Photo: Marko Prpic/PIXSELL

DEMOGRAFSKA KATASTROFA NA POGOĐENIM PODRUČJIMA: Brzina izumiranja stanovništva je zastrašujuća! Brojke su poražavajuće

Autor: dr.sc. Stjepan Šterc

Hrvatska je suvremenost naših dana pritisnuta povijesnim kriznim vremenima, prepunim virusnih, potresnih i ostalih posljedičnih svakodnevno vidljivih destrukcija u hrvatskom društvu i prostoru. Njihova je razina poprimila dosad rijetko zabilježene službene pokazatelje mjesečne i dnevne smrtnosti hrvatske populacije i nikad zabilježenu razornost potresnih udara. Nikad dosad nije u Hrvatskoj za mjerenja seizmografima po Richterovoj ljestvici zabilježen razorniji potres od magnitude 6,2 i još k tome s epicentrom u neposrednoj blizini gradskog naselja. Petrinja i praktički veliki dio okolnog banovinskog prostora u dosegu radijusa do 30 kilometara potreseni su svom snagom, a slike kataklizme vidljive su posvuda.

Materijalnu je štetu, usprkos njezinoj gotovo nemjerljivoj veličini, u ozbiljnom državnom obnoviteljskom pristupu moguće bitno ublažiti, no ljudske pogibije nikad ničim nije moguće, nažalost, zamijeniti. Tuga i praznina ostaju trajne, a gospodarske će, društvene, demografske i ostale posljedice u takvoj praznini tek uslijediti, kao slike budućnosti neuređenog hrvatskog društva i zaboravljenih prostora. Kao trajne uspomene na način poslijeratnog upravljanja Hrvatskom, razorne centralizacije apsolutno svega i političke dominacije u svemu.

Novi usud

Posebno su banovinska stradavanja i doživljavana unutar političkog zatvorenog nedodirljivog elitizma koji nisu mogla čak ni u formalnoj doživljenosti prilagoditi spuštanjem ispod oblaka i unutar ostalog puka ili, bolje reći, diljem cijele Hrvatske, čiji se altruizam vidio i osjećao posvuda. Poput susreta svjetova izgledali su i prihvaćani su neobični susreti u razorenom okruženju nepokolebljivog elitizma i stradalničkog realizma, a i malo su vjerovanja ostavljali kako će briga za “područja posebne državne skrbi” početi odmah, pod posebnom izvanrednom brzinom i bez ikakvih usputnih stajanja i priklanjanja.

Banovinski prostor pogođen potresom kao da doživljava svoj novi usud nakon ratnih razaranja početkom devedesetih prošlog stoljeća, nakon dugog zaborava kao da uopće ne postoji takvo prirodno bogatstvo nadomak Zagrebu i nakon praznine koju za sobom ostavljaju prevladavajuća smrtnost nad rodnošću duga već gotovo 30 godina i silni odlasci banovinske mladosti prema, po njihovu prevladavajućem mišljenju, boljem svijetu i prostoru.




“Sisačko-moslavačka županija već je 30 godina u prirodnom padu stanovništva, iza Primorsko-goranske i Osječko-baranjske je županije po njegovu intenzitetu na godišnjoj razini, a i svi su njezini gradovi i općine polako i sigurno u demografskom nestajanju. Posebno to vrijedi za Banovinu. Gradovi Petrinja i Glina imali su u popisu stanovništva godine 2011. ukupno 33.957 stanovnika; Topusko, Gvozd, Dvor, Donji Kukuruzari, Hrvatska Kostajnica i Majur ukupno 17.100 i Grad Sisak 47.768, a ostali dio županije 73.614 (ukupno je u županiji popisano 172.439 stanovnika). Županija je nakon popisa stanovništva prirodnim putem do danas izgubila oko 12.000 osoba, a iseljavanjem više od 20.000 pa danas ima manje od 140.000 stanovnika. Demografski gubitak u samo deset godina više od 20% ukupne županijske populacije, a banovinske i gotovo 25%, malo je koga zabrinuo u političkim oblacima… Agresija, okupacija, rat, razaranje, oslobađanje, povratak, poslijeratna obnova i ponovni zaborav učinili su svoje, a demografsku je devastaciju još razornijom učinio potres.” (Šterc, S., Demografsku je devastaciju na Banovini još razornijom učinio potres, Narod.hr, 2. siječnja 2021,).

Demografski gubitak

Potresna kataklizmička zbivanja samo su malo pomaknula u stranu stalna i intenzivna javna predočavanja i zanimanja za virusnu destrukciju i premjestila nelagode, strahove, tuge i zbrajanja odlazaka hrvatske populacije na nižu razinu. Upravo je ovih dana, 30. prosinca 2020., Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske službeno objavio kako je u studenome prošle, 2020. godine, mjesečna smrtnost (broj umrlih osoba) usred intenziviranja virusne krize iznosila 5486 osoba! Usporedbom s istim mjesecom godinu dana prije, vidljivo je kako je umrlo 1357 osoba više, a u usporedbi sa siječnjem iste godine 499 osoba više! Relativne su razlike 32,9 i 10,0% i svakako trebaju zabrinuti apsolutno svakog razumnog, dobronamjernog i brižnog za hrvatsku sadašnjost, a pogotovo za razvojnu budućnost.




Virusna se smrtnost i daljnje opasnosti koje mogu slijediti mirnim promatranjem nastavka krize ne mogu prihvaćati kao očekivani slijed niti se mogu zanemarivati posljedice koje daljnja demografska devastacija može ostaviti u hrvatskom društvu i prostoru. Pogotovo zato što je očekivana pretpostavka, prema usporedbi rodnosti s istim mjesecima prema kojima je uspoređivana i smrtnost, kako će krizno virusno razdoblje ostaviti i velike negativne tragove na samu rodnost. Rodnost je, npr., u studenome 2020. godine bila manja nego u studenome 2019. za 84 rođene djece, a u odnosu na siječanj iste godine za 437 djece.

Velika smrtnost u studenome 2020. godine uza sve virusne udare ipak nije i najveća zabilježena mjesečna smrtnost u Hrvatskoj. Prije toga, i bez virusnih izravnih i neizravnih utjecaja, veća je mjesečna smrtnost zabilježena u siječnju 2019. godine (5777 umrlih) i u siječnju 2017. (6441 umrli), a nešto manja u siječnju 2018. (5461 umrli) i u ožujku 2015. (5484 umrlih).

Visoka smrtnost

Smrtnost je u studenome 2020., ovih dana kad su izašli službeni podaci, opravdano podignuta na razinu opće opasnosti (ne mislimo pritom na neponovljivu Opću opasnost, kojoj ćemo zajedno s isto takvim neponovljivim Atomskim skloništem posvetiti poseban osvrt vezan uz vrijednosne kategorije i iskorak iz društvenog i političkog sivila prema antologijskim nacionalnim umjetničkim vrijednostima), dok se na ranije mjesečne veće smrtnosti i bez virusnih udara isti rodonačelnici brige za hrvatsku budućnost nisu ni osvrnuli. Niti su ijednim ozbiljnijim političkim potezom reagirali na stalna znanstvena ukazivanja na posljedice i gotovo su navikavali hrvatsku javnost na normalnost odlaska hrvatske populacije.




Uspostava političkog sustava u kojem je svako političko djelovanje podređeno formiranju izvršne vlasti i saborskom pokrivanju iste, bez ozbiljnijih kriterija, bez prihvaćanja mogućih pogrešnosti, bez ikakvih rasprava, bez prihvaćanja razumnih predlaganja ikoga izvan njihova zatvorenog sustava upravljanja, bez razmatranja znanstvenih ukazivanja, bez obzira na posljedice za hrvatsku budućnost, bez obzira na demografski nestanak, bez obzira na prostornu prazninu, bez obzira na neučinkovitost, prosječnost i nesposobnost, bez obzira na misaonu prazninu i bez obzira na puno toga još, isti taj sustav polako i sigurno pretvara u politički elitizam s osnovnom svrhom samom sebi.

Upravo su krizna razdoblja najveći test takvog elitizma i trgovinskog “koalicionog” partnerstva, jer su i krizna ponašanja uvjetovana, ne nužnim odlukama i postupanjima po potrebama virusnim i potresnim udarima ugrožene hrvatske populacije, već pretpostavljenim rezultatima PR procjena i ostavljanja javnog dojma vladanja i upravljanja krizom. Najbolja je potvrda toga kako ni nakon osam mjeseci od zagrebačkog potresa nije napravljen gotovo nikakav pomak, a kamoli da je krenula obnova porušenih kuća i stanova stradalničkog stanovništva. Politički se elitizam osiguravan pozicijskom “koalicionom” trgovinom i još podržavan dodatno uslužnim novinarstvom osigurava i pokriva pojedinačnim političkim paravanom iz nacionalnog miljea s umišljajem kako o nečem odlučuje.

Zaboravljeni prostor

Razorni udar petrinjskog potresa na zaboravljen prostor i banovinsku populaciju na društvenom i svakom drugom rubu rastužio je i zabrinuo svakog racionalnog i s osjećajima. Politički se elitizam i prema teškim stradavanjima i pogibijama postavio po istom visinskom obrascu i s istom formom kao da se radi o briselskim sastancima ili diplomatskim pregovaranjima o ničemu. Odijela, kravate, službeni dolasci ili doleti, pratnja, osiguranje, zaštita, razgovor samo s novinarima i političkim pozicionistima, distanca od bilo kakvih prigovora stradalnika, udaljenost od naroda, snimanja, kamere, obećanja… dojam i samo dojam. Radni pristup u smislu fizičkog se primanja posla na licu mjesta i pokazivanje zajedničkog sudjelovanja u ublažavanju tragedijskih posljedica naravno nisu u protokolu. Svemirska udaljenost od stvarnosti koja ne može rezultirati rezolutnim provedbenim akcijama, formiranjem “zapovjednog mjesta” na terenu, stalnim boravkom npr. ministra graditeljstva ili barem izostankom svakog oblika PR djelovanja. Ipak je povratak u pozicijski elitizam i naviknuto okruženje jači zov od altruizma.

Nasuprot friziranim slikama namještene bezgranične zabrinutosti i političko-diplomatskih briselskih fraza “naše su misli s vama”, “niste sami”, “svi ćete biti zbrinuti”, “nitko neće biti ostavljen” i sličnih automatiziranih poruka bez emocija, ostali je hrvatski puk reagirao odmah, vrlo emotivno, bez ikakvih predrasuda, na puno načina, bez kalkulacija i svojim je postupcima, sportskim rječnikom rečeno, pomeo s terena već na samom početku nesebičnog pomaganja službenu konkurenciju sa svom njezinom prethodno uredno složenom i registriranom logistikom. Razlika je bila vidljiva svima u svakom segmentu djelovanja, iako je i u ovakvim teškim prilikama uslužno novinarstvo po principu starog zanata i bez imalo savjesnog priziva javno usmjeravalo djelovanje elitističkih trupa na terenu prema njihovu nepogrešivom PR osjećaju i isto takvoj potrebi.

Spontani je i trenutni altruizam običnog puka u teškim trenucima potresne kataklizme stradalnicima donio ljudsku toplinu na koju u ovim krajevima nisu navikli s drugog smjera i ponovo potvrdio pučku snagu i idealizam u ključnim razdobljima, bila ona potresna, ratna ili pandemijska. Potvrdio je i uzdignutost političkog nasljednog elitizma briselskog podtipa visoko iznad stvarnosti, ali je potvrdio i potreban obrazac postupanja primjeren uređenim društvima i njihovim vrijednostima. Potrebno je samo razumjeti stvarnost oko sebe. I tamo dolje slijediti pučke osjećaje prema drugima.

Autor:dr.sc. Stjepan Šterc
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.