlje Marxu kao revolucionaru. Keynes je, iako je poznavao radove Karla Marxa, tvrdio kako nema ništa vrijedno u njegovu djelu. Da stvar bude gora, mnogi Keynesovi zaključci mogu se verificirati Marxovom metodom analize. Marksisti su govorili kako je Marx do svojih zaključaka došao nastojeći srušiti kapitalizam, a Keynes ga je želio spasiti.

Prvi je zloupotrijebljen, a drugi je postigao besmrtnu slavu. Zloupotreba Karla Marxa sastoji se u pozivanju političkog i državnog vodstva na znanstveni doprinos Karla Marxa. Marksisti na zapadu olako su prihvatili obrazloženje marksista iz tzv. socijalističkih zemalja, pa kad su se razočarali u primijenjeni socijalizam, nastavili su istraživati, ali je, nažalost, klasni, revolucionarni, aspekt marksizma ostao značajno ograničenje. Pojavile su se znatne razlike u stavovima među marksistima. Posebno je velikog odjeka imao rad Paula Barana i Paula Sweezya “Monopolni kapital” koji preporučujem mladim ekonomistima. Ipak, pobjeda boljševika u SSSR-u poboljšala je položaj radničke klase u kapitalističkim zemljama putem države blagostanja. U tzv. socijalističkim zemljama radnička klasa je “rintala” za bijedne plaće i šutjela. Sjećamo se krilatice “Od carstva nužnosti u carstvo sloboda”. Umjesto carstva slobode, dobili su carstvo nesloboda u širem smislu riječi. Štoviše, tzv. socijalizam nije bio ništa drugo nego politički kapitalizam pa je radnička klasa na zapadu nastavila “borbu” putem sindikata. Sindikati su osnivali institute kako bi se poboljšao položaj radničke klase. Rezultat je bio prihvaćanje države blagostanja od većine ne-marksističkih ekonomista. Potom dolazi do kontrarevolucije Miltona Friedmana koja traje i danas, ali joj se ugled smanjuje. 




Stare parole

Dobro je podsjetiti se glavne parole tzv. socijalističkih zemalja toga vremena – dostići i prestići kapitalističke eksploatatorske države. Mora se priznati kako se u tzv. socijalističkim zemljama razvio politički marketing koji i danas možemo čuti u Hrvatskom saboru, kako na ljevici, tako i na desnici. Sve su to ostaci prtljage iz nedavne prošlosti. U Zakonu o udruženom radu pisalo je kako “rad i rezultati rada određuju položaj radnika u udruženom radu”. Ništa sporno, ali ništa nepoznato. Sve je jasno. Kako bi se pokazalo kako udruženi rad upravlja procesom proširene, i to ne samo proizvodne nego ukupne društvene reprodukcije, nije bilo politički prihvatljivo činjenično stanje – faktorski dohodak.  

Vratimo se Pikettyju čiji intervju nalazi “skrivenog neprijatelja” koji je prihvatljiv tzv. desnoj političkoj opciji. Tako je naš premijer Andrej Plenković dobio dodatne političke protivnike koji osporavaju njegovu politiku. Iako Piketty ne dovodi u pitanje EU, svojim komentarima implicite primjećuje, na svoj “revolucionarni” način, kako je postojeći sustav neodrživ. Tako, s jedne strane, imamo majoritet najvećih zemalja članica i, s druge strane, revolucionarne promjene koje bi trebale pomoći manje razvijenim članicama. Potrebne su promjene u načinu financiranja EU-a. Umjesto dosadašnjeg pristupa, predlažem progresivni rast financiranja EU-a na temelju dohotka po glavi stanovnika. Drugim riječima, predlažem uvođenje “progresivnog poreza na dohodak”.




Na sugestivno pitanje kako se nejednakosti u raspodjeli dohotka i bogatstva produbljuju, Piketty svoj odgovor započinje konstatacijom kako oni s malim primanjima nemaju štednje kako bi amortizirali učinke koronakrize. Za razliku od njih, građani s višim dohocima imaju ušteđevinu koja će im pomoći prebroditi ugroze koronakrize. Ostavljam čitatelju da pronađe mudrost u navedenom stavu. I nastavlja kako je potrebno više ulagati u zdravstvo i obrazovanje. 

Užasi krize

Slažem se s Pikettyjem kako bespovratna pomoć od 390 milijardi eura nije dostatna da se premoste užasi prisutne krize. Isto tako se slažem s gospodinom Pikettyjem kad kaže kako nije moguće podržati i održati postojeći sustav usuglašavanja na razini 27 zemalja članica. Međutim, promjene koje predlaže gospodin Piketty predstavljaju napuštanje ideje udruženih zemalja i zamjenjuju je uspostavom federacije. To više nije moguće nazvati ekonomskim pitanjem. To je prije svega političko pitanje, kako bi rekao naš premijer Plenković. Korektnosti radi, sporno je jesu li postojeće razlike nejednakosti veće od razlika koje je uspostavio kapitalizam na početku svog životnog puta “kada su ovce pojele ljude”, kako je to sjajno zaključio Galbraith.

U drugom, također sugestivnom pitanju, trebalo je osuditi investitore i poduzetnike, kako one u zemlji, koji su to postali zahvaljujući tragičnom zakonu o privatizaciji, tako i one koji su došli iz inozemstva. Piketty pitanje određuje kao ozbiljno i spremno zaključuje kako su visoki profiti dijelom posljedica niskih plaća zaposlenika. Nije kazao, a morao je, kako alokativna funkcija kapitala “vodi” investitora na ona područja gdje će ostvariti najveći profit. Osim toga, ako je sve baš tako, kako obrazložiti da investitori odlaze iz Hrvatske, a novi ne dolaze. Kako to da inozemni investitori investiraju kako bi “kupili” domaće tržište umjesto da, zbog većeg profita kako to tvrdi Piketty, pokreću proizvodne aktivnosti. 




Grijeh struktura

Naš bi mudri narod pitao također zašto svi žele raditi kod mrskog inozemnog investitora koji tako okrutno prisvaja profit. Naš bi mudri narod zaključio kako na pitanje nije odgovoreno i kako naše nacionalne boleštine kao korupcija, politički klijentelizam, svemoćni političari, kao što je to Željko Turk u Zaprešiću, te tragična privatizacija koju smo sami proveli, predstavlja kako “grijeh propusta”, tako i “grijeh struktura”.

Sljedeće je pitanje u istom ozračju jer se odnosi na očekivanja građana kako će restauracijom kapitalizma povećati svoje blagostanje. Umjesto povećanog blagostanja, najprije se putem kreditnog “booma” pokrenula potrošnja koja je tragično završila “prisilnim prizemljenjem” za vrijeme krize iz 2008. Od tada znamo da je car – gol. Ostalo je povijest.

Tako, mic po mic, dolazimo do Pikettyjevih stavova o oporezivanju. Pitanje traži ocjenu glede visoke stope PDV-a i niskih stopa poreza na dohodak te, po mišljenju novinarke, nepostojećeg oporezivanja na nasljedstvo i nekretnine. Pun pogodak. Pitanje koje traži precizan odgovor. Piketty ponavlja svoju staru tezu kako je potrebno progresivno oporezivati bogatstvo. Milijunaš i milijarder morali bi, kaže Piketty, mnogo više pridonijeti javnim financijama EU-a jer su najveći dobitnici. Ništa bolje i ništa ugodnije za uši siromašnih i obespravljenih građana. Zapravo, vjerojatno je Pikketyju promaklo, porez na dohodak u Hrvatskoj je, promatramo li porezne stope, progresivan. Porezni prihodi su mali jer je niska dodana vrijednost hrvatskog gospodarstva. Porezna osnovica je temeljna varijabla kada je riječ o oporezivanju. Trebalo je reći, a nije, kako je potrebno u globaliziranom svijetu mjerama ekonomske politike poraditi na povećanju porezne osnovice, a ne na njezinu proširenju. Međutim, takva konstatacija otvara mnoga neugodna pitanja za sve vlade od uspostave Lijepe Naše. 

Stalna korupcija

Da bi poentirao, Piketty navodi prisutan flat tax u Rusiji. Tome dodaje tragičnu privatizaciju koja je neke Ruse učinila milijarderima, a preostalu većinu sirotinjom. Tako je korupcija postala sastavni dio poreznog sustava i porezne politike. Mi smo u Lijepoj Našoj također raspravljali o uvođenju poreza na neto imovinu, zapravo oporezivanje nekretnina, čemu sam se uporno suprotstavljao. Razlog osporavanja uvođenja poreza na nekretnine temeljim na maloj štednji, što je moguće identificirati putem neto inozemnog duga. Uostalom, razvoj mora zadovoljiti Marxov poziv kapitalistima: “Akumulirajte, akumulirajte, u tom je sav Mojsije i proroci”.

Vlada Andreja Plenkovića odustala je od oporezivanja imovine jer je najavila ukinuće poreza na promet nekretnina iako smatram da bi bilo bolje da ostane simboličan porez od 1 posto kako bi se pratili tijekovi promjene vlasnika. Piketty ima pravo kad ukazuje na problem “jednakih šansi” i traži progresivno oporezivanje neto bogatstva. Međutim, kao uvijek, vrag je u detaljima. Francuski predsjednik Hollande uveo je porez na bogatstvo, a rezultat je bio bijeg bogatstva u Belgiju i, kako ne bi bilo zabune glede “plahosti” bogatstva na potencijalne ugroze, Rusiju. Nobelovac Paul Krugman u intervjuu je spomenut po izjavi kako je Piketty “Marxa okrenuo naglavačke”, što je moguće različito interpretirati, a ja ću spomenuti njegovu izjavu koju često citiram: “Siromašni imaju vrlo malo novca pa ne mogu plaćati znatno povećane poreze. Bogate je moguće oporezivati jače, ali samo do neke točke: ako država nametne previsoku graničnu stopu, tj. uzme prevelik dio posljednjeg dolara što ga pojedinac zaradi, to će imati ozbiljan nepovoljan učinak na poticaje da se radi, štedi i investira”.

Kad je riječ o porezu na dohodak, Piketty je dramatičan i poziva se na oporezivanje dohotka u kapitalističkim zemljama kad su porezne marginalne stope iznosile, u razdoblju od 1930. do 1980. godine, prosječno 81 posto. Mogao je, ne znam zašto nije, spomenuti da je jedno vrijeme marginalna porezna stopa na dohodak u SAD-u iznosila 91 posto. Gospodin Piketty je morao odgovoriti zašto je došlo u svim zemljama, uključujući i skandinavske, do smanjenja marginalne porezne stope poreza na dohodak. Piketty predlaže progresivno oporezivanje dobiti, što je u izravnoj suprotnosti s prijedlozima vlade premijera Plenkovića.

Ne radi se o malim razlikama. Riječ je o vektorski suprotnim stajalištima. Ovaj put, moram reći, u pravu je naš premijer Plenković. Štoviše, potrebno je vratiti institut zaštitne kamate na kapital, o čemu sam pisao i na ovim stranicama. Jednostavno, moj prijedlog polazi od potrebe partnerskog odnosa države i gospodarstva. Piketty u svojoj raspravi zanemaruje bitnu činjenicu koja se zove nerazvijenost. Pretpostavimo progresivno oporezivanje neto bogatstva. Ono je moguće samo ako se progresivno oporezivanje neto bogatstva dogovori na globalnoj razini. Zemlje u razvoju, čitaj nerazvijene zemlje, ne bi smjele prihvatiti progresivni porez na neto bogatstvo jer bi tako smanjile svoje šanse da se razviju i tako povećaju blagostanje svojih građana. Progresivni porez na neto bogatstvo ima učinak “konzerviranja” postojećih odnosa razvijenosti. Manje razvijenim zemljama treba omogućiti brži rast gospodarstva. Tu je opet Keynes bio u pravu, kako to s pravom ističe Paul Davidson. Po mojem mišljenju, prošlo je vrijeme fiskalnog pristupa porezima i oporezivanju. 

Partnerski odnosi

Moja nova knjiga koja je izašla iz tiska “Makroekonomija i porezi” zastupa tezu o potrebi ekonomskog pristupa porezima i oporezivanju. Na temelju knjige nastavljam rad i pozivam sve poduzetnike da mi se pridruže kako bi se uspostavio partnerski odnos države i gospodarstva. Postojeća metodologija obračuna porezne presije nije točna. Porezi i oporezivanje u Lijepoj Našoj bitan su čimbenik tragičnog stanja našeg gospodarstva. Nastojanja ministra Marića nisu dovoljna.

Nastavak intervjua usmjeren je na participaciju radnika u upravljanju u tvrtkama. Kao pozitivan primjer navodi Njemačku. Međutim, pitanje samoupravljanja i suupravljanja ozbiljno je pitanje, a odgovori i stavovi gospodina Pikettyja činit će se starijim čitateljima prilično neprimjerenima. Kulturni i civilizacijski aspekti ne samo da su bitni, oni su presudni u procesu operacionalizacije bilo kojeg društvenog sustava. Starijim čitateljima koji su živjeli u vrijeme “samoupravljanja” poznate su argumentirane kritike, kako bi samoupravljanje uspjelo, Jakova Sirotkovića, Branka Horvata i Dragutina Vojnića. Na kraju valja shvatiti i razumjeti, kako bi rekao naš premijer Plenković, da grijehe prošlosti nije moguće rješavati drugim, u ovom slučaju poreznim, mjerama jer bi se tako samo povećale nepravde koje su bile, tijekom tragične povijesti, vjeran pratitelj naših građana.

*Stavovi koje autori iznose u svojim kolumnama njihovi su osobni stavovi, nisu nužno i stavovi redakcije portala Dnevno.hr.

 

 

Autor:Guste Santini / 7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.