Vjeruju li svi u Crkvi u stvarnu prisutnost Isusa Krista u posvećenoj Hostiji?

Autor: Elvis Duspara

Čime Crkva pravda praksu uvođenja “specijalnih” Hostija za pričest ljudima koji imaju celijakiju kada za to nema niti medicinskog niti teološkog opravdanja? Hoćemo li doživjeti da će onima kojima “smeta” što je Hostija u obliku kruga biti dozvoljeno da donose svoje Hostije u obliku trokuta ili četverokuta?

– Među nama je djevojčica koja ima jednu bolest i sastojci koji se nalaze u Hostiji joj mogu naštetiti. – reče župnik na svetoj Misi prije dva tjedna.

Žena i ja gledamo koja li je to djevojčica kada skužimo da ta “djevojčica” po godinama i nije baš neka djevojčica nego se radi o uistinu prelijepoj mladoj dami.

– Ona će ubuduće donositi svoju Hostiju u kojoj nema tih štetnih sastojaka koji bi joj mogli naštetiti, a koja će biti posvećena na Misi. Također će ona prva biti pričešćena jer ako ostale Hostije dotaknu njenu Hostiju mogle bi čestice s ostalih Hostija prijeći na njenu pa bi joj te čestice mogle naštetiti. – nastavlja župnik.

Narod šuti. Rek’o župnik da joj može Hostija naštetiti pa su svi na rubu suza. Svi šute. Šutim i ja. Jer sam u šoku. Točnije, u šoku sam već dva tjedna, ali neću šutiti jer se radi o prvorazrednom skandalu!

– Jel’ Isus Krist prisutan u Hostiji nakon Pretvorbe? – pitam ljude nakon svete Mise.

– Kako to možeš pitati? – s užasom u očima mi odgovaraju protupitanjem.

– Pa, ako je Isus Krist prisutan na koji način može naštetiti onoj “djevojčici” od 25 godina da ona mora donositi svoju Hostiju?




– Hm, i meni je to bilo čudno, ali ne petljam se…

– Možda Pretvorba nije valjana? – nastavljam ja.

– Sram te bilo! Ne smiješ sumnjati u Pretvorbu! To ti nije dozvoljeno! – odgovara mi drugi.




– Ne sumnjam ja, ali tko joj dozvoli da donosi “svoju” Hostiju? Netko tu sumnja u Pretvorbu…

Muk. Tišina. Ljudi zbunjeni. Vidim po licima. Kimaju glavom.

– Jel’ to neki drugi Isus u njenoj Hostiji pa joj taj ne šteti?

– A jeste čuli kada je župnik rekao da joj najmanja čestica s drugih Hostija može naštetiti? – pita jedna gospođa.

Jesu, čuli su. Kimaju ljudi glavom.

– Ta jedna čestica joj može naštetiti, a što je s onim česticama koje padaju s ruku ljudi koji se pričešćuju na ruku? – nastavlja gospođa.

– Kako može Isus Krist prisutan u Hostiji bilo kome štetiti? Pa da je neposvećena Hostija otrovana, nakon Pretvorbe nam se ništa ne može dogoditi. – govori treći, a ja zadovoljan što ima onih koji vjeruju u stvarnu pristnost Isusa Krista u Hostiji.

Uglavnom, ljudi su sablažnjeni. Neki nisu jer im nije stalo, ali oni koji su svjesni implikacija onoga što su upravo doživjeli su itekako sablažnjeni.

– To ti je celijakija. Čuo sam za to. Ne podnose gluten pa im zato Crkva odobrava bezglutenske Hostije. – govori jedan koji je “upućen”.

– Kakve veze ima gluten ili ne gluten? Ljudi imamo teološki problem. Kako može Isus Krist prisutan u Hostiji naštetiti bilo kome? – opet ja pitam.

Razilazimo se, a svima visi pitanje nad glavama: “Kako se dalje pričešćivati kada će svaku nedjelju biti dovedena prisutnost Isusa Krista u posvećenoj Hostiji?”

•••

– Što bi ti napravio da si svećenik i da ti dođe osoba koja ima problem s glutenom? Jel’ bi ti pričestio osobu svjestan da ti osoba može umrijeti ako pojede takvu Hostiju? – pita me prijatelj, aktivni i predani katolik.

I opet ista priča… Jel’ Isus Krist prisutan u Hostiji ili nije? Ako jest, kako može On naštetiti bilo kome?!

– Ne bi li to bilo na slavu Božju da se osobi ništa ne dogodi kada pojede “običnu” Hostiju? – ne puštam ja da mi netko dovodi u pitanje prisutnost moga Isusa Krista u posvećenoj Hostiji.

•••

– Što je? Nekakav si zabrinut? – pita me sestra u Kristu kojoj sam se pridružio na kavi dok je sjedila s drugim bratom u Kristu.

Ja im ispričam o “specijalnoj” Hostiji sve onako potanko.

– I baš kod tebe u župi? – krenu se smijati moja sestra u Kristu.

– Jes’ vid’la? – odgovaram ja.

– Imam ja prijateljicu koja ima celijakiju i to najteži oblik. Idem je pitati kako ona to rješava. – kaže dok uzima telefon u ruke.

– Znači, nemaš nikakve reakcije kada se pričestiš normalnom Hostijom? – prisluškujem ja razgovor.

– A zašto se ne pričešćuješ redovito? – slušam ja dalje, a ljudi za susjednim stolom vide jednog čovjeka, ženu na telefonu i mene koji izgledam kao jedno ogromno uho.

– Pa, što će ti posebna Hostija, ako već sama kažeš da ti ova obična ne šteti? Aha. Čujemo se, hvala ti. – završava moja sestra u Kristu razgovor, a ja jedva čekam da čujem što je rečeno s druge strane.

– Ona nema reakciju na običnu Hostiju, ali se ne pričešćuje zato što joj je glupo donositi svoju Hostiju. Na moje pitanje što će joj posebna Hostija kada je rekla da nema reakciju mi je odgovorila da ona zna pojesti i kolač i da isto nema nikakvih reakcija. Rekla mi je da osim toga ona zna imati reakcije ali onda sama sebi kaže da je to na psihološkoj bazi pa to prestane samo od sebe čim se smiri. – prepričava nam razgovor.

Psihološkoj bazi?! Smiri se i prestane?! Kakve li su reakcije na tu tako “strašnu” bolest? Rekao bi čovjek da je tu u igri nekakav anafilaktički šok čim omiriše malo kruha, kad ono nema nekih reakcija. Radi li se o čudu?

•••

– Čuj, kakva je to bolest celijakija? – pitam člana obitelji koji je vrhunski stručnjak, liječnik specijalist, točnije nefrolog.

– Tko ima celijakiju? – pita on.

– Nema nitko, nego pišem neki tekst pa me zanima što je to?

– Aha, tu se radi o osjetljivosti, tj. alergiji na dio bjelančevina u žitaricama (pšenica, raž, ječam), na gluten, odnosno na dio glutena glijadin. Liječenje navedene bolesti se odvija potpunim isključenjem navedenih žitarica. – objašnjava on meni nakon što se konzultirao s drugim članom obitelji koji je gastroenterolog.

Uh, alergijska reakcija? Čim čujem za alergijsku reakciju vidim one reakcije po američkim filmovima kada netko tko je alergičan na kikiriki greškom pojede šaku kikirikija i onda ga do kraja filma spašavaju, a ti grizeš nokte i navijaš da mu spase život. Dakle, ja reagirao kao i svaki prosječan čovjek kada čuje riječ alergija i odmah mi u glavi nekakve anafilaktičke reakcije (osip, oticanje grla, nizak krvni tlak) koje mogu biti smrtonosne.

– No, kod celijakije alergijske reakcije nisu tog tipa i nema onako burnih reakcija koje očekujemo kada čujemo riječ alergija. Ono što se eventualno može dogoditi kod osobe koja ima celijakiju, ukoliko pojede žitaricu koja sadrži gluten, je da može doći do nadutosti, proljeva, umora,… znači, nema govora o nekim reakcijama oko kojih bi se trebalo brinuti! – kao da mi čita misli, nastavlja on.

– Čekaj, što bi se dogodilo kada bi osoba koja boluje od celijakije pojela šnitu kruha? – ispitujem ja mogućnost reakcije.

– Ne bi se dogodilo ništa. – mirno odgovara.

– A kada bi osoba koja boluje od celijakije pojela kilogram bijelog kruha? – povisujem ja ulog.

– Što bi se dogodilo? Ne bi se opet ništa dogodilo. Osoba bi se malo nadula i eventualno dobila proljev. – govori on u dogovoru s gastroenterologom koji je pored njega.

– Znači, ne bi osoba umrla? – provjeravam ja da li sam dobro čuo.

– Zašto bi umrla? Nije to takva bolest. Kod dugotrajnog unosa glutena može doći do problema kao što je proljev, umor, nadutost, nemogućnost postizanja težine, ali kod jednokratnog unosa se ne događa ništa. – slušam ja medicinsko objašnjenje.

– To ti je kao i čips. Svi znaju da ti čips šteti ako ga dulji period jedeš svaki dan, ali ako pojedeš čips neće ti se ništa dogoditi. – nastavlja dalje ovaj uvaženi liječnik specijalist.

– Evo zašto mene zanima… – i krenem ja njemu objašnjavati zašto me zanima celijakija i objasnim parodiju iz moje župe gdje je napravljen cijeli perfomans oko pričesti sa “specijalnom” Hostijom.

– Koja glupost! Nema nikakve medicinske opravdanosti za takav oprez! Ja čak preporučujem da se može prigodno osoba pričestiti bez ikakva rizika po zdravlje. – odgovara on, a s njegovim mišljenjem se slaže i njegov kolega gastroenterolog.

– E, da čuješ da su ovi izveli predstavu u mojoj župi da ne smije niti čestica s drugih Hostija dotaknuti ovu “specijalnu” vidio bi ti što je vjerski život. – mislim se ja, ali ne govorim to na glas da čovjeka ne sablaznim koje gluposti može čovjek doživjeti u župi.

•••

– Velečasni, ja bih pisao o onome događaju što je bilo prošlu nedjelju kada ste pričestili onu curu posebnom Hostijom. – zovem župnika.

– E, reci… – susretljiv je moj župnik.

– Ma, meni je to totalno glupo. To nema medicinske opravdanosti, a teološki je vrlo problematično jer dovodi u pitanje stvarnu prisutnost Isusa Krista u Hostiji. Jeste li vi to na svoju ruku uveli ili…? – pitam župnika.

– To je biskup Šaško odobrio kada je bio kod nas u župi. Ta djevojka je pitala biskupa Šaška da li se može pričešćivati s “posebnom” Hostijom i on je to odobrio.

– Znači niste vi na svoju ruku?

– Nisam. To je biskup odobrio. Moje je da slušam što mi kaže biskup.

– Ma, to vam je totalna glupost. To je direktni napad na sakrament Pričesti i stvarnu prisutnost Isusa Krista u Hostiji. Kako može Isus Krist ikome naštetiti? – pokušavam ja što kraće objasniti da nema niti medicinskog niti teološkog razloga da se osobama koje žele biti u centru pozornosti to dopušta.

– Mladiću, ako je biskup tako odredio, ja slušam. Nije moje da dovodim u pitanje biskupa. – završava moj župnik.

Mislim, ja cijenim svog župnika i jako ga volim. On je najbolji župnik na svijetu, ali ja nisam vojnik kao on. Ja sam gerilac, a gerilci nisu uvijek ustrojeni kako komanda kaže. Valja izaći živ iz rata, a mi smo u duhovnom ratu.

•••

S obzirom da ja iskreno vjerujem da se nakon Pretvorbe kruh i vino pretvori u Tijelo i Krv našega Gospodina Isusa Krista, u slučaju uvođenja “specijalne” Hostije imam veliki problem i otvaraju mi se pitanja na koja nemam odgovora.

Naime, shvaćam zabrinutost Crkve kada netko dođe i kaže da mu sastojci “obične” Hostije smetaju, ali ne shvaćam kako može Isus Krist, koji je prisutan u posvećenoj Hostiji naštetiti bilo kome?

Ja kao vjernik odbijam prihvatiti mogućnost da moj Isus Krist želi i može naštetiti bilo kome. Čak i da imamo situaciju da je netko otrovao neposvećene Hostije nekim smrtonosnim otrovom, iskreno vjerujem da nakon Pretvorbe taj otrov nema snagu i da ne može naštetiti. Kemijskom analizom se može potvrditi da u takvoj otrovanoj Hostoji postoji otrov, ali sam siguran da onome tko bi u vjeri konzumirao Hostiju u kojoj je prisutan Isus Krist ne bi bilo ništa.

Možda netko neće razumjeti o čemu ja uopće pričam, ali koja se poruka daje vjernicima uvođenjem prakse “specijalnih” Hostija koje nemaju “štetno” djelovanje? Da pojasnim, ako je Isus Krist prisutan onda bilo kakva druga supstanca koja je prisutna ne može naštetiti.

Mene kao vjernika ne zanima u kakvim higijenskim uvjetima se proizvode neposvećene Hostije niti sam ikada razmišljao o tome. Ono što znam i što vjerujem je da mi se nakon Pretvorbe ništa ne može dogoditi bez obzira kakve bakterije ili virusi postojale na Hostiji jer ih Isus Krist poništi.

Također, možda će netko reći da osobe koje su uvjerene da im može naštetiti “obična” Hostija itekako razabiru Tijela i da ne sumnjaju u stvarnu prisutnost Isusa Krista. Tu postoji mala logička zavrzlama. Isus koji je prisutan mi neće naštetiti, ali sami sastojak Hostije šteti?! Ne znam kako Isus Krist gleda na to, ali meni to izgleda kao uvreda Isusu.

Ovdje se pozivam na Svetog Pavla Apostola iz Prve Korinćanima 11, 28-30: “Neka svatko ispita samoga sebe te onda jede od kruha i pije iz kaleža, jer tko jede i pije, osudu jede i pije ako u tome ne razabire Tijelo. Zbog toga su mnogi među vama slabi i bolesni, mnogi umiru.”

Dakle, ako osoba koja ne ispita samu sebe ipak jede i pije, a nije u stanju razabrati Tijela, osudu svoju jede i pije. Sudjelujemo li mi kao Crkva u njenoj osudi ako osoba umjesto da razabire Tijelo Kristovo razabire samo gluten od kojega joj neće ništa biti? Zaključak koji se meni nameće iz prakse da se osobama koje imaju celijakiju dozvoli da imaju “svoje” Hostije je da ne vjeruju u stvarnu prisutnost Isusa Krista ne samo te osobe, nego to čak ne vjeruje niti Crkva?! U biti da se i jedni i drugi više boje glutena koji u tako maloj količini ionako ne može naštetiti, a ne vjeruju u stvarnu prisutnost Isusa Krista koji poništava svako štetno djelovanje. Mislim da ne bismo trebali nevjeru jedne osobe prenositi na cijelu Crkvu.

Odgovor da prilike kruha ostanu ipak prilike kruha me ne zadovoljava, iako u slučaju osoba koje imaju celijakiju nisu niti važne s obzirom da po riječima medicinskih stručnjaka nema nikakva medicinski opravdana razloga za uvođenje takve prakse.

Ili je Isus Krist prisutan ili nije. Ako je prisutan može li naštetiti ili ne može?

Ako netko ustraje u tvrdnji da ipak nakon Pretvorbe može takva Hostija naštetiti javlja mi se pitanje da li je pretvorba valjana ili nije? Ja iskreno vjerujem da ne bih smio dovoditi u pitanje valjanost Pretvorbe. Ne tvrdim da biskupi dovode u pitanje valjanost Pretvorbe, ali ukazujem na činjenicu da se odobravanjem takve prakse može činiti da sama Crkva dovodi u pitanje valjanost Pretvorbe što smatram da nije dobro.

•••

Kako je biskup Šaško odobrio tu tragikomediju s “posebnim” Hostijama u mojoj župi, a kojega sam i osobno imao čast upoznati prilikom obilaska naše župe tako sam želio svakako čuti i mišljenje biskupa Šaška. Naime, kako mi se jako dopao i nekako “legao” u srce biskup Šaško, poslao sam mail Zagrebačkoj nadbiskupiji i njih zamolio da biskupu pokažu moj dopis uz napomenu da me svakako zanima njegovo mišljenje.

Nisam želio odmah krenuti đonom i “vruć” pisati tekst jer vjerujem u dobre namjere biskupa. Zato sam poslao mail gdje sam potanko objasnio (samo što nisam crtao) i čekao odgovor.

I stvarno, odgovor je stigao jako brzo. U njemu mi Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije prenosi poruku biskupa Šaške u kojem me on upućuje na dokument Kongregacije za nauk vjere. Dokument na koji me biskup upućuje je na talijanskom što je mene jako obradovalo jer mogao mi je poslati na kineskom pa bih bio u još većim problemima. S obzirom da i na talijanskom i na kineskom tečno šutim nije mi bilo druge nego taj dokument prevesti uz pomoć google translatora.

Ukratko, ako sam ja dobro shvatio taj talijanski dokument iz lipnja 1995. godine koji je potpisao tadašnji pročelnik, kardinal Ratzinger, u njemu se govori o uporabi kruha sa smanjenom količinom glutena i mošta kao euharistijske materije.

Kako su me obavijestili iz Tiskovnog ureda zagrebačke biskupije, biskup Šaško je rekao da su, prema tom dokumentu, uvjeti za dopuštenje takvih hostija: dostavljena medicinska dokumentacija da je riječ o toj bolesti i da su valjane materije one Hostije koje sadrže minimalnu količinu glutena da bi se moglo govoriti o kruhu, tj. gluten ne smije biti posvema odstranjen. Također, prema tom dokumentu ne bi bila valjana materija također ako bi se ona pripremala dodacima ili procesima koji bi dokidali supstanciju kruha.

Jesam li samo ja sada zbunjen??? Ima li još koji kao ja? Smanjena količina glutena, ali gluten mora biti prisutan?! Meni ovo sliči na scenarij za snimanje neke humoristične serije.

Niti govora o medicinskom utemeljenju, a još manje o teološkim razlozima uvođenja takve za vjeru opasne prakse. Ovo govorim jer je meni ipak prevodio google translator, a kada mi netko iz Nadbiskupije pošalje dokument na hrvatskom imat ću bolje informacije.

Nigdje odgovora na moja pitanja nego samo dokument na talijanskom koji je sam po sebi kontradiktoran. Kako ja čitam taj dokument, onda nema nikakve potrebe uvoditi neke “specijalne” Hostije. I što sad?

– Evo župniče, dokument koji mi je biskup Šaško poslao u kojem stoji da mora biti glutena u Hostiji! – mogao bih mahati dokumentom ispred župnika.

– Mladiću, ja sam slušao kada je biskup Šaško rekao da se toj djevojci odobri pričest s njenom Hostijom. Javite se biskupu. – odgovorio bi mi župnik.

Kako ja tumačim taj dokument, da sam kojim slučajem župnik, svakoga tko mi dođe s takvom gluposti da želi “svoju” Hostiju bih lagano otpilio. No, nije mi jasno čemu uopće takav dokument koji kaže da se može uvesti Hostija sa smanjenom količinom glutena, ali da glutena ipak mora biti?! Nema mi druge nego sada istraživati što znači riječ farsa.

E sad ja ne znam što mi je dalje činiti? Ako pišem papi Franji, opet moram znati talijanski jer se on kao pravi Talijan ne obazire ni pet posto na neki drugi jezik, a ne mogu čovjeku poslati google prijevod onoga što želim pitati.

Inače, da ne kopiram cijeli tekst ovdje, malo sam googlao i stvarno taj dokument se nalazi na stranicama Vatikana. Evo i adrese pa tko želi neka prevodi, a možda netko bude pametniji od mene i kaže mi o čemu se radi u tom dokumentu: http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_19950619_pane-senza-glutine_it.html

•••

Istražujući ovu problematiku shvatio sam da uvođenje “specijalnih” Hostija traje već neko vrijeme i da Crkva odobrava takvu praksu što mi nikako nije jasno.

Iako iskreno vjerujem u plemenite namjere biskupa da izađu u susret ljudima u potrebi, smatram da niti u kojem slučaju ne bismo trebali sudjelovati u nečijoj nevjeri. Ovakvu praksu smatram čistim napadom na stvarnu prisutnost Isusa Krista u sakramentu Pričesti i umjesto da joj se odupre, Crkva u njoj, na žalost, sudjeluje.

Ponavljam, ako osoba koja ima celijakiju, pojede kilogram kruha, po riječima gastroenterologa, ništa joj se neće dogoditi. No, ako uzmemo komadić kruha i od njega napravimo “hostiju” onda bi joj se nešto moglo dogoditi?! Od jednog kilograma ništa, ali od jednog grama se pravi spektakl?! Meni se čini da se netko ozbiljno ruga s Katoličkom Crkvom.

Mislim da bi se pitanje nečije zabrinutosti oko štetnosti “obične” Hostije trebalo rješavati na drugim mjestima i drugim metodama, tj. na isti način kao da netko tvrdi da mu Hostija okruglog oblika može naštetiti pa zahtijeva Hostiju u obliku trokuta ili četverokuta.

Pitanje na koje mi biskup Šaško nije odgovorio, a koje planiram i dalje pitati je: Hoće li Crkva ukinuti takvu po vjeru štetnu praksu? Ako neće, čime možemo pravdati nastavak takve prakse?

Ponavljam, ne samo da nema opravdanog medicinskog razloga, nego prihvaćanjem nečije nevjere prema kojoj mu Isus Krist može naštetiti dajemo poruku da Isus Krist nije stvarno prisutan u Hostiji.

•••

Da ne mislim kako se radi o čistom napadu na stvarnu prisutnost Isusa Krista u Hostiji, ne bih niti pisao o ovome. Ako biskup ima važnijih stvari od ove, neka mu bude. Ja osobno smatram da bi trebao ostaviti sve te “važne” stvari jer se ovdje radi o direktnom napadu na jedan sakrament i ono što katolik ne bi smio sumnjati – u stvarnu prisutnost Isusa Krista u posvećenoj Hostiji. Jasno mi je da neki neće shvatiti što govorim, ali sam siguran da postoje ljudi koji su već nakon prve rečenice ove moje kobasice od teksta shvatili o čemu se radi. Između ostaloga ovo i radi njih pišem, jer znam da ovo nije problem dok se ne događa u tvojoj župi nego je negdje “daleko”, ali jako boli kada trebaš gledati u svojoj župi svaku nedjelju kako se negira stvarna prisutnost Isusa Krista u koju kao katolik ne bi smio sumnjati.

Jesam li rekao da onaj talijanski dokument na koji me biskup uputio zabranjuje bilo kakav skandal? Makar moj google prijevod tako kaže. I tada se čovjek pita što mu je činiti: promijeniti župu ili ostati i biti sablažnjen svaku nedjelju s potpunom nepotrebnim perfomansom?

•••

I na kraju, ipak planiram pisati Kongregaciji za nauk vjere, a ne papi Franji jer mi je to jednostavnije. Ako pišem papi Franji, on bi me mogao isto uputiti prema Kongregaciji, a ionako sam čuo da Kongregaciji mogu pisati na hrvatskom pa ću si vjerojatno uštediti i vrijeme i novac za talijanskog prevoditelja.

Autor:Elvis Duspara
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.