Svete krave i zlatna telad

Autor: Danijel Vuinac

Stvarnim vladarima Amerike (čiji su nusprodukti toksične korporacije poput Coca Cole i Monsanta) takva osoba smeta više nego što koristi kao lijepa maska. Jednostavno je nemaš čime korumpirati, a i da imaš – uvijek kod takvih (normalnih, emocionalnih ljudskih bića) postoji mogućnost da će negdje bubnuti nešto što nije bilo planirano.

Kada na javnoj sceni političaru malo zašteka, obavezno ubacuju u igru njegovu suprugu i predstavljaju je kao dražesnu, ljupku i kulturnu ali istovremeno i kao moćnu, samosvjesnu ženu prepunu liderskih sposobnosti – pravu vladaricu u sjeni. Ta formula korištena je npr. kod Clintonove Hillary, a pokušava se i sa Obaminom Michelle. Kada su oni isti koji su Billa doveli na vlast shvatili da on zapravo više od svega voli puvat u svoj saksofon, ili da njemu puvaju u njegov ispod stola, digli su ruke od lakomislenog ženskara i uštekali ambicioznu Hillary. Dok se javno klela u svoj moral i karakter, američku slobodoumnost i njihovu takozvanu demokraciju te glumila humaniju, ublaženu verziju Željezne Lady, vrlo uspješno je odrađivala ono što je očito njen suprug morao ali nije bio dovoljno sposoban ili zainteresiran. Neki novinari spominjali su tu i neke zelembaće koje je primila na svoj konto za dobro odigran posao za neke korporacije, no to je sve ostalo u sjeni njenog savršenog zubala kojeg smo posljednjih godina vidjeli više puta nego Obamino.

Ni Barack više ne uživa popularnost koju je imao. Premda Ameri, kao mala djeca, naročito padaju na vanjštinu i osmijeh (pogotovo na lijepe, tj. skupo plaćene zube), Obama ih očito više ne očarava kao s početka svog mandata. Jer mnogo toga što je obećao i zbog čega su ga ljudi izabrali ostalo je samo sanak pusti sirotinje i obespravljenih radnika. Tu je kormilo opet preuzela Hillary. Očito vješta na riječima uspjela je skrenuti pozornost mase i dati Obami, odnosno kliki koja ga kontolira neophodan manevarski prostor. Prije i za vrijeme Hillary pokušavali su nekako aktivirati i Barackovu ženu Michelle ali ona se očito pokazala kao politički nestabilna materija. Sudeći po njenim ranijim izjavama, od nje američki spin-doktori nisu mogli napraviti ono što su planirali. Ona ne mari puno za Obamin posao, nije joj stalo do manipuliranja masama i ne žudi za lažnom slavom. Što je najgore po spin-mahere, ona mrzi politiku. A ktome i svima savjetuje da žive zdravo i hrane se prirodnom, a ne GMO hranom.

Stvarnim vladarima Amerike (čiji su nusprodukti toksične korporacije poput Coca Cole i Monsanta) takva osoba smeta više nego što koristi kao lijepa maska. Jednostavno je nemaš čime korumpirati, a i da imaš – uvijek kod takvih (normalnih, emocionalnih ljudskih bića) postoji mogućnost da će negdje bubnuti nešto što nije bilo planirano. Stoga je koriste više onako usput – kao dražestan Barackov privjesak čija je uloga predstavljati supruga kao dobrog čovjeka sputanog složenim političkim procesima i time poručivati javnosti da Obama nije obmana. Njezin utjecaj sveden je na nivo Oprah i sličnih emisija, gdje ona više govori o tepihu i šarenom vrtu Bijele kuće nego o svom mužu i njegovim stvarnim potezima. Dakako, ona je decoy; ilitiga mamac za majmune. Glupostima se skriva prava istina – da je običan, mali čovjek pregažen i napušten te da je poslužio za zabavu takozvanoj eliti, zapravo ljudskim izrodima i šljamu čovječanstva koji su uvjereni da su bogomdani vlasnici planete i naših života.

Kako je iza Demokrata i Republikanca oduvijek ta ista grupa ljudi, njima je uvijek potreban netko tko će voditi show za mase dok oni rade iza kulisa. A u Americi je upravo sve show. Pun blještavila, lažnog sjaja i umjetnih zubala. Bitno je samo da debeli, inertni glasači ostanu što deblji i inertniji. Pred sve širim ekranima. Osim ako nisu jedni od onih par milijuna koji egzistiraju u tunelima i kanalizacijama. No, ti se ljudi ionako više ne ubrajaju ni u žive, ni u mrtve.

Mamac za mase

Po uzoru na Obaminu Michelle, mamac u našem slučaju je odnedavno postala ljepuškasta Sanjica. Svjesni da je Zoki strahovito izgubio na popularnosti (ako ju je ikada zaista imao), Milančetovi spinovci počeli su je sve više gurati u prvi plan. Sanjica je počela iskakati iz svake paštete, više i od notorne jugoslovenske pevaljke Sevke. No, ni svi agenti/manipulatori "istraživačkih" agencija, vjerojatno isti oni koji služe Mesiću i dražesnoj Pusi-ćki (jer su Milančeta upravo navedeni i lansirali u orbitu još devedesetih), više ne mogu skriti da mu se rejting strmoglavio u tri špičkovine. Voljeli bi oni ustvrditi da mu je popularnost barem 35%, ali kako to napisati kada ga u stvarnosti ne zarezuje ni 5%? I najvećim je budalama jasno da je Milanović obmana, možda čak veća i od notornog lažova Sanadera. Svakako da tu onda ne pomažu Milančetove neumjesne, da ne kažemo glupave izjave koje ispaljuje u pravilnim intervalima, gotovo svaki put kad mu turite mikrofon pod kljuku. A to je dakle svakih pola sata. Eno, baš je jučer premijer "slučajne zemlje" uspio preneraziti čak i njemu sklonog Bagu s Nove, izjavivši za Ružu Tomašić da je "zlo i nepogoda" protiv koje će se on "svom silom boriti". I to ponajviše zato jer je uvrijedila njegovog kolegu (Stanimirovića). Ma kud bi Stanimirović, ej – dobri naš Vojak, naš odlikovani heroj bio četnik ili pak njihov suradnik?! Ružu definitvno treba ispendrečiti zbog te gnjusne laži. A ako je ona ipak govorila istinu, što ćemo onda? Ima li ikoga u ovoj jadnoj zemljici tko će "premijera" Milanovića barem pozvati na odgovornost i ostavku zbog NEPRESTANOG bahatog lupetanja, obmanjivanja javnosti i govora mržnje?

Već se i njemu skloni mediji pitaju, gubi li to naš Zoki tlo pod nogama. Ne, ne gubi on tlo pod nogama. On nikada nije ni bio na zemlji.




I što onda napraviti? Ne znam ima li Milanče kakvog kudravog psića da ga dobrohotno potapše kao Bush za fotografiju, ali naši spin-docteurs bi mogli nastaviti s onim ono što su započeli – gurati u krupni plan njegovu dražesnu ženicu. Jučer na Novoj, danas u Večernjem, sutra u Jutarnjem, prekosutra će nam vjerojatno osvanuti i u središnjem Dnevniku gdje će mudro izjaviti kako je čips otrov ali da je rani seksualni odgoj male djece nesumnjivo zdrav i normalan. Da nam cezar Zoki može malo predahnuti i promisliti o Špičkovini i inim vukojebinama odakle vrebaju svi ti odvratni neprijatelji sistema i partije. I kako objasniti narodu da plan 21 nije bio obmana, već tiskarska greška. Samo kada bi se moglo smisliti što navesti umjesto okultnog, magičnog broja 21… Za to vrijeme, dok njegovi spinovci ne smisle šta bi nam mogli novo podvaliti, Milančetu poručujem da uzme u obzir Twainovu poslanicu: "Čovjek ne može biti iskreniji osim kada za sebe prizna da je lažov."

Inače, Mark Twain (punim imenom i prezimenom Samuel Langhorne Clemens), je autor mnogih gorko-šaljivih izreka, među kojima je i ova: "Civilizacija je neograničeno umnožavanje nepotrebnih potreba". Zanimljivo je kako svi u Americi uče njegova djela, uče i o Thomasu Jeffersonu, Benjaminu Franklinu, i ponose se njima. A svi navedeni bili su žestoki kritičari lažnih političara, gramzivih kompanija i beskrupuloznih banaka. Pa ipak, zemljom im vlada totalitarna mafiokracija, tobože podijeljena u dva tabora – Demokrate i Republikance. Kao što je i kod nas knjiga spala na dva smiješna slova, SDP i HDZ. A iznad svega i svih nalaze se doslovno zle korporacije i banke. Počev od zloglasnog Goldman Sachsa, preko Citigroupa pa sve do žrtvovanog Lehman Brothersa.

Zakon židovske braće




Goldman Sachs i društvo izazvali su nekoliko većih kriza, od kojih je zadnja ona iz 2008., od koje se svijet još nije oporavio. Samo u SAD-u ta kriza potpuno je uništila živote milijuna Amerikanaca, koji su ostali bez svojih radnih mjesta, ušteđevina i domova.

Inače, dotična “investicijska banka” nikada nije bila zvanično procesuirana, premda su njezini čelnici bili privedeni pred senatsko saslušanje i pritom im je dokazan “mali milijun” što manjih što većih podvala i malverzacija na račun američkih poreznih obveznika. Naime, u SAD-u su banke poput Sachsa baratale novcem američkog naroda. Svjesno su ulagale goleme svote uglavnom u rizične projekte. Međutim, stvarno stanje prikrivale su “čuvene” bonitetne (rejting) agencije, da bi banke na miru trgovale lažno napumpanim papirima, izvlačile profit i na taj način sebi i svojim menadžerima ostvarile enormnu dobit (doslovno bilijune dolara). Kada je mjehur od sapunice napokon puknuo, na vjetrometini su se našli svi – a naročito gologuzi američki građani. I, umjesto da pomogne svom narodu kojeg su opelješile židovske banke muljažama, američka Vlada je, opet na teret svojih građana, spasila banke injektirajući im stotine milijardi, usput zadužujući Amerikance u Federalnoj banci (koja je privatna banka, a ne državna, unatoč nazivu). Tako je američki narod zapravo dvaput opljačkan. Naravno da je sve što su Goldman Sachs i društvo radili bilo unaprijed smišljeno. Ni jedna banka neće se slučajno upustiti u rizično poslovanje, osim ako ne vjerujete da vodećim židovskim bankama upravljaju nekakve halave budale, uličari i totalni mediokriteti. Kakve doduše možete naći u našim, naročito u našim državnim firmama. Ne, oni čak ni ne kriju svoju perfidnost, već otvoreno likuju: "Mi kupujemo jeftino – one koji propadnu. To je smisao ove igre, kapitalizma". Da, za njih je ovo sve samo igra.

Valjda zato ovo nije bila prva velika kriza koja je uništila američki srednji sloj. Prva veća inducirana bila je ona krajem dvadesetih (tzv. Velika depresija) kada su na sličan način američko-židovske banke uništile ljude, prezadužili ih i ogromnom inflacijom pretvorili u obično roblje. Bacili su američku ekonomiju na koljena, natjerali Državu da se zadužuje kod njih i tim kapitalom financirali isključivo svoje protežirane tvrtke, od kojih većina i dan-danas postoje. I ne samo da postoje, već su to danas svjetske megakorporacije.

Kako je od osamdesetih židovski bankarski lobi potpuno ovladao američkom Vladom, nesumnjivo je da je put njihovom novom enormnom bogaćenju bio posve otvoren. Samo se čekao pogodan moment za novi veliki obrat. Počev s Reaganom i Židovom (ili Aškenazom) iz New Yorka Greenspanom, nastalo je razdoblje moćnih ekonimsta/bankara s Wall Streeta koji i dan-danas upravljaju Amerikom. Alan Greenspan bio je predsjednik Federalne banke i kreator ekonomske politike čak četiri predsjednika – Reagana, Busha starijeg i mlađeg te Clintona. Njemu se za vrijeme Clintona priključio i sekretar financija R.Rubin (Židov iz NY, inače jedan od čelnih ljudi Citigroupa), pa je i Obama nastavio tradiciju sa Jacobom "Jack" Lewom (također Židov iz NY, Citigroup), a povremeno i sa “savjetnicima” poput Samuela Sama Finklesteina, iz Goldman Sachsa. Btw, taj isti Finklestein autor je one vrlo odmjerene i humane izjave: “Ljudi trebaju raditi više i duže, uz manje plaće”. Baš me čudi kako je upravo taj čovjek savjetnik žestokog borca za ljudska prava Obame… A po nas je još intrigantnije da to isto od nas upravo traži i EU, odnosno MMF – da skrešemo sva radnička prava, socijalna i zdravstvena davanja, samo da bi mogli održati proračun. I da nipošto ne pokrećemo neku veću proizvodnju bez njihovog odobrenja, već da se svako malo zadužujemo uzimajući "benevolentne" kredite (upravo od Sachsa i sličnih). Iako je i maloumnom jasno da bez potrošnje nema proizvodnje, naša prepametna vlast slijepo slijedi direktive svjetske zločinačke organizacije koja je upropastila SVAKU državu u koju je kročila. Recept je sasvim jednostavan – Goldman/MMF dolaze uvijek kao “spasitelji” neke tvrtke ili države. Njihove žrtve naravno nikada neće moći otplatiti dugove, i tada kreće rasprodaja, odnosno uzimanje svega što im je preostalo i što je židovskom kapitalu interesantno. Na taj način židovsko-američki lobi ostvaruje enormne profite i doslovno porobljuje države svijeta. U Europi su tako stradali Grčka, Cipar, Bugarska i Rumunjska, a tako će stradati i ostali, uključujući i Sloveniju i Hrvatsku.

Kako ništa u svjetskoj politici nije slučajno, glavni sponzor Obamine kampanje bio je upravo – Goldman Sachs. Kao što nije slučajno ni da je 2008. novcem američkih obveznika “spašena” upravo ta ista banka, uz uvijek prisutnu Citigroup. Jedan od onih koji je obustavio istragu nad "investicijskim bankama" bio je i senator Charles Schumer, gle koincidencije – također Židov iz New Yorka. Kada pogledate listu Schumerovih “kontributora”, sve vam postaje jasnije: Goldman Sachs, Citigroup, Morgan Stanley, Lehman Brothers, Merill Lynch i sl.

Tako da ne treba čuditi izrazito ljevičarski potez naoko kapitalistički liberalne američke Vlade – državno spašavanje privatnih banaka. Time je otvoreno rečeno tko zapravo upravlja Amerikom. Barem zadnjih stotinjak godina – jedna te ista klika židovskih moćnika kormilari svim važnijim sferama Amerike, a napose medijima i financijama. A na vrhu piramide sjede simpatični starčići, poput npr. Đorđa Soroša/Schwartza, mađarskog Židova koji je samo 2006. zaradio džeparac od nekih tričavih 1,1 milijardi dolara upravljajući “hedge fondovima” u poreznim oazama kao što su npr. Djevičanski otoci. Tu je i Henry Kissinger, Židov, bilderbergovac i jedan od glavnih kreatora svih američkih vanjskih politika unatrag barem 30 godina…

No, da li su oni stvarni vladari svijeta, ostaje nepoznato jer brojni istraživači i kroničari tvrde da iznad njih ima još krupnijih riba. Jedni od njih su možda i moćne židovske obitelji poput Rockafellera i Rotschilda. Prvi drmaju Amerikom i UN-om, a potonji Engleskom i EU već stoljećima.

Stoga nas ne treba čuditi što u novije vrijeme čujemo da se američka sveta krava Goldman Sachs mota i po ovim prostorima. Mene čudi kako nisu već dosad otvoreno i agresivnije nastupili, s obzirom na kritičnu količinu amorfnih telećih masa i protunacionalnih vlada u ovoj "regiji".

Najvjerojatnije će uskoro početi sa Slovenijom, koja je očito jako prosperirala u krasnoj Eu-ropskoj uniji. Kod nas ih pak, navodno, zanimaju "samo" auto-ceste. Budu li ih stvarno zanimale, ne sumnjam da će ih dobiti. Jer Milanče, kao i mnogi slični njemu, hrabro mlati nevine i slabije od sebe, dok pred jačima momentalno podvija rep.

Zadnja šansa

Jedina, možda i naša posljednja šansa da se iščupamo iz tih vražjih kandži jest da ovu poltronsku, protunarodnu vlast momentalno smijenimo. A da bismo stali na noge i napokon postali država kakvu zaslužuju svi oni koji su za ovu zemlju dali živote i svi mi koji ju želimo, obavezno moramo provesti lustraciju. Umjesto briselskih namjesnika i udbaške dečice, sada nam treba netko mudar i domoljuban. Netko tko će imati snage i hrabrosti zaštititi naše nacionalne interese i ne pristajati na ucjene. Netko tko će "europskoj gospodi" objasniti da nije tako davno bilo kada su nas mlatili i maltretirali samo zato jer smo mali, te da nas ne gledaju s visoka s obzirom da su sami do nedavno bili samo krvoločna stoka (pojedini su to još uvijek). Nama treba, u najmanju ruku, netko poput islandskog predsjednika Olafa Grimssona. Od tog mudrog čovjeka naši bi političari mogli puno naučiti. Evo kako se i mali Island (populacijski manji od nas) nakon 2008. othrvao svjetskim razbojnicima: "Dva su glavna razloga što sada imamo rastuće gospodarstvo i relativno nisku nezaposlenost. Prvo, rano smo primijetili da nije riječ samo o financijskoj ili gospodarskoj krizi. To je bila i duboka politička, socijalna kriza, pa čak i kriza sudstva… Drugo – dopustili smo da banke propadnu! Često sam se pitao zašto se ponašamo tako kao da su banke sveta mjesta modernoga gospodarstva? To su također privatne firme – ako prave velike greške, moraju i bankrotirati. U suprotnom se bankama signalizira da mogu poslovati s velikim rizicima – ako imaju uspjeha, nagrađuju se kraljevski, ako nemaju uspjeha, porezni obveznici plaćaju račun!.. A s obzirom na to da smo htjeli zaštititi naš socijalni sustav, nismo uveli niz mjera štednje, na koje su se sada obvezale pojedine zemlje u Europi."

Pametnom dovoljno. Ima li takvog u Hrvatskoj?

Autor:Danijel Vuinac
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.