TOMAŠEVIĆ I SUPRUGA KAO PRINC HARRY I VOJVOTKINJA MEGHAN: ‘Od zagrebačkog gradonačelnika stvaraju kult ličnosti’
DOKLE VIŠE? Dvojica vodećih hrvatskih muževa priređuju nam svakodnevni zabavno-humoristički program
Još od vremena Stanlija i Olija ni jedna televizija nije imala tako dobar zabavno-humoristički program kao što nam ga ovih dana priređuju dvojica vodećih hrvatskih muževa. On njemu “pedesetogodišnji naricatelj”, a on njemu “pedesetčetverogodišnji šmrkavac”. Još je onaj prvi ovomu drugom rekao kako “riga vatru kao plameni jazavac”, što je doista neobično jer ni u jednoj enciklopediji ta vrsta jazavca dosad nije zabilježena. Postoje nosati, srebrnasti, svinjski, smrdljivi, kineski, američki, europski itd. jazavci i bliski im tvorovi, ali “plameni jazavac” nije poznat u zoologiji. I tako, dok građanstvo nestrpljivo iščekuje svakog dana nove epizode ove uspješnice, gotovo je zaboravljeno kako je i kada sve to počelo i o čemu se tu u biti radi. A koliko se još sjećamo, počelo je onim okupljanjem političke i gospodarske elite u podrumu bez danjeg svjetla, da bi se nastavilo nemilim događajem na Markovu trgu, koji je poslužio kao kulisa za ovu romantičnu komediju. Njima dvojici ne trebaju društvene mreže e da bi mržnjom govorili, oni to čine otvoreno i izravno.
Kao i obično, postoji i ona ozbiljnija strana cijele zabave kao što svaka komedija ima barem zrnce tragedije. Vatreni napad jednog izgubljenog mladića na policiju i na zgradu Vlade premijer je Andrej Plenković doživio kao napad na sebe, iako je u trenutku napada bio daleko od mjesta događaja. No, u strahu su velike oči. Jedan izolirani slučaj dobio je dimenziju organizirane zavjere. Pucnjavu je šef Vlade okarakterizirao kao terorizam, pojmom za koji se ne zna precizno što on znači i što se pod njim misli, ali je nekako prihvaćeno i u nas i izvan naših granica kako je terorizam nasilje iza kojega stoji organizacija, koje je politički motivirano i koje je upereno protiv države. Terorizam uvijek ima, dakle, političku pozadinu. I premijer je iz Bruxellesa, poput izbjegličke vlade u Londonu, poslao narodu objašnjenje o kakvoj se pozadini radi i tko čini tu pozadinu. Ma kako bizarnim izgledalo da predsjednik ili premijer jedne države u inozemstvu govori o unutarnjim prilikama svoje zemlje, ovo obraćanje ima rezona. Tamo na frustriranom Zapadu, čim spomeneš terorizam, možeš računati na razumijevanje, solidarnost i potporu.
Pozadina su, nije dvojio Plenković, desni radikali i ekstremisti u koje je ubrojio Domovinski pokret, Miroslava Škoru, zastupnike Karolinu Vidović-Krišto i Ivana Penavu te Hrvatski tjednik i “Bujicu”. Još je, kazavši kako je i prije izbora jasno markirao s kim neće sklapati vlast, dao do znanja kako s ovom skupinom nipošto nije mislio koalirati, čak ni da su osvojili šezdeset mandata i prije bi s SDP-om nego s njima. Davne 1971. godine u jednom mediteranskom gradiću bačenom u brda pritvorili su tamošnjeg gorljivog zagovornika Hrvatskog proljeća pa ga je u stanicu milicije došla potražiti njegova majka, a dežurni joj je odgovorio: “Tvoj sin ruši državu”. A zdvojna majka je uzvratila: “Đava ti odnio državu koju moj Drago (tako mu je bilo ime) može srušiti”. Slično bismo mogli sada parafrazirati: Jadna je država koju može ugroziti jedna Karolina, ma koliko bila popularna.
I nije Plenki ostao samo na detektiranju izvora zla. Bilo je u njegovim riječima i otvorene prijetnje uhićenjima. Svog su vođu slijedili i njegovi bliski suradnici. Tako Mario Banožić, ministar obrane, i Tomo Medved, ministar branitelja, sasvim nepozvani, potvrđuju tezu da je premijer bio meta napada, i to “prema cijelom nizu pokazatelja”, a da se ne navodi ni jedan jer je “istraga u tijeku”. Uglavnom, i huškačima će se policija pozabaviti. Medved veli kako će se “istraga pozabaviti oporbenim političarima koji sudjeluju u huškanju i stvaranju ozračja mržnje”. Nikola Milina, šef policije, potrvđuje tezu o elementima terorizma, koji će se tek ustanoviti. Onda je otkriveno pismo s bijelim prahom u kojemu se spominje baš novičok kojim je otrovan ruski oporbeni političar Aleksej Navaljni, što bi trebalo biti krunskim dokazom o terorističkoj prijetnji. Sljedećeg je jutra prvi čovjek Vlade došao u blindiranom autu. Stvorena je atmosfera izvanrednog stanja pa je i Sabor prekinuo rad na petnaest dana. U pomoć su priskočili i mediji, otkrivši kako je “terorist” Danijel Bezuk slušao Thompsona, posjećivao Čavoglave, slikao se ispred ploče HOS-a. Dvije su osobe privedene. Objavljena je slika Đure Čehulića, jednog od privedenih sa skupinom mladića od kojih jedan drži podignutu ruku u znak nacističkog pozdrava. Još je k tome bio aktivan u referendumskoj inicijativi “Narod odlučuje”, a posjećivao je čak i onaj čuveni šator. Nije poznato, stoji u jednom od članaka, je li pristupio Domovinskom pokretu, ali pitanje je više retoričko. Ozna doista sve dozna. Jasno je, prema tome, odakle vjetar puše. Ljevičarski mediji opominju Andreja Plenkovića kako je sve to što mu se događa cijena toleriranja ekstremizma, netrpeljivosti prema manjinama te poglavito cijena toleriranja onoga “Za dom spremni”. I kad to zabrani, sve će biti u redu, a sad je prava prilika, sad ili nikad. Mogući indoktrinatori prošireni su imenima biskupa Vlade Košića, Željke Markić i ostalih prononsiranih desničara. I Mirela Ahemtović, nesuđena predsjednica SDP-a, spočitava Plenkoviću da je mirno gledao crne uniforme kako šetaju gradom. I kao da se ispričava ovoj vrsti kritičara, do kojih mu je jako stalo, s nekim žaljenjem on konstatira kako lijevi komentatori ne primjećuju transformaciju HDZ-a od 2016. do danas. Eto, sve sam učinio što su htjeli, a oni mi opet to nisu dovoljno honorirali. Ali u tom pokušaju zadovoljavanja lijevih kritičara koji kontinuirano traže čišćenje stranke i jest njegovo prokletstvo.
Zanimljivo je i znakovito za Plenkovićev političko-ideološki profil kako je on radikalizam smjestio isključivo na desnu stranu hemisfere. Kao da ne primjećuje saborskog zastupnika koji je zažalio što ‘45. posao nije do kraja obavljen, ne primjećuje ni svog koalicijskog partnera koji je prognozirao sudbinu današnje države u analogiji s NDH, koji redovito odlazi u Beograd na karmine propaloj srpskoj državi na tlu Hrvatske te koji ni danas ne odustaje od plana Z4 kao utješnog i prijelaznog rješenja za neuspjelo osvajanje, ili kao da ne primjećuje da jedne novine, koje Vlada financira, i njega nazivaju poglavnikom, koje figurativno vješaju o dizalicu Franju Tuđmana, koji likuju nad padom vojnih zrakoplova ili nad masovnim požarima jednog vrućeg ljeta itd.
Govoriti o motivima napada krajnje je nezahvalno, a zacijelo pogrešno svesti sve na jednu vodu. Nemoguće je ući u glavu nesretnog mladića koji se ubio jer je to naprosto izvan sfere racionalnoga. Brojni podržavatelji njegova čina na društvenim mrežama zacijelo nastupaju s vrlo različitih pozicija i pripadaju različitim svjetonazorima, a sve se jedino svodi na nezadovoljstvo osobnim situacijama ili pak općim stanjem u državi. Upiranje prstom u političke protivnike i konkurente zapravo je klasična metoda prikrivanja vlastite odgovornosti. Izigravanjem žrtve nastoje se zadobiti simpatije javnosti. Koliko se može primijetiti, kad je riječ o prozvanim i optuženim političarima i strankama, nitko zapravo ne pokušava opravdati pucnjavu ispred Vlade, nego neki od njih samo pokušavaju, više ili manje vješto, objasniti razloge koji su do toga doveli, navodeći također vodu na svoj mlin.
Uzmimo ipak, sasvim hipotetski, kako je “terorizam” nadahnut vječno anatemiziranim hrvatskim nacionalizmom. Tada nužno slijede dvije nove pretpostavke. On je rezultat djelovanja desničarskih huškača koji su nezadovoljni koalicijskom vladom HDZ-a i SDS-a, odnosom prema Domovinskom ratu i slično. Ali taj isti terorizam može biti izazvan i sa strane onih koji relativiziraju agresiju na Hrvatsku, rat za neovisnost, počinjene masovne i programirane zločine, pa i samu državu. I pitanje, možda za psihologe, za kraj: Što čovjeka može više i prije natjerati na ona krajnja sredstva – poticanje ili izazivanje? Ni psa ne možeš nahuškati ako ga netko ili nešto ne isprovocira.
ZADNJE VIJESTI
HDZ KAO STRANKA UMJERENOG NAZATKA! Ostaju vodeća snaga u zemlji ali s tendencijom pada
Postoji li zaista opasnost od mladenačkog (neo)konzervativizama
BJESOMUČNA POTRAGA ZA USTAŠAMA: ‘Taj pozdrav gotovo nitko više i ne priziva, osim onih kojima tobože smeta! ZDS im treba kao hrana’!