fbpx

Velkam tu d dej after jestrdej

Autor: Danijel Vuinac

Naime, osim puke reklame za ionako prerazvikani i odavno prebukirani Dubrovnik, koji ima rezervacija valjda i za idućih dvjesto godina, naša domovina nije imala puno koristi od razvikane HBO serije.

S obzirom na sklopljeni ‘deal’ s Algoritmom i HBO-om o prodaji knjiga koje idu uz list, krajem ožujka na svom portalu Jutarnji je ushićeno objavio “svjetsku ekskluzivu”, “veličanstveni hepening”: obraćanje malim Hrvatićima autora “megapopularne svjetske serije knjiga” po kojoj je snimljena istoimena serija “Game of Thrones”. Putem Skypea, od uzbuđenja obnevidjelim mladim Hrvatima obratio se famoznom kapom i čupavom sijedom bradom pisac George R.R. Martin. “Event” se održao u nekakvom caffeu, u koji se stisnulo pedesetak najvatrenijih fanova te “fantasy” sage. Bilo je smiješno, pa i pomalo tužno, gledati kako mladi ljudi plješću i vrište poput debilnih američkih tinejdžera dok im se preko ekrana obraćao njihov mesija iz velike Amerike. Kako je riječ o iznimno kvalitetnom skribomanu, u čijim se knjigama opisi sastoje od “pao je u prašinu uz prasak paf!” ili pak epskih opisa spolovila i snošaja djece s odraslim muškarcima, nije bilo za čuditi se histeričnom ulizivanju dotičnom piscu. Jer, prije svega, on je Amerikanac. Zatim, serija se (djelomično) snima kod nas, ponajvše u Dubrovniku i Splitu, pa je razlog hrvatskoj bespogovornoj, idiotskoj servilnosti opravdan. Iako ne baš sasvim razumljiv. Naime, osim puke reklame za ionako prerazvikani i odavno prebukirani Dubrovnik, koji ima rezervacija valjda i za idućih dvjesto godina, naša domovina nije imala puno koristi od razvikane HBO serije. Za razliku od Iraca, gdje se serijal također snima, Hrvatska nije znala iskoristiti ni “izmusti” bogatu klijentelu. Ne samo da ne zarađujemo, nego mi još njima plaćamo. Jer lijepa naša (i jako pametna) još i sufinancira strane filmaše. Konkretno, jadni i siromašni producenti HBO-a prošle godine zaprijetili su povratkom na Maltu, ako im Hrvatska ne isplati 4 milijuna kuna poticaja.

Fajn jang idiots & psihopats

Enivej, sama činjenica da seriju radi jedna čuvena kompanija kao HBO bila je dovoljna editorima s HRT-a da “Game of Thrones” uvrste u prajm tajm svog drugog programa. Scene di brat siluje sestru i di se jadne ženske i muški (iskreno mi ih je žao!) prešetavaju ekranom kao od majke rođeni bez ikakva razloga (osim onog očitog), te di se dva mladića goli u krevetu drpaju i sočno žvale, i one gdje djevojčica zadovoljava triput starijeg i većeg muškarca od sebe, pa sa svim tim odsječenim rukama, nogama, crijevima i glavama koje se kotrljaju u potocima krvi, izgleda nisu bile dovoljni razlozi za naše ingeniozne urednike da seriju maknu u neki kasniji tajm. Jer, u pitanju je big prodakšn, vorld fejmus Gejm of Trouns koja se snima u demokrat ripablik of Kroejša. To što su SAD u totalnoj banani (napose moralnoj i intelektualnoj), to što je u Americi postalo normalno nadrogirati se i životinjski poševiti nasred diska ili pak grupno silovati nekoga usred bijela dana (i pritom sve veselo snimiti ajfonom), izgleda da su vrijednosti kojima i mi težimo. Spektakularna samoubojstva i pucanje po ljudima iz sačmarica i automatskog oružja diljem Amerike održavaju se barem jednom tjedno. To je postao ritual poput odlaska na nedjeljnu misu, što znači da i mi moramo što prije usvojiti te lijepe manire i primijeniti ih na našim ulicama, školama i domovima. Da ne kaskamo puno za naprednim Zapadom.


Dakako, uloga HBO-ovih serija prepunih nasilja i perverzija u ukupnom porastu devijacija i eskalaciji nasilja je minorna, ako je uopće ima; tako će vam reći oni koji su “stručni” za ta pitanja. Oni poput Ace Štulhofera, Jove i sličnih koji bi preodgajali vašu djecu, uz pomoć stričeka pedofilčeka iz Amerike (učenika A. Kinseya), ofkors. Psiholozi su odavna ispisali tisuće stranica o imitiranju. Ljudi, pogotovo djeca, uvijek vjerno oponašaju ono što vide na ekranima. No, ne treba biti psiholog pa se sjetiti kako smo i sami često kao djeca oponašali superjunake koje smo vidjeli na tv-u ili u stripovima. Nema onih koji sebe nisu tada vidjeli kao moćnog Supermana, Batmana ili nekog kauboja i tražili od roditelja da im kupe ili skroje kostime koje su oni nosili. A koga će danas djeca oponašati, o kome će maštati? Tko će im biti uzor? Nadrogirani reperi-deileri koji glumataju face i, u pauzi dok ne snimaju porniće, ubijaju ljude iz obijesti ili takozvane pjevačice, u biti obične natrackane i razgolićene kurvetine koje njaču bez imalo sluha i srama i filmski likovi kojima su na pameti samo seks, tuča i klanje?

Samo se osvrnite oko sebe. Pogledajte te mlade koje danas odrastaju okruženi svim tim sranjima. Vidjet ćete more blijedih, ispijenih ljuštura koje netremice zure u svoje bijele ekrane sa slušalicama u ušima. Mrtvu djecu. Njihovi pogledi na svijet odavno su mračni i pesimistični, što je izuzetno plodno tlo za cinizam i bešćutnost (koja hara internetom). Pitanje je mogu li mnogi od njih više uopće razlikovati realnost od onog što vide na ekranima. Autizam, anksioznost i depresija bilježe nagli skok u zadnjem desetljeću. Slučajno? Ne zaboravimo – stvarnost je samo naša percepcija. Ono što vidimo i način na koji tumačimo stvari koje vidimo oko sebe.

King Joffrey & kralj Tito

U crnilu, kada vam se svijet čini gori nego jest i kada prestanete tražiti dobro i lijepo, ili kad vas uvjere da je crno bijelo a bijelo crno, tada neminovno dolazi i do problema razlikovanja dobra i zla. Čak se i sam pisac Martin na “iventu” Jutarnjeg lista nemalo začudio pitanjem jedne mlade djevojke. Curica se histerično hihotala, baš kako i priliči njenim idolima iz publike popularnih debilnih američkih šou-programa za mase (Oprah, Dr. Oz, Letterman i sl.), dok je pokušavala iskomunicirati jedno naizgled banalno pitanje za pisca: “Zašto ste ubili Joffreya?” Bradati autor zatreptao je očima i zbunjeno ju upitao kako to misli, pa valjda joj je jasno da je dotični Joffrey iritantan lik i da je zaslužio naglu smrt. Joffrey je, za one koji ne znaju, jedan od likova njegovih knjiga: maloljetni kralj koji nema nimalo srca ni savjesti, prikazan kao apsolutni negativac, odvratan dječak; prototip klasičnog psihopate koji uživa u sadizmu i ubijanju ali istovremeno se jako boji kazne. Naša ponosna mlada Hrvatica nije se dala smesti piščevim odgovorom. “Bio mi je najdraži lik!”, histerično ispali djevojka. Pomalo šokiran, pisac joj je odvratio da se nada kako to ne govori o njenom ukusu za dečke.

Ne, to ne govori (samo) o njenom ukusu za dečke. Govori puno više od toga. Njen odgovor, kojeg je tako vatreno izjavila urbi et orbi, govori na kom su stupnju razvoja (devijacije) nove generacije. Mislim da bi starom Georgeu bilo puno toga jasnije da se sjetio ili da je znao kako razgovara s osobom koja je potekla iz naroda čiji je lijepi broj obožavao, i koji još uvijek obožava diktatora, lopovčinu i bešćutnog krvoloka Tita – čak se i sam centar glavnog grada Hrvatske još uvijek diči njegovim imenom. Potekla je iz naroda koji je ogrezao u sivilu korupcije, poltronstva i balkanskog primitivizma, u kojem se teško vide granice između dobra i zla. Iz naroda koji ne cijeni sebe ni svoje i koji vjerno oponaša sve što vidi, i još vjernije služi jačemu. Klečimo i kad nas nitko ne gleda a kamoli ako se udostoji spustiti svoj pogled na nas. Uvijek spremno ljubimo ruke i noge, ako treba i ono među nogama, s prednje ili stražnje strane. I bez naknade. Jer je i sama činjenica da nas je zamijetio netko sa zapada, za nas je dovoljno postignuće samo po sebi. A u nedostatku zapadnjaka, skloni smo i istočnjacima. Itekako. Kako predsjednica u operi tako i raja u kafanama. Srpski turbo-folk koji je potpuno zavladao Hrvatskom, samo je jedan od odraza našeg lica. Lica kojeg već odavno nemamo.




Autor:Danijel Vuinac
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.